1

Poslovni broj: 12 Gž-629/2023-3

 

                                

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU                                             

           STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                 Sv. Florijana 2, Požega     

 

                                                                                                  Poslovni broj: 12 Gž-629/2023-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U., OIB: …, K., zastupane po punomoćnici M. V., odvjetnici iz R., protiv tuženika A. Đ., OIB: … kao vlasnika obrta P. s. P. obrt iz R., zastupanog po punomoćnicima G. L. i M. R. odvjetnicima iz R., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-529/2016-44, od 18. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-529/2016-44, od 18. srpnja 2023.

 

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-529/2016-44, od 18. srpnja 2023., presuđeno je:

 

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 4.000,00 Eur / 30.138,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana presuđenja 18. srpnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.513,04 Eur / 11.400,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od presuđenja 18. srpnja 2023. pa do isplate po kamatnog stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu kojim zahtjeva isplatu iznosa od 690,16 Eur / 5.200,00 kn s zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate po kamatnog stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.764,77 Eur/28.365,66 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja 18. srpnja 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima, određena za svako polugodište po kamatnog stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

V. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužiteljica se odbija.

 

2. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik u odnosu na dosuđujući dio tužbenog zahtjeva i odluku o troškovima postupka sadržanim u točkama I., II. i IV., izreke presude, zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

2.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, i nema razloga o odlučnim činjenicama, obrazlažući to na način da sud u postupku s jedne strane u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. T., dok s druge strane prilikom donošenja odluke propušta uzeti u obzir pojedina utvrđenja i zaključke iz istog nalaza i mišljenja.

 

2.2. U sadržaju žalbe tuženik smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da su tužiteljica i tuženik dogovorili ugradnju drvenih podnih obloga najveće kvalitete tj. prve klase te vrhunske kvalitete, kako je to navela tužiteljica u svom iskazu, već upravo suprotno, da uopće nije bilo govora o kvaliteti drva koje će se ugraditi. Isto tako, pogrešan je i zaključak da tuženik rad nije izveo u skladu s pravilima struke, jer nedostaci ugradnje utvrđeni od strane stalnog sudskog vještaka M. T. predstavljaju samo manje nedostatke, koji nemaju utjecaja na uporabljivost djela odnosno postavljenog drvenog poda oko bazena i ispred ljetne kuhinje.

 

2.3. Pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno, čl. 609. Zakona o obveznim odnosima temeljem koje naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete, tužitelj vidi u tome što je ta odredba neprimjenjiva u konkretnom slučaju budući obavljeni posao nema takav nedostatak koji ga čini neuporabljivim, a niti je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, već se može raditi isključivo o manjim nedostacima, a za koje pak ZOO propisuje drugačija prava naručitelja, dok kod postojanja neznatnog nedostatka naručitelj uopće nema pravo na raskid.

 

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da je prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice, naveo i ocijenio sve izvedene dokaze, te pravilno primijenio odredbe zakona, pa predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

3.1. U sadržaju odgovora osporava sve navode žalbe, smatrajući da su zaključci suda sukladni nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; 28/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

7. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.000,00 Eur / 30.138,00 kn i iznosa od 1.513,04 Eur / 11.400,00 kn koji je koje je tužiteljica isplatila tuženiku na ime nabave materijala i ugradnje drvenog poda (deckinga) ispred kuće tužiteljice u K..

 

8. U postupku nije sporno da su stranke u mjesecu svibnju 2015. u usmenom obliku sklopile ugovor o izvođenju radova na postavljanju vanjskog drvenog poda ( deckinga) ispred kuće tužiteljice u K. i da je tužiteljica tuženiku temeljem sklopljenog Ugovora predala iznos od 4.000,00 Eur za kupnju materijala, a nakon toga za izvršeni posao u lipnju 2015. i iznos od 11.400,00 kn / 1.513,04 Eur.

 

8.1. Sporno je da li je između stranka postignut dogovor o kvaliteti materijala - drva koje treba ugraditi, da li je tuženik s obzirom na postignuti dogovor ugradio materijal-drvo dogovorene kvalitete, da li je posao izveden u skladu s pravilima struke te da li postoji obveza tuženika povrata tužiteljici primljenih iznosa kao i naknade tužiteljici troškova osiguranja dokaza iz postupka R1-812/2015.

