Poslovni broj: P-1966/2022-47

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] č.p. 139, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz odvjetničkog društva PELICARIĆ i SMERDEL d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 35, protiv tuženika Marek Development j.d.o.o., OIB: 28397895741, sa sjedištem u [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ovaj po punomoćniku Andriji Miloševiću, odvjetniku u Zadru, radi izdavanja tabularne isprave i predaje u posjed, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Gorana Smerdela, odvjetnika u odvjetničkom društvu PELICARIĆ i SMERDEL d.o.o. iz Zagreba i punomoćnika tuženika Andrije Miloševića, odvjetnika u Zadru, objave 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, društvu Marek Development j.d.o.o., OIB: 28397895741, sa sjedištem u [adresa], da tužitelju, DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] č.p. 139, izda ispravu podobnu za upis vlasništva na nekretnini koja dolazi upisana pri Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica 1722/35, 7. Suvlasnički dio: 180/1000 (E-1) opisa: „Etažna jedinica SJ1 nalazi se u prizemlju građevine i sastoji se od dijelova: kuhinja, blagovaonica, dn. boravak, kupaonica, spavaća soba, spavaća soba, hodnik, ulaz, wc-praonica; korisna površina posebnog dijela 74,71 m2, te sporednog dijela loggia, korisna površina sporednog dijela 19,31 m2, te pripadaka: parkirno mjesto P1 korisna površina 12,50 m2, parkirno mjesto P2 korisna površina 12,50 m2, parkirno mjesto P3 korisna površina 12,50 m2, vt V1 korisna površina 126,65 m2. Ukupna korisna vrijednost površina iznosi 109,35 m2, a ukupna korisna površina 258,17 m2. U grafičkom prilogu označeno plavom bojom.“, u roku od 15 dana, a u suprotnome ova Presuda zamjenjuje takvu ispravu.

II. Nalaže se tuženiku da preda tužitelju nekretninu upisanu pri Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar u zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica 1722/35, 7. Suvlasnički dio: 180/1000 (E-1) u posjed, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 35.040,46 EUR, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Temeljem odredbe članka 347. Ovršnog zakona (112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017), radi osiguranja nenovčane tražbine prijenosa vlasništva nekretnine upisane pri Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel, zk. ul. [broj ZK uloška], katastarske općina [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica 1722/35, 7. Suvlasnički dio: 180/1000 (E-1), predlagatelja osiguranja BN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] č.p. 139 prema protivniku osiguranja, društvu Marek Development j.d.o.o., OIB: 28397895741, sa sjedištem u [adresa] određuje se

privremena mjera osiguranja:

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja, društvu Marek Development j.d.o.o., OIB: 28397895741, sa sjedištem u [adresa], da otuđi i optereti ili na drugi način raspolaže nekretninom upisanom pri Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel, zk. ul. [broj ZK uloška], katastarske općina [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica 1722/35, 7. Suvlasnički dio: 180/1000 (E-1) do okončanja ovog parničnog postupka.

II. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu Zadar, izvršiti upis zabilježbe ove privremene mjere, odnosno zabrane otuđenja i opterećenja na nekretnini upisanoj pri Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel, zk. ul. [broj ZK uloška], katastarske općina [katastarska općina], zemljišnoknjižna čestica 1722/35, 7. Suvlasnički dio: 180/1000 (E-1).

III. Ova privremena mjera će trajati do pravomoćnosti ovog postupka, u slučaju odbijanja tužbenog zahtjeva, odnosno do isteka petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu, u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva predlagatelja osiguranja (tužitelja).

IV. Žalba protiv ovoga Rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere.“

Obrazloženje

1. Tužitelj JN u tužbi podnesenoj 5. listopada 2022. navodi da je tužitelj s tuženikom dogovorio kupnju stana u zgradi koja je bila u izgradnji, te o tome potpisao predugovor. Tužitelj je unaprijed platio kupoprodajnu cijenu, o čemu mu je tuženik izdao potvrdu. Nakon toga su stranke potpisale ugovor o kupoprodaji, ali tuženik nije prenio vlasništvo na tužitelja niti mu izdao tabularnu izjavu ili drugu ispravu podobnu za upis tužiteljeva prava vlasništva. Iz tog razloga tužitelj podnosi ovu tužbu, a traži od suda i određivanje osiguranja privremenom mjerom budući da postoji opasnost da bi bez te mjere ostvarenje prava tužitelja bilo onemogućeno. Tužitelj je s tuženikom dogovorio kupnju stana u zgradi koja je tada bila u izgradnji. Tužitelj je unaprijed platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, odnosno 150.000,00 EUR te mu je tuženik o tome izdao pisanu i ovjerenu potvrdu od 9. lipnja 2020. Nakon toga su tužitelj i tuženik potpisali predugovor o kupnji stana od 20. prosinca 2020. u kojem je navedena i cijena od 150.000,00 EUR kao i utvrđeno da je ona u cijelosti plaćena, a naposljetku su potpisali i Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 23. ožujka 2021. U članku 3. Ugovora o kupoprodaji jasno je naznačeno da je kupoprodajna cijena već isplaćena, a u skladu s tim je i u članku 7. Ugovora o kupoprodaji tabularna izjava, međutim na ugovoru tuženik nije ovjerio potpis niti je tužitelji naknadno izdao posebnu tabularnu izjavu sa ovjerom potpisa. Zbog navedenog nedostatka je tužitelj onemogućen u upisu vlasništva kupljenje i plaćene nekretnine na svoje ime. Sukladno Ugovoru o kupoprodaji, obveza tuženika je bila prenijeti vlasništvo na nekretnini koja dolazi upisana pri zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar. Suvlasnički dio: 180/1000 (E- 1) opisa: „Etažna jedinica SJ1 nalazi se u prizemlju građevine i sastoji se od dijelova: kuhinja, blagovaonica, dn. boravak, kupaonica, spavaća soba, spavaća soba, hodnik, ulaz, wc-praonica; korisna površina posebnog dijela 74,71 m2, te sporednog dijela loggia, korisna površina sporednog dijela 19,31 m2, te pripadaka: parkirno mjesto P1 korisna površina 12,50 m2, parkirno mjesto P2 korisna površina 12,50 m2, parkirno mjesto P3 korisna površina 12,50 m2, vt (vrt) V1 korisna površina 126,65 m2. Ukupna korisna vrijednost površina iznosi 109,35 m2, a ukupna korisna površina 258,17 m2. U grafičkom prilogu označeno plavom bojom. Napominje se da je u ugovoru o kupoprodaji pogrešno naveden suvlasnički udio broj 9., a u stvarnosti se radi u suvlasničkom udjelu broj 7., te je suvlasnički udio označen sa (SJ1)" umjesto (E1)", ali je iz svih ostalih podataka - prvenstveno opisa same nekretnine, sobnosti, površine - koji su identični, jasno o kojem se stanu radi. Osim toga je predlagatelj osiguranja tijekom gradnje, a s obzirom da je njegov stan bio gotov prije ostalih i da ga je platio unaprijed, od protivnika osiguranja dobio pristup stanu, koristio ga, posjedovao, te tamo ostavio svoje osobne stvari. Prilikom posljednjeg tužiteljevog pokušaja korištenja stana koji je kupio, naišao je na zaključana vrata te morao uzeti u najam apartman umjesto boravljenja u svom stanu, što znači da mu je tuženik silom oduzeo posjed stana koji je kupio. Stoga tužitelj tužbom traži da sud naloži tuženiku da mu izda ispravnu podobnu za upis prava vlasništva, te da mu preda u posjed predmetni stan.

