REPUBLIKA HRVATSKA

  ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

            STALNA SLUŽBA U POŽEGI

                  Sv. Florijana 2, Požega

 

 

 

Poslovni broj: Gž-701/2023-2

 

 

U I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

              R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Renati Marić-Ivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz S. G., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u S. G., protiv tuženika M. Š. iz B., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. Š., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika i tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Psp-42/2022 od 11.rujna 2023., dana 14.studeni 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

I Žalba tuženika M. Š. iz B., djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Psp-42/2022 od 11.rujna 2023.

- potvrđuje u pobijanoj točki I izreke

- preinačava se u točki II izreke na način da ista sada glasi:

"Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 865,72 eura / 6.522,80 kuna1,u roku od 15 (petnaest) dana."

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sudske pristojbe, kao neosnovan.

 

III Žalba tužitelja J. B. iz S. G., odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Psp- 42/2022 od 11.rujna 2023. u točki III izreke.

 

 

 

 

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Obrazloženje

 

1.     Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj Psp-42/2022 od 11.rujna 2023. odlučeno je:

"I. Prihvaća se kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik, M. Š., OIB: …, neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao dana 26.03.2022 godine, zasmetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i kolnog prilaza po putu koji se pruža u smjeru sjever-jug i koji put je položen na k.č.br. …, KO N. na način što je postavio žičanu mrežu u smjeru istok – zapad, visine cca 1 metar i dužine cca 3,50 metara koju mrežu je učvrstio čeličnim cijevima, sve kako je prikazano na vještvu vještaka dipl.ing. geod. P. G. „U S., veljača 2023. g.“ koje se nalazi na listu 44-50 spisa, stoga se nalaže tuženiku da uspostavi prijašnje posjedovno stanje kako je bilo prije čina smetanja posjeda na način da ukloni sa k.č.br. …, KO N. žičanu mrežu u duljini od cca 3,50 metara i visine cca 1 metar koja je učvršćena čeličnim cijevima, te mu se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće."

II.         Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.021,67 eura / 7.697,80 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

III.       Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku M. Š., OIB: … da ukloni žičanu mrežu postavljenu na dijelu puta koji prelazi preko k.č.br. …, KO N. i omogući tužitelju nesmetani kolni prolaz preko navedenog puta.

2.     Ako tuženik ne ispuni navedenu obvezu, sud tuženiku na temelju čl. 342 st. 1 a u svezi s čl. 263 st. 2 Ovršnog zakona i čl. 16 Ovršnog zakona zaprječuje novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna.

3.     Ako se tuženik i nakon donošenja ovog rješenja bude ponašao suprotno izdanom nalogu, sud će na prijedlog tužitelja izreći novčanu kaznu kojom je zaprijetio.

4.     Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka."

 

2.    Pravodobno izjavljenom žalbom tuženik ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog prava. U žalbi navodi da sud dobio očitovanje Policijske postaje koja je navela kako tužitelj od dana 26.ožujka 2022. pa nadalje nije nikada zatražio uredovanje policijskih službenika na predmetu spora što sud u presudi nije spomenuo, a što je vrlo važno za sam trenutak kada je čin smetanja nastao i tko ga je počinio. Prema kazivanju tuženika ograda je postavljena početkom 2021., a tužba je podnesena 12.travnja 2022. zbog čega tuženik smatra da je protekao objektivni rok od godine dana. Teret dokaza je na tužitelju. M. R. je potvrdio kako je žičana ograda oduvijek egzistirala na predmetnoj nekretnini, te ju je tuženik na zahtjev pomicao – otvarao i ponovno vraćao. U žalbi navodi da su svjedoci suglasni i u činjenici da se prilikom obnove svoje kuće tužitelj uopće nije koristio putem za koji traži posjedovnu zaštitu, jer vozila koja su nosila građevinski materijal tim putem zbog prirodne konfiguracije ne mogu proći, već prolaze drugim putem preko nekretnine tuženika. Podneskom od 15.3.2023. tužitelj je izmijenio svoj zahtjev, izostavljena je jedna nekretnina, promijenjene povećane oznake duljine i položaja žičane ograde, čime je došlo do značajne preinake tužbenog zahtjeva. Tuženi se preinaci usprotivio na ročištu 27.travnja 2023. ali se sud nije uopće na to obazirao. Tuženik osporava i

dosuđeni trošak koji je sud u obrazloženju naveo da iznosi 869,70 Eur, dok u izreci nalaže isplatu 1.021,69 Eur, zbog čega je pobijana odluka nezakonita. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu u cijelosti ukine pobijano rješenje, te odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

