REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
Split
Poslovni broj: P-3828/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Stipi Kliškinjiću, odvjetniku u Splitu, Smiljanićeva 12 B, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 26.ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Stipe Kliškinjića, odvjetnika u Splitu, i zamjenice punomoćnika tuženika Silvije Tasić, odvjetnice u Splitu, na ročištu za objavu i uručenje presude 22.travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-388/2005 od 3. listopada 2005. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako tuženik odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.200,00 CHF (pedesettritisućedvjesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3. stavak 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.200,00 CHF (pedesettritisućedvjestošvicarskih franaka) zaračunavaju kamate te članak 3. stavak 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 393,25 CHF (slovima: tristodevedesettri švicarska franka dvadesetpet centi) obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d., na dan plaćanja te u kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan dospijeća te članak 3. stavak 3. Ugovora u dijelu u kojem se kamate plaćaju u skladu sa stavkom II. članka 3. Ugovora.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-388/2005 od 3. listopada 2005. godine zaključenog između tuženika i tužitelja u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. i u dijelu u kojem korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime preplaćene kamate isplati iznos od 4.466,06 EUR (slovima: četiri tisuće četiri stotine šezdeset šest eura šest centi), sve s pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku na iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako slijedi:
- na iznos od 0,44 EUR od dana 01.12.2005. godine do isplate;
- na iznos od 0,15 EUR od dana 01.02.2006. godine do isplate;
- na iznos od 13,44 EUR od dana 01.12.2006. godine do isplate;
- na iznos od 13,18 EUR od dana 01.01.2007. godine do isplate;
- na iznos od 11,94 EUR od dana 01.02.2007. godine do isplate;
- na iznos od 11,12 EUR od dana 01.03.2007. godine do isplate;
- na iznos od 11,43 EUR od dana 01.04.2007. godine do isplate;
- na iznos od 11,16 EUR od dana 01.05.2007. godine do isplate;
- na iznos od 9,32 EUR od dana 01.06.2007. godine do isplate;
- na iznos od 8,35 EUR od dana 01.07.2007. godine do isplate;
- na iznos od 7,69 EUR od dana 01.08.2007. godine do isplate;
- na iznos od 7,80 EUR od dana 01.09.2007. godine do isplate;
- na iznos od 8,06 EUR od dana 01.10.2007. godine do isplate;
- na iznos od 16,61 EUR od dana 01.11.2007. godine do isplate;
- na iznos od 145,96 EUR od dana 01.12.2007. godine do isplate;
- na iznos od 17,37 EUR od dana 01.02.2008. godine do isplate;
- na iznos od 138,36 EUR od dana 01.03.2008. godine do isplate;
- na iznos od 45,52 EUR od dana 01.04.2008. godine do isplate;
- na iznos od 41,85 EUR od dana 01.05.2008. godine do isplate;
- na iznos od 179,80 EUR od dana 01.07.2008. godine do isplate;
- na iznos od 39,31 EUR od dana 01.08.2008. godine do isplate;
- na iznos od 39,82 EUR od dana 01.10.2008. godine do isplate;
- na iznos od 188,13 EUR od dana 01.11.2008 godine do isplate;
- na iznos od 198,70 EUR od dana 01.01.2009. godine do isplate;
- na iznos od 60,13 EUR od dana 01.03.2009. godine do isplate;
- na iznos od 211,04 EUR od dana 01.04.2009. godine do isplate;
- na iznos od 58,15 EUR od dana 01.05.2009. godine do isplate;
- na iznos od 199,53 EUR od dana 01.07.2009. godine do isplate;
- na iznos od 53,29 EUR od dana 01.08.2009. godine do isplate;
- na iznos od 54,13 EUR od dana 01.09.2009. godine do isplate;
- na iznos od 53,83 EUR od dana 01.10.2009. godine do isplate;
- na iznos od 195,65 EUR od dana 01.12.2009. godine do isplate;
- na iznos od 55,67 EUR od dana 01.01.2010. godine do isplate;
- na iznos od 58,19 EUR od dana 01.03.2010. godine do isplate;
- na iznos od 203,15 EUR od dana 01.04.2010. godine do isplate;
- na iznos od 58,80 EUR od dana 01.05.2010. godine do isplate;
- na iznos od 213,80 EUR od dana 01.07.2010. godine do isplate;
- na iznos od 222,36 EUR od dana 01.09.2010. godine do isplate;
- na iznos od 69,62 EUR od dana 01.10.2010. godine do isplate;
- na iznos od 216,80 EUR od dana 01.12.2010. godine do isplate;
- na iznos od 74,03 EUR od dana 01.01.2011. godine do isplate;
- na iznos od 67,90 EUR od dana 01.02.2011. godine do isplate;
- na iznos od 69,72 EUR od dana 01.03.2011. godine do isplate;
- na iznos od 66,81 EUR od dana 01.04.2011. godine do isplate;
- na iznos od 66.89 EUR od dana 01.05.2011. godine do isplate;
- na iznos od 77,07 EUR od dana 01.06.2011. godine do isplate;
- na iznos od 77,64 EUR od dana 01.07.2011. godine do isplate;
- na iznos od 244,01 EUR od dana 01.09.2011. godine do isplate;
- na iznos od 75,59 EUR od dana 01.10.2011. godine do isplate;
- na iznos od 62,00 EUR od dana 01.11.2011. godine do isplate;
- na iznos od 61,26 EUR od dana 01.12.2011. godine do isplate;
- na iznos od 62,92 EUR od dana 01.01.2012. godine do isplate;
- na iznos od 64,29 EUR od dana 01.02.2012. godine do isplate;
- na iznos od 64,09 EUR od dana 01.03.2012. godine do isplate;
- na iznos od 62,44 EUR od dana 01.04.2012. godine do isplate;
- na iznos od 62,82 EUR od dana 01.05.2012. godine do isplate;
- na iznos od 62,93 EUR od dana 01.06.2012. godine do isplate;
- na iznos od 61,56 EUR od dana 01.07.2012. godine do isplate;
- na iznos od 61,35 EUR od dana 01.08.2012. godine do isplate;
- na iznos od 60,22 EUR od dana 01.09.2012. godine do isplate;
- na iznos od 186,83 EUR od dana 01.11.2012. godine do isplate;
- na iznos od 59,72 EUR od dana 01.12.2012. godine do isplate;
- na iznos od 58,73 EUR od dana 01.01.2013. godine do isplate;
- na iznos od 55,42 EUR od dana 01.02.2013. godine do isplate;
- na iznos od 57,38 EUR od dana 01.03.2013. godine do isplate;
- na iznos od 178,31 EUR od dana 01.05.2013 godine do isplate;
- na iznos od 52,43 EUR od dana 01.06.2013. godine do isplate;
- na iznos od 167,70 EUR od dana 01.08.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,80 EUR od dana 01.09.2013. godine do isplate;
- na iznos od 53,84 EUR od dana 01.10.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,59 EUR od dana 01.11.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,65 EUR od dana 01.12.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,77 EUR od dana 01.01.2014. godine do isplate;
- na iznos od 7,06 EUR od dana 01.02.2014. godine do isplate;
- na iznos od 7,43 EUR od dana 01.03.2014. godine do isplate;
- na iznos od 7,18 EUR od dana 01.04.2014. godine do isplate;
- na iznos od 6,59 EUR od dana 01.05.2014. godine do isplate;
- na iznos od 6,34 EUR od dana 01.06.2014. godine do isplate;
- na iznos od 6,32 EUR od dana 01.07.2014. godine do isplate;
- na iznos od 6,77 EUR od dana 01.08.2014. godine do isplate;
- na iznos od 68,87 EUR od dana 01.10.2014. godine do isplate;
- na iznos od 7,22 EUR od dana 01.11.2014. godine do isplate;
- na iznos od 67,35 EUR od dana 01.01.2015. godine do isplate;
- na iznos od 7,04 EUR od dana 01.02.2015. godine do isplate;
- na iznos od 6,94 EUR od dana 01.03.2015. godine do isplate;
- na iznos od 6,83 EUR od dana 01.04.2015. godine do isplate;
- na iznos od 6,73 EUR od dana 01.05.2015. godine do isplate;
- na iznos od 62,06 EUR od dana 01.07.2015. godine do isplate;
- na iznos od 6,41 EUR od dana 01.08.2015. godine do isplate;
- na iznos od 6,30 EUR od dana 01.09.2015. godine do isplate;
-na iznos od 6,20 EUR od dana 01.10.2015. godine do isplate.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime preplaćene glavnice isplati iznos od 2.738,58 EUR (slovima: dvije tisuće sedam stotina trideset osam eura pedeset osam centi), sve s pripadajućom zateznom kamatom obračunatoj po stopi od 15% do 31.prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate do 31. prosinca 2022, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje zatezne kamate teku na iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
- na iznos od 0,65 EUR od dana 01.12.2005. godine do isplate;
- na iznos od 116,14 EUR od dana 01.03.2008. godine do isplate;
- na iznos od 98,85 EUR od dana 01.07.2008. godine do isplate;
- na iznos od 112,56 EUR od dana 01.11.2008. godine do isplate;
- na iznos od 119,00 EUR od dana 01.01.2009. godine do isplate;
- na iznos od 129,29 EUR od dana 01.04.2009. godine do isplate;
- na iznos od 123,82 EUR od dana 01.07.2009. godine do isplate;
- na iznos od 129,40 EUR od dana 01.12.2009. godine do isplate;
- na iznos od 145,43 EUR od dana 01.04.2010. godine do isplate;
- na iznos od 163,83 EUR od dana 01.07.2010. godine do isplate;
- na iznos od 178,34 EUR od dana 01.09.2010. godine do isplate;
- na iznos od 8,30 EUR od dana 01.10.2010. godine do isplate;
- na iznos od 184,51 EUR od dana 01.12.2010. godine do isplate;
- na iznos od 26,11 EUR od dana 01.01.2011. godine do isplate;
- na iznos od 19,28 EUR od dana 01.02.2011.godine do isplate;
- na iznos od 22,44 EUR od dana 01.03.2011. godine do isplate;
- na iznos od 19,57 EUR od dana 01.04.2011. godine do isplate;
- na iznos od 20,54 EUR od dana 01.05.2011. godine do isplate;
- na iznos od 34,85 EUR od dana 01.06.2011. godine do isplate;
- na iznos od 36,67 EUR od dana 01.07.2011. godine do isplate;
- na iznos od 263,71 EUR od dana 01.09.2011. godine do isplate;
- na iznos od 37,16 EUR od dana 01.10.2011. godine do isplate;
- na iznos od 42,08 EUR od dana 01.11.2011. godine do isplate;
- na iznos od 41,95 EUR od dana 01.12.2011. godine do isplate;
- na iznos od 45,66 EUR od dana 01.01.2012. godine do isplate;
- na iznos od 48,98 EUR od dana 01.02.2012. godine do isplate;
- na iznos od 49,80 EUR od dana 01.03.2012. godine do isplate;
- na iznos od 48,22 EUR od dana 01.04.2012. godine do isplate;
- na iznos od 50,03 EUR od dana 01.05.2012. godine do isplate;
- na iznos od 51,41 EUR od dana 01.06.2012. godine do isplate;
- na iznos od 50,27 EUR od dana 01.07.2012. godine do isplate;
- na iznos od 51,13 EUR od dana 01.08.2012. godine do isplate;
- na iznos od 50,38 EUR od dana 01.09.2012. godine do isplate;
- na iznos od 279,36 EUR od dana 01.11.2012. godine do isplate;
- na iznos od 53,29 EUR od dana 01.12.2012. godine do isplate;
- na iznos od 52,76 EUR od dana 01.01.2013. godine do isplate;
- na iznos od 47,86 EUR od dana 01.02.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,87 EUR od dana 01.03.2013 godine do isplate;
- na iznos od 289,38 EUR od dana 01.05.2013. godine do isplate;
- na iznos od 47,20 EUR od dana 01.06.2013. godine do isplate;
- na iznos od 281,92 EUR od dana 01.08.2013. godine do isplate;
- na iznos od 52,05 EUR od dana 01.09.2013. godine do isplate;
- na iznos od 55,65 EUR od dana 01.10.2013. godine do isplate;
- na iznos od 54,50 EUR od dana 01.11.2013. godine do isplate;
- na iznos od 56,14 EUR od dana 01.12.2013. godine do isplate;
- na iznos od 57,94 EUR od dana 01.12.2014. godine do isplate;
- na iznos od 79,52 EUR od dana 01.02.2014. godine do isplate;
- na iznos od 81,51 EUR od dana 01.03.2014. godine do isplate;
- na iznos od 80,98 EUR od dana 01.04.2014. godine do isplate;
- na iznos od 78,98 EUR od dana 01.05.2014. godine do isplate;
- na iznos od 78,40 EUR od dana 01.06.2014. godine do isplate;
- na iznos od 78,79 EUR od dana 01.07.2014. godine do isplate;
- na iznos od 81,29 EUR od dana 01.08.2014. godine do isplate;
- na iznos od 360,39 EUR od dana 01.10.2014. godine do isplate;
- na iznos od 84,95 EUR od dana 01.11.2014. godine do isplate;
- na iznos od 367,75 EUR od dana 01.01.2015. godine do isplate;
- na iznos od 85,96 EUR od dana 01.02.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,07 EUR od dana 01.03.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,18 EUR od dana 01.04.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,28 EUR od dana 01.05.2015. godine do isplate;
- na iznos od 372,65 EUR od dana 01.07.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,60 EUR od dana 01.08.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,71 EUR od dana 01.09.2015. godine do isplate;
- na iznos od 86,81 EUR od dana 01.10.2015. godine do isplate.
V. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime učinka izvršene konverzije, isplati iznos od 2.016,84 EUR (slovima: dvije tisuće šesnaest eura osamdeset četiri centa) sve s pripadajućom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 01.listopada 2015.godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do dana isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
VI. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.780,89 EUR (slovima: tri tisuće sedam stotina osamdeset eura osamdeset devet centi) sa zateznom kamatom koja teče od 22.travnja 2025. pa do isplate, po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 12.lipnja 2019. navodi se da je tužitelj kao korisnik kredita dana 3.listopada 2005. zaključio s tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj:216-388/2005 (dalje: Ugovor), na temelju kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 53.200,00 CHF, isplaćen u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., dok su 18.siječnja 2016. sklopili Aneks uz predmetni ugovor o kreditu. Tuženik je u navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 2. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu je kredita, u čl. 3. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 3. naveo visinu kamatne stope u iznosu 3,99 % godišnje ugovorivši u čl. 6. Ugovora da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci samog tuženika („odlukom kreditora") bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje:ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod posl. brojem P-1401/2012. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je 13.lipnja 2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod posl. brojem Pž-7129/2013-4, u točki II. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-14012012, kojom se utvrđuje da je Addiko bank d.d. (prije Hypo-Alpe-Adria-bank d.d., kao petotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012, kojom se utvrđuje da je tuženik Addiko bank d.d (kao petotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.listopada 2004. do 31.prosinca 2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku radi dostave dokumentacije bez koje ne može postaviti konkretni tužbeni zahtjev za isplatom, ali je tuženik to odbio.
