REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-556/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Markovinović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa generalni punomoćnik Mateja Vidaković Sertić, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4581/2024-5 od 14. veljače 2025., 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4581/2024-5 od 14. veljače 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 409,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.8.2006. godine do isplate, do 31.12.2007. godine po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, do 31.07.2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 eura, a sve u roku 15 dana."

2. Protiv presude pravovremenu žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, da presuda nije obrazložena, da se poštenje stjecatelja presumira, da sud presumira nepoštenje tuženika, da je naknada naplaćena 18 godina prije podnošenja zahtjeva, da je nejasno zašto tuženik mora platiti zateznu kamatu od dana plaćanja navedene naknade, da je valjalo usvojiti prigovor zastare, da se pravno shvaćanje VSRH ne može primijeniti na djelomičnu ništetnost ugovora jer se radi o povredama manjeg značaja, da je pogrešno primijenjena odredba čl. 1115. ZOO i čl. 326. st. 2. ZOO. Osporava i odluku o trošku. Predlaže preinaku presude, podredno odbijanje i vraćanje na ponovni postupak. Potražuje i trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu: ZPP). Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 409,81 eura sa zateznom kamatom od 19. kolovoza 2006. osnovom ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 718-50-3598446 od 3. kolovoza 2006. i to odredbe čl. 3. Ugovora kojim je određena naknada u iznosu 3,30% od iznosa kredita, kao jednokratna, a koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

6. Pobijanom odlukom sud prvog stupnja je bez održavanja rasprave usvojio zahtjev tužitelja utvrdivši:

- da je pravomoćnom presudom istoga suda, poslovni broj P-7634/2021 utvrđeno da je odredba članka 3. /treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 718 – 50 – 3598446 od 3. kolovoza 2006. (dalje u tekstu Ugovor), zaključenog između tužitelja i tuženika kojom je ugovorena naknada 3,30% od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita – ništetna

- da je osnovom te ništetne odredbe tužitelj platio tuženiku 19. kolovoza 2006. iznos od 409,81 eura

a iz čega zaključuje da je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), u svezi s odredbom čl. 1111. st. 1 ZOO tuženik dužan vratiti tužitelju primljeni iznos i to sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. ZOO od dana stjecanja jer je tuženik nesavjesni stjecatelj budući je kao profesionalac u obveznom odnosu dužan ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da su odredbe o naknadama kako su unesene u Ugovor ništetne

- da prigovor zastare nije osnovan jer i prema stavu VSRH vrijeme potrebno za zastaru počinje teći tek nakon pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnom odredba; da je presuda kojom je utvrđena ništetnom odredba pravomoćna 18. ožujka 2022., pa do podnošenja tužbe 22. srpnja 2024. nije protekao opći zastari rok od pet godina iz čl. 225. ZOO.

7. U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do 467.a ZPP što znači da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno u postupku u povodu žalbe u takvim sporovima ne primjenjuje odredba čl. 370. tog Zakona (arg. iz odredbe čl. 467. st. 1. i 2. ZPP). Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to one iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 467. st. 1. ZPP te pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odluci o troškovima postupka, utvrđenje je ovoga suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita. Pritom nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda.

7.1. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razlog o odlučnim činjenicama o kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju ispava i samih tih isprava. Stoga, neosnovano tuženik ukazuje da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Glede utvrđenog nepoštenja tuženika valja navesti da odluka o tome sadrži valjano obrazloženje kako je navedeno u točki 6. ove odluke, a nastavno iz presude Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj P-7634/21-6 od 18. veljače 2022. slijedi da je glede zaključivanja predmetnog Ugovora i ugovaranja naknade u visini 3,30% od iznosa kredita tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu kao jača ugovorna strana, da je odredba koja se odnosi na naplatu tzv. ulazne naknade bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu naprijed sastavljenog od strane tuženika, o kojim odredbama nije bilo pregovora između ugovorih strana, niti je tužitelj imao mogućnost utjecaja na njihov sadržaja te kojom je odredbom, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, tužitelju nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza koja je prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku trgovca, a što je bilo suprotno temeljnim načelima obveznog prava, načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, dužnosti suradnje i zabrani zlouporabe prava. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj i nastavno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO.

8. Žalbeni navodi koji se tiču ništetnosti navedene odredbe čl. 3. Ugovora nisu od značaja jer su u tom dijelu stranke vezane učincima pravomoćne presude Općinskog građanskog suda u Zgrebu poslovni broj P-7634/21-6 od 18. veljače 2022.

9. Prigovor zastare također nije osnovan. Pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. doneseno povodom spornih pitanja o zastari restitucijskih zahtjeva u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Iskazano shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku roka zastare, pa i za restitucijski zahtjev potrošača, kao posljedice nepoštenosti (ništetnosti) ugovorne odredbe, u duhu je prava Europske unije - presude Suda Europske unije broj C-485/19 od 22. travnja 2021. (LH protiv Profi Credit Slovakia s.r.o.) u kojoj je taj sud odlučio da „Načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenih iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima iz Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare (...) koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove.“

9.1. Dakle, tijek zakonske zatezne kamate sud prvog stupnja pravilno utvrđuje sukladno odredbi čl. 1115. ZOO jer je, kako je utvrđeno i pravomoćnom presudom, tuženik povrijedio interese i prava tužitelja potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada za obradu u visini od 3,30% od iznosa kredita, što rezultira time da je tuženik, koji je odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe jer je istu nametnuo tužitelju potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošteni stjecatelj, a zbog čega sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu od dana plaćanja te naknade.

10. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. u vezi sa čl. 457. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

11. Odluka o trošku se određeno materijalnopravno ne osporava, osim u smislu da je neosnovana uslijed neosnovanosti i tužbenog zahtjeva, a koji žalbeni prigovor nije osnovan.

12. Kako je žalba neosnovana, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, čl. 166. st. 1. u svezi sa čl. 457. ZPP.

U Puli 22. travnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus