REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6244/2022-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Mazalin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Đorđe Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĆM, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Đorđa Anđelkovića, odvjetnika, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CM isplatiti tužitelju Privredna banka Zagreb d.d. iznos od 1.010,39 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2021. do isplate, iznos od 270,63 EUR te iznos od 15,90 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja Privredne banke Zagreb d.d. za isplatu iznosa od 999,84 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. rujna 2018. navodi da je pokojna MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa], a sukladno izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja, ostala u obvezi platiti tužitelju iznos od 17.303,90 kn sa zateznim kamatama. Navodi kako je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, poslovni broj O- 7545/14 od 4. studenog 2014. zakonskim nasljednikom iza pok. MM proglašen sin ostaviteljice, ovdje tuženik. Ističe kako tuženik kao nasljednik odgovara za dugove ostaviteljice do visine vrijednosti naslijeđenog dijela. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. studenog 2023. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.296,76 EUR, od čega iznos od 1.723,71 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2021. pa do isplate, a iznos od 31,79 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2018. pa do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare. Navodi kako se iz dostavljenog izvoda iz poslovnih knjiga ne može utvrditi kada je potraživanje tužitelja prema prednici tuženika dospjelo, ali prema iznosu kamata zaključuje da se radi o dužem vremenskom periodu. Smatra da je nastupila zastara jer je tužba podnesena 3. rujna 2018., a tražbina je zasigurno dospjela prije 3. rujna 2015. jer je prednica tuženika preminula **.**.2014. Navodi da sukladno odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju odgovara za dugove ostaviteljice samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a da iz rješenja o nasljeđivanju nije razvidno da bi naslijedio imovinu koja doseže vrijednost duga kojeg tužitelj od njega potražuje. Tijekom postupka ističe i da nije jedini nasljednik iza pok. MM, slijedom čega eventualno može odgovarati za dugove ostaviteljice samo za onaj dio koji je naslijedio.

3. Sud je donio presudu posl. br. P-4189/2018-30 dana 5. studenog 2021. kojom je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.303,90 kn te parnični trošak u iznosu od 9.912,50 kn, sve sa zateznim kamatama. Odlučujući o žalbi tuženika, Županijski sud u Karlovcu rješenjem posl. br. Gž-47/2022-2 od 26. listopada 2022. ukinuo je prvostupanjsku presudu te je predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. U bitnom se navodi kako presuda nije jasna u dijelu u kojem se navodi i obrazlaže visina tražbine. Također se navodi kako se treba utvrditi kome je isplaćen trošak na temelju izvansudske nagodbe sklopljene između ostaviteljice i Generali osiguranje d.d., kao i da bi se tuženiku kao vrijednost naslijeđene imovine razlika mirovine trebala priznati u neto iznosu.

4. Na ročište održanom 15. travnja 2024. tužitelj nije pristupio, a prisutni punomoćnik tuženika nije se htio upustiti u raspravljanje. Sud je odgodio navedeno ročište i nije donio rješenje o presumiranom povlačenju tužbe sukladno odredbi čl. 295. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP/19), iako je tuženik predlagao donijeti takvo rješenje. Naime, sud je mišljenja da je svrha i smisao odredbe čl. 295. st. 2. ZPP/19 sankcioniranje zlouporabe prava stranaka u postupku, prije svega odugovlačenja postupka neopravdanim izostancima stranaka s ročišta za glavnu raspravu. Imajući na umu da je ročište održano 15. travnja 2024. trebalo biti posljednje ročište na kojem je trebalo zaključiti glavnu raspravu te da su do tada svi dokazi već bili izvedeni u postupku, u kojem je već jednom donesena presuda, koja je ukinuta od strane višeg suda, ali i činjenicu da je punomoćnik tužitelja naknadno pristupio u sudnicu i ispričao svoj nepravovremeni dolazak na sud kvarom na automobilu, onda je očito da namjera tužitelja nije bila zloupotrijebiti procesna prava u ovom postupku niti s tog ročišta namjerno izostati, odnosno ne može se zaključiti da bi se tužitelj držao pasivno niti da je izrazio svoju volju ne raspravljati pred sudom.