1.1. Slijedom navedenog, kod činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, i pravni interes da sud prije svega donese rješenje kojim će naložiti tuženiku da u roku 15 dana dostaviti u spis dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja i postavljanja konkretnog zahtjeva za isplatom novčanog iznosa.
1.2. Nakon pribave dokumentacije i financijskog vještačenja, tužitelj će urediti tužbeni zahtjev, kojim predlaže da sud donese presudu kojom će:
-pod točkom I. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 2. Ugovora o kreditu broj 216-388/2005 od 3. listopada 2005. godine zaključenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je u članku 2. ugovoreno kako tuženik odobrava stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.200,00 CHF (pedesettritisućedvjesto švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d., važećem na dan korištenja kredita, članak 3. stavak 1. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se na kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 53.200,00 CHF (pedesettritisućedvjestošvicarskih franaka) zaračunavaju kamate te članak 3. stavak 2. Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 393,25 CHF (slovima: tristodevedesettri švicarska franka dvadesetpet centi) obračunatim po srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d., na dan plaćanja te u kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe Adria Bank d.d. na dan dospijeća te članak 3. stavak 3. Ugovora u dijelu u kojem se kamate plaćaju u skladu sa stavkom II. članka 3. Ugovora,
-pod točkom II. utvrditi da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 6. Ugovora o kreditu broj 216-388/2005 od 3. listopada 2005. godine zaključenog između tuženika i tužitelja u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva na način da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. i u dijelu u kojem korisnik kredita svojim potpisom na Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune,
-pod točkom III. naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos koji će tužitelj specificirati nakon pribavljanja dokumentacije i financijskog vještačenja, sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća do isplate,
pod točkom IV. naložiti tuženiku da u roku 15 dana naknadi tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.
1.3. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 26.siječnja 2021. uredio tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje isplatu na način da pod točkom III. tužbenog zahtjeva potražuje od tuženika na ime pretplaćene kamate iznos od 4.466,06 EUR, pod točkom IV. potražuje na ime pretplaćene glavnice isplatu iznosa od 2.738,58 EUR, a pod točkom V. na ime učinka izvršene konverzije isplatu iznosa od 2.016,84 EUR, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate.
1.4. Podneskom od 26.svibnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je novčane iznose čiju isplatu potražuje od tuženika pod točkama III., IV. i V. tužbenog zahtjeva iskazao u novoj službenoj novčanoj valuti RH-eurima, uz primjenu tada obveznog dvojnog iskazivanja u valutama EUR i HRK.
2. Rješenjem od 14.lipnja 2021. određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka pred Sudom Europske unije povodom zahtjeva Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koji je nastavljen rješenjem od 22.kolovoza 2023.
3. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, osporavajući osnovu i visinu, kao i navode tužbe, ističe prigovor zastare, te predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan uz osudu tužitelja na naknadu troškova postupka. Tuženik osporava pravni interes tužitelja za podnošenje kondemnatorne tužbe jer je tužitelj pristao na konverziju kredita na način da je s tuženikom sklopio Aneks Ugovora o kreditu, a kojim je došlo i do izmjene kamatne stope. Time je i otpala eventualna ništenost pojedinih odredbi ugovora o kreditu, pod uvjetom da je i postojala, smatrajući da se presuda donesena u sporu radi kolektivnih prava i interesa ne može primijeniti u ovom postupku. Nadalje, tuženik se poziva na utvrđenja iz postupka Gos-1/2019, kao i na brojne odluke županijskih sudova u RH i Europskog suda, ističe da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, kao i da ne postoje uvjeti za podnošenje stupnjevite tužbe u ovom postupku.
4. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom Ugovora o kreditu broj:216- 388/2005 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 3.listopada 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Zoje Pujiz iz Splita pod brojem OU-676/2005 dana 5.listopada 2005., Aneksa od 18.siječnja 2016. uz Ugovor o kreditu broj:216-388/2005 od 3.listopada 2005. solemniziranog kod javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić iz Splita pod brojem OV- 531/2016 dana 18.siječnja 2016., obavijesti o provedenoj konverziji od 20.siječnja 2016., novog otplatnog plana predmetnog kredita, prihvaćanja izračuna konverzije (list 64 spisa), Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u primjeni od 1.siječnja 2011., poziva za dostavom dokumentacije uz presliku povratnice, odgovora tuženika od 14.lipnja 2019. na poziv za dostavom dokumentacije, specifikacije uplata, financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zlatku Cvitanoviću, dopunskim vještačenjem po sudskom vještaku Zlatku Cvitanoviću, saslušanjem svjedoka ŽO i saslušanjem tužitelja.
5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
6.Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to u dijelu koji se odnosi na ugovorenu valutnu klauzulu u CHF i u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, kao i isplata iznosa koji je tužitelj pretplatio na ime ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, uključujući i razliku u obračunu glavnice prilikom konverzije, i učinka izvršene konverzije.