2. Tužitelj je ujedno tužbom zatražio donošenje privremene mjere na temelju čl. 346. Ovršnog zakona zabranom tuženiku da otuđi i optereti ili na drugi način raspolaže predmetnim stanom.

2.1. Potom je tužitelj podneskom zaprimljenim 18. listopada 2022. zatražio da sud odredi zabilježbu spora u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini. Sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 17. ožujka 2023. (l.s. 511) odredio zabilježbu spora na predmetnoj nekretnini.

3. Tuženik Marek Development j.d.o.o. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe da Ugovor o kupoprodaji, a na koji se tužitelj poziva u svojoj tužbi i temeljem kojeg traži izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva, ne predstavlja valjani pravni posao, a niti isti među strankama proizvodi pravne učinke. Tužitelj i zakonski zastupnik tuženika u Republici Češkoj, čiji su oboje državljani, su dogovorili pozajmicu te je na temelju te pozajmice tužitelj zz tuženika isplatio 9.700.000,00 čeških kruna. Zakonski zastupnik tuženika je u cijelosti vratio novčani iznos kojeg mu je pozajmio tužitelj. Tužitelj nikada nije isplatio bilo kakav novčani iznos na račun tuženika, a što nije sporno budući da tužitelj ni ne dostavlja potvrdu o uplati bilo kakvih sredstava na račun tuženika, a jedine uplate koje je tužitelj ikada vršio bile su one prema zz tuženika s osnova ugovora o zajmu. Sporni ugovor o kupoprodaji je potpisan na traženje tužitelja kako bi isti mogao banci s kojom posluje opravdati dio isplata učinjenih prema zz tuženika. Iz svega gore navedenog jasno proizlazi da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o zajmu, a jedina svrha spornog ugovora o kupoprodaji bila je prikrivanje ugovora o zajmu. Dakle, sporni ugovor o kupoprodaji nekretnine predstavlja prividan ugovor te isti, sukladno članku 285. Zakona o obveznim odnosima nema učinka među strankama. Nadalje tuženik navodi da sve i kada bi Ugovor o kupoprodaji bio valjan, a što nije slučaj, tuženik ističe da tužitelj nije ispunio svoju obvezu plaćanja kupoprodajne cijene preuzetu tim Ugovorom. Kako je i prethodno navedeno, tužitelj prema tuženiku nikad nije izvršio niti jednu isplatu, već je jedine isplate vršio prema zz tuženika i to s osnova pozajmica koje mu je isti i vratio pa je sukladno tome nesporno da isti nije platio kupoprodajnu cijenu iz spornog ugovora te na taj način ispunio svoju obvezu preuzetu ugovorom, pa sve kada bi sporni ugovor bio valjan, a nije, tuženik nije dužan dozvoliti tužitelju upis prava vlasništva na nekretnini u njegovu vlasništvu. Glede posjeda tužitelja, tuženik ističe kako nije sporno da je tužitelju dopušten boravak u predmetnoj nekretnini, ali ne kao vlasniku iste već iz razloga što se isti predstavljao kao potencijalni i ozbiljan kupac iste pa mu je zbog toga i zbog činjenice da su tužitelj i zz tuženika bili u dobrim odnosima i što je tužitelj zz tuženika izvršio pozajmice navede u toč. I ovog dogovora, dopušteno da u istoj boravi i unese svoje stvari tokom svog boravka u Republici Hrvatskoj, a posjed mu je oduzet nakon što je tužitelj počeo svojatati stan kojeg nije platio te na taj način postao nepošteni posjednik.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: potvrdu o uplati od 9. lipnja 2020. s ovjerenim prijevodom (l.s. 13 i 63-64), zk. izvadak (l.s. 14-22), predugovor od 20. prosinca 2020. s ovjerenim prijevodom s češkog jezika (l.s. 23-30, i 65-83), ugovor o kupoprodaji od 23. ožujka 2021. (l.s. 31-40), rješenje Regionalnog suda u Plznju u Češkoj 41 Cm 76/2022-55 od 27. listopada 2022. s ovjerenim prijevodom (l.s. 92-96) i preslik dijela tog spisa (l.s. 97-123, 140-153, 155-165, 176- 182, 194-209, 230-242, 256-260, 285-316, 335-344, 348-358, 369-375, 423-435 i 449- 453), presudu u predmetu 41 Cm 76/2022-76 od 9. siječnja 2023. (l.s. 387-402 i 499- 508), preslik dijela spisa s ovjerenim prijevodom Regionalnog suda u Plznju 31 Cm 48/2022-49 (l.s. 124-126, 132-136, 137-139, 183-189, 210-229, 251-255, 268-280, 317-334, 376-382, 403-422, 444-448, 461-473 i 477-498), presudu Regionalnog suda u Plznju 10 C 939/2024-167 od 24. siječnja 2025. (l.s. (l.s. 590-602), preslik dijela spisa Regionalnog suda u Plznju 41 Cm 176/2022 (l.s. 127-131), e-mailovi s ovjerenim prijevodom (l.s. 153-154, 166-175), sms komunikaciju (l.s. 190-193 i 383-386), potvrde o provedenoj uplati s ovjerenim prijevodom (l.s. 250), predraspravni poziv za isplatu mjenica s ovjerenim prijevodom (l.s. 261-264), odgovor na predraspravni poziv 2. rujna 2022. s ovjerenim prijevodom (l.s. 359-363), odgovor na predraspravni poziv od 11. kolovoza 2022. (l.s. 364-368), predraspravni poziv za isplatu mjenica (l.s. 454-457), mjenice s ovjerenim prijevodom (l.s. 265-267, 281-283, 458-460 i 474-476), elektronička poruka od 11. listopada 2022. s ovjerenim prijevodom (l.s. 345-347), potvrde o provedenoj uplati 2.500.000,00 CZK (l.s. 436-443), proveden je dokaz saslušanja svjedoka TN (l.s. 566) i PN (l.s. 574-575), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja i zz tuženika (l.s. 533-535)

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet postupka je zahtjev tužitelja BN da sud naloži tuženiku Marek Development j.d.o.o. izdavanje isprave podobne za upis vlasništva na stanu u [adresa] kojeg je kupio od tuženika, koji se stan nalazi u prizemlju zgrade sagrađenoj na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji stan ima površinu 74,71 m2 s loggiom površine 19,31 m2, ukupno 94,02 m2, s pripadajuća tri parkirna mjesta površine po 12,50 m2 i vrtom površine 126,65 m2.

6.1. Tužitelj tužbom ujedno traži i predaju predmetnog stana u posjed.

7. Nije sporno da se radi o stanu koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao etažno vlasništvo 7. suvlasnički dio od 180/1000 dijela etaža E-1 označen u etažnom elaboratu SJ1, a koji je omaškom u ugovoru kupoprodaji označen kao 9. suvlasnički udio.

7.1. Također je nesporno da su stranke potpisale predugovor o kupoprodaji predmetnog stana 20. prosinca 2020., a potom i ugovor o kupnji istog stana 23. ožujka 2021., a da je tuženik prethodno potpisao i potvrdu od 9. lipnja 2020. da mu je tog dana isplaćena kupoprodajna cijena od 150.000,00 EUR.

7.2. Tuženik ne osporava da je kao prodavatelj potpisao tužitelju kao kupcu potpisao potvrdu o isplati kupoprodajne cijene, predugovor, a potom i ugovor o prodaji predmetnog stana.

7.3. Sporno je da li se kod predmetnog ugovora o kupoprodaji stana radi o prividnom ugovoru kojim se prikriva ugovor o zajmu, te je nadalje sporno je li tužitelj isplatio kupoprodajnu cijenu za kupnju predmetnog stana od 150.000,00 EUR.

8.1. Iz zk. izvatka (l.s. 14-22) vidljivo je da je tuženik upisan vlasnikom za cijelo predmetnog stana.

8.2. Uvidom u potvrdu o uplati od 9. lipnja 2020.(l.s. 13 i 63-64) s ovjerenim prijevodom proizlazi da zz tuženika SN, kao direktor tuženika, potvrđuje da je na temelju kupoprodajnog ugovora između tuženika i tužitelja bila plaćena kupoprodajna cijena u iznosu od 150.000,00 EUR čime je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu u punom iznosu. Potpis zz tuženika je ovjeren 7. svibnja 2021. u [adresa] pred Češkom poštom.

8.3. Iz predugovora naslova: „Ugovor o zaključivanju budućeg kupoprodajnog ugovora o prijenosu vlasništva nad nekretninom” zaključenog 20. prosinca 2020. s ovjerenim prijevodom (l.s. 23-30 i 65-83) proizlazi da je predmet ovog predugovora obveza ugovornih strana da sklope budući kupoprodajni ugovor čiji će predmet biti prijenos prava vlasništva na stambenoj jedinici APP1 koji se nalazi u prizemlju apartmanske zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Put Donje Vode 10. Buduća kupoprodajna cijena je ugovorena u iznosu od 150.000,00 EUR, što je nepromjenjivo. Ugovorne strane imaju pravo pozvati jedna drugu na obvezu sklapanja ugovora u roku od jednog mjeseca od 23. ožujka 2021. pod uvjetom da ni jedna od ugovornih stranaka neće biti stranka u stečajnom ili ovršnom postupku na strani dužnika i da stan neće biti opterećen nikakvim nedostatkom evidentiranim u javnom registru, a niti će u javnom registru biti kakvih oznaka na koje utječe promjena pravnih odnosa osim promjene pravnih odnosa na inicijativu budućeg kupca, i to u roku od 60 dana od ispunjenja posljednjeg uvjeta, te je ukoliko koja strana primi takav poziv dužna sklopiti kupoprodajni ugovor, s tim da će nacrt ugovora dostaviti budući prodavatelj. Ugovor je potpisan od strane tužitelja kao budućeg kupca i od tuženika kao budućeg prodavatelja, a istinitost potpisa stranaka nije ovjerena.

8.4. Iz ugovora o kupoprodaji stana od 23. ožujka 2021. (l.s. 31-40) proizlazi da je tim ugovorom tužitelj kupio od tuženika stan upisan kao 9. suvlasnički dio: 180/1000 etažno vlasništvo, etažna jedinica SJ1 za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 EUR koja cijena je dogovorena u nepromjenjivom iznosu i u čl. 3. ugovora se navodi da je kupac kupoprodajnu cijenu platio prije potpisivanja tog ugovora. Iz čl. 7. proizlazi da prodavatelj, ovdje tuženik, ovlašćuje tužitelja kao kupca temeljem tog ugovora i tabularne izjave, koju se obvezuje izdati, izvrši uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime.

8.5. Iz mjenica s ovjerenim prijevodom (l.s. 265-267, 281-283, 458-460 i 474- 476) proizlazi da je tuženik Marek Development j.d.o.o. izdao tužitelju IN **.**.2020. u [adresa] mjenicu na iznos od 7.200.000,00 CZK koju se tuženik obvezao isplatiti bez protesta 30. kolovoza 2020., te da je 10. kolovoza 2020. tuženik izdao tužitelju mjenicu na iznos od 2.500.000,00 CZK, te se tuženik obvezao da će je isplatiti 30. listopada 2020. bez protesta.

8.6. Iz presude 41 Cm 76/2022-76 od 9. siječnja 2023. proizlazi da ostaje na snazi mjenični nalog za plaćanje Regionalnog suda u Plznju od 12. rujna 2022. poslovni broj 41 Cm 76/2022-14 protiv tuženika pod 1) Marek Development j.d.o.o. da solidarno s tuženikom pod 2) IN plati tužitelju DN kamate od 6 % godišnje na iznos od 7.200.000,00 CZK od 31. kolovoza 2020. do isplate, mjeničnu naknadu u iznosu od 1/3 % od mjenične svote tj. iznos od 24.000,00 CZK, te naknadu troškova od 474.516,00 CZK postupka ostaje na snazi.

