REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-145/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ..., [adresa] (ranije na adresi [adresa]), [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici ČGM, zaposlenici tužitelja, protiv tuženika ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-1303/2021-8, 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika ČG, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, od 24. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-1303/2021-8.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Održava se na snazi platni nalog koji je sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijetom od javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita pod poslovnim brojem Ovrv-98/2020 dana 11. studenog 2020. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 98,92 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine iznose teče kako slijedi: na iznos od 10,71 EUR od 1. ožujka 2019. godine, na iznos od 10,71 EUR od 1. travnja 2019. godine, na iznos od 10,71 EUR od 1. svibnja 2019. godine, na iznos od 10,71 EUR od 1. lipnja 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. srpnja 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. kolovoza 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. rujna 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. listopada 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. studenog 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. prosinca 2019. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. siječnja 2020. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. veljače 2020. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. ožujka 2020. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. travnja 2020. godine, na iznos od 5,10 EUR od 1. svibnja 2020. godine - do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana, na ime naknade troškova postupka, isplati tužitelju iznos od 34,84 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 24. siječnja 2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena."

2. Protiv prvostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio žalbu u kojoj izričito ne navodi niti jedan zakonski žalbeni razlog, no iz sadržaja žalbe može se zaključiti da presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći da tužitelj za njega ne vrši nikakve usluge, pa račune ispostavlja za neobavljene usluge i da nema sklopljen ugovor sa tužiteljem.

2.1. Predlaže da se žalba uvaži i da ga se oslobodi plaćanja utuženog iznosa neosnovanih računa.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 467. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19; - dalje: ZPP), presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona, a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.

5.1. U ovome postupku obzirom na vrijednost predmeta spora od 98,92 eura (tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura), riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe članka 457. do 467.a ZPP-a, u kojem se žalba ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavka 2. i članak 467. stavka 1. ZPP-a) pa je ovaj sud vezan činjeničnim stanjem kako ga je utvrdio prvostupanjski sud.

5.2. Na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a, drugostupanjski sud povodom žalbe stranaka po službenoj dužnosti pazi na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5.3. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu u odnosu na navedene bitne povrede, te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Mile Čipčić iz Splita, poslovni broj: Ovrv-98/2020 od 1. studenog 2020., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati novčanu tražbinu u ukupnom iznosu od 745,34 kn (što sada iznosi 98,92 eura) sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, tekućim na pojedine mjesečne iznose kako je pobliže navedeno u rješenju o ovrsi i izreci pobijane presude, a koja novčana tražbina se odnosi na javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada i to za povremene korisnike, za razdoblje od siječnja 2019. do svibnja 2020., koju uslugu tuženik nesporno nije platio.

7. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju pružao javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada na području grada Šibenika na kojem se nalazi nekretnina tuženika konkretno u mjestu [adresa],

- da tuženik ne osporava da je vlasnik nekretnine u navedenom mjestu,

- da prema sadržaju izvoda otvorenih stavaka - vjerodostojne isprave od 12. lipnja 2020., postoji nepodmirena tražbina tuženika prema tužitelju s osnove javne usluge prikupljanja otpada u iznosu od 745,34 kn (sada 98,92 eura),

- da je obračun ove komunalne usluge vršen prema važećim Cjenicima tužitelja za javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada koji su se primjenjivali od 1. studenog 2018. i od 1. svibnja 2019.,

- da je prema Cjeniku koji se primjenjivao od 1. studenog 2018., cijena obvezne minimalne javne usluge za objekte od 61 m2 i više, za povremene korisnike, iznosila 80,68 kn (što sada iznosi 10,71 eura), a prema Cjeniku koji se primjenjivao od 1. svibnja 2019., cijena je iznosila 38,42 kn (što sada iznosi 5,10 eura),

- da je iz spisu priloženih računa razvidno da je tužitelj tuženiku dostavio račune za plaćanje cijene minimalne javne usluge i to za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 1. svibnja 2019., u iznosima od po 80,68 kn (što sada iznosi 10,71 eura), a od 1. svibnja 2019. zaključno sa travnjem 2020. u iznosima od 38,42 kn (što sada iznosi 5,10 eura),

- da tuženik nije osporio visinu naknade, već samo svoju obvezu plaćanja naknade.

8. Žalbenim razlozima tuženika koji se odnose na osporavanje utvrđenoga činjeničnog stanja, nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude.

8.1. U pravilnost i potpunost činjeničnog stanja kojeg je utvrdio prvostupanjski sud ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti jer se radi o sporu male vrijednosti. Prvostupanjski sud je odlučujući o zahtjevu tužitelja postupio prema članku 8. ZPP-a.

9. U odnosu na meritum spora ističe se da je člankom 6. stavka 1. točka 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj: 94/13, 73/17, 14/19, 98/19; - dalje: ZOGO), kao važećeg zakona u vrijeme nastanka obveze, propisana primjena načela “onečišćivač plaća“ u kojem se onečišćivač definira kao proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada koji snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad.

9.1. Člankom 14. Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i članka 6. stavka 1. točke 1., te članka 33. stavka 1. ZOGO-a, cijena javne usluge odvoza miješanoga komunalnog otpada obračunava se po načelu "onečišćivač plaća". Gospodarenje otpadom od interesa je za Republiku Hrvatsku iz čega slijedi da je komunalni otpad potrebno zbrinjavati na za to predviđen način i na predviđena mjesta, te nije prihvatljivo i kažnjivo je odlaganje otpada izvan određenih odlagališta zbog čega naplata te vrste usluge ne ovisi samo o stvarnom korištenju opsega te usluge već i o drugim obračunskim kriterijima u skladu s propisima komunalnog gospodarstva.

10. Člankom 23. stavka 4. ZOGO-a, propisano da je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna na svom području osigurati uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom. Iz članka 28. stavka 1. ZOGO-a, proizlazi da izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno na svom području osigurati obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada, koja usluga se prema članku 30. stavka 2. ZOGO-a, smatra uslugom od općeg interesa.

10.1. Korisnik navedene javne usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge, kako je to propisano člankom 30. stavka 5. ZOGO-a, a korisnik je prema stavku 6. istog članka dužan koristiti te javne usluge na način sukladan ZOGO i propisnima donesenim na temelju toga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju toga Zakona.

10.2. Člankom 33. stavka 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge a to su: troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškove propisani Uredbom o gospodarenju komunalnim otpadom ("Narodne novine" broj 50/17, 84/19; - dalje: Uredba). Člankom 33. stavka 5. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada.

11. Uzimajući u obzir naprijed navedeno za zaključiti je da je usluga prikupljanja komunalnog otpada cjelogodišnja obveza, te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja parcijalno. Plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva). Cijena te usluge, kako je navedeno, zavisi i od količine predanog otpada (varijabilni dio), koji zavisi od svojstva otpada, vrste nekretnine u kojoj se korisnici nalaze, njezine površine i namjene, sposobnošću „posjednika“ da proizvede otpad, te o volumenu spremnika koji je korisnicima stavljen na raspolaganje i učestalosti skupljanja otpada, koje u pojedinom razdoblju može znatno varirati. Dakle, smisao navedenih odredaba bio je obuhvatiti cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela „onečišćivač plaća“, a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela „onečišćivač plaća“. (odluka Vrhovnog suda RH Rev-101/23 od 14. veljače 2023.)

11.1. Prema tome, vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge-fiksni dio cijene, za sve mjesece tijekom kalendarske godine, unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec.

12. Obzirom da tuženik ne spori da je vlasnik nekretnine na području na kojem tužitelj obavlja javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada, a ne spori niti da utuženi novčani iznos nije platio, te nije dokazao da nije koristio usluge tužitelja, a kako je tužitelj priloženim izvodom otvorenih stavaka koji predstavlja vjerodostojnu ispravu, kao i priloženim računima i Cjenicima, dokazao osnovanost i visinu svog potraživanja prema tuženiku u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2020., koju visinu tuženik niti ne osporava, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

13. Pravilnom primjenom materijalnog prava članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) prvostupanjski sud je odredio tijek te visinu stope zakonske zatezne kamate.

14. Tuženik u žalbi navodi razloge koji ustvari predstavljaju iznošenje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog tog razloga se presuda u sporovima male vrijednosti ne može pobijati kako je to propisano člankom 467. stavka 1. i 2. ZPP-a. Ovaj sud ne može ispitivati utvrđeno činjenično stanje već može samo provjeriti je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Pravilna je odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. stavka 1. ZPP-a, a koju tuženik posebno niti ne osporava konkretnim žalbenim razlozima.

16. Na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec