REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ovr-306/2025

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

O  O D G O D I  P R I J E N O S A S R E D S T A V A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, protiv ovršenice HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, odlučujući o prijedlogu ovršenice radi odgode, izvan ročišta, 22. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se Financijskoj agenciji odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po računu ovršenice HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], temeljem Zahtjeva ovrhovoditelja OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, podnijetog 5. veljače 2025., vezano za naplatu potraživanja temeljem Zadužnice ovjerene kod Javnog bilježnika Jadranke Plenković u Starom Gradu, 13. ožujka 2006. broj OV-861/06, do pravomoćnog okončanja parničnih postupka koji se pred Općinskim sudom Split, Stalna služba Stari Grad, vode pod brojevima P-3963/2018, P-2184/2023 i P-2687/2023, odnosno do drugačije odluke suda.

II. Nalaže se ovrhovoditelju OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, naknaditi troškove ovog postupka ovršenici HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 367,11 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Ovršenica je 17. veljače 2025. podnijela prijedlog radi odgode izdavanja naloga o prijenosu zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, koja da se vodi pred Financijskom agencijom, sve temeljem ovršne isprave – zadužnice broj OV-862/2006 od 13. ožujka 2006. Ovršenica navodi da je 10. veljače 2025. ovršenica, uslijed blokade transakcijskog računa, ishodila Potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenice, iz koje proizlazi kako je protiv iste zatražena naplata novčane tražbine, uz evidentiranje neizvršene osnove za plaćanje, u iznosu od 6.697,83 eura. Prema dokumentaciji kojom ovršenica raspolaže, proizlazi da je protiv nje kod Financijske agencije 5. veljače 2025. ovrhovoditelj predao Zahtjev za izravnu naplatu, zaprimljen kod Financijske Agencije Zadar 6. veljače 2025., temeljem Zadužnice, ovjerene kod Javnog bilježnika Jadranke Plenković 13. ožujka 2006. broj OV-861/06. Po Specifikaciji pribavljenoj putem servisa e-dugovanja, proizlazi da se radi o zadužnici izdanoj u odnosu na ovršenicu kao dužnika, ''po Ugovoru o kreditu br. 181126081069'', dok bi ukupan nepodmireni dug ovršenice iznosio 7.066,17 eura. Ističe se da je predmetna Zadužnica izdana kao instrument osiguranja temeljem Ugovora o kreditu, sada br. 181126081069, odnosno, radi se o ''Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva'', izvorno broj 14685/06, sklopljen sa HVB - Splitska banka d.d. iz Splita, kao kreditorom, pravnim prednikom ovrhovoditelja, solemniziran kod Javnog bilježnika Jadranke Plenković iz Starog Grada, pod brojem OU-46/06, dana 13. ožujka 2006. godine, u kojem se ovršenica nalazila u poziciji dužnika/korisnika kredita. Ovrhovoditelj je pravni sljednik kreditora, nakon izmjene tvrtke i izvršenog pripajanja drugom društvu, kao društvu preuzimatelju (ovrhovoditelju). Predmetnim Ugovorom Kreditor je Korisniku, ovdje ovršenici, odobrio isplatu iznosa od 231.800,00 CHF, s rokom oplate kredita od 258 mjeseci (21 godina i 6 mjeseci), tj. do 10. rujna 2027. godine. Otplata kredita ugovorena je u kunskoj protuvrijednosti, odnosno po prodajnom tečaju za CHF, dakle primjenom valutne klauzule, uz promjenjivu redovnu kamatnu stopu. Potom je Korisnica kredita krajem 2015. godine, uz ovršenika pristupila tzv. konverziji, nakon čega su anuiteti tog Ugovora obračunavani u valuti EUR, sa konačnim rokom otplate, odnosno dospijećem do dana 10. rujna 2027. godine. Ovršenica ujedno dostavlja Obavijest o dospijeću obroka i redovne kamate, od 7. veljače 2020. godine, iz kojeg proizlazi da se taj Ugovor o kreditu kod ovrhovoditelja sada vodi pod internim brojem 181126081069, koji broj je naveden i u Specifikaciji ovrhovoditelja, kao i da je rok otplate 10. rujna 2027. godine. Nadalje se ističe da je ovršenica kao Korisnica predmetnog Ugovora o kreditu, pred ovim sudom pokrenula ukupno 3 postupka radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kao i radi povrata preplaćenih iznosa temeljem primjene tih odredbi. Tako se trenutno pred ovim sudom vode postupci pod brojevima: P- 3963/2018, radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru o kreditu br. 14685/06, sada 181126081069, odnosno isplati preplaćenih iznosa sa te osnove; P-2184/2023, radi utvrđenja ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u Ugovoru o kreditu br. 14685/06, sada 181126081069, odnosno isplati preplaćenih iznosa sa te osnove; P- 2687/2023, radi povrata preplaćenog, odnosno neosnovano zaduženog iznosa prilikom konverzije Ugovora o kreditu br. 14685/06, sada 181126081069, odnosno isplati preplaćenih iznosa sa te osnove. Ovršenica ističe da je 11. ožujka 2022. godine na Vrhovnom sudu RH održan sastanak predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda na kojem je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe." Osim toga, u konkretnom slučaju potrebno je razmotriti načelo djelotvornog osiguravanja provedbe Direktive Vijeća broj 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine, o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i u povezanosti sa stavom Suda Europske unije, izraženog u presudi poslovni broj C-407/18. Prema toj Odluci Suda Europske unije, od 26. lipnja 2019. godine, načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se ''protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.'' Nadalje, u navedenoj Presudi je obrazloženo da ' 'u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (Direktivu Vijeća 93/13/EEZ).'' Takvo ovršno-pravno uređenje, prema kojem je sukladno ocjeni Europskog suda odgoda ovrhe u praksi gotovo nemoguća, sadrži i hrvatsko pravo, konkretno odredba članka 65. stavak 1. točka 4. Ovršnog zakona, kojom je propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti. Dakle, hrvatsko zakonodavstvo, konkretno članak 65. Ovršnog zakona, sadrži odredbu prema kojoj je odgoda ovrhe iznimno moguća i podliježe strogim zakonskim uvjetima u pogledu dokazivanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, isključujući štetu povezanu sa samom ovrhom, čime u praksi ta odgoda postaje gotovo nemoguća. No, napominje se da presude Suda Europske unije predstavljaju izvor prava Europske unije i obvezujuće su za sve države članice, njihova državna tijela i nacionalne sudove, u okvirima njihove nadležnosti, a presuda koja se odnosi na jednu državnu članicu obvezuje i sve druge države članice – jednako tako i redovni sud u ovom postupku. O tome je već zauzet jasan stav u sudskoj praksi, primjerice odluci Županijskog suda Sisak, broj Gž Ovr-209/2022, od 22. prosinca 2023. godine, Županijskog suda Zagreb, broj Gž Ovr-1923/2019, od 19. listopada 2021. godine, Županijskog suda Slavonski brod, broj Gž Ovr-62/2024, od 8. travnja 2024. godine, koje se u u prilogu dostavljaju. Dakle, ovršenica ovim postupkom koristi pravnu zaštitu u smislu odredbe članka 210. Ovršnog zakona.

