REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-539/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sutkinji Alenki Paus, u pravnoj stvari tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirela Turkalj Fresl, odvjetnica u Zagrebu, Petrinjska 42a, protiv tuženika CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Maloča, odvjetnik u Zagrebu, Miramarska 24, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-66/2024-13 od 10. ožujka 2025., 22. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-66/2024-13 od 10. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tuženik CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom i faktičnom posjedu z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 45 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina na način da je dana 3. svibnja 2024. putem treće osobe (PE kao vozača kamionom Mitsubishi reg. oznaka [registarska oznaka] i bagerista) kopao zemlju i rušio metalnu ograde te je istu postojeću ogradu koja se nalazila na predmetnoj nekretnini otpililo i istu odnio, zatim je iskopao postojeće betonske temelje i oštetio betonsku kanalizacijsku cijev, a ostatke ograde i temelja razbacao po zemlji i napravio iskop za temelje nove ograde te mu se nalaže da na z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 45 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina uspostavi prijašnje posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja na način da ukloni sav pobacani materijal, zatrpa i poravna iskop kanala, napravi betonažni temelj za ogradu na mjestu gdje je bila ranije porušena ograda, da postavi stupove i panele ograde i ulazne kapije i izvrši popravak ili zamjenu poklopca kanalizacijske cijevi i očisti teren te da se ubuduće kloni svakog istog ili sličnog smetanja, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju ŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak postupka u iznosu 519,92 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 10. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Ukazuje na počinjenu bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, da je rješenje neobrazloženo, da nije vidljivo koje je činjenice sud utvrđivao u postupku te nije naveo koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, koje je dokaze izveo i iz kojih razloga; da je zaključak suda o osnovanosti zahtjeva pogrešan i kontradiktoran stanju spisa. Ističe da kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme zaključenja glavne rasprave i donošenja pobijanog rješenja ne postoji u zemljišnim knjigama uslijed provedenih promjena, da na to tužitelj nije upozorio prvostupanjski sud, niti je sud navedeno provjerio, da rješenje nije provedivo niti se može utvrditi gdje je počinjeno eventualno smetanje; da je stoga pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Ukazuje na iskaz svjedoka UE iz kojeg da proizlazi kako sporni dio nekretnine gdje se navodno dogodilo smetanje posjeda tužitelj osobno nikada nije imao u posjedu ili suposjedu; da sud nije analizirao iskaze svjedoka i stranaka, da po navodu tuženika nije postojalo njegovo znanje niti volja niti svijest da smeta posjed tužitelja jer se radi o dijelu nekretnine koji je tuženik kupio još 1978. Predlaže preinaku rješenja podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak.

3. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP). Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim traži posjedovnu zaštitu navodeći da je izvanknjižni vlasnik i posjednik nekretnine z.k. č. br. [katastarska čestica] oranica površine 45 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312, Granešina koja se nalazi u Zagrebu, na adresi [adresa]., a da je tuženik 03. svibnja 2024. na nekretnini putem treće osobe počeo kopati i rušiti metalnu ogradu te je istu, postojeću ogradu koja se nalazila na predmetnoj nekretnini, a koja je vlasništvo tužitelja i kojom je odijeljena njegova nekretnina i nekretnina tuženika, otpililo te istu odnio; da je pritom iskopao betonske temelje i oštetio betonsku kanalizacijsku cijev, a ostatke ograde i temelja razbacao po zemlji i napravio iskop za temelje nove ograde i to sve na način da tužitelj više ne može na isti način kao do tada koristiti predmetnu česticu koja je putem prednika u njegovom posjedu više od 39 godina.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja uz utvrđenja:

- da nije sporno da se navodno smetanje dogodilo na nekretnini z.k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica površine 45 čhv, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. 335312 Granešina; da je u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja zemljišta radi izgradnje obiteljske stambene zgrade u korist AE,

