Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

Poslovni broj: Pn-662/2018-63

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji Ivani Jukić, u pravnoj stvari tužitelja DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Nikola Božiković, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB: 94472454976, Podružnica Split, kojega zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 17. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja BČ i punomoćnika tuženika Ilije Krivića, na ročištu za objavu presude, dana 22. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.281,90 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28. studenoga 2017. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. god do 31. prosinca 2023. god po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za višetraženo, preko iznosa od 8.281,90 eura do iznosa od 11.281,43 eura (za iznos od 2.999,53 eura), tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete, iznos od 1.433,66 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

-za svibanj 2017., iznos od 44,50 eura od 15. lipnja 2017. do isplate,

-za travanj 2018., iznos od 122,54 eura od 15. svibnja 2018. do isplate,

-za svibanj 2018., iznos od 82,30 eura od 15. lipnja 2018. do isplate

-za lipanj 2018., iznos od 122,54 eura, od 15. srpnja 2018. do isplate,

-iznos od 1.061,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. travnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. god određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenjivala na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za višetraženo, preko dosuđenog iznosa od 1.433,66 eura do traženog iznosa od 4.287,41 eura (za iznos od 2.853,75 eura), tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se objektivna preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 26. travnja 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., OIB: 94472454976, u roku od petnaest (15) dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 7.791,63 eura eura, sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 22. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj pred ovim sudom dana 28. prosinca 2018. navodi se u bitnome da se dana 22. rujna 2016. u Splitu, na raskrižju [adresa] i NČ dogodila prometna nezgoda na način da je vozač JČ, osiguranik tuženika, upravljajući vozilom marke Ford Fiesta, reg. oznake [registarska oznaka], poduzeo radnju nepropisnog kretanja u raskrižju te je presjekao pravac kretanja oštećenika, ovdje tužitelja, koji je motociklom reg oznake [registarska oznaka] u raskrižju zadržavao ravan smjer kretanja. Dakle, radnjom oduzimanja prednosti, isključivi krivac za nastalu nezgodu je vozač automobila Fiat, a koje vozilo je osigurano kod tuženika, broj police obveznog osiguranja 068000953605, što tuženik u postupku mirnog rješenja nije nikad niti osporavao. Tužitelj da je prethodno kod tuženika pokušao mirnim putem regulirati naknadu štete, postavljajući tuženiku zahtjev za naknadom štete dana 28. studenoga 2017. Tuženik je odštetni zahtjev utvrdio pravno osnovanim isplatio tužitelju nesporni dio štete, i to na ime neimovinske štete u visini od 22.600,00 kn; na ime tuđe pomoći i njege u visini od 700,00 kn te na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade u visini od 9.938,21 kn (ukupno 33,238.21 kn).

1.1. Međutim, tuženik nije isplatio preostali iznos zatražene naknade štete, slijedom čega je tužitelj u svrhu ostvarenja cjelokupne naknade štete prisiljen ustati ovom tužbom. Nakon zadnje ponude tuženika, tužitelj je bio podvrgnut još jednoj dodatnoj operaciji uklanjanja pločica iz ključne kosti, daljnjem boravku po bolnici i dodatnim komplikacijama i posljedicama vezani za ovaj štetni događaj.

1.2. Što se tiče samih ozljeda, u predmetnoj prometnoj nesreći, oštećenik, ovdje tužitelj, je zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu iščašenja lijevog akromio- klavikularnog zgloba s prijelomom lateralnog okrajka ključne kosti, a zbog čega je oštećenik u nemogućnosti u potpunosti se služiti lijevom rukom, isti zbog neuroloških oštećenja nema mogućnost osjeta u predjelu akromio-klavikularnog područja, također mu je oslabljen mišićni potencijali lijeve šake (hipotrofija muskulature). Zbog navedenog prijeloma, oštećeniku je izvršena operacija u kojoj su mu ugradili titanijski vijak (pločicu), koja drži ključnu kost povezanu s ostatkom ramena i ruke. Zbog navedenih vijaka, pločice, oštećenik je trpio svakodnevne bolove te zbog istih pati od nesanice više od godinu dana, te osjeća tegobe pri promjeni vremena. Tužitelj je pretrpio ozljedu kralježnice te je ista duž čitave dužine mjesecima nakon ozljede bila palpacijski bolna, imao je problema s desnim testisom u kojem se stvorio krvni podljev, zbog čega je oštećenik tri mjeseca nakon prometne nezgode patio od erektilne disfunkcije. Nadalje, u predmetnoj prometnoj nezgodi zadobio jak potres mozga, kao i ranu na glavi (parijatalno). Danas zbog navedenog pri okretanju glave pati od vrtoglavice i glavobolje.

1.3. Dana 30. travnja 2018. tužitelj je podvrgnut novom operativnom zahvatu radi uklanjanja titanijskih pločica iz lijeve ključne kosti, isti i dalje nema osjeta u području lijeve strane prsnog koša proksimalne polovica, ramena i nadlaktice. Nakon te operacije i višednevnog boravka u bolnici, ležao je kući još dva tjedna, teško je i vidno smršavio. Ima bolove u lijevom ramenu i ruci i kad je pod minimalnim opterećenjem uz oslabljenu snagu. Povremeno pati od vratobolje, a zaključno, nakon provedenog kirurškog i konzervativnog liječenja, i dalje su ostale ograničene kretnji u vratu i lijevom ramenu, gubitak osjeta te slabost lijeve ruke. Zbog opisanog štetnog događaja i posljedica koje su iz njega proizašle tužitelj pretrpio značajnu imovinsku i neimovinsku štetu, u daleko većem iznosu od onoga koji mu je tuženik do sada isplatio.

1.4. Vezano za imovinsku štetu, tužitelj ističe kako je u trenutku predmetnog štetnog događaja bio zaposlen na neodređeno vrijeme kod poslodavca „Brne d.o.o.“ u Splitu, a kod kojeg je danas u radnom odnosu. Nakon štetnog događaja, u vezi posljedica iz istog, bio je na bolovanju neprekidno do rujna 2018., kada je liječenje prestalo, čime je tužitelj pretrpio štetu u vidu izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad, a koja šteta iznosi barem 40.000,00 kn. Budući da je tuženik već isplatio 9.938,21 kn po ovom osnovu, tužitelj ovom tužbom potražuje ostatak naknade štete na ime izgubljene zarade, jer bi tu zaradu tužitelj ostvario da štetnog događaja nije bilo. Tužitelj po povratku iz bolnice, nakon jednog i drugog operativnog zahvata, nije bio u mogućnosti brinuti sam o sebi te mu je bila potrebna kućna njega i pomoć u trajanju od barem tri mjeseca, od tri sat dnevno. Prema praksi sudova Republike Hrvatske i potvrde koja se prilaže, prosječna satnica za kućnu pomoć i njegu iznosi 35,00 kn. Nadalje, isti prilikom vršenja kontrole i raznih medicinskih pregleda kao i korištenja raznih lijekova protiv bolova, imao financijske izdatke za isto pa slijedom navedenog potražuje naknadu tih troškova u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn.