6.1. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu ističući da su parnične stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran u eurski, pa tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe.
7. Između parničnih stranaka nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (prije Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), sklopili 3.listopada 2005. Ugovor o kreditu broj: 216-388/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, solemniziranog od strane javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita pod brojem OU-676/2005 dana 5.listopada 2005., kojim je tuženik- banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 53.200,00 CHF isplaćen u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika za CHF na dan korištenja kredita u svrhu kupovine stana (čl.2.Ugovora), da se sva plaćanja obveza zasnovanih na ugovoru, uključujući kamate i mjesečne anuitete, izvršavaju u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan plaćanja (čl.3. Ugovora) uz obvezu tužitelja na otplatu u jednakim mjesečnim anuitetima od 393,25 CHF (čl.3. 2. Ugovora). Isto tako nije sporno da je u čl.6. Ugovora određeno da je kamatna stopa promjenjiva na način da utvrđuje se odlukom tuženika kao kreditora. Dakle, nije sporno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene u tečaju valute CHF, kao i da je dolazilo do promjene kamatne stope. Nadalje, između strankama nije sporno da su na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. zaključili Dodatak/Aneks ugovora o kreditu dana 18. siječnja 2016., tako da je izvršena konverzija kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015., kojim Dodatkom su utvrdili da preostala neotplaćena glavnica kredita nakon konverzije valute na dan 30.rujna 2015. iznosi 15.512,24 EUR, da je utvrđen iznos preplate od 12.788,70 kn, a za koji iznos preplate je ugovoreno da će se iskoristiti za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka.
8. Međutim, sporna je osnova i visina postavljenog tužbenog zahtjeva, kao i osnovanost prigovora zastare.
9. S obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (ugovor je zaključen 3.listopada 2005.), za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03, nadalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., te Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, nadalje ZZP/07.).
10. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
11. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Prema odredbi članka 99. ZZP/07 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
12.Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
13.Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
14. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/2023, nadalje: ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
15.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
16.Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik, tamo kao petotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora petootuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time petotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom petotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora petotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku petotuženika.
17. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja, odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo se na ta utvrđenja tužitelj poziva u tužbi.
18. I odredbom čl. 118. ZZP/14 određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
19.Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a, te imajući na umu da su sporne odredbe čl. 2., 3. i 6. Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.
20. Naime, odredbe o promjeni kamatne stope i valutnoj klauzuli su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. To stoga jer razlozi za promjenljivost kamatne stope nisu razvidni potrošaču prilikom sklapanja ugovora niti mu omogućuju da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita. Ugovorna kamata kao naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, mora biti određena, odnosno odrediva. Dakle, radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora, a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO-a koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora.
21. Čak i izvršenjem Ugovora o kreditu ne može nestati uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, jer su navedene odredbe bile ništetne i nepoštene već od dana sklapanja Ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa time nisu ni mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora. U tom pogledu člankom 326. st. 1. ZOO-a predviđeno je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, a sukladno članku 326. st. 2. ZOO-a ništetnost se ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen, a uzrok ništetnosti je bila zabrana manjeg značaja. Budući da je u predmetnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Direktivom 93/13 EEZ i Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, sasvim je jasno da u ovom slučaju nema govora o tome da bi uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. stavak 2. ZOO-a.
22. Neosnovano tuženik navodi da zbog toga što je s tužiteljem sklopio konverziju sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015, nadalje:ZID ZPK) tužitelj više nema pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, niti zahtijevati isplatu stečenog bez osnove po ništetnim odredbama Ugovora o kreditu, jer je i Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. izrazio shvaćanje da sama činjenica da su stranke sklopile Sporazum o konverziji kojim su odredbe osnovnog ugovora izmijenjene u pogledu valutne klauzule, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, te je postignut sporazum o raspolaganju pretplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. U istoj odluci jasno je navedeno da korisnik kredita ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga eventualno ostvarivao svoja prava za koja smatra da mu pripadaju.
23. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz čl.19.c t.6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga tzv. konverzija odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim (ŽS u Rijeci, posl.br.Gž-42/2024 od 16.travnja 2024.).
24. Na temelju svih naprijed navedenih utvrđenja, sud je zaključio da dio odredbi čl. 2., 3. i 6. predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne, pa odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I. i II.
25. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
25.1. Člankom 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.
25.2. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka zastare individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača izraženog u odluci pod brojem Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekinut je tijek zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, pa zastara individualnih restitucijskih zahtjeva potrošača počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 1401/2012. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim je i u odnosu na tuženika utvrđena ništetnost ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., dok je u odnosu na ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018., pa je i rok zastare tražbine po osnovi preplaćene kamate ponovno počeo teći od 13. lipnja 2014., dok je po osnovi preplaćene glavnice uslijed tečajnih promjena ponovno počeo teći od 14. lipnja 2018.
25.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena 12.lipnja 2019. znači da računajući od 13. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018. pa do njezina podnošenja nije protekao opći rok zastare iz čl. 225. ZOO-a, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.