- da iz Zapisnika o inspekcijskom pregledu od 18. svibnja 2003. slijedi da je tuženik prijavio da se slijeva voda s fekalijama iz objekta tužitelja u Litijskoj 1 u njegovo dvorište te je tužitelju savjetovano da izvede vodonepropusno okno s dnom prema uputama odvodnje, s čime se isti usuglasio

- da je u pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem istoga suda od 19. ožujka 2024. broj Z-14832/23 odbijena prijava upisa tuženika i EE te su upućeni ostvarivati svoje pravo u parnici tužbom za ispravak; da iz obrazloženja odluke proizlazi da je zatraženo otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te su ovdje tuženik i EE izjavili da su stupili u posjed kupljenih 300 m2, a da iz predmeta Z-23606/23 proizlazi da posjed spornih 86 m2 predmetne nekretnine uživa ovdje tužitelj koji da tvrdi da je vlasništvo stekao dosjelošću

- da su 3. svibnja 2024. djelatnici PU Zagrebačke pristupili na lice mjesta po prijavi tužitelja koji je zatražio intervenciju zbog predmetnog čina smetanja,

- da je travnato-šljunčanu površinu vidljivu na fotografiji na listu 25. spisa, u nastavku otvorene metalne kapije, a s lijeve strane od žuto označene niske metalne ograde, koristio tužitelj odnosno njegovi podstanari koju su živjeli u tužiteljevoj kući s lijeve strane od te površine, dok tuženik nikada taj dio nije koristio niti je imao kakve primjedbi po tom pitanju; da je tuženik dao ukloniti opisanu nisku metalnu ogradu i betonski stup s kapijom s desne strane i iskopati rov po cijeloj dužini travnato-šljunčane površine, odnosno dao je nalog da se poduzmu radnje pobliže opisane u tužbenom zahtjevu (iskazi svjedoka RE, JE, SE i NE te stranaka, kao i dio iskaza svjedoka UE u dijelu iz kojeg proizlazi da je tuženik dao nalog da se poduzmu radnje pobliže opisane u tužbenom zahtjevu) a slijedom čega zaključuje da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine te da mu je tuženik samovlasno oduzeo posjed iste.

Odluka se temelji na odredbama čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima(„Narodne novine“ broj: 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZVDSP) u svezi s odredbom čl. 441. ZPP.

7. Ispitujući rješenje u granicama određenih navoda žalbe te pazeći dodatno, po službenoj dužnosti, na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava, osim u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je odluka pravilna i zakonita.

8. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima rješenja, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, o kojima nema proturječnosti između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Sud prvog stupnja jasno je naznačio činjenice koje je utvrđivao, kako ih je utvrdio, koje je dokaze izveo, a naznačio je i odredbe materijalnog prava koje je primijenio, i to pravilno. Dakle, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 338. st. 4. ZPP.

9. Nisu počinjene niti bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

10. Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi sa člankom 8. ZPP na koju opisno ukazuje žalitelj kada ukazuje na iskaz svjedoka. Naime, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP). Prema odredbi čl. 220. st. 1. i 2. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su odlučne za donošenje odluke i sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Sud prvog stupnja izveo je dokaze koje je smatrao bitnima i utvrdio sve činjenice odlučne za ovaj spor, a koje se tiču posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, primjenjujući pritom odredbe čl. 21. i 22. ZVDSP. Dakle, sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, potpuno i pravilno utvrdio odlučno činjenično stanje za donošenje pobijanog rješenja, a pravilna je i primjena materijalnog prava. Tužitelj ne prihvaća utvrđeno činjenični stanje i pravne zaključke suda, ali to ne znači da je ostvarena navedena bitna povreda.