1.5. Što se tiče povrede prava osobnosti, tužitelj postavlja zahtjev za isplatom na daljnjih 50.000,00 kn pri čemu se naglašava da je tužitelj osoba koja boluje od autoimune Chronove bolesti, a čiji simptomi su se rapidno pogoršali odmah po nastanku štetnog događaja, pa se prilikom odmjeravanja naknade štete ne smije zanemariti ni utjecaj i uzročno posljedična veza predmetne nezgode na ponovno aktiviranje bolesti koja je do tada bila u remisiji. Tužitelju je zbog predmetne nezgode značajno smanjena životna aktivnost, a sve obzirom na činjenicu da isti osoba u 20- tim godinama života i da se do predmetnog događaja bavio fizičkim radom (ukrcaj i iskrcaj robe te prijevoz iste), a i sportom. Od nastanka ozljeda i posljedica koje su iste prouzročile pa do danas, isti to više nije u stanju činiti. Oštećenik je zbog predmetne prometne nezgode pretrpio izniman strah, zbog čega više uopće ne vozi motor. Kod njega je prisutno naruženje u lakom stupnju, a očituje se u posttraumatskom ožujku na glavi i postoperacijskom ožiljku u području lijeve ključne kosti.

1.6. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje s osnova imovinske štete uslijed izgubljene zarade iznos od 30.061,79 kn, na ime tuđe pomoći i njege iznos od 8.000,00 kn, za troškove liječenja paušalni iznos od 2.000,00 kn, dakle ukupno 40.061,79 kn, zatim s osnova neimovinske štete (povrede prava osobnosti) daljnji iznos od 50.000,00 kn, pri čemu pridržava pravo uređivanja tužbenog zahtjeva glede visine zatražene naknade svih vidova štete nakon provedenih vještačenja.

1.7. Slijedom navedenoga, tužitelj predlaže da sud nakon održane glavne i javne rasprave donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu naime naknade neimovinske štete isplati iznos od 50.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2017. godine pa do isplate; na ime naknade imovinske štete iznos od 40.061,79 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako je navedeno u petitu tužbe kao i da mu naknadi troškove ovog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke do isplate.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom pred ovim sudom dana 11. listopada 2019., tuženik priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 22 rujna 2016. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao vozač osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, slijedom čega nastanak štetnog događaja te pasivna legitimacija nisu sporni.

2.1. Tuženik nadalje ističe kako je tužitelju prije podnošenja tužbe isplaćen iznos od 22.600,00 kn na ime naknada neimovinske štete. Cijeneći težinu povrede prava osobnosti i okolnosti slučaja, kao zakonske odlučne pretpostavke od kojih zavisi visina naknade neimovinske štete te uobičajene kriterije sudske prakse, tuženik se protivi više utuženom. Visina pravična novčana naknada neimovinske štete ne ovisi o samoj činjenici zadobivenih ozljeda i postavljanih dijagnoza, već u posljedicama koje su po okončanju liječenja i rehabilitacije uslijed pretrpljenih ozljeda trajno zaostale u vidu određenih funkcionalnih ograničenja.

2.2. Nadalje, protivi se potraživanju na ime troškova liječenja koji nisu dokumentirani bilo kakvim dokazima, obzirom da tužitelj ničim nije dokazao da je imao bilo kakve troškove liječenja izvan onoga što mu pokriva zdravstveno osiguranje, a u fond radi naknade troškova liječenja žrtava prometnih nezgoda, tuženik svake godine izdvaja određeni postotak bruto zaračunate premije. Tuženik ističe kako je tužitelju prije podnošenja tužbe isplaćen iznos od 700,00 kn na ime naknade neimovinske štete (tuđa pomoć i njega). Stoga osporava visinu tužbenog zahtjeva po osnovi naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega) preko nesporno plaćenog iznosa od 700,00 kn.

2.3. U odnosu na potraživanje imovinske štete na ime izgubljene zarade, tuženik ističe da je tužitelju prije podnošenja tužbe s ovog osnova već isplatio iznos od 9.938,21 kn, stoga osporava visinu utuženog s osnova naknade imovinske štete radi izgubljene zarade iznad nesporno isplaćenog iznosa, a obzirom da, cijeneći karakter ozljede i tijek liječenja, osporava opravdanost, odnosno uzročnu povezanost korištenja bolovanja sa predmetnom nezgodom do datuma zatraženog tužbom, budući je bolovanje tužitelja bilo opravdano do kraja 6. -tog mjeseca 2017. godine.

2.3. Tuženik također usporava i početak tijeka zateznih kamata te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom preko primjerenog iznosa te ga obvezati da mu nadoknadi parnični trošak.

3. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 26. travnja 2021. godine (list 197) te podneskom od 9. veljače 2025. (kojim je tužbeni zahtjev postavljen u valuti EUR), tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 85.000,00 kn / 11.281,43 eura na ime naknade neimovinske štete sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenoga 2017. do isplate, te isplatu iznosa od 40.061,79 kn / 4.287,41 eura na ime naknade imovinske štete, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je navedeno u petitu podneska.

3.1. Opisano postupanje tužitelja predstavlja objektivnu preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, kojoj preinaci se tuženik usprotivio, a sud je istu dopustio jer je stava kako je svrsishodan za rješavanje odnosa među strankama, o čemu će se detaljnije referirati u nastavku obrazloženja ove odluke.

4. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica te radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to: zahtjev za naknadom štete od 28.studenoga 2017. (list 5); odgovor na zahtjev (list 6); zahtjev za mirno rješenje spora – opomena pred tužbu (list 7-12); odgovor na zahtjev (list 13); zapisnik o očevidu (list 14-17); prigovor na obrazloženu ponudu (list 18-20); medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 21-46); ugovor o radu i platne liste (list 47-64); izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 65-89); potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret (list 90); nalaz i mišljenje cenzora tuženika dr.med. MČ (list 104-108); zdravstveni karton tužitelja. Nadalje , izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, vještačenjem po vještacima medicinske struke, dr.med. ČČ, dr.med. SČ, dr.med. Željku Šundovu, dr.med. Milani Varinac Barač te dr.med. Časlavu Lončaru te financijsko-knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

5. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

6. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupnog provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja spram tuženika za naknadom neimovinske štete u iznosu od 11.281,43 eura te imovinske štete u iznosu od 4.287,41 eura, sve sa pripadajućim zateznim kamatama, koju da je isti pretrpio uslijed prometne nesreće koja se dogodila 22. rujna 2016. u Splitu, na raskrižju ulice Matice [adresa] i NČ [adresa], u kojoj da je isti sudjelovao kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka], a za koju prometnu nesreću da je isključivi krivac JČ, koji je upravljao vozilom Ford Fiesta reg. oznake [registarska oznaka], koje je u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 068000953605.

8. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika i osnov odgovornosti, kao ni činjenica da je tužitelju prije pokretanja ovog postupka isplaćen kao nesporan iznos naknade štete s osnova predmetnog štetnog događaja u visini od 33.283,21 kn, i to na ime neimovinske štete iznos od 22.600,00 kn, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 700,00 kn te na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 9.938,21 kn.

9. Tijekom postupka je među strankama bila sporna visina naknade neimovinske i imovinske štete koju je tužitelj pretrpio povodom predmetnog štetnog događaja, odnosno pripada li tužitelju, uz nesporno isplaćeni iznos, i daljnji iznosi naknade štete koje potražuje u ovom postupku, kao i tijek zateznih kamata na iste.

10. Tužbeni zahtjev utemeljen je na odredbi članka 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23.; dalje: ZOO), kojom je propisano da, kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

11. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno, duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema odredbi članka 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

11.1. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, sud će u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom

14. Obzirom da je tijekom postupka među strankama bila sporna visina neimovinske i imovinske štete, sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. ČČ, spec. ortopedu, dr. med. SČ, spec. neurokirurgu, dr. med. Željku Šundovu, spec. gastroenterologu, dr. med Časlavu Lončaru, te dr. med. Milani Varinac Barač, spec. medicine rada.

15. Stalni sudski vještak medicinske struke, dr.med. ČČ, spec. ortoped, je u svome usmenom mišljenju danom na raspravi održanoj 8. rujna 2020., navela u bitnome kako je pregledala sudski spis sa priloženom medicinskom dokumentacijom iz koje je vidljivo da je tužitelj dana 22 rujna 2016. godine imao prometnu nezgodu kao vozač motocikla. Isti dan je primljen na Kliniku za kirurgiju jer su mu utvrđene sljedeće dijagnoze: prijelom lateralnog dijela lijeve ključne kosti sa iščašenjem zgloba između ključne kosti i lopatice, blaži oblik potresa mozga te razderotina u području glave. Razderotina je sašivena odmah na Hitnom kirurškom prijemu, operacija u području ključne kosti je napravljena 27. rujna, kada je napravljena osteosinteza ključne kosti te navedenog zgloba. Opisano je da je vrat bez bola. Za vrijeme boravka, to jest nakon operacije, lijeva ruka je imobilizirana bezolovnim zavojem, bila je uredna, bez znakova infekcije, a 30. rujna, tužitelj je otpušten na kućnu njegu sa preporukom kontrole u traumatološkoj ambulanti za sedam dana zbog skidanja šavova. Šavove je skinuo 7 listopada 2016., zatim 12. listopada 2016. godine je skinuo bezolovni zavoj i stavljena je mitela tj. zavoj oko vrata uz preporuku naslanjanja ruke na taj zavoj. Vršeno je razgibavanje po uputi te pošteda od većeg opterećenja. 4. studenoga 2016. na rendgenu je utvrđen zadovoljavajući položaj ulomaka te je preporučena fizikalna terapija. Predložen je karton fizikalne terapije iz kojeg je vidljivo da je uredno obavljao fizikalnu terapiju u zadnjem tjednu 11. - tog mjeseca te kroz 12- ti mjesec. Priloženi su i kontrolni nalazi zbog tužiteljevog pogoršanja njegove kronične bolesti koje pripadaju internističkoj struci. U spisu je priloženo i otpusno pismo sa traumatologije iz kojeg vještakinja vidi da je boravio od 30. travnja do 1. svibnja 2018., kada mu je izvađen alanteza sa lijeve ključne kosti. Tijek liječenja je protekao bez komplikacija te otpušten kući. Nakon toga je odlazio redovito na kontrole kod traumatologa koji je 9. svibnja 2018. godine upisao da rana uredno cijeli, da je na njemu vidljivi znakovi cijeljenja te da sve poštedi od opterećenja od dva do tri tjedna, a do tada razgibavanje. Preporučena je fizikalna terapija te kontrola za dva do tri mjeseca. Fizikalne terapije se uredno obavljaju nakon toga. Vještakinja je pregledala tužitelja u uvjetima sudnice te je uočila u predjelu lijeve ključne kosti u cijeloj dužini izraženi ožiljak veličine 10cm i širine 2cm bez znakova sekrecije. Kretnje u lijevom ramenu su bile ograničene, i to abdukcija i elevacija za 20 stupnjeva. Pogledala je i osobni karton tužitelja te nije primijetila da je imao prije sličnu ozljedu. Ožiljak na glavi nije vidljiv jer je prekriven kosom. Vezano uz činjenicu da se u osobi tužitelja radi o osobi mlađe životne dobi, vještakinja je navela da će isti prilikom bavljenja sportom i uobičajenih aktivnosti u toj dobi, ulagati napore i kod bavljenja sportom jer će imati slabiju lijevu ruku i ograničenu pokretljivost. Završetak liječenja nakon prve operacije je bilo nakon 5 mjeseci, a nakon druge operacije nakon mjesec i pol , dakle ukupno je liječenje tužitelja trajalo šest do sedam mjeseci.

15.1. Obzirom na navedeno, vještakinja u svom mišljenju navodi kako umanjenje životnih aktivnosti sa ortopedsko traumatološke strane zbog prijeloma u području ključne kosti te luksacije u području zgloba između ključne kosti i lopatice iznosi 12,5%, što znači da će tužitelj ulagati pojačane napore kod potrebe podizanja tereta i kod svih težih tjelesnih radova s lijevom rukom.

15.2. Nadalje, tužitelj je imao bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta dva tjedna, te slabog intenziteta još šest tjedana. Istome je bila potrebna tuđa pomoć i njega kod obavljanja osobne higijene šest tjedana dva sata dnevno te još šest tjedana jedan sat dnevno.

15.3. Naruženost je vidljiva kada tužitelj skine majicu, a najviše u ljetnom periodu na kupanju, i spada u naruženje blagog stupnja kroz cijelu godinu.

15.4. Na ovako izneseni nalaz i mišljenje imenovanog stalnog sudskog vještaka dr. med. ČČ stranke nisu imale prigovora, slijedom čega sud smatra da je isti stručan, temeljit i izrađen u skladu sa pravilima struke, nakon detaljnog pregleda medicinske dokumentacije tužitelja.