26. Nadalje, sud je omogućio tuženiku dokazivanje da je u konkretnom slučaju tužitelju kao potrošaču u postupku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama, imajući na umu odluku Ustavnog suda U-III/5458/2021 od 30.lipnja 2022. prema kojoj bi odbijanje dokaznih prijedloga radi saslušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita predstavljalo povredu načela jednakosti oružja. Tuženik je na tu okolnost predlagao izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka DOR, LO i ŽO, s tim da je naknado odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka DOR i LO.
27. Svjedok ŽO u svom iskazu navodi da trenutno nije zaposlenik tuženika, ali je bio njegov zaposlenik 2005., kada je tuženik poslovao pod nazivom Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Tada je radio kao kreditni referent, što je obuhvaćalo razgovor s klijentima, prikupljanje i obradu dokumentacije, ali nije osobno potpisivao ugovore o kreditu. Nakon što je svjedoku predočen predmetni ugovor o kreditu, isti je potvrdio da na njemu nije njegov potpis, niti se može prisjetiti tužitelja. Uvjeti ugovora o kreditu su bili propisani, te se o njima nije moglo pregovarati, niti je na to svjedok bio ovlašten. Dakle, predloženi svjedok nema nikakvih konkretnih saznanja o predmetnom ugovoru o kreditu niti se može sjetiti da bi na bilo koji način sudjelovao u postupku koji je prethodio sklapanju tog ugovora.
28. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja koji u svom iskazu navodi da tijekom 2005. kada je ugovarao predmetni kredit, u razgovoru sa osobnim bankarom tuženika nije dobio nikakva upozorenja niti objašnjenja o eventualnim povećavanjima valutne klauzule. Tužitelju je bio cilj podignuti kredit po najpovoljnijim uvjetima, nikada nije dobio nikakvu pismenu suglasnost banke o promjeni kamatne stope, osim "šturog" dopisa kojim se obavještava o promjeni valutne klauzule i kamatne stope bez ikakvog objašnjenja.
29. U odnosu na status tužitelja kao potrošača, treba navesti da je prema članku 3. stavak 1. točke 1. ZZP-a/03 potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U ovom slučaju namjena kredita je stana za tužitelja, dok tuženik nije za suprotni zaključak pružio nijedan dokaz, niti postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da je tužitelj ugovor sklopio u svrhe koje su namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, niti da bi u takve svrhe utrošio novčana sredstva isplaćena na temelju ugovora o kreditu. Slijedom svega navedenoga, tužitelja se ima smatrati potrošačem.
30.Tuženik osporava pravo tužitelju na obeštećenje zbog činjenice da je pristao na sklapanje Dodatka ugovora kojim je izvršena konverzija kredita, pozivom na odluku Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020., što je u cijelosti neutemeljeno. To stoga što navedena odluka nema nikakve veze, niti je donesena u svezi navedenog spornog pitanja, jer je u tom predmetu VSRH postavljeno pitanje: "Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?", i na to pitanje dan je odgovor koji glasi: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli“. Dakle, u navedenoj odluci VSRH se uopće nije bavio pitanjem spornim u ovom predmetu (da li sklapanje Dodatka ugovora o kreditu utječe na pravo korisnika kredita na potpuno obeštećenje zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora), niti je u toj odluci VSRH izrazio kategoričan stav o tome da je pravno shvaćanje Suda EU izraženo u odluci u predmetu C-118/17 apsolutno neprimjenjivo u predmetnom slučaju obeštećenja potrošača koji je pristao na konverziju.
31.Što se tiče visine zahtjeva, ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Zlatku Cvitanoviću, kao i dopunskim vještačenjem, na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti, te utemeljen na mjerodavnim ispravama i primjeni pravilne metodologije obračuna.
32. U nalazu i mišljenju sudski vještak Zlatko Cvitanović navodi da obračun razlika po osnovi kamate nastalih usporedbom stvarnih uplata tužitelja s otplatnim planom uz početno ugovorene uvjete predmetnog kredita, pokazuje da bi u pojedinim mjesecima nastale „preplate“ po toj osnovi i to u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu br. 9, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 33.649,52 kn/4.466,06 EUR. Obračun razlika po osnovi glavnice nastalih usporedbom stvarnih uplata tužitelja s otplatnim planom uz početno ugovorene uvjete predmetnog kredita, pokazuje da bi u pojedinim mjesecima nastale „preplate“ po toj osnovi i to u mjesečnim iznosima kako je to prikazano u stupcu br. 10, Tablice br. 3, odnosno u ukupnom iznosu od 20.633,81 kn/2.738,58 EUR.