3.        Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija točku III rješenja iz svih žalbenih razloga iz čl. 353.ZPP-a i ističe da je sud iz pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak, čime je posljedično došlo do pogrešne primjene materijalnog prava. Odlukom suda tužitelju nije otežana obrada vinograda nego u potpunosti onemogućena i tužitelj je doveden u situaciju da grožđe ostavi na trsu neobrano što predstavlja ogromnu financijsku štetu ili da samovoljno ukloni žičanu ogradu i obavi berbu uz pomoć mehanizacije čime prijeti realna opasnost da dođe do nasilja. Stav suda da bi tužitelj eventualno berbu mogao obaviti ručno uz angažman velikom broja ljudi također nije opcija iz razloga što bi to predstavljalo ogroman financijski izdatak. Predlaže da sud usvoji žalbu i preinači točku III rješenja.

 

4.      Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5.      Žalbe nisu osnovane.

 

6.       Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka

354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijanog rješenja počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

6.1.        U razlozima svoje odluke prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

6.2.        Što se tiče točke II izreke i odluke o troškovima parničnog postupka sud je pravilno izračunao iste troškove, pravilno obrazložio, ali je u izreci upisao pogrešan iznos.

 

6.2. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi:

-       da je tužba u predmetnoj stvari podnesena 12.travnja 2022. u roku od 30 dana od dana počinjenja smetanja posjeda, odnosno od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja, a to je 26.ožujka 2022. Iskaz tužitelja u tom pogledu potvrdio je svjedok M. R. koji je naveo da je zadnji put bio na predmetnoj nekretnini lani kad se moglo normalno proći putem koji vodi do nekretnine u vlasništvu tužitelja, sud zaključuje da s obzirom da je tuženi navod kako je žicu učvrstio početkom 2021. da je tužitelj tužbu podnio svakako unutar objektivnog roka od godine dana.

-       da je tužitelj u trenutku počinjenja smetanja posjeda kroz dugi niz godina izvršavao faktični sadržaj prava stvarne služnosti na način da je bilo pješice bilo prijevoznim sredstvima i to automobilom, traktorom i bagerom prolazio predmetnim putem položenim na čest.zem. …, k.o. N., a što proizlazi iz iskaza svih svjedoka

saslušanih u ovom predmetu, ali također i iz iskaza samog tuženika. Naime, upravo tuženik u svom iskazu navodi da je on dopustio tužitelju da prolazi bagerom i automobilom kako bi izvršio radove na svojoj nekretnini preko ovog puta.

-      da je tužitelj predmetnim nekretninom prolazio kako bi došao do svoje nekretnine na kojoj se nalazi vinograd kojeg redovito obrađuje, kao i da je to jedini put kojim može pristupiti do svoje nekretnine, a što proizlazi iz iskaza tuženika, a koji iskaz je potvrđen i iskazima saslušanih svjedoka

-       da je tuženik prolazak na predmetnom dijelu nekretnine onemogućio tužitelju na način da je postavio žičanu mrežu dužine 3,50 m i visine cca 1 m koju je učvrstio čeličnim cijevima, zbog čega tužitelj sada više nije u mogućnosti prolaziti tim putem automobilom, traktorom ili drugim prijevoznim sredstvom, te mu je na taj način otežano redovito obrađivanje njegovog vinograda, a koja činjenica prvenstveno proizlazi iz rezultata očevida provedenog na licu mjesta, gdje se ovaj sud neposrednim zapažanjem uvjerio da zbog postavljene žičane ograde tužitelj nije u mogućnosti prijevoznim sredstvom proći preko predmetne nekretnine, a isto je potvrdio u svom iskazu i svjedok N. D..

 

7.       Predmet ovog postupka je tužba za smetanje mirnog i faktičnog posjeda stvarnog prava služnosti prolaza i kolnog prilaza po putu kojeg je smetao tuženi na način da je postavio žičanu mrežu koju je učvrstio čeličnim cijevima, te uspostava ranijeg posjedovnog stanja i zabrana takvog i sličnog smetanja.