16. Stalni sudski vještak medicinske struke, dr. med. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, u svome je usmenom nalazu i mišljenju danom na raspravi održanoj dana 27. listopada 2020. u bitnome naveo kako sa neurokirurškog gledišta mora istaknuti ponajprije iscrpan nalaz specijalista fizijatra od ožujka 2017. godine, u kojem se ističe prisutan gubitak osjeta i slabost lijeve ruke. Nadalje, da je posebno važan nalaz neurologa nadnevka 6. lipnja 2017., kada je tužitelj urađena i pretraga EMNG (elektromioneurografija). U skladu sa kliničkom slikom, konstatirana je i poslijetraumatska subkronična lezija (oštećenje) gornjeg snopa živčanog spleta za lijevu ruku. To je takozvana Erbova pareza, kada su zahvaćeni vratni korijeni 5. i 6. To je lijevo i u skladu s neurološkim i prijateljskim nalazom, jer se ističe slabost lijeve ruke i gubitak osjeta. Isti nalaz o slabosti lijeve ruke ispisuje fizijatar dana 8 kolovoza 2018. godine.

16.1. Vještak nadalje navodi kako je tužitelj doživio povredu njegovog prava na tjelesno i duševno zdravlje, koja se ispoljila kao povreda prava osobnosti u trpljenju bolova, imao je neugodnosti zbog ovog ozljeđivanja određenog stupnja, zaostalo je trajno oštećenje tjelesnog zdravlja te prema tome i umanjena životna aktivnost, a imao je imovinsku štetu radi potrebe pomoći i njege od strane drugih osoba.

16.2. Iz ortopedsko traumatološke domene, vještakinja dr.med. ČČ je cijenila umanjenje životnih aktivnosti za 12,5 % u pogledu pretrpljenih bolova, a vještak se usuglašava da su jaki bolovi bili u trajanju od tri dana, u srednjem stupnju dva tjedna te u blažem intenzitetu šest tjedana. Također se usuglašava sa procjenom vještakinje da je tuđa pomoć bila potrebna šest tjedana po dva sata dnevno, nadalje još šest tjedana po jedan sat u danu, tužitelju za osobne potrebe i u vidu pripomoći održavanje osobne higijene.

16.3. Naruženost je vještakinja dr.med. ČČ radi ožiljka cijenila u lakom stupnju, a vještak tome nema što za dodati, kao ni trajanje liječenja koje je vještakinja cijenila ukupno do sedam mjeseci.

16.4. Na račun oštećenja dijela živčanog spleta za lijevu ruku, preostalo je trajno oštećen i tjelesnog zdravlja. Vještak dr.med. Miro Jurinović je zaključno naveo kako je EMNG pretraga učinjena protekom 9 mjeseci nakon ozljede, a da je u međuvremenu tužitelj odlazio i na fizikalnu terapiju, te da ne može dati mišljenje o stupnju trajnog oštećenja odnosno umanjenja životnih aktivnosti jer je neophodno da tužitelj uradi svježi EMNG nalaz za gornje udove i zapravo posebice za lijevu ruku.

16.5. Nakon što je tužitelj obavio traženu EMNG pretragu, te je u spis dostavio nalaz, stalni sudski vještak dr. med. Miro Jurinović, spec. neurokirug, u svome nalazu i mišljenju danom na raspravi održanoj dana 15. travnja 2021., u bitnome navodi kako je tužitelj uradio novi neurološki pregled i pretragu EMNG, i to dana 6 studenog 2020. godine, koji nalaz je priložen spisu. U istome se ponovno ističe oštećenje dva vratna živčana korijena u gornjem dijelu živčanog spleta za ruku (brahijalni pleksus) koje vještak cijeni da je takozvana Erbova pareza, u ovom slučaju u blaže do blažem srednjem stupnju , a što to bi se procijenilo sa 12 % tjelesnog oštećenja. Kako se radi o lijevoj ruci, a vještakinja se već izjasnila što se tiče mobiliteta u lijevom ramenu zglobu za umanjenje od 12,5 %, ovih 12 posto sa neurokirurške strane sugerira se prepoloviti i pribrojiti tjelesnom oštećenju procijenjenom od strane vještakinje ortopeda dr. med. ČČ. U konačnici bi to bilo 18,5 % trajnog tjelesnog oštećenja, koje predstavlja istovremeno za tužitelja umanjenje njegovih životnih aktivnosti.

16.6. Na ovako izneseni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr. Mira Jurinovića, spec. neurokirurga, stranke nisu imale prigovora, a sud smatra da je isti temeljit, stručan i izrađen u skladu sa pravilima medicinske struke.

17. Stalni sudski vještak medicinske struke, dr. med. Časlav Lončar, spec psihijatar, u svome nalazu i mišljenju iznesenom na raspravi održanoj 15 travnja 2021. godine, u bitnome navodi kako u spisu psihijatrijskih nalaza nema, a da je, obzirom na ozljede koje je tužitelj zadobio u prometnoj nezgodi od 22. rujna 2016. kao vozač motocikla, u trenutku ozljeđivanja tužitelj doživio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute. Nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta koji je mogao potrajati ako uzmemo u obzir i operaciju od 30. travnja 2017., osam dana. Strah srednjeg intenziteta tužitelj je mogao trpjeti iduća tri tjedna, a strah blagog intenziteta iduća dva mjeseca.

17.1. Temeljem ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi, kod tužitelja kao posljedica ostala slabost u predjelu lijeve ruke, a što je procijenjeno od strane ortopeda i smetnje na razini vratne kralježnice, o kojima se očitovao neurokirurg. Zbog opisanih posljedica, tužitelj će cijeli život morati ulagati dodatne napore u svakodnevnom funkcioniranju, što će predstavljati trajnu frustraciji. Može se kazati da je kod tužitelja došlo do trajne povrede duševnog integriteta lakog stupnja, što vještak procjenjuje sa 15 % do 20 %, a iskazana procjena se uklapa u već datu procjenu vještaka somatske medicine.

17.2. Na ovako izneseni nalazi mišljenje dr med Časlava Lončara stranke nisu imale primjedbi, a sud smatra da je isti temeljit, stručan i izrađen u skladu sa pravilima medicinske struke.