2. Prijedlog ovršenice je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje, te se isti očitovao na način da predlaže prijedlog odbiti kao neosnovan.

3. Prijedlog radi odgode prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenice je osnovan.

4. Odredbom članka 210 stavak 1 Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209 stavak 5. Ovršnog zakona, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno, rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je u stavku 2 istog članka propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1 na odgovarajući način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o odgodi ovrhe.

5. Odredbama članka 65. stavak 1. točke 1-10 Ovršnog zakona, taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, ispunjeni.

6. Za navesti je da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda RH oznake Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda RH oznake Revt-249/14 od 9. travnja 2015., a koje su donesene u kolektivnom sporu za zaštitu prava i interesa potrošača, utvrđeno je da su banke, a među njima i ovrhovoditelj iz ovog ovršnog postupka prilikom sklapanja ugovora o kreditima povrijedile kolektivne interese potrošača (korisnika kredita) koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj stopi ugovorne kamate koja će se mijenjati jednostranom odlukom kreditora, a što je sve imalo za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredbi. U predmetu broj C-407/18, Sud Europske Unije je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima utvrdio da "Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. s gledišta načela djelotvornosti treba tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te directive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu".

7. Stoga, sud drži da o uspjehu parnica koje je pokrenula korisnica predmetnog ugovora o kreditu će ovisiti i visina obveze koja proizlazi iz zadužnice kao sredstva osiguranja naplate po ugovoru o kreditu u odnosu na koji se vode postupci utemeljeni na tvrdnji o ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora.

8. Polazeći od utvrđenja da je konkretni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju na koji se odnosi i kolektivni spor za zaštitu prava i interesa potrošača (sklopljen 2006.), da je korisnica kredita krajem 2015. godine uz ovršenika pristupila tzv. konverziji, te je korisnica kredita pokrenula tri postupka radi utvrđenja ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koje izravno utječu na visinu tražbine, to sud drži da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom člankom 61. stavak 1. Ovršnog zakona za određivanje odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja parničnih postupaka koji se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojevima P-3963/2018, P-2184/2023 i P-2687/2023.

9. Ističe se kako odgoda ovrhe predstavlja konstitutivnu odluku suda, kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji, s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika, čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjena razloga radi kojeg se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provođenjem ovrhe. S druge strane, ovrhovoditelj, u slučaju da tužbeni zahtjev ovršenika bude odbijen kao neosnovan ovrhu može nastaviti i namiriti svoji tražbinu, ali samo s odmakom, te se time ne stavlja u bitno lošiju situaciju.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

11. Odlučujući o trošku kojeg je ovršenica zatražila, sud je istoj priznao i dosudio novčani iznos od 367,11 eura, koji se odnosi na sastav prijedloga od 14. veljače 2025. u iznosu od 100 bodova (prema Tbr. 54, jedan bod vrijedi 2,00 eura), uvećano za PDV 25%, te trošak pristojbe u iznosu od 117,11 eura. Dakle, ukupan trošak ovršenice iznosi 367,11 eura, koliko je zatraženo.

U Starom Gradu, 22. travnja 2025.

S U D A C

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 8 dana, u dovoljnom broju primjeraka.

O žalbi odlučuje dugostupanjski sud.

DOSTAVITI:

- ovrhovoditelju;

- ovršenici po punomoćniku;

- Financijskoj Agenciji, Regionalni centar Split;

- u spis.