8.7. Uvidom u obrazloženje presude 41 Cm-76/2022-76 je utvrđeno da je tužitelj JN tužbom zahtijevao izdavanje mjeničnog naloga za plaćanje kojim bi sud utvrdio obvezu tuženika da mu solidarno isplate mjeničnu svotu u iznosu od 7.200.000,00 CZK s kamatama, i to na temelju mjenice izdane tuženiku pod 1) Marek Development j.d.o.o. dana 9. lipnja 2020. u Plznju koja mjenica je izdana bez protesta, a tuženik pod 2) SN je potpisom na mjenici preuzeo mjenično jamstvo. Sud je u tom postupku utvrdio da tuženik pod 1) Marek Development j.d.o.o. izdao tužitelju DN vlastitu mjenicu dana 6. rujna 2020. s napomenom bez protesta i s mjestom plaćanja u Plznju za koju mjenicu se obvezao da će tužitelju 30. kolovoza 2020. platiti mjeničnu svotu u iznosu od 7.200.000,00 CZK, te da je na mjenici kao mjenični jamac naveden tuženik pod 2) SN. Dana 10. srpnja 2022. je iznos po izdanom mjeničnom nalogu za plaćanje podmiren u punom iznosu od 7.200.000,00 CZK, ali su nepodmireni ostali kamate i troškovi sudskog postupka. Prema stajalištu suda u Plznju, tuženici nisu ispunili obvezu dokazivanja svoje tvrdnje da tužitelj nije podnio mjenicu na plaćanje, i to u roku i na ugovorenom mjestu, a da su oni cijelo vrijeme bili spremni ispuniti obvezu iz mjenica u mjestu plaćanja. Stoga je sud zaključio da tuženici nisu ispunili svoju obvezu da su spremni platiti mjenicu po dospijeću na mjestu plaćanja, pa je sud ostavio na snazi mjenični nalog za plaćanje izdan protiv tuženika i utvrdio obvezu tuženika na plaćanje kamata i troškova postupka.

8.8. Iz predmeta Regionalnog suda u Plznju 31 Cm 48/2022-49 (l.s. 124-126, 132-136, 137-139, 183-189, 210-229, 251-255, 268-280, 317-334, 376-382, 403-422, 444-448, 461-473 i 477-498) proizlazi da je dana **.**.2022. JN podnio sudu prijedlog za izdavanje mjeničnog naloga za plaćanje iznosa vlastite mjenice u iznosu od 2.500.000,00 CZK zajedno s kamatom od 6 % godišnje od dospijeća mjenične tražbine, odnosno od 31. listopada 2020., naknadu u iznosu od 173 mjenične svote, odnosno 8.333,00 CZK i naknadu troškova postupka, te da u prijedlogu navodi da je 10. kolovoza 2020. u Plznju tuženik pod 1) u korist tužitelja izdao vlastitu mjenicu na temelju koje se obvezao platiti tužitelju dana 30. listopada 2020. mjeničnu svotu u iznosu od 2.500.000,00 CZK, a da tuženik pod 1) kao mjenični dužnik ni tuženik pod 2) kao mjenični jamac još uvijek nisu platili navedeni iznos unatoč upućivanja predraspravnog poziva od 11. kolovoza 2022. obojici tuženika.

8.9. Uvidom u potvrdu o plaćanju s ovjerenim prijevodom (l.s. 250) proizlazi da je tuženik vratio tužitelju dug od 7.200.000,00 CZK dana 7. listopada 2022.

8.10. Iz potvrde o provedenoj uplati 2.500.000,00 CZK (l.s. 436-443) proizlazi da je tuženik dana 10. listopada 2022. platio tužitelju mjeničnu svotu od 2.300.000,00 CZK temeljem predraspravnog poziva od dana 11. kolovoza 2022., dok mu je 11. listopada platio preostalih 200.000,00 CZK

8.11. Uvidom u presudu Regionalnog suda u Plznju 10 C 939/2024-167 od 24. siječnja 2025. (l.s. (l.s. 590-602) proizlazi da je viši sud potvrdio presudu Okružnog suda u Plzenu poslovni broj 20 C 221/2023-140 od 7. lipnja 2024. kojom je odbačena tužba tužitelja BN na isplatu iznosa od 2.500.000,00 CZK protiv tuženika IN. Iz obrazloženja presude proizlazi da tužitelj nije dokazao tvrdnje da je dana 10. kolovoza 2020. kod predaje tuženiku iznosa od 2.500.000 CZK u gotovini na ime primopredaje mjenice isti dan s tuženikom dogovorio da će mu dati još jedan zajam u iznosu od još 2.500.000 CZK s dospijećem do 31. prosinca 2020. Iz obrazloženja proizlazi da je tužitelj JN u postupku tvrdio da je dao zajam od 2.500.000 CZK u sukcesivnim uplatama, navodeći da su zajam i uvjeti ugovoreni 10. kolovoza 2020. u trenutku kada je na ime primopredaje mjenice dao još jedan zajam u iznosu od 2.500.000 CZK. Radi se o zajmu o kojem nije sastavljen pisani dokument za zajam ili za davanje drugog iznosa na ime mjenice, a bilo je sporno je li iznos od 2.500.000 CZK dan dva puta ili, kako se brani tuženik, samo jednom.

8.12. Svjedok TN je naveo da je tužitelj posudio zz tuženika novčani iznos oko 9.500.000,00 čeških kruna. Ne zna kada je taj iznos posuđen. Vezano za vrijeme kada je za to saznao navodi da ga je u travnju 2022. pozvao tužitelj na sastanak u [adresa] i rekao mu je da je posudio IN preko 9.500.000,00 čeških kruna i pitao ga za pomoć ukoliko mu bude trebala pomoć oko vraćanja tog iznosa zajma. Tada još nije poznavao zz tuženika. Tužitelj ga je tražio da porazgovara sa zz tuženika u slučaju da ne vrati dug kako bi ga požurio da vrati dug. Mjesec dana nakon toga sastanka nazvao ga je dobar prijatelj HN i rekao mu je da je kupio apartman od gospodina B i da je između stranaka BN i B došlo do svađe i tražio ga je da između njih postigne smirenje jer dobro poznaje tužitelja, dok je HN dobar prijatelj zz tuženika. Nazvao je tužitelja i trudio se nagovoriti ga na pomirenje, rekao mu da mu zz tuženika hoće i želi vratiti posuđene novce, a i da mu JN vrati mjenice kako ih više ne bi mogao koristiti, JN je na to odgovorio da neće doći do pomirenja, da će tužiti zz tuženika jer ga je izbacio iz apartmana i ponizio. Tako je završio taj drugi sastanak s tužiteljem. Potom je imao još jedan treći slučajni sastanak s tužitelj u [adresa] koji je bio krajem 2022. godine, a tada je svjedok već znao da je zz tuženika vratio 9.700.000.00 CZH kruna. Došao je u jedan kafić i tamo je sjedio tužitelj i još jedan njegov poznanik, sjeo je i pričali su. Pitao je tužitelja zašto i dalje ima problem s tuženikom kada mu je ovaj vratio sav posuđeni iznos. Tužitelj mu je na to odgovorio da će tužitelju svući gaće, uzeti kamate i uzeti apartmana i da mu neće ostaviti ništa jer da mu je potpisao dokument na apartman, a potom ga je izbacio iz apartmana i ponizio pred njegovom obitelji. On je shvatio da je gospodin I potpisao gospodinu DN neki dokument za apartmana koji će ovaj iskoristiti ali ne zna o kakvom se dokumentu radi vezano za svrhu posuđivanja novaca između stranaka zna da je taj novac tužitelj posudio tuženiku za izgradnju. Tužitelj je ukupno tuženiku posudio preko 9.000.000,00 čeških kruna, a radi se o pozajmicama u dva navrata u dvije mjenice. Ne zna je li tuženik od tužitelja kupio apartman u [adresa]. Misli da je tužitelj istjeran iz apartmana tuženika. Zna da su se vodili sporovi u Češkoj Republici i da je tužitelj sve izgubio. Ne zna da bi tuženik ispatio tužitelju koji drugi iznos osim 9.700.000.00 čeških kruna.

8.13. Svjedok AN je naveo da poznaje stranke, a da bolje poznaje tuženika jer je za njega radio do prošle godine kao obrt [obrt] i radio je najviše 4 godine za njega na unutrašnjim i vanjskim građevinskim radovima za izgradnju stanova, i to tako što je vodio kompletno knjigovodstvo firme tuženika Marek Development j.d.o.o., a također je sa svojim obrtom odrađivao radove za firmu tuženika. Ne komunicira više ni s jednom od stranaka jer nisu ispoštovali dogovore koje su imali s njim s tim da tužitelj nije ispoštovao sitnice, a tuženik neke poslove. Poznato mu je da je tužitelj namjeravao od tuženika kupiti stan, a dogovorili su se i za suradnju tako što će tužitelj dovesti tuženiku još dva kupca za stanove u istoj zgradi, pa ako mu dovede te kupce, će mu cijena za stan biti 100.000,00 eura niža, nije siguran u točan iznos, ali zna da je cijena stana bila 350. – 370. 000,00 eura ili 250. – 270.000,00 eura ako dovede još dva kupca. Međutim je tuženik saznao ime kupca koji je kupio dva stana mimo tužitelja preko nekih poznanika iz Češke, pa je potom odbio tužitelju uračunati onaj popust od 100.000,00 eura za stan. Tako je došlo do poremećaja odnosa između njih i tu je nastao nered, pa je počelo ono tko što kome duguje. Vezano za međusobne pozajmice i isplate cijene za stan navodi da mu je poznato da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 9.200.000,00 čeških kruna, što je protuvrijednost nekih 250– 270.000,00 eura. Zna da su bile neke "smjenke"- mjenice između njih, pa je tako isplaćen i naprijed navedeni iznos, ali ne zna je li to bila pozajmica ili kupnja stana. Zna sigurno da je taj iznos naprijed navedenih čeških kruna tuženik vratio tužitelju, međutim je njemu tužitelj obračunao kamatu na taj iznos pa je to dovelo do suđenja u Češkoj. Zna da je iznos vraćen jer je on rekao tužitelju da ako ne isplati cjelokupni iznos da napusti stan ako ga nije kupio. Potom je od tuženika u više navrata čuo da će taj iznos tužitelju biti vraćen, pa poznajući tuženika vjeruje da mu ga je vratio. Tužitelj je kroz dvije godine u tom stanu bio možda tri puta jer je unio svoje stvari u stan. Kada je tužitelj ušao u stan je pola stana bilo namješteno namještajem, a ostali dio namještaja je donio tužitelj. Sve krupnije stvari u stanu je kupila firma tuženika. Tuženik je nakon prekida odnosa spakirao stvari tužitelja i iznio iz stana, a on dalje ne zna što je bilo s tim stvarima. Također je svjedok doveo osobu koja je promijenila brave nakon izlaska tužitelja iz stana, odnosno vratili su brave u prvobitno stanje jer ih je tužitelj bio promijenio. Ostale dogovore, osim navedene prve transakcije su stranke dogovarale u Češkoj tako da o tome nema bilo kakvih saznanja. Ne zna je li između stranaka zaključen ugovor o kupoprodaji stana.

8.14. Tužitelj JN je naveo da je tuženiku pozajmio novac, ali da je isto tako i kupio predmetnu nekretninu. Predmetnu nekretninu je platio 150.000,00 eura i taj iznos je isplatio na onaj dan na koji glasi potvrda o isplati. U odnosu na zajam ističe da je tri puta pozajmio novac tuženiku. Prvi put je novac pozajmio na dan kada je isplatio naprijed navedenu kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 eura, pa je istoga dana pozajmio tuženiku 7.200.000,00 CZK, drugi put je pozajmio 2.500.000,00 CZK, a treći puta isti iznos kao i prethodno navedeni. Vraćene su mu prve dvije pozajmice. U trenutku kupnje stana se zgrada još gradila i stan nije bio dovršen. Trebao je biti dovršen do ljeta 2020., a bio je dovršen u studenom 2020. Stan je počeo namještati i uređivati odmah po isplati kupoprodajne cijene i sve do prije dvije godine je bio u posjedu stana. Prije dvije godine je tuženik promijenio brave. ZZ tuženika je upoznao u travnju 2020. preko jednog poznanika, pa ga je tuženik zapravo kontaktirao da mu proda stan. Sreli su se u Plznju, pa su se nakon toga našli u [adresa] u svibnju 2020. i išli vidjeti predmetni stan. Pogledao je nekretninu, ali nije bio zainteresiran jer već ima jednu nekretninu u Italiji. Međutim mu je tuženik ponudio cijenu koju nije mogao odbiti, a tu cijenu mu je ponudio na tom drugom sastanku koji je bio u svibnju 2020. Platio je kupoprodajnu cijenu u lipnju 2020. i tada nisu mogli zaključiti predugovor jer nije bio gotov etažni elaborat, te mu je tuženik rekao da će sve riješiti čim bude znao kada će biti uporabna dozvola. Prvu pozajmicu je isplatio tuženiku u Plznju u tuženikovom uredu njemu na ruke, a kupoprodajnu cijenu na isti način na istom sastanku kada mu je i ispatio na ruke prvu pozajmicu. Oba navedena iznosa je imao kod sebe i nije trebao ići dizati novac u banci. Kod te prigode predaje novca u kancelariji tuženika nije bilo nikoga drugoga osim njih dvojice jer je tuženik tražio da oni budu sami. Potvrdu o isplaćenoj kupoprodajnoj cijeni i mjenicu za zajam mu je tuženik dao na istom sastanku kada je isplaćen novac. Kada ga se pita kako to da je nakon nekoliko mjeseci poznanstva tuženiku pozajmio preko 12.000.000,00 CZK, navodi da je vjerovao tuženiku jer je pomagao, radio, bio ljubazan, a tuženik je imao i dosta nekretnina koje je trebao prodati, pa je vjerovao da će sve biti u redu. Kada ga se pita zašto u vrijeme zaključena predugovora nije zaključen ugovor kada su svi uvjeti ugovora bili ostvareni odgovara da je tuženik otezao sa zaključenjem ugovora i da su uvijek bili neki razlozi za odgodu, pa je tako tuženik tražio da ugovor bude zaključen na hrvatskom, pa je potom bio covid, pa nije bila gotova konačna verzija ugovora i odvjetnik je imao covid jedne prigode. Ugovora je bilo više, a zadnji su potpisali preko e-maila. Ne zna zašto nije bio ovjeren ugovor o kupoprodaji, to bi trebalo pitati tuženika koji je trebao pripremiti sve i riješiti sve.