18. Stalni sudski vještak medicinske struke, dr med Željko Šundov, spec gastroenterolog, je na raspravi održanoj dana 15. travnja 2021., u spis predao pisani nalaz i mišljenje (list 190-191), u kojemu u bitnome navodi kako iz medicinske dokumentacija tužitelja proizlazi kako se isti liječi od prosinca 2014 godine zbog upalne bolesti crijeva (Mb Chron) konvencionalnom terapijom. Zbog nestabilne bolesti pogoršanja simptoma, često je bio pregledavam kod subspecijalista gastroenterologa. U travnju 2017. godine zbog progresivnog toka bolesti uvedena je takozvana biološka terapija za liječenje Mb. Chron. Tužitelj je u rujnu 2016. godine zadobio ozljede u prometnoj nezgodi, zbog čega je hospitaliziran na Klinici za kirurgiju. S obzirom da „stres“ ne uzrokuje Chronovu bolest, ali može dovesti do relapsa bolesti, to ne znači da utječe na ishod liječenja. U prometnoj nezgodi nije bilo ozljeda trbuha i probavnih organa, i nije imalo izravni učinak na tijek i liječenje Chronove bolesti.

18.1. Na raspravi održanoj 15. travnja 2021., na poseban upit punomoćnika tužitelja vještaku dr.med. Željku Šundovu, je li predmetni događaj sa svojim posljedicama utjecao na postojeću Chronovu bolest, vještak navodi kako Chronova bolest nije uzrokovana stresnim događajem, a da pogoršanje Chronove bolesti može biti samo djelomično uzrokovano stresnim događajem, ali bez dugotrajnih posljedica. Obzirom da o predmetnom događaju nije došlo do ozljede trbuha i trbušnih organa, vještak navodi kako Crohnova bolest nije u svezi s predmetnim događajem, te da predmetni događaj nije mogao pogoršati stanje bolesti, jer je Chronova bolest neizlježiva bolest nepoznatog podrijetla s učestalim pogoršanjima, neovisno o izvanjskim uvjetima. Na daljnji upit, vještak navodi kako Chronova bolest tužitelja prije predmetnog događaja nije bila u stanju remisije, budući je tužitelj zbog nestabilnog oblika bolesti bio učestalo kontroliran od internista gastroenterologa te zbog toga na kraju uključen u znatno intenzivniji terapijski tretman.

18.2. Na ovako izneseni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka medicinske struke dr.med. Željka Šundova, spec.gastroenterologa, tuženik nije imao primjedbi, dok je tužitelj je podneskom zaprimljenim u spis dana 26. travnja 2021. godine, iznio prigovore na isti, navodeći u bitnome da su navodi vještaka nelogični u dijelu u kojemu isti navodi da Chronova bolest nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa stresom, obzirom da je bilo kakvim istraživanjem i pretraživanjem vezano za Chronovu bolest navedeno da je ista, između ostaloga, usko vezana uz razinu stresa. Tužitelj da niti ne govori da su stres i ova prometna nesreća kod njega izazvali primarnu pojavu ove bolesti, ali doživljena trauma iz prometne nesreće pada sa motora, na pojavu simptoma i povratak bolesti iz remisije, da svakako ima učinak. U priloge svojih tvrdnji dostavio je znanstvene radove sa navedenog područja i tematike (doktorska disertacija ŠČ sa Medicinskog fakulteta u Osijeku).

18.3. Obzirom na iznesene prigovore tužitelja, sud je pozvao stalnog sudskog vještaka na ročište zakazano za dan 31. svibnja 2023., kako bi se isti očitovao na primjedbe tužitelja, sve navedeno u smislu članka 261. ZPP. Tako stalni sudski vještak medicinske struke dr. med. Željko Šundov, spec. gastroenterolog, očitujući se na iznesene prigovore tužitelja, u bitnome navodi kako Chronova bolest nije u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnim udesom. Usred stresa da ponekad može doći do relapsa bolesti, ali koja ne utječe na ishod i način liječenja te bolesti. Argumente koje tužitelj navodi, citirajući više znanstvenih radova, vještak pobija time što je ključni argument disertacije dr. ŠČ iz 2019., činjenica što je 2020. godine izašla velika Mata analiza studija, u kojoj su analizirali utjecaj stresa na Chronovu bolest te nisu našli da stres uzrokuje isto, a da može pogoršati simptome blagog i umjerenog intenziteta te iste bolesti. Analiza je napravljena na preko 10,000 ispitanika, a analiza dr. ŠČ je napravljena na 114 ispitanika. Bolest kod ozlijeđenog je nastupila nekoliko godina prije te je bila nestabilna, a samo uvođenje biološke terapije kao novije mogućnosti liječenja je uvedeno radi stabilizacije i poboljšanja ishoda bolesti, a ne zbog samog ishoda bolesti. Posebno upitan, je li nakon prometne nesreće broj posjeta tužitelja liječniku bio učestaliji, vještak je odgovorio da nema uvid u medicinsku dokumentaciju neposredno nakon prometne nesreće, a da je pregledao svu medicinsku dokumentaciju do 2019. godine te da nije primijetio značajno pogoršanje bolesti u vremenskom razdoblju neposredno nakon prometne nesreće.

Na poseban upit, može li stres izazvan u ozbiljnoj prometnoj nesreći kao što je bila tužiteljeva, biti okidač relapsa bolesti i pogoršanja tužiteljevog zdravstvenog stanja, vještak odgovara da može samo kratkotrajno neposredno samo nakon udesa dovesti do relapsa, a na daljnje pitanje može li sa sigurnošću reći da li bi kod tužitelja svakako bila promijenjena terapija nakon 2017. godine, vještak odgovara da terapija ne bi bila promijenjena zbog posljedica nesreće.

19. Tužitelj je nakon ovako iznesenog očitovanja dr.med. Željka Šundova, i dalje ustrajao u iznesenim prigovorima, predlažući da sud odredi novo vještačenje po drugom spec. gastroenterologu, koji dokazni prijedlog je sud odbio.

20. Naime, člankom 261. st. 3. ZPP propisano je da, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Sud je stava da u nalazu i mišljenju vještaka dr.med. Željka Šundova ne postoje nedostatci niti proturječnosti koji nisu otklonjeni tijekom postupka, njegovim ponovim saslušanjem, odnosno da u konkretnom slučaju nije bilo potrebe za određivanjem novog vještaka gastroenterološke struke.

20.1. Naime, imenovani vještak je nakon pregleda medicinske dokumentacije tužitelja, jasno naveo da:

- stres ne uzrokuje Chronovu bolest, ali može dovesti do relapsa bolesti, međutim to ne znači da utječe na ishod liječenja;

-da u prometnoj nezgodi nije bilo ozljeda trbuha i probavnih organa, te da ista nije imala izravni učinak na tijek i liječenje Chronove bolesti;

-da pogoršanje Chronove bolesti može biti samo djelomično uzrokovano stresnim događajem, ali bez dugotrajnih posljedica.

- da je Chronova bolest neizlječiva bolest nepoznatog podrijetla s učestalim pogoršanjima, neovisno o izvanjskim uvjetima.