 

8.        U pogledu spornog pitanja prekluzije ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda koji u obrazloženju rješenja utvrđuje da tužba u predmetnoj stvari podnesena 12.travnja 2022. u roku od 30 dana od dana počinjenja smetanja posjeda, odnosno od dana kada je tužitelj saznao za čin smetanja, a to je 26.ožujka 2022. Iskaz tužitelja u tom pogledu potvrdio je svjedok M. R. koji je naveo da je zadnji put bio na predmetnoj nekretnini lani kad se moglo normalno proći putem koji vodi do nekretnine u vlasništvu tužitelja, sud zaključuje da s obzirom da je tuženi navodi kako je žicu učvrstio početkom 2021. (ali ne navodi točan datum) da je tužitelj tužbu podnio svakako unutar objektivnog roka od godine dana. Činjenica da tužitelj sporno smetanje nije prijavio policiji ne znači da isti nije dokazao da je smetanje izvršeno i da je tužbu podnio pravovremeno.

 

9.         Sud je dužan utvrđivati faktično stanje u vidu posljednjeg mirnog i faktičnog posjeda stvarnog prava služnosti kojeg ističe tužitelj, čina smetanja posjeda i osobe koja je izvršila takvo smetanje, kao i donositi odluku o zatraženoj uspostavi ranijeg posjedovnog stanja u smislu određivanja činidbe u tom smjeru. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je tijekom postupka proveo dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka P. G. koji je svoj pisani nalaz i mišljenje dostavio u spis 17.veljače 2023. te je saslušao svjedoke. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud je utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i kolnog prilaza puta koji se pruža u smjeru sjever-jug i koji put je položen na kčbr. … KO N., a da je tuženik time što je postavio žičanu mrežu dužine 3,50 m i visine cca 1 m učvršćenu čeličnim cijevima izvršio čin smetanja posjeda prava stvarne služnosti tužitelja koji za posljedicu ima onemogućavanje tužitelja da predmetnim putem prolazi prijevoznim sredstvima odnosno ograničavanje istog da se u razumnim i očekivanim granicama koristi tim svojim pravom. Ocjenom svih provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i

svih ukupno, drugostupanjski sud je ocijenio da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i donio zakonitu odluku.

 

10.        Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da su svi predloženi svjedoci i M. R. potvrdili kako je žičana ograda oduvijek egzistirala ne predmetnoj nekretnini te ju je tuženik na zahtjev pomicao i otvarao. Svjedok M. R. je iskazao da je tužitelj da bi do svoje nekretnine dolazio putem koji se spaja od glavne ceste, a u vrijeme gradnje kuće i kasnije i automobilom. Zadnji put je na predmetnoj nekretnini bio lani i tada se nije moglo normalno proći putem koji vodi do tužiteljeve nekretnine. G. J. navodi da je tužitelj do svoje nekretnine uvijek prolazio predmetnim putem koji ujedno predstavlja jedini put kojim tužitelj može pristupiti do svoje nekretnine. Nakon postavljanja žičane ograde tužitelj ne može prolaziti s autom. Svjedok N. D. je potvrdio da se do navedenih nekretnina spornim putem uvijek prolazilo s autom na kojem nisu postojale nikakve zapreke niti žičane ograde koje su sada postavljene tako da se spornim putem ne može proći s autom zbog postavljene žičane ograde. Tuženik navodi da je u mjesecu ožujku 2022. išao do svoje nekretnine kada je zatekao žičanu mrežu zbog koje nije mogao proći svojim automobilom i doći do svoje kuće i vinograda. Svjedok T. S. navodi da je tužitelj do svog vinograda dolazio spornim putem koji se spaja s cestom, a vinograd je obrađivao traktorom kojeg je viđao na njegovoj nekretnini, ali mu nije poznato kojim je putem dolazio tim traktorom. Postavljena žičana ograda vidljiva je i na fotografijama spornog mjesta izrađenim po sudskom vještaku.

 

10.1.         Slijedom izloženog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje da je tuženik tužitelja samovlasno smetao u njegovom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza i kolnog prilaza, pravilno je sud prvog stupnja, temeljem čl.

22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZV), pružio tužitelju posjedovnu zaštitu u odnosu na tuženika, prihvativši tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

11.       Tužitelj je podneskom od 15.3.2023. godine nakon što je sudski vještak dostavio nalaz točno specificirao smjer prolaza i kolnog prilaza po putu. Tuženi u žalbi navodi da je značajnije izmijenio svoj tužbeni zahtjev (izostavljena jedna nekretnina, promijenjene povećane oznake duljine i položaja žičane ograde) čime je došlo do značajne preinake tužbenog zahtjeva, čime se tuženi protivio, a sud se na isto nije obazirao.