11. Dakle, pravilno je primijenjeno materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje koje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se predmetna nekretnina koristila od strane tužitelja i njegovih podstanara, dakle nije utvrđen istinitim navod tuženika da je tužitelj nikada nije koristio. Osim toga, pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja dodatno je potvrđena zapisnikom o inspekcijskom nadzoru iz kojeg slijedi da je nekretnina 2003. bila u posjedu tužitelja, kao i iz obrazloženja rješenja iz zemljišnoknjižnog ispravnog postupka. Pritom, valja naznačiti da sam čin koji je označen kao smetanje posjeda i vrijeme njegova počinjenja nije niti sporno.

12. Žalbeni navodi kojima se ukazuje da nekretnina više ne postoji u zemljišnim knjigama, nisu bili iznošeni u tijeku prvostupanjskog postupka, pa ih tuženik ne može iznositi više niti u žalbi, čl. 352. st. 1. ZPP i isti ne mogu biti predmet razmatranja ovoga suda.

13. Odredbom čl. 21. st. 1. i 3. ZVDSP propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; st. 3. propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Odredbom čl. 22. st. 1. ZVDSP propisano je da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. St. 2. propisano je da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Odredbom čl. 411. ZPP propisano je u bitnom istovjetno da raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

13.1. Stoga, kada iz iskaza svjedoka i drugih izvedenih dokaza, kako je to obrazložio i sud prvog stupnja, slijedi da je predmetna nekretnina bila u posjedu tužitelja, odnosno neposredno njegovih podstanara, da je tuženik putem treće osobe (PE kao vozača kamiona i bagerista) kopao zemlju i rušio metalnu ogradu, otpilio je i odnio, iskopao postojeće betonske temelje, oštetio betonsku kanalizacijsku cijev, ostatke ograde i temelja razbacao po zemlji i napravio iskop za temelj nove ograde; to je pravilno primijenio materijalno pravo sud prvog stupnja kada je zaključio da je time tuženik počinio smetanje mirnog posjeda tužitelja te mu naložio uspostavu ranijeg stanja uz klonjenje svakog istog ili sličnog smetanja.

13.2. Da je upravo bilo tako, slijedi iz iskaza svjedoka koji imaju relevantna saznanja s obzirom na vrijeme nastalog smetanja i to RE koji navodi da je od roditelja saznao da je obitelj tuženika razrušila tu svoju ogradu i ušla u posjed tužitelja te tamo iskopali rov, da taj dio nikada nije koristio tuženik; svjedoka NE koji je iskazao da dvorište koje je vidljivo da je travnato-zemljana površina i na kojem su slova „rov“ je koristio tužitelj, da je svojevremeno na jednom dijelu bila loza, a na drugom ravna površina gdje bi on parkirao auto, a tuženik da nikada tamo nije ništa koristio niti se protivio da tužitelj koristi tu površinu. Osim toga i svjedok UE iskazuje da površinu uglavnom nitko nije koristio, odnosno da je povremeno korištena od strane osoba koje su živjele u kući pored (podstanari tužitelja), dok svjedoci DE i JE su bili podstanari tužitelja do cca 2012., a i tada navode da su koristili predmetnu nekretninu i da je nije ni tada koristio tuženik. Stoga, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika u smislu izostanka svijesti o smetanju jer slijedi da je tuženik imao saznanja da radnjama smeta, ulazi u tuđi posjed.

14. Iz tako utvrđenih činjenica pravilno je zaključio sud prvog stupnja da je tužitelj dokazao svoj posljednji mirni posjed predmeta spora i čin smetanja od strane tuženika.

15. Slijedom navedenog, pobijana odluka rezultat je pravilno, zakonito provedenog postupka, razumnog razmatranja izloženih i utvrđenih činjenica kroz relevantne propise; dakle, pravilne primjene materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno bitno činjenično stanje.

16. Kako je zahtjev neosnovan, pravilno je trošak dosuđen tuženiku, a žalba ne sadrži glede te odluke određene žalbene navode.

17. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. u svezi s čl. 381. i čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Puli 22. travnja 2025.

Sutkinja

Alenka Paus