-da Chronova bolest tužitelja prije predmetnog događaja nije bila u stanju remisije, budući je tužitelj zbog nestabilnog oblika bolesti bio učestalo kontroliran od internista gastroenterologa te zbog toga na kraju uključen u znatno intenzivniji terapijski tretman.

20.2. Slijedom navedenog, a kako tužitelj, izuzev dostavljanja znanstvenog rada sa podacima prikupljenim za potrebe istoga na široj populaciji ljudi, i analizom koja predstavlja stručno mišljenje autora, nije iznosio nikakve argumentirane primjedbe kojima bi osporio stručnost navedenog vještaka prilikom davanja nalaza i mišljenja u ovoj pravnoj stvari, a vještak je usmenim očitovanjem odgovorio na sve prigovore, to je ovaj sud stava da je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr.med. Željka Šundova stručan, argumentiran i temeljit, izrađen u skladu sa suvremenim dometima medicine te nakon preglede cjelovite liječničke dokumentacije tužitelja, a tužiteljevo nezadovoljstvo sadržajem istoga ne utječe na njegovu pravilnost i stručnost.

20.3. Utoliko je sud odbio prijedlog tužitelja za izradom novog vještačenja po vještaku medicinske struke, spec.gastroenterologu.

21. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 26. travnja 2021. godine, tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev povećanjem istoga, na način da na ime naknade neimovinske štete, umjesto u tužbi postavljenog iznosa od 50.000,00 kn, zahtijeva isplatu iznosa od 85.000,00 kn, pozivajući se na nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke te na Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade sa osnova nematerijalne štete donesene na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15.lipnja 2020., a kojim se dotadašnji iznosi utvrđeni od strane VSRH 2002., mijenjaju na način da se iznosi sada povećavaju za 50 %. Tuženik se usprotivio opisanoj preinaci tužbe podneskom zaprimljenim pred ovim sudom 7. ožujka 2022. te je u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev, istaknuo prigovor zastare.

21.1. Člankom 190. st. 1. ZPP, propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka određeno je da, iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Nadalje, stavkom 3. određeno je da je, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

21.2. Prema shvaćanju ovog suda, donošenje pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. predstavlja opravdan razlog zbog kojeg je tužitelj mogao preinačiti tužbu i nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP. Naime, do donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o novim Orijentacijskim kriterijima od 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. tužitelji su na temelju prevladavajuće prakse mogli predvidjeti negativan ishod sudskog postupka u odnosu na povećane iznose ako bi tužbeni zahtjev bio postavljen u iznosima većim od onih koje su sudovi dosuđivali primjenom Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2002.

21.3. Tek nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio shvaćanje o novim Orijentacijskim kriterijima, tužitelji su tužbenim zahtjevom opravdano mogli tražiti naknadu štete u povećanom iznosu, s ovaj put predvidivim ishodom. U obrazloženju pravnog shvaćanja kojim su promijenjeni Orijentacijski kriteriji navedeno je da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće) tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Ako se tužiteljima ne bi omogućilo povećati tužbeni zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka, u većini slučajeva, ne bi niti došlo do primjene novih Orijentacijskih kriterija što bi bilo u suprotnosti s obrazloženjem pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje upućuje na primjenu izmijenjenih Orijentacijskih kriterija na sve parnične postupke za naknadu štete u svim stupnjevima suđenja od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH. Stoga se tužiteljima ne može staviti na teret njihov propust da prije donošenja pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nisu tužbenim zahtjevom tražili povećane iznose naknade štete jer bi tada s takvim iznosima prema prevladavajućoj sudskoj praksi bili odbijeni.

21.4. Dakle, tužitelj može preinačiti tužbeni zahtjev povišenjem tužbenog zahtjeva sukladno izmijenjenim Orijentacijskim kriterijima nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je prethodni postupak zaključen prije druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. svibnja 2020. i 15. lipnja 2020. na kojoj je zauzeto predmetno pravno shvaćanje o takvoj izmjeni, primjenjujući odredbu čl. 190. st. 2. ZPP, uzevši u obzir izrijekom navedenu primjenjivost tih izmjena i na parnične postupke koji su u tijeku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1024/23-2 od 3. siječnja 2024.).

21.5. Ovaj sud je stava da je istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva u cijelosti neosnovan. Naime, upravo je na drugoj sjednici sa Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održanoj 27. svibnja 2024. (Broj: Su-IV-123/2024-5), zauzeto pravno shvaćanje prema kojemu , u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ 22. Slijedom iznijetog, prema stavu ovog suda, preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 26. travnja 2021. je dopuštena i svrsishodna za konačno rješenje spora u ovoj pravnoj stvari, te je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.

23. Neimovinska šteta tužitelja sastoji se u povredi prava osobnosti. Temelj prava na naknadu štete je povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

24. Kada se imaju u vidu sve ozljede i posljedice štetnog događaja koje je tužitelj, prema nalazima i mišljenjima stalnih sudskih vještaka dr. med. ČČ, dr. med. Mira Jurinovića i dr. med. Časlava Lončara, pretrpio u štetnom događaju, karakter i težina povrede, lokacija povrede (prijelom lateralnog dijela lijeve ključne kosti sa iščašenjem zgloba između ključne kosti i lopatice, blaži oblik potresa mozga, razderotina u području glave), duljina trajanja i intenzitet fizičkih boli koje je trpio (sa aspekta specijalnosti ortopedije – bolovi jakog intenziteta u trajanju od tri dana; srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna, slabog intenziteta u trajanju od šest tjedana, a sa aspekta specijalnosti neurokirurgije – u identičnom trajanju); popratne neugodnosti pri liječenju (RTG snimanje, operacije, imobilizacija - fiksatori, potreba mirovanja, analgetici, fizikalna terapija, kontrole i dr.), dob tužitelja (star 20 godine u vrijeme ozljede), intenzitet i trajanje straha (primarni jakog intenziteta u trajanju od dvije do tri minute, sekundarni strah jakog intenziteta osam dana, srednjeg još tri tjedna, a blagog intenziteta iduća dva mjeseca), manifestacije straha (zabrinutost za ishod liječenja), duševne boli zbog umanjenje životnih aktivnosti (prema konačno procijenjenom stupnju od 18,5 % trajnog tjelesnog oštećenja, tužitelj će morati ulagati napore kod potrebe podizanja tereta i kod svih težih tjelesnih radova sa lijevom rukom, te kod bavljenja sportom i uobičajenih aktivnosti jer će imati slabiju lijevu ruku i glob te smanjenu pokretljivost), duševne boli zbog naruženosti (u predjelu lijeve ključne kosti u cijeloj dužini izraženi ožiljak veličine 10 cm i širine 2 cm – vidljiv kada tužitelj skine majicu, a najviše u ljetnom periodu na kupanju – naruženje blagog stupnja kroz cijelu godinu; ožiljak na glavi nije vidljiv jer je prekriven kosom) tipovremeno vidljiv), za zaključiti je da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio na svoje psihičko i fizičko zdravlje opravdava dosuđenje pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 11.281,44 eura.

25. Ovdje je za navesti kako je sud, pri određivanju visine naknade štete sa navedenog osnova, uzeo u obzir da je dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete i upravo zbog toga je važno što prije uočiti značaj novog pravnog shvaćanja.

25.1. Ovo novo pravno shvaćanje glasi:

"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%.Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."

25.2. Obzirom da je tužitelju kao nesporan isplaćen iznos od 22.600,00 kn / 2.999,54 eura na ime naknade neimovinske štete, valjalo mu je sa navedenog osnova dosuditi i daljnji iznos od 8.281,90 eura ( 11.281,44 eura – 2.999,54 eura).

25.3. Za višetraženo, preko dosuđenog iznosa od 8.281,90 eura do traženog iznosa od 11.281,43 eura, zahtjev je odbijen kao neosnovan.

25.4. Na navedeni iznos tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja zahtjeva (iz stanja spisa proizlazi da je zahtjev podnesen 28. studenoga 2017.), sukladno članku 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.; dalje: ZOOP), koji je ovdje za primijeniti obzirom da je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO u svim pitanjima kojima se uređuje odgovornost osiguratelja u sporovima u kojima ovaj odgovara temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti za štete nastale uporabom motornog vozila, pa tako i u konkretnom slučaju.

25.5. Ovdje je za navesti kako je na prvoj sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/16) održanoj dana 30. svibnja 2016. zauzeto pravno shvaćanje da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO-a Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) dospijeva danom podnošenja tužbe te slijedom toga i obveza plaćanja zatezne kamate na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana, ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga

26. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege s osnova predmetnog štetnog događaja.

26.1. Članak 1095. st. 1. ZOO propisuje da, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan mu je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

27. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.med. ČČ proizlazi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega od 2 sata dnevno šest tjedana nakon štetnog događaja te jedan sat dnevno, šest tjedana nakon štetnog događaja. Stalni sudski vještak dr. med. Miro Jurinović , spec. neurokirurg se u svome nalazu i mišljenju usuglasio sa navedenim brojem sati kojih je tužitelju bila potrebna tuža pomoć i njega nakon predmetnog štetnog događaja.

27.1. Tužitelj sa navedenog osnova potražuje iznos od 8.000,00 kn / 1.061,78 eura, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

27.2. Prema već prihvaćenom pravnom shvaćanju, naknada imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege utvrđuje se u nominalnom iznosu tih troškova u vrijeme njihova nastanka, odnosno u vrijeme pružanja usluge, s time da u situaciji o kakvoj je ovdje riječ, kada tužiteljica nije imala novčanih izdataka za tu pomoć i njegu (u tužbi navodi da su joj pomoć pružali dečkovi roditelji, a u spisu nema podataka da je za tu pomoć plaćala trećoj osobi), tužiteljici pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bila platila da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala, i to prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana.

27.3. Na okolnost visine neto zarade osobe koja pruža uslugu tuđe pomoći i njege u Splitu (kao mjestu gdje je tužitelju pomoć pružena), tužitelj je u spis predmeta dostavio potvrdu Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split (list 90), iz kojega proizlazi da je visina sata tuđe njege i pomoći po kući 35,00 kuna (4,65 eura). Dakle, obzirom da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. med. Danli Tripalo i dr. med. Mira Jurinovića, proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 12 tjedana po dva sata dnevno te 12 tjedana po jedan sat dnevno, tužitelju bi sa navedenog pripadala naknada imovinske štete u iznosu od 1.170,62 eura.

27.4. Kako je tužitelju prije pokretanja postupka kao nesporan iznos na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplaćen iznos od 700,00 kn / 92,91 eura, to bi mu sa navedenog osnova pripadao i daljnji iznos od 1.061,78 eura, koliko je i zatraženo.

27.5. Na dosuđeni iznos od 1.061,78 eura s osnova naknade imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege tužitelju pripada i zatezna kamata tekuća od dana podnošenja zahtjeva do isplate. Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu, sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. st. 6. ZOOP-a kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-1361/13 od 28. studenoga 2017. i Rev-3197/2015 od 8. svibnja 2019.). Međutim, kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći tekuću od dana presuđenja do isplate (dakle manje nego što mu pripada), a obzirom da sud u parničnom postupku odlučuje unutar granica zahtjeva stranaka koji su stavljeni u postupku (članak 2. ZPP), to mu je na navedeni iznos od 1.061,78 eura dosuđena zatezna kamata tekuća od 22. travnja 2025. kao dana presuđenja.

28. Nadalje, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja za naknadom troškova liječenja koje je tužitelj imao, u iznosu od 2.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, koji sud drži neosnovanim, pozivom na članak 1095. st. 1. ZOO.

28.1. Člankom 7. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, dok je člankom 219. st. 1. ZPP, propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužitelj je tijekom postupka bio dužan priložiti dokaze na okolnost toga da su mu nastali troškovi liječenja prilikom vršenja kontrola i medicinskih pregleda te korištenja raznih lijekova protiv bolova. Kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije tijekom postupka predložio izvođenje adekvatnih dokaza za utvrđenje takvih činjenica, to je sud stava da je tužbeni zahtjev sa navedenog osnova, u cijelosti neosnovan.

29. Konačno, predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja s osnova naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade, koja je tužitelju nastala nakon štetnog događaja kao razlika između plaće koji bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, i naknade koju je primao za vrijeme trajanja nesposobnosti za rad.

29.1. Prema članku 1089. st. 3. ZOO, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem, a prema članku 1090. ZOO, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

30. Na okolnost opravdanosti bolovanja tužitelja, odnosno postojanja uzročno- posljedične veze između štetnog događaja te razdoblje privremene nesposobnosti za rad kod tužitelja, tijekom postupka je izveden dokaz po vještaku medicinske struke, dr. med. Milani Varinac Barač, specijalistu medicine rada, koja je dana 6. svibnja 2022., sudu dostavila pisani nalaz i mišljenje.