 

11.1.       Konačno postavljeni zahtjev sukladno odredbi članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, u tehničkom smislu predstavlja preinaku tužbe, iako se u naravi zapravo radi o usklađivanju tužbenog zahtjeva sa nalazom vještaka. Drugostupanjski sud smatra da zakon treba tumačiti smisleno kao jednu cjelinu, a ne parcijalno pojedine članke kao da drugih odredbi u zakonu nema. Svrha odredbe članka 190. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, usmjerena je na ubrzavanje postupka i sprečavanje procesnih zloupotreba, a dodavanje stavka 2. istog članka ima za cilj sprečavanje zloupotreba prava od strane tuženika i izbjegavanje prisiljavanja tužitelja da u trenutku podnošenja tužbe postavlja nerealno visoke zahtjeve zbog bojazni da će u daljnjem tijeku postupka biti onemogućen u usklađivanju svog zahtjeva sa stvarnim stanjem, pogotovo imajući u vidu da se tuženik jednako kao u slučaju preinake tužbe može protiviti i povlačenju tužbe. Onemogućavanjem preinake tužbe

u slučaju da se radi o izmjeni tužbenog zahtjeva u jednom dijelu pravca puta smetanja posjeda, nakon nalaza vještaka, tužitelj bi bio onemogućen u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Zbog navedenog sud je opravdano isto prihvatio, a tuženi se dalje upustio u raspravljanje.

 

12. Tuženi osporava troškove parničnog postupka. Tužitelju je zastupanom po odvjetniku sud dosudio troškove parničnog postupka sukladno Tbr. 7. stavak 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, i to jednokratnu nagradu za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova, a kako vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kuna sukladno Tbr. 50. Tarife istome je valjalo priznati iznos kod 3.000,00 kuna. Navedenom iznosu valjalo je nadodati 150,00 kuna na ime sudske pristojbe tužbe i rješenja, te iznos od 3.372,80 kuna na ime troškova očevida na licu mjesta, pa ukupni trošak parničnog postupka koji je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju iznosi 6.522,80 kuna. Kako je sud u obrazloženju pravilno i zakonito dosudio troškove parničnog postupka, a u izreci pogrešno upisao iznos od 7.697,80, zbog čega je sud taj žalbeni razlog prihvatio, te preinačio odluku od troškovima postupka u skladu sa odredbom čl. 380.točka 3. Zakona o parničnom postupku.

 

13. Kako je tuženi sa žalbom uspio u razmjerno neznatnom dijelu sud je sukladno odredbi čl. 154.st.5. i 166.st.1. Zakona o parničnom postupku odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova sudske pristojbe.

 

14. Tužitelj u žalbi navodi da je nejasno postupanje suda koji je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, a odbio zahtjev za izdavanje privremene mjere. Sudska zaštita posjeda prava služnosti prolaza i kolnog prilaza propisana je odredbama 21.st.1. i 22.st.1, te čl. 441. Zakona o parničnom postupku. Pretpostavke za određivanje privremena mjere radi osiguranja nenovčane tražbine propisane su odredbom čl. 346. st.1. i 2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14/, 55/16, 73/17, 131/21, 114/22 – dalje OZ). Sud u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao kumulativne pretpostavke potrebne da bi se odredila privremena mjera, jer nije učinio vjerojatnim nastanak nenadoknadive štete. Naime, tužitelj iako onemogućen u kolnom prolazu preko navedenog puta, nije u potpunosti isključen od posjedovanja tog puta, jer isti i dalje može prolaziti predmetnim putem, te istim doći pješice do svoje nekretnine, odnosno vinograda kojeg obrađuje, a obrađivanje tog vinograda tužitelju zbog postavljene zapreke doduše jest otežano, ali i dalje moguće, pa samim time ne može se govoriti da istome prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.

 

15. Radi iznijetog, a sukladno odredbi čl. 380.st.1.točka 2 i 3. ZPP-a odlučeno je kao u točki I izreke.

 

U Požegi, 14.studeni 2023.

 

             Sutkinja

Renata Marić-Ivanović, v.r.