8.15. Zakonski zastupnik tuženika SN je naveo da je od tužitelja pozajmio samo dvije pozajmice, a treću nije pozajmio kako je tužitelj navodio. Kupoprodajna cijena za stan nije isplaćena nikada. On je zaključio s tužiteljem ugovor o prodaji stana, ali mu tužitelj nije isplatio kupoprodajnu cijenu. Potpisao je taj ugovor jer je temeljem potpisa na ugovoru o kupnji tužitelj ishodio kredit, kako bi njemu isplatio kupoprodajnu cijenu stana. Ta kupoprodajna cijena je trebala biti isplaćena 3. ožujka 2021., ali nije bila isplaćena uopće. Potpisao je potvrdu o isplati kupoprodajne cijene od 9. lipnja 2020., jer je imao kod sebe tužiteljevih 9.700.000,00 CZK pa je vjerovao da će mu tužitelj isplatiti kupoprodajnu cijenu. Tužitelj mu je ukupno uplatio na ime pozajmice 9.700.000,00 CZK, a on je taj novac vratio tužitelju. Navedena potvrda o isplati je ovjerena kasnije nego što je potpisana i kasnije od ugovora, pa kada ga se pita da to objasni navodi da su potpisi ovjereni 7. svibnja 2021. na potvrdi jer je tužitelj tražio da mu treba ovjerena potvrda za banku.

11. Materijalne dokaze izložene u sporu sud prihvaća kao istinite. Naime, isti su jasni i određeni, objektivni, sadržajno vjerno i autentično zabilježeni te ne postoji ni jedna okolnost koja ih dovodi u pitanje.

11.1. Ponajprije je temeljem isprava u spisu nedvojbeno utvrđeno da je tuženik prije zaključenja predmetnog kupoprodajnog ugovora potpisao potvrdu da je 9. lipnja 2020. tužitelj njemu platio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 150.000,00 EUR, a koja potvrda je ovjerena 7. svibnja 2021. u [adresa] pred Češkom poštom. Potom je između stranaka zaključen predugovor o kupnji predmetnog stana 20. prosinca 2020. u kojem se navodi da će predmet budućeg kupoprodajnog ugovora biti prijenos prava vlasništva na stambenoj jedinici APP1 koji se nalazi u prizemlju apartmanske zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Put Donje Vode 10. Na koncu je između stranaka zaključen i ugovor o prodaji predmetnog stana 23. ožujka 2021. za kupoprodajnu cijenu od 150.000,00 EUR u kojem se navodi da je cijena je dogovorena u nepromjenjivom iznosu, te da je kupac platio kupoprodajnu cijenu prije potpisivanja tog ugovora.

11.2. Tuženik priznaje da je potpisao naprijed navedenu potvrdu o isplati kupoprodajne cijene od 9. lipnja 2020., predugovor od 20. prosinca 2020. i ugovor o kupoprodaji od 23. ožujka 2021.

11.3. Međutim, tuženik istovremeno tvrdi da mu tužitelj nikada nije isplatio kupoprodajnu cijenu stana od 150.000,00 EUR, iako je potpisao potvrdu da mu je tuženik taj novac isplatio, a da je to učinio na traženje tužitelja kako bi tužitelj u banci s kojom posluje opravdao dio isplata učinjenih prema zz tuženika, pa da je prava volja stranaka bila sklapanje ugovora o zajmu, a jedina svrha spornog ugovora o kupoprodaji da je bila prikrivanje ugovora o zajmu, čime ističe prividnost predmetnog pravnog posla kupoprodaje.

12. Radi dokazivanja takvih svojih tvrdnji je tuženik predložio uvid u mjenice koje je izdao tužitelju, dokumentaciju iz sudskih predmeta koji su se vodili pred sudovima u Češkoj, te saslušanje svjedoka TN i PN.

12.1. Na temelju uvida u mjenice izdane od tuženika je utvrđeno da je tužitelj pozajmio tuženiku ukupno 9.700.000,00 CZK, a da mu je tuženik na ime tog zajma izdao dvije mjenice, i to: dana 9. lipnja 2020. mjenicu na iznos od 7.200.000,00 CZK koju se tuženik obvezao isplatiti bez protesta 30. kolovoza 2020., te 10. kolovoza 2020. mjenicu na iznos od 2.500.000,00 CZK koju se tuženik obvezao isplatiti 30. listopada 2020. bez protesta.

12.2. Iz potvrda o isplati proizlazi da je tuženik vratio tužitelju ukupni iznos zajma od 7.200.000,00 CZK, a za koji zajam je tužitelju izdao navedene dvije mjenice, pa je tako tuženik 7. listopada 2022. vratio tužitelju dug od 7.200.000,00 CZK, dana 10. listopada 2022. dug od 2.300.000,00 CZK, dok mu je 11. listopada platio preostalih 200.000,00 CZK.

12.3. Također proizlazi da je tužitelj protiv tuženika radi naprijed navedenih mjeničnih dugovanja pokrenuo sudske postupke pred Regionalnim sudom u Plznju poslovni broj 41 Cm-76/2022-76 i predmet 31 Cm 48/2022-49, te da je potonji pravomoćno okončan na način da je tuženik dužan platiti tužitelju kamate i troškove postupka za mjenični dug u iznosu od 7.200.000,00 CZK jer tuženik i zz tuženika, u tom postupku kao tuženici, nisu dokazali svoje tvrdnje da tužitelj nije podnio mjenicu na plaćanje u roku i na ugovorenom mjestu, a da su oni cijelo vrijeme bili spremni ispuniti obvezu iz mjenica u mjestu plaćanja.

12.4. Osim naprijed navedenih sporova je tužitelj protiv tuženika pokrenuo i spor pred sudom u Češkoj posl. br. 20 C 221/2023-14, a u kojem postupku nije dokazao da je tuženiku posudio i treći novčani iznos od 2.500.000,00 CZK, a u kojem postupku je utvrđeno da je tužitelj nije dokazao da je tuženiku, pored novčanih iznosa osiguranih mjenicama (Smenkama) koje prileže spisu u ukupnom iznosu od 9.700.000,00 CZK, isplatio i dodatni iznos od 2.500.000,00 CZK.

13. Ocjenjujući iskaze svjedoka TN i PN sud nalazi da nisu imali saznanja o spornim činjenicama prividnosti predmetnog ugovora o kupoprodaji i isplati kupoprodajne cijene.

13.1. Tako svjedok TN nije imao bilo kakvih saznanja o zaključenju kupoprodajnog ugovora za predmetni stan, isplati kupoprodajne cijene, kao i o pregovorima i dogovorima vezanim za kupnju predmetnog stana, već je iskazivao o nespornim činjenicama da je tužitelj posudio tuženiku iznos od oko 9.500.000,00 čeških kruna za gradnju kuće, pozajmicama u dva navrata u dvije mjenice, te da je između tužitelja i zz tuženika došlo do svađe i dobar prijatelj HN ga je tražio da između njih postigne smirenje, pa je tako nazvao tužitelja i rekao mu da je da mu zz tuženika hoće i želi vratiti posuđene novce, a da mu tužitelj vrati mjenice kako ih više ne bi mogao koristiti, ali tužitlej je na to odgovorio da neće doći do pomirenja, da će tužiti zz tuženika jer ga je izbacio iz apartmana i ponizio. Na kraju je naveo da zna da je tuženik vratio mjenični dug tužitelju, a da mu je tužitelj nakon što mu je dug vraćen rekao da će tužitelju svući gaće, uzeti kamate i uzeti apartmana i da mu neće ostaviti ništa jer da mu je potpisao dokument za apartman, a potom ga je izbacio iz apartmana i ponizio pred njegovom obitelji, pa je on shvatio da je tuženik potpisao tužitelju neki dokument za apartman koji će ovaj iskoristiti, ali ne zna o kakvom se dokumentu radi.

13.2. Svjedok AN je naveo da je tužitelj namjeravao od tuženika kupiti stan, a dogovorili su se i za suradnju tako što će tužitelj dovesti tuženiku još dva kupca za stanove u istoj zgradi, pa ako mu dovede te kupce da će mu cijena za stan biti 100.000,00 eura niža, nije siguran u točan iznos, međutim je tuženik saznao ime kupca koji je kupio dva stana mimo tužitelja preko nekih poznanika iz Češke, pa je potom odbio tužitelju uračunati onaj popust od 100.000,00 eura za stan. Tako je došlo do poremećaja odnosa između njih i tu je nastao nered. Zna da su bile neke "smjenke"- mjenice između njih, pa je tako isplaćen i naprijed navedeni iznos, ali ne zna je li to bila pozajmica ili kupnja stana.

13.3. Prema tome, saslušani svjedoci TN i AN nisu imali bilo kakvih saznanja o isplati kupoprodajne cijene predmetnog stana i zaključenju predmetnog kupoprodajnog ugovora.

14. Ocjenjujući iskaz tužitelja sud nalazi da je sukladan materijalnim dokazima i nije doveden u pitanje ni jednim provedenim dokazom. Stoga sud nema razloga ne vjerovati tužitelju kada navodi da je platio kupoprodajnu cijenu za predmetni stan u lipnju 2020., istovremeno s davanjem prve mjenične pozajmice, te da je taj iznos tuženiku plaćen u Plznju na ruke, a da je potom između stranaka zaključen predugovor 20. prosinca 2020., a na koncu i ugovor o kupnji predmetnog stana dana 23. ožujka 2021.

14.1. Ovdje je navesti da na kvalitetu iskaza tužitelja u pogledu bitnih činjenica ne utječe to što je tužitelj u ovom postupku tvrdio da je tuženiku osim prve dvije pozajmice od 7.200.000,00 i 2.500.000,00 CZK, pozajmio i treću pozajmicu od 2.500.000,00 CZK, a što nije dokazao pred sudom u Češkoj, kako to proizlazi iz presude u predmetu C-221/2023 od 7. lipnja 2024. Okružnog suda u Plzenu. Naime, kraj svih utvrđenja u ovoj pravnoj stvari, te činjenice da tuženik ne osporava da je potpisao potvrdu o isplati kupoprodajne cijene i da je potpisao ugovor o kupnji stana u kojem se ponovo izričito navodi da je tužitelj stan platio, činjenica da tužitelj u drugom sudskom postupku nije dokazao davanje trećeg zajma tuženiku ne može imati posebnog utjecaja na utvrđenje u ovoj pravnoj stvari, a niti je zbog toga iskaz tužitelja neistinit, kako to u ovom postupku upire tuženik.

14.2. Na koncu je navesti da tuženik nije dokazao svoje navode iz stranačkog iskaza da mu kupoprodajna cijena za stan nije nikada isplaćena, te da je potpisao ugovor o kupoprodaji, na traženje tužitelja, jer je temeljem potpisa na ugovoru tužitelj ishodio kredit kako bi njemu isplatio kupoprodajnu cijenu stana koja je trebala biti isplaćena 3. ožujka 2021., ali mu nije uopće isplaćena. Takav iskaz tuženika, osim što je nedokazan, je i nelogičan jer nije jasno radi čega je, u situaciji kada mu tužitelj nije dana 3. ožujka 2021. isplatio kupoprodajnu cijenu, kako je navodno dogovoreno, nakon toga 7. svibnja 2021. na traženje tužitelja ovjerio svoj potpis na potvrdi o isplati kupoprodajne cijene od 9. lipnja 2020. kada mu je već ranije u tu svrhu potpisao navodno fiktivan kupoprodajni ugovor.