30.1. Iz nalaza i mišljenja imenovane vještakinje proizlazi kako je kod tužitelja, zbog predmetnih ozljeda zadobivenih 22. rujna 2016., u prvom redu ozljede lijevog ramena, bolovanje opravdano od 22. rujna 2016. do 1. lipnja 2017. te ponovno od 15. travnja 2018. do 15. lipnja 2018. U navedenim periodima, prema nalazima specijalista traumatologa te vještaku ortopedu dr ČČ, tužitelj je aktivno provodio liječenje s osnova predmetne ozljede, dok je u ostalim periodima u kojima je liječnik obiteljske medicine bolovanje vodio i dalje pod dijagnozom posljedica predmetne ozljede, bolovanje nije opravdano jer nije provedeno nikakvo liječenje, već je naprotiv tužitelj provodio liječenje sa osnova egzacerbacije Chronove bolesti čiju egzacerbaciju vještak gastroenterolog, koji je nadležan za ova pitanja, nije doveo u izravnu uzročno posljedičnu vezu za predmetnom ozljedom. Vještakinja napominje kako je obiteljski liječnik za predoperativnu pripremu tužitelju bolovanje otvorio 1 ožujka 2018., a odstranjenje osteosintetskog materijala je obavljeno 30. travnja 2018., što je neopravdano dug period jer je za obavljanje i pred operativnih pretraga sasvim dovoljno 15 dana.

30.2. Na ovako izneseni pisani nalaz i mišljenje vještakinje dr med Milane Varinac Barač, specijalista medicine rada, tuženik nije imao prigovora, dok je tužitelj podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 11.srpnja 2022. iznio prigovore, navodeći u bitnome da prigovara sadržaju nalaza i mišljenja u dijelu koji se odnosi na bolovanje vezano za Chronovu bolest, a kojega od ranije dr. Šundov nije doveo u svezu sa predmetnom ozljedom, sa kojim stajalištem se tužitelj ne slaže, obzirom da je podneskom od 25. travnja 2021. detaljno obrazložio stajalište zbog kojega drži da je moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između relapsa i ponovne aktivacije Chronove bolesti i prometne nezgode.

30.3. Kako ovaj sud drži da su prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje vještaka Šundova u cijelosti otklonjeni tijekom postupka, iz razloga koji su već izneseni pod točkama obrazloženja ove odluke, to se tužitelja u odnosu na navedene prigovore, upućuje na razloge koji su prethodno izneseni.

30.4. Obzirom na iznesene prigovore tužitelja, sud je , sukladno odredbi članka 261. ZPP, pozvao vještakinju dr. med. Milanu Varinac Barač, specijalista medicine rada, da se na raspravi održanoj 15. svibnja 2024. očituje o istome. Tako je imenovana sudska vještakinja, referirajući se na prigovore tužitelj, u bitnome navela da se na raspravi održanoj 31. svibnja 2023., vještak gastroenterolog dr. Šundov, izjasnio da Chronova bolest nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom štetnim događajem, a u odnosu na prigovore tužitelja, da u cijelosti ostaje kod ocjene privremene nesposobnosti za rad koju je dala u pisanom vještvu od 6.lipnja 2022. Obzirom da se vještak dr. med. Šundov izjasnio da relaps Chronove bolesti nije u uzročno- posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, onda i bolovanje za vremensko razdoblje od srpnja 2017. do 15.travnja 2018., sa osnova predmetnog štetnog događaja nije opravdano jer je u navedenom razdoblju provedeno liječenje sa osnova Chronove bolesti. Nadalje, vještakinja navodi kako je bolovanje od 1. lipnja 2017. do 28. veljače 2018.,, koje se u zdravstvenom kartonu tužitelja vodi pod dijagnozom Chronove bolesti, nije opravdano te nije u svezi sa predmetnim štetnim događajem.

30.5. Ovime su u cijelosti otklonjeni prigovori tužitelja na nalaz i mišljenje te sud smatra da je isti pravilan, jasan te izrađen u skladu sa pravilima medicinske struke, a stranke naknadno nisu ni iznosile prigovore ni primjedbe na sadržaj istoga.

31. Glede visine naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade, koja da je tužitelju nastala nakon štetnog događaja kao razlika između plaće koji bi ostvarivao po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, i naknade koju je primao za vrijeme trajanja nesposobnosti za rad, tijekom postupka izveden je dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Marijanu Joviću, koji je u spis dana 18. siječnja 2025. dostavio pisani nalaz i mišljenje, na čiju pravilnost i točnost matematičkog obračuna stranke nisu imale primjedbi.

32. Tako iz nalaza i mišljenja imenovanog sudskog vještaka u bitnome proizlazi da je za vremensko razdoblje od rujna 2016. godine do rujna 2018. godine, prikazano po mjesecima, tužitelj zbog nemogućnosti redovnog rada i primanja niže plaće te naknade za bolovanje umjesto naknade plaće, izgubio neto zaradu u ukupnom iznosu od 2.960,19 eura, a iznosi su po mjesecima prikazani u stupcu broj 6., tablica br. 1. nalaza i mišljenja (list 329).

33. Podneskom zaprimljenim pred ovim sudom dana 9. veljače 2025., nakon primitka nalaza i mišljenja, tužitelj je specificirao tužbeno traženje u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade u visini od 2.960,19 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, za cjelokupno vremensko razdoblje od rujna 2016. do rujna 2018., navodeći u bitnome da je po njemu, neovisno o tome što je dr. Milana Varinac Barač cijenila opravdanim bolovanje kod tužitelja uslijed posljedica prometne nesreće u određenom razdoblju, opravdan cijeli utuženi period.

34. Obzirom da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka medicinske struke, dr.med. Milane Varinac Barač, specijalista medicine rada, jasno i nedvojbeno proizlazi da je kod tužitelja, zbog predmetnih ozljeda zadobivenih 22. rujna 2016., u prvom redu ozljede lijevog ramena, bolovanje opravdano od 22. rujna 2016. do 1. lipnja 2017. te ponovno od 15. travnja 2018. do 15. lipnja 2018., to tužitelju upravo u odnosu na to vremensko razdoblje pripada i naknada s osnova izgubljene zarade glede predmetnog štetnog događaja.

35. Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj je u vremenskom razdoblju od rujna 2016. do rujna 2018. imao izgubljenu zaradu zbog nemogućnosti redovnog rada i primanja niže plaće, za navedene mjesece, po iznosima, kako slijedi:

-za rujan 2016. iznos od 146,91 eura;

-za listopad 2016. iznos od 146,91 eura;

-za studeni 2016. iznos od 186,72 eura;

-za prosinac 2016. iznos od 184,70 eura;

-za siječanj 2017. iznos od 157,78 eura;

-za veljaču 2017. iznos od 192,99 eura;

-za ožujak 2017. iznos od 122,56 eura;

- za travanj 2017. iznos od 142,66 eura;

-za svibanj 2017. iznos od 82,30 eura;

-za travanj 2018. iznos od 122,54 eura;

-za svibanj 2018. iznos od 82,30 eura;

-za lipanj 2018. iznos od 122,54 eura, što ukupno iznosi 1.690,91 eura.

36. Obzirom da je tuženik prije pokretanja postupka isplatio tužitelju sa navedenog