 

9. Bitne okolnosti sporazuma stranaka prvostupanjski sud utvrdio je saslušanjem stranaka i svjedoka M. U., M. U., B. J..

 

9.1. U svom iskazu tužiteljica je navela da je s tuženikom dogovorila izvođenje radova na postavljanju vanjskog drvenog poda na način da će tuženik ugraditi drvo ipe lapachu ili cumaru vrhunske kvalitete te prve klase koje će imati dugoročan vijek trajanja i da je tuženik po nabavci materijala započeo s izvođenjem radova te drvo ugradio oko bazena i ljetne kuhinje. Odmah po završetku radova uočila je da ugrađeno drvo nije vrhunske kvalitete i klase, jer je na nekim dijelovima ishabano, da postoje pukotine i razmaci između elemenata, da drvo nije glatko, te da se na pojedinim dijelovima izvitoperilo. Tuženik joj nikada nije predao bilo kakav certifikat koji se tiče kvalitete drva koji je ugradio niti joj je vezano uz nabavku materijala predao račun tako da nije raspolagala ničim temeljem čega bi mogla provjeriti kvalitetu drva koje je on kupio.

 

9.2. Tuženik je u svom iskazu potvrdio dogovor oko postavljanja deckinga oko bazene i ispred ljetne kuhinje ali tvrdi da nije bilo govora o kvaliteti drva te klasi drva koje će se ugraditi. Drvo je naručio u Sloveniji u kontaktu s B. J. na način da je zatražio da mu pošalje drvo potrebnih dimenzija zadovoljavajuće kvalitete za ugradnju oko bazena i ljetne kuhinje, i isporučeno drvo je ugradio. Uočio je da se radi o miješanoj klasi drva cumaru, mješavini A i B klase o čemu nije obavijestio tužiteljicu iz razloga jer između njih uopće nije bilo govora o tome koja kvalitete drva se mora ugraditi a drvo koje je došlo da je smatrao zadovoljavajućim. S obzirom na iskazano nezadovoljstvo tužiteljice na lice mjesta da je izašao s Slovencem J. B. koji je zajedno s njim pregledao izvedeno, te po njegovu traženju izdao potvrdu o skladnosti, a koja potvrda se odnosi na tvrdoću i porijeklo drva u kojoj je naznačeno da se radi o drvu cumaru 2 što da bi ukazivalo na B klasu.

 

9.3. Svjedoci M. U. suprug tužiteljice i M. U., sin tužiteljice potvrdili su navode tužiteljice o sadržaju usmenog ugovora sa tuženikom kao izvođačem radova.

 

9.4. Svjedok B. J. iskazao je da nema saznanja o dogovoru stranaka vezano uz izvođenje radova te novčanim iznosima koje je tužiteljica predala tuženiku za izvedene radove, te je dodao da je tuženik kod njega naručivao materijal koji je ugrađen kod tužiteljice, i da je tražio materijal 1. klase tako da mu je materijal prve klase i predao. U odnosu na ugrađeni materijal naknado je izdao certifikat navodeći da je materijal kojeg je vidio i koji je ugrađen u okviru okućnice tužiteljice po njemu materijal prve klase.

 

10. Analizom iskaza stranaka i saslušanih svjedoka, prvostupanjski sud je po mišljenju drugostupanjskog sud pravilno zaključio da se može pokloniti vjera iskazu tužiteljice da je sa tuženikom dogovorila ugradnju drvenih podnih obloga najveće kvalitete jer ne samo da je pred sudom djelovala uvjerljivo i da je njezin iskaz sukladan iskazima svjedoka M. U. i M. U., supruga i sina tužiteljice, nego je i logičan, jer bi ugradnjom najkvalitetnije vrste drva izbjegla bilo kakve probleme pogotovo na vanjskom dijelu. S druge strane bilo bi sasvim logično da je tuženik prije ugradnje upozorio tužiteljicu na kvalitetu drva koje je nabavio, jer je morao biti svjestan da se nedostatci u kvaliteti moraju kad-tad pokazati. Kako tuženik tužiteljicu nije upozorio na kvalitetu materijala. opravdano je za zaključiti da je ona očekivala da je ugrađen dogovoreni materijal.

 

11. Glede utvrđivanja kvalitete ugrađenog materijala, kao i kvalitete izvedenih radova provedeno je vještačenje po sudskom vještaku za drvnu industriju i drvne građevinske proizvode M. T., koji je vještačenjem utvrdio da su po tuženiku postavljene podne obloge ispred ljetne kuhinje u površini od 19 m2 te pored bazena u površini od 16,8 m2 i to decking podna obloga od drva Cumaru koji drveni elementi su slagani paralelno, jedni uz drugu na način da su spojnicama i vijcima pričvršćeni za drvenu podkonstrukciju. Pregledom decking podne obloge ispred ljetne kuhinje vidljivi nejednaki razmaci između podnih dašćica, a izmjereni razmaci su između 4 mm i 15 mm što je mnogo s obzirom da su u podne obloge ugrađene u svibnju/lipnju 2015. Uočene su i greške ugradnje koje ukazuju na nestručnost osobe koja je slagala decking podnu oblogu a koje greške se manifestiraju u greškama izazvanim ljudskim faktorom i nepoznavanju podopolagačke struke, neravnim rezovima drva i oštećenjima drva.