33. U prvoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, sudski vještak Zlatko Cvitanović očitovao se na primjedbe tužitelja, koji smatra da je vještačenje nepotpuno jer nije utvrđen ukupan iznos obeštećenja tuženika prema tužitelju. Naime, prema tužitelju vještak nije uzeo u obzir učinak konverzije odnosno da li je tuženik neosnovano stekao određenu korist od tužitelja izvršenom konverzijom. Dakle, sudski vještak bi trebao vještačiti i kolika bi bila razlika između preostale nedospjele glavnice konvertirane u EUR na dan izvršene konverzije, a primjenjujući iste parametre kao i kod izvornog kredita CHF i preostale dospjele glavnice prema izračunu banke na dan izvršene konverzije. Sudski vještak je zaključio da ukoliko bi se uzeo u obzir učinak konverzije kredita, kako bi se utvrdilo „da li je tuženik (kao banka-kreditor) stekao određenu korist od tužitelja (kao korisnika kredita) izvršenom konverzijom“, tada bi se moglo utvrditi da unatoč izvršenoj konverziji kredita (koja je provedena na zakonit način), efekti te konverzije su negativni za tužitelja jer je u promatranom razdoblju (od 30.studenoga 2005. do 30.rujna 2015.) tužitelj ostvario preplatu prema tuženiku (uslijed povećanja kamatne stope, kao i zbog primjene valutne klauzule). Prema podacima koji su navedeni u Tablici br. 5, vidljivo je da je na dan 30.rujna 2015. ta preplata iznosila 2.016,84 EUR/15.195,85 kn. Ovo sve pod pretpostavkom da je predmetnu konverziju trebalo izvršiti na saldo dospjelog duga, tj. na onu glavnicu kredita kakva bi ona bila uz početno ugovorene uvjete tog kredita (bez promjene kamatne stope) i bez valutne klauzule, a ne sukladno čl. 19.c Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
34. U drugoj pisanoj dopuni nalaza i mišljenja, sudski vještak Zlatko Cvitanović detaljno se očitovao na primjedbe tuženika, s tim da niti jedna primjedba nije dovela do promjene u obračunima izvršenih pretplata.
35. S obzirom da je utvrđena ništetnost dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu valutne klauzule i promjenjive kamatne stope na temelju jednostrane odluke banke, to tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa zbog navedenih ništetnih odredbi ukoliko nije u cijelosti obeštećen izvršenom konverzijom. Naime, tužitelj ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi navedenih ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a koji iznosi predstavljaju razliku između ukupnog iznosa koji bi mu pripao po osnovi ništetnosti odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je tužitelju kao potrošaču tuženik kao banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl.19.c.ZID ZPK. Upravo postojanje takve razlike proizlazi iz provedenog financijskog vještačenja, te sud nedvojbeno zaključuje da tužitelj nije u potpunosti obeštećena zaključenjem Dodatka ugovoru o kreditu, odnosno izvršenom konverzijom, iako je ona provedena sukladno zakonu (zaključak sudskog vještaka za financije). Iz nalaza i mišljenja vještaka za financije proizlazi da je tužitelj na temelju ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi do 30. rujna 2015. pretplatio iznos od 4.466,06 EUR. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu na štetu tužitelja, preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 30.rujna 2015. bi bila manja za 2.738,58 EUR, za razliku od glavnice utvrđene u konverziji. Nadalje, sudski vještak je uzeo u obzir učinak konverzije kredita, te je utvrdio da je tuženik stekao korist od tužitelja izvršenom konverzijom, da su unatoč izvršenoj konverziji kredita efekti te konverzije negativni za tužitelja jer je u promatranom razdoblju tužitelj ostvario preplatu prema tuženiku u iznosu od 2.016,84 EUR. Dakle, iz financijskog vještačenja nedvojbeno proizlazi da tužitelj provedenom konverzijom ugovora o kreditu nije obeštećen odnosno da konverzijom nije uspostavljena ekonomska ravnoteža između ugovornih stranaka. Naime, tužitelj je pretplatilo iznos od 4.466,06 EUR na ime ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i pravilnim izračunom konverzije glavnica je tužitelju treba biti manja za iznos od 2.738,58 EUR, dok je efekt konverzije negativan za tužitelja jer je u promatranom razdoblju tužitelj ostvario preplatu prema tuženiku u iznosu 2.016,84 EUR.
36. Tužitelj je nakon izvršenog vještačenja podneskom od 26.siječnja 2021. uredio tužbeni zahtjev na način da pod točkom III. tužbenog zahtjeva potražuje od tuženika na ime pretplaćene kamate iznos od 4.466,06 EUR, pod točkom IV. potražuje na ime pretplaćene glavnice isplatu iznosa od 2.738,58 EUR, a pod točkom V. na ime učinka izvršene konverzije isplatu iznosa od 2.016,84 EUR, sve sa zateznim kamatama od dospijeća do isplate, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije. Tužitelj prije nego što je tuženik dostavio zatraženu dokumentaciju i prije provedenog vještačenja na okolnost koliko je tužitelj više platio na ime ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi nije mogao znati točan iznos pretplate, tako da su neosnovani prigovori tuženika da nije bilo osnove za podnošenjem stupnjevite tužbe u ovom predmetu. Tužitelj je postavio konkretni tužbeni zahtjev nakon što je vještačenjem utvrđena visina istoga, te se ne radi o preinaci tužbe. Nadalje, tužitelj je u spis priložio odgovor tuženika iz kojeg je razvidno da tuženik odbija tužitelju predati traženu dokumentaciju na temelju koje bi mogao napraviti izračun o pretplati na temelju sklopljenog ugovora o kreditu i aneksa tog ugovora.
37. Nadalje, okolnost da su u određenom razdoblju plaćani niži anuiteti, ne utječe na rezultate provedenog vještačenja kojim su utvrđivani preplaćeni iznosi temeljem ništetnih odredbi, a koje je tuženik dužan vratiti tužitelju u smislu odredbe članka 323. stavak 1. ZOO. Iznosi koje je tuženik dužan vratiti tužitelju restitucijom zbog ništetnosti, ne mogu se umanjivati onim što tužitelj od tuženika nije dobio odnosno primio. Tuženik koji je sam sastavio nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi koja se mijenjala njegovom odlukom i valutnoj klauzuli izraženoj u valuti švicarski franak, ne može tražiti isplatu koristi primjenom instituta stjecanja bez osnove iz članka 1111. ZOO. Onaj tko je znao ili morao znati da drugome nešto daje bez osnove nesavjestan je i nema pravo na povrat danog (u tom smislu odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-580/07 od 29. kolovoza 2007. i broj Rev- 2624/2015 od 23. siječnja 2019., ŽS u Karlovcu, Gž-650/2023 od 27.rujna 2023.).
38. Isto tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br.Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023. izrazio je stajalište da sud ne može samovoljno odbijati tečajne razlike za vrijeme dok su one bile niže od tečaja isplate kredita u CHF. Naime, u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu pretplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, sud nije ovlašten prema mišljenju revizijskog suda umanjivati tužiteljevu tražbinu s tzv.negativnim tečajnim razlikama. Dakle, niže tečajne razlike mogu biti prebijene s potraživanjem tužitelja kao potrošača samo u slučaju ako je tuženik to zatražio u konkretnom iznosu po određenim anuitetima, i ako su to zatražili prije zaključenja prethodnog postupka. Međutim, tuženik u ovom postupku nije postupio na opisani način, pa nema mjesta uzimanju u obzir tzv.negativnih razlika prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva.
39.Tuženiku treba napomenuti da je pretplata priznata tužitelju u konverziji iskorištena za umanjenje njenih budućih obveza po kreditu nakon provedene konverzije, pa samim time nema u tom dijelu nikakve dvostruke naplate tražbine tužiteljice na teret tuženika.
40.Tužitelj je u otplati kredita tuženiku vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa, sada preračunatih u službenu valutu RH-eure, povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
41. U odnosu na tijek zatezne kamate treba navesti da u konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik unaprijed sastavio ugovor o kreditu, tako da je do njegova stjecanja došlo na temelju po njemu sastavljenih i nametnutih ništetnih ugovornih odredbi, zbog čega tuženik ima položaj nesavjesna stjecatelja. Stoga je tuženik dužan platiti tužitelju zateznu kamatu počevši od dana stjecanja odnosno od dana isplate anuiteta.
42. Slijedom navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 4.466,06 EUR na ime pretplaćene kamate, iznosa od 2.738,58 EUR na ime pretplaćene glavnice i iznosa od 2.016,84 EUR na ime učinka izvršene konverzije, i to zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a sve po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama III., IV. i V.
43. Dokaze koji nisu posebno obrazloženi, sud smatra irelevantnim za odlučivanje o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva.
44. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023, nadalje: Tarifa), Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/2018. i 51/2023, nadalje: ZSP), Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 37/2023.), priloženom popisu parničnog troška i vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu od 9.221,48 EUR za sljedeće radnje: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav obrazloženih podneska od 21.veljače 2020., 16.listopada 2020., 26.siječnja 2021. i 14.svibnja 2021. po 10 bodova za svaki podnesak (100x4, Tbr.8.toč.1. Tarife), za sastav podneska od 26.svibnja 2024. -50 bodova (Tbr.8.toč.3.Tarife), i za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi održanim 3.ožujka 2020., 27.listopada 2020., 1.veljače 2021., 23.ožujka 2021., 14.lipnja 2021., 4.veljače 2025. i 26.ožujka 2025. po 100 bodova za svako ročište (100x7), i za pristup ročištu za objavu odluke 50 bodova (Tbr.9.toč.3.Tarife), odnosno ukupno 1 300 bodova, što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 2.600,00 EUR, što uvećano za 25% PDV-a daje iznos od 3.250,00 EUR. Na taj iznos tužitelju treba priznati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR, tako da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.780,89 EUR. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 80,00 EUR jer pregledom spisa nije utvrđeno da bi tužitelj platio navedenu pristojbu. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 80,00 EUR iz razloga što je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 51/23) mijenjana toč.20. članka 11.st.1. Zakona o sudskim pristojbama, prema kojoj su od plaćanja sudske pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, dakle u ovom sporu. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29. st. 2. ZOO-a, pa je odlučeno kao u izreci presude pod točkom VI.
U Splitu, 22.travnja 2025.
Sutkinja:
Sanja Bikić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
- tuženiku putem punomoćnika,
- u spis.