5. Iako se na ovaj postupak, prema odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 80/22 – dalje: ZIDZPP/22), ne primjenjuje odredba članka 43. tog Zakona, valja naglasiti da je istom izmijenjen stavak 2. čl. 295. ZPP/19 te je dodan stavak 3. koji glasi: “Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, sud može, ocjenjujući sve okolnosti: zaključiti glavnu raspravu i odlučiti o tužbi odnosno tužbenom zahtjevu na temelju već izvedenih dokaza te stanja spisa ako smatra da je predmet dovoljno raspravljen ili zbog važnih razloga odgoditi ročište za glavnu raspravu, no najviše jednom tijekom cjelokupne rasprave.“ Dakle, očito je da je zakonodavac u primjeni odredbe čl. 295. st. 2. ZPP/19 uočio određene nedostatke, odnosno ocijenio da je odredba o presumiranom povlačenju tužbe u okolnostima konkretnog slučaja (kada je predmet dovoljno raspravljen da o tužbenom zahtjevu može odlučiti na temelju već izvedenih dokaza u spisu) samo zbog izostanka tužitelja s jednog ročišta pretjerano stroga, zbog čega je ista i izmijenjena na prethodno opisani način.

6. Kako ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu preteže nad isključivo formalističkim tumačenjem ispunjenja pretpostavki za presumirano povlačenje tužbe iz čl. 295. st. 2. ZPP/19, to bi, a u opisanoj situaciji, donošenjem rješenja kojim se smatra da je tužba tužitelja povučena sukladno navedenoj, isključivo procesnoj normi čl. 295. ZPP/19, sud povrijedio pravo tužitelja na pristup sudu i pravično suđenje (čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ''Narodne novine'' – Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) pa stoga sud nije donio rješenje sukladno odredbi čl. 295. st. 2. ZPP/19 nego je nastavio s postupkom, zakazao novo ročište na kojem je zaključio glavnu raspravu (tako i Županijski sud u Sisku u odluci posl. br. Gž R-92/2024 od 27. studenog 2024., Županijski sud u Osijeku u odluci posl. br. Gž-1832/2024 od 18. prosinca 2024.)

7. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o tekućem računu (list 4), izvadak iz poslovnih knjiga (list 5), rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara iz Zagreba, posl. br. O-7545/14 UPP/OS-84/14 od 4. studenog 2014. (list 6-7), pregled korisničkih prometa računa (list 15-18), pregled prometa po računu (list 19-23), dopis Generali osiguranja d.d. (list 31), pregled prometa računa [broj bankovnog računa] sa stanjem na dan 16. rujna 2014. (list 34-37), dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradska groblja od 17. listopada 2019. (list 43), dopis HZMO od 21. listopada 2019. (list 45), izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku mr. sc. Zrinku Ručeviću (list 60-70), izvršen je uvid u dopis HZMO od 13. prosinca 2023. (list 133), dopis Generali osiguranja d.d. od 26. veljače 2024. (list 137).

8. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelje rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.296,76 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, a s osnova duga po tekućem računu. Među strankama je sporna osnovanost i visina zahtjeva tužitelja, kao i je li tužiteljeva tražbina zastarjela.

10. Uvidom u Ugovor o tekućem računu utvrđeno je da je isti zaključen između tužitelja i MM dana 10. siječnja 1995. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja utvrđeno je da potraživanje tužitelja temeljem navedenog Ugovora o tekućem računu u kunama broj [broj bankovnog računa] na dan 23. kolovoza 2018. iznosi 17.303,90 kn.

11. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Duška Sudara posl. br. O-7545/14 UPP/OS-84/14 od 4. studenog 2014. utvrđeno je da je MM umrla **.**.2014. Također je utvrđeno da njenu ostavinsku imovinu čine nekretnine i to pravo korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Miroševac, odjel RKT, polje 263, razred II, grob br. 206 u 1/1 dijela te pokretnine i to potraživanje prema Generali osiguranje d.d. temeljem izvansudske nagodbe od 25. rujna 2014. šteta broj 14102107490, potraživanje prema tužitelju temeljem otvorenog tekućeg računa [broj bankovnog računa] u neutvrđenom iznosu te potraživanje prema HZMO s osnova neisplaćenog dijela mirovine, u neutvrđenom iznosu. Također, proizlazi kako su nasljednicima iza pok. MM utvrđeni kći ostaviteljice BM i sin ostaviteljice, ovdje tuženik, koji su se prihvatili nasljedstva, a nasljednica BM svoj naslijeđeni dio ustupila je ovdje tuženiku koji je navedenim rješenjem proglašen nasljednikom pok. MM.

12. Uvidom u dopis Generali osiguranja d.d. utvrđeno je da je temeljem sklopljene izvansudske nagodbe pok. MM isplaćen iznos od 5.000,00 kn na ime glavnice i iznos od 1.875,00 kn na ime troška po predmetu znak 1410210790. Uvidom u dopis Generali osiguranja od 26. veljače 2024. utvrđeno je da je su oba iznosa isplaćena na račun punomoćnika pok. MM odvjetnika Davora Pavičića.

13. Uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Gradska groblja od 17. listopada 2019. utvrđeno je da jednokratna naknada za dodjelu grobnog mjesta za korištenje iznosi 5.550,00 kn bez PDV-a, dakle 6.937,50 kn s uključenim PDV-om.

14. Uvidom u dopis HZMO-a od 21. listopada 2019. utvrđeno je da je tuženiku doznačen pripadajući iznos mirovine od 3.234,50 kn. Uvidom u dopis HZMO-a od 13. prosinca 2023. utvrđeno je da od bruto iznosa mirovine od 3.234,50 kn obračunat porez i prirez te je za isplatu ostao neto iznos od 2.701,04 kn (358,49 EUR), uz koji je isplaćena i naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od 83,25 kn (11,05 EUR) koji iznos ne podliježe oporezivanju.

15. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića proizlazi da ukupna visina potraživanja tužitelja po tekućem računu broj [broj bankovnog računa] na dan 23. kolovoza 2018. iznosi 17.304,92 kn (što se odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu u iznosu od 12.987,33 kn, zatim na dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 239,50 kn te na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 4.078,09 kn) na koji iznos se obračunavaju daljnje zatezne kamate i to na iznos od 12.987,33 kn (dospjela nepodmirena glavnica) za razdoblje od 24. kolovoza 2018. do isplate te na iznos od 239,50 kn (dospjele neplaćene ugovorne kamate) od 3. rujna 2018. do isplate.

16. Prema odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (''Narodne novine'' br. 48/03, 163/03 i 35/05 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove. Prema odredbi st. 3. istog članka nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. Vrijednost naslijeđene imovine procjenjuje se prema tržišnoj vrijednosti stvari koje predstavljaju ostavinsku imovinu u vrijeme smrti pok. prednice tuženika.

17. Kako je to već navedeno, a nije ni sporno tijekom postupka, tuženik je nasljednik pok. MM pa prema tome odgovara za njezine dugove sukladno odredbi čl. 139. st. 1. ZN-a. Međutim, tuženik nije jedini nasljednik pok. MM, budući da je istu naslijedila i kćer BM, koja se prihvatila nasljedstva, ali je svoj nasljedni dio ustupila tuženiku. Sukladno odredbi čl. 139. st. 2. ZN-a, samo nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za ostaviteljeve dugove. Stoga nasljednica BM odgovara za ostaviteljeve dugove onako kako bi odgovarala da svoj dio nije ustupila. Kako su tuženik i BM ostaviteljicu naslijedili na jednake dijelove, to tuženik za dugove ostaviteljice odgovara do visine svog nasljednog dijela (čl. 139. st. 4. ZN-a), dakle do iznosa ½ vrijednosti ukupne ostavinske imovine.