 

11.1. Vezano uz kvalitetu ugrađenog materijala, vještak smatra da prema greškama uočenim na drvenim elementima ispred ljetne kuhinje većina daščica odgovara najvišoj estetskoj klas drva Cumaru osim nekoliko daščica na kojima su uočene pukotine i rupe od insekata i da je estetska klasa drva ispred ljetne kuhinje bolja od estetske klase drva ugrađene pokraj bazena. Decking podna obloga ugrađena pored bazena lošije je estetske kvalitete drva te je na njoj veći broj pukotina na drvu uz pojavu srževine na površini daščica koja je slabije otpornosti od ostatka drva time da je s vremenom izloženosti atmosferskim prilikama došlo do destrukcije površinskog sloja drva. I na tom dijelu pored bazena također vidljive greške ugradnje izazvane ljudskim faktorom, neispravni rezanje drvenih daščica kao i slaganjem te je uočena neravnost gornje površine u odnosu na kameni rub oko bazena. Kvaliteta drvene podne obloge, odnosno estetska klasa drva Cumaru (kvaliteta drva) ispred ljetne kuhinje odgovara klasi o koja je bolja od esetske klase drva ugrađene pokraj bazena a koja odgovara klasi ▲ a sve prema tablici 4. norme HRN EN 13629 Drveni podovi-Masivni i lijepljeni podni elementi od drva listač.

 

11.2. Vještak je zaključio da s obzirom na utvrđene nedostatke na obje podne obloge uz bazen i ljetnu kuhinju da vrijednost radova treba umanjiti za 25% tj. za iznos od 6.639,38 kn nakon čega se dolazi do iznosa od 18.118,12 kn koliko prema mišljenju vještaka iznosi vrijednost svega izvedenog po tuženiku i zatečenog na licu mjesta.

 

11.3. Imajući u vidu da se vještak očitovao o svim primjedbama na njegovo vještačenje i da je argumentirano i stručno obrazložio sve dijelove svog nalaza i mišljenja, drugostupanjski sud smatra da u tom vještačenju nema nedostataka i da je na tom vještačenju pravilno prvostupanjski sud temeljio svoju presudu.

 

12. Sadržaj usmenog dogovora stranaka pravilno je prvostupanjski sud identificirao kao Ugovor o djelu i u tom smislu postavio pravnu osnovu spora pozivajući se na odredbe čl. 590. do 619. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje ZOO).

 

13. S obzirom da je i drugostupanjski sud stava da je tužiteljica sa tuženikom dogovorila ugradnju drvenih podnih obloga najveće kvalitete, što znači da je tuženik kao izvođač je bio dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke sukladno odredbi čl. 597.st.1. ZOO-a, te da i onaj materijal koji je ugradio nije izveo u skladu s pravilima struke, nego s velikim propustima koji ukazuju na nestručnost, ostalo je pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva usmjerenog na raskid ugovora i povrat uloženih sredstava.

 

14. Nedostatci u kvaliteti ugrađenog materijala koji su se manifestirali pojavom većeg broja pukotina na drvu te pojavu srževine na površini daščica i rupa od insekata, očito ukazuju da nije ugrađen materijal vrhunske kvalitete, kako je dogovoreno među strankama. Ako uz to imamo u vidu i nekvalitetnu izvedbu ugradnje koja se očituje u pojavi razmaka između daščica između 4 mm i 15 mm, te  neravnim rezovima drva i oštećenjima drva, koja ukazuju na nestručnost osobe koja je slagala decking podnu oblogu i nepoznavanje podopolagačke struke, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je posao obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora i da sukladno odredbi čl. 609. ZOO-a, tužiteljici pripada pravo raskinuti ugovor ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, jer se radi o velikim nedostatcima koji se s vremenom mogu samo još više pogoršavati.

 

15. Iskazu svjedoka B. J. djelatnika A. N. d.o.o. iz S. od kojeg je tuženik nabavio ugrađeni materijal, opravdano nije poklonjena vjera, jer njegov iskaz kao i izdana Potvrda o skladnosti  u pogledu drva Cumaru koje je tuženik nabavio od tog trgovačkog društva ne odgovaraju činjenicama utvrđenim vještačenjem

 

16. Odgovornost za nedostatke izvršenog djela regulirana je odredbama čl. 604. do 611. ZOO-a, pri čemu je glede većih nedostataka odredbom članka 609. ZOO-a regulirano je pravo na raskid ugovora, odnosno, kad obavljeni posao ima takav nedostatak koji djelo čini neuporabljivim ili je obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj može, ne tražeći prethodno otklanjanje nedostatka, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

 

17. U konkretnom slučaju  imajući u vidu nedostatke u materijalu, a naročito i nestručno izvedene radove, radi se o velikim i ozbiljnim propustima koje se ne mogu smatrati manjim nedostatcima i nije realno za očekivati da bi se ti propusti mogli sanirati u okviru postojećeg ugovora o djelu.

 

17.1. Zbog navedenog tužiteljica ima pravo sukladno odredbi članka 609. ZOO-a raskinuti ugovor, te primjenom odredbe članka 368.st.1. ZOO-a, pravo na povrat onoga što je dala, dakle, vraćanje plaćenog iznosa od 4.000,00 Eur za materijal i 11.400,00 kn/1.513,04 Eur po osnovi naknade za rad.

 

18. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate, sukladno članku 368. st. 5., u vezi s člankom 29. ZOO-a, od dana kad je isplatu primila, a u konkretnom slučaju je tužiteljici kamata dosuđena od presuđenja pa do isplate kako je to zatražila tužbenim zahtjevom.

 

19. O eventualnom zahtjevu tuženika u smislu odredbe čl. 368.st.3. ZOO-a. prema kojoj obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, i prema kojoj se uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostrano obveznih ugovora, nije odlučivano jer tuženik u konkretnom slučaju nije istakao prema tužiteljici zahtjev za vraćanje onoga što je dao (materijal i dijelovi koje je ugradio).

 

20. Nije osnovana žalba ni glede troškova parničnog postupka o kojima je odlučeno primjenom članka 154. st. 4. i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Pri tome su troškovi osiguranja dokaza u postupku poslovni broj R1-812/2015 u iznosu od 5.200,00 pravilno obračunati kao troškovi ovoga postupka.

 

20.1. Troškovi postupka sastoji se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22.-dalje: Tarifa), a odnose se na trošak sastava tužbe (Tbr. 7.t.1-100 bodova), sastava podneska od 21. studenoga 2019. (Tbr. 8.t.1-100 bodova), zastupanja na ročištu 20. lipnja 2018. (Tbr.9.t.5-25 bodova), zastupanja na ročištima 12. prosinca 2019., 3. rujna 2019., 18. rujna 2019., (Tbr. 9.t.1- za svako po 100 bodova), zastupanja na ročištu 13. prosinca 2018. (Tbr. 9.t.2- 50 bodova), zastupanja na ročištima 4. svibnja 2017.,20. studenog 2017., 12. veljače 2018., 17. travnja 2018. , 6. rujna 2017. (Tbr.9.t.5- za svako po 25 bodova), sastava podneska od 24. svibnja 2023. (Tbr. 8.t.3.-25 bodova), zastupanja na ročištu 25. svibnja 2023. Tbr. 9.t.1- 100 bodova), sastava prijedloga radi osiguranja dokaza 100 bodova, zastupanja na očevidu u predmetu R1-812/15-100 bodova sve uvećano za PDV i vrijednost jednog boda iznosi 1,99 EUR.

 

20.2. Opravdano su priznati i trošak plaćenog vještačenja u predmetu R1-812/15 u visini od 464,53 Eur/3.500,00 kn, trošak izlaska suda na lice mjesta u iznosu od 49,78 Eur/375,04 kn, plaćeni trošak izlaska službene osobe- dostavljača u visini od 33,18 Eur/ 250,00 kn, trošak plaćene pristojbe na prijedlog u visini od 13,27 Eur/100,00 kn i pristojbe na doneseno rješenje u visini od 13,27 Eur/100,00 kn, te u ovoj pravnoj stvari u visini od u visini od 530,89 Eur/ 4.000,00 te sudske pristojbe na tužbu u visini od 110,16 Eur/ 830,00 kn, ili ukupno 3.764,77 Eur / 28.365,66 kuna.

 

21. Troškovi odgovora na žalbu nisu priznati tužiteljici jer po ocijeni drugostupanjskog suda navodi odgovora na tužbu nisu bili relevantni za odluku drugostupanjskog suda.

 

22. Troškovi žalbenog postupka nisu dosuđeni tuženiku jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana.

 

23. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, presuđeno  je kao u izreci ove presude.

 

U Požegi 14. studenog 2023.

 

                  Predsjednica vijeća:

 

                                                                                                                                Branka Ribičić