14.3. Nadalje je sudu neuvjerljivo, neživotno i nelogično obrazloženje zz tuženika iz stranačkog iskaza kada pojašnjava zašto je uopće potpisivao potvrdu o isplati kupoprodajne cijene stana iako mu nije nikad isplaćena, pa tako zz tuženika navodi da je 9. lipnja 2020. potpisao potvrdu o isplati kupoprodajne cijene iznosa od 150.000,00 EUR, jer je imao kod sebe tužiteljev pozajmljen novac od 9.700.000,00 CZK, pa je vjerovao da će mu tužitelj isplatiti kupoprodajnu cijenu. Naime, kraj činjenice da je tuženik osigurao tužiteljev zajam s izdavanjem dvije mjenice bez protesta, nelogično je da bi tuženik uz mjenice išao dodatno osiguravati tužitelja potpisivanjem potvrde o isplati kupoprodajne cijene stana koja mu nije isplaćena bez da samoga sebe nekako osigura, jer bi u slučaju da je tužitelj podnio mjenice bez protesta na naplatu bio u riziku da izgubi svotu od 150.000,00 EUR. Navedeno objašnjenje zz tuženika sudu nije prihvatljivo jer je tuženik ozbiljan građevinski poduzetnik, a tužitelja je upoznao tek mjesec dana prije potpisivanja potvrde od 9. lipnja 2020.

14.4. Na kraju je navesti da zz tuženika nije niti jednim dokazom potkrijepio svoje tvrdnje da je potpisao potvrdu o isplati i ugovor o kupoprodaji jer je to od tužitelja tražila banka kako bi tužitelju isplatila kreditni zajam kojim bi tužitelj onda platio predmetni stan tuženiku, jer istinitost takvih tvrdnji ne proizlazi iz naprijed pročitanih materijalnih dokaza, iskaza svjedoka, a niti iz priložene pisane korespondencije stranaka u vidu e-mailova i sms-a (l.s. 153-154, 166-175, 190-193 i 383-386) koju je sud pročitao u dokaznom postupku.

15. Odredbom čl. 285. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine”, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015 i 29/2018- dalje ZOO) prividan ugovor je onaj koji je sastavljen u neskladu sa stvarnom voljom potpisnika, nema učinka među ugovornim stranama, tuženik je trebao dokazati da predmetni kupoprodajni ugovor ne odgovara onome što je stvarno ugovoreno, odnosno da po sadržaju nije odgovarao stvarnoj volji potpisnika ugovora - jer su njime potpisnici ugovora htjeli nešto drugo. Posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinka, on je pravno nepostojeći posao, dok drugi (prikriveni) ugovor vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

16. Tuženik nije dokazao da je predmetni kupoprodajni ugovor od 23. ožujka 2021. fiktivan pravni posao, odnosno da po sadržaju ne odgovara stvarnoj volji potpisnika jer su njime potpisnici htjeli nešto drugo, kako to propisuje naprijed citirana odredba čl. 285. ZOO. Tuženik u postupku nije čak ni određeno naveo koji bi to ugovor o zajmu zaključen među strankama prikrivao predmetni pravni posao kupoprodaje. Također, tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da mu, suprotno od sadržaja potvrde od 9. lipnja 2020. koju je sam potpisao, kupoprodajna cijena stana nije isplaćena.

17. Stoga, tužitelj osnovano od tuženika traži izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva u zemljišne knjige, jer je tuženik kao osoba koja je prodala predmetni stan tužitelju dužan izdati takvu tabularnu izjavu kojom kao uknjiženi vlasnik nekretnine prenosi pravo vlasništva na kupca i dopušta tužitelju da izvrši u zemljišnoj knjizi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, sve sukladno čl. 115. st. 1. i čl. 119. st. 1. ZV-a). Naime, vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjanog očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije (čl. 119. st. 1. ZV-a).

17.1. Također, sam sklopljeni predmetni kupoprodajni ugovor od 23. ožujka 2021. daje kupcu u čl. 4, ovdje tužitelju, ovlast na predaju u posjed kupljene nekretnine, te je i takav zahtjev tužitelja osnovan u odnosu na tuženika kao prodavatelja i posjednika.

18. Slijedom svega iznesenog je zaključak suda da je tužitelj dokazao da ima valjan pravni osnov za stjecanje sporne nekretnine, pa mu pripada pravo da od tuženika traži izdavanje tabularne izjave za uknjižbu prava vlasništva, te ima pravo i na predaju u posjed. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen.

19. Na kraju je navesti da je sud odbio prijedlog za određivanjem privremene mjere zabranom protivniku osiguranja, ovdje tuženiku, da otuđi ili optereti nekretninu jer tužitelj, iako je učinio vjerojatnom svoju tražbinu, nije učinio vjerojatnim i opasnost da bi tuženik bez takve mjere spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti, a koji uvjeti iz čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22- dalje Oz) moraju biti ispunjeni kumulativno.

19.1. Naime, ovaj sud je odredio zabilježbu spora rješenjem gornjeg poslovnog broja od 17. ožujka 2023. (l.s. 511) na predmetnoj nekretnini, a u odnosu na koju se traži izdavanje tabularne isprave i predaja u posjed, pa je upisom zabilježbe spora zapravo otklonjena mogućnost da se predlagatelja spriječi ili znatno oteža u ostvarenju njegove tražbine. Dakle, samim upisom zabilježbe spora na predmetnoj nekretnini je ostvaren istovjetan učinak kao što bi bio ostvaren i predloženom privremenom mjerom, pa je sud odbio određivanje privremene mjere. Jednak pravni stav je zauzela i sudska praksa, kao u rješenju Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-192/2021 od 24. veljače 2021.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbama važeće Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), te je tužitelju koji je uspio u postupku u cijelosti, a s obzirom na VPS od 150.000,00 EUR, dosuđen trošak, i to za: sastav tužbe s prijedlogom za osiguranje u iznosu od 1.500 bodova (Tbr. 7.1.), za sastav podneska od 5. siječnja 2023. 25 bodova (Tbr. 8.4.), za sastav podneska od 21. lipnja 2023. i 13. veljače 2024. po 1.500 bodova (Tbr. 8.1.), za zastupanje na ročištima od 6. ožujka 2023., 14. studenog 2023., 9. veljače 2024., 4. srpnja 2024., 10. listopada 2024. i 25. veljače 2025. po 1.500 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), ukupno 13.525,00 EUR, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % iznosi 33.812,50 EUR čemu treba pridodati plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za osiguranje od 497,71 EUR, pristojbu na presudu od 663,61 EUR i taksene marke u vrijednosti od 6,64 EUR za podneseni prijedlog za zabilježbu spora, te plaćeni predujam za sudskog tumača od 60,00 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužitelja iznosi 35.040,46 EUR, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

20.1. Ovaj sud nije priznao tužitelju trošak sastava prijedloga za osiguranje privremenom mjerom jer je takav prijedlog dostavljen kao sastavni dio tužbe za koju je tužitelju priznat naprijed navedeni trošak od 1.500 bodova prema Tbr. 7.1. Nije priznat trošak za pristup na ročište od 14. svibnja 2024. jer se radi o ročištu koje je odgođeno rješenjem i na koje stranke nisu pristupile

U Zadru, 22. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

-Tužitelju po punomoćnicima

-Tuženiku po punomoćniku