18. Temeljem izvedenih dokaza sud je utvrdio da ostavinsku imovinu pok. MM, a sukladno rješenju o nasljeđivanju, čini iznos od 6.875,00 kn s osnova potraživanja prema Generali osiguranju d.d. Navedeno potraživanje sastoji se od glavnice u iznosu od 5.000,00 kn i odvjetničkih troškova u iznosu od 1.875,00 kn koji su priznati tom nagodbom, a oba iznosa su isplaćena punomoćniku pok. MM. Neovisno o tome što iznos od 1.875,00 kn predstavlja odvjetnički trošak i što je isti isplaćen na račun punomoćnika (kao u ostalom i cjelokupna tražbina), trošak postupka pripada stranci, a ne njezinom punomoćniku i to je tražbina stranke, a ne punomoćnika. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 154. ZPP-a prema kojoj je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka pa se u odlukama o troškovima i nalaže jednoj stranci naknaditi trošak drugoj, a ne njezinom punomoćniku. Slijedom navedenog, ostavinsku imovinu pok. MM, a s osnova potraživanja prema Generali osiguranju d.d. čini ukupan iznos tražbine od 6.875,00 kn (912,47 EUR).

19. Ostavinsku imovinu čini i potraživanje prema HZMO-u u iznosu od 358,49 EUR s osnova mirovine u neto iznosu i u iznosu od 11,05 EUR s osnova naknade za tjelesno oštećenje, odnosno ukupno 369,54 EUR.

20. Iako je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. MM kao dio ostavinske imovine navedeno i potraživanje prema tužitelju po računu IBAN:

[broj bankovnog računa], sud je na temelju dokumentacije koju je u spis dostavio tužitelj (pregled prometa računa dostavljen uz podnesak od 14. listopada 2019. i pregled prometa računa predan na ročištu održanom 9. travnja 2019.) utvrdio da se radi o istom računu, odnosno da se radi o predmetnom tekućem računu na kojem je nastalo sporno dugovanje, slijedom čega je sud zaključio da po tom računa nema potraživanja.

21. U pogledu vrijednosti nekretnine – prava korištenja grobnog mjesta na gradskom groblju Miroševac, sud je prihvatio očitovanje Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice gradska groblja od 17. listopada 2019. te utvrdio da je vrijednost istog 6.937,50 kn (920,76 EUR) s uključenim PDV-om, što je iznos jednokratne naknade za dodjelu grobnog mjesta na korištenje. Tuženik je osporio navedenu vrijednost navodeći da je ustup prava korištenja grobnog mjesta besplatan, odnosno mora biti bez naknade. Međutim, sud ne prihvaća takve tvrdnje tuženika, iz razloga što stjecanje prava korištenja grobnog mjesta, što je tuženik stekao na temelju rješenja o nasljeđivanju, ima određenu materijalnu i financijsku vrijednost i korist za tuženika, a osobito s obzirom na gore navedeno očitovanje Podružnice Gradskih groblja. Naime, pravo korištenja grobnog mjesta imovinsko je pravo i može se naslijediti pa stoga ima određenu vrijednost koja se može izraziti u novcu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 492/2024-2 od 2. srpnja 2024.). Kako je sud prihvatio navedeno očitovanje Podružnice gradskih groblja, to nije uvažio niti tvrdnje tužitelja da naknade za korištenje groba na Groblju Miroševac dosežu i visinu od 60.000,00 kn.

22. Slijedom svega navedenog, sud nalazi utvrđenim da je vrijednost ostavinske imovine 2.202,77 EUR. Kako je već navedeno, budući da je tuženik samo jedan od nasljednika, odgovara za dugove ostaviteljice do visine svog nasljednog dijela, a to je ½ utvrđenog iznosa ostavinske imovine, odnosno za iznos od 1.010,39 EUR.

23. Nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića sud je u cijelosti prihvatio jer je isti jasan i neproturječan kako sam sebi tako i ostalim izvedenim dokazima. Uostalom stranke nalazu i mišljenju vještaka nisu prigovarale. S obzirom na utvrđenja vještaka iz nalaza i mišljenja sud zaključuje da sveukupna tražbina tužitelja iznosi 17.304,92 kn – 2.296,76 EUR (što se odnosi na dospjelu nepodmirenu glavnicu u iznosu od 12.987,33 kn, zatim na dospjele nepodmirene ugovorne kamate u iznosu od 239,50 kn te na dospjele nepodmirene zatezne kamate u iznosu od 4.078,09 kn).

24. Plaćanje redovnih (ugovornih) kamata koje su nastale nakon smrti prednice tuženika, kao i zateznih kamata koje su tekle nakon smrti prednice tuženika, nije obveza prednice tuženika, a jer je ista umrla **.**.2014. Nakon smrti pok. MM njezina obveza podmirenja duga po tekućem računu postala je obveza tuženika. Stoga je ugovorne kamate koje je u nalazu i mišljenju utvrdio vještak i koje su nastale nakon smrti prednice tuženika kao i zatezne kamate koje teku nakon smrti MM dužan tužitelju platiti tuženik i ta njegova obveza nije ograničena odredbom čl. 139. st. 2. ZN-a, jer je to njegova samostalna obveza budući da je nakon smrti MM tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenjem obveze (tako i VSRH u odluci Rev-x 56/16-2 od 14. veljače 2017.).

25. Stoga, a prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, kojem ni stranke nisu prigovarale, sud je naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.010,39 EUR (što predstavlja vrijednost nasljednog dijela tuženika, a na ime glavnice), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. kolovoza 2021. (koji tijek kamata je naznačio i tražio tužitelj u svom podnesku od 27. studenog 2023. pa je o tijeku kamata sud odlučio u okviru postavljenog zahtjeva, a ne prema nalazu i mišljenju vještaka), iznos od 270,63 EUR na ime dospjelih zateznih kamata na koje ne teku zatezne kamate (navedeni iznos predstavlja polovinu iznosa koji je s ovog osnova utvrđen nalazom i mišljenjem vještaka) i iznos 15,90 EUR (polovina iznosa dospjelih neplaćenih ugovornih kamata) sa zateznim kamatama od 4. rujna 2018. do isplate (tijek zateznih kamata sukladno zahtjevu tužitelja). Kao što je već navedeno, obveza tuženika na plaćanje zateznih i ugovornih kamata koje teku nakon smrti prednice tuženika samostalna su obveza tuženika (točka 24. obrazloženja ove presude). Kako je tužitelju ukupno dosuđeno 1.296,92 EUR, u preostalom dijelu za iznos od 999,84 EUR zajedno sa zateznim kamatama, tužiteljev zahtjev je odbijen kao neosnovan.

26. Tužitelj je zateznu kamatu djelomično izrazio u apsolutnom iznosu čime nije povrijedio zakonsku odredbu čl. 31. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) jer na tako obračunatu zateznu kamatu tužitelj ne potražuje daljnje kamate te iste potražuje samo na iznos glavnice od i to od 24. kolovoza 2021. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

27. Nije osnovan istaknuti prigovor zastare. Tražbina tužitelja zastarijeva u općem zastarnom roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO-a. Kako je MM umrla **.**.2014., uslijed čega je dozvoljeni minus ukinut 1. prosinca 2014., to sud zaključuje da je zastara počela teći od slijedećeg dana nakon ukidanja dozvoljenog minusa dakle od 2. prosinca 2014., jer je tad tražbina tužitelja po osnovu duga po tekućem računu dospjela. Kako do podnošenja tužbe u ovom predmetu 3. rujna 2018. nije protekao zastarni rok iz odredbe čl. 225. ZOO-a, to nije osnovan istaknuti prigovor zastare.

28. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima to je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, a sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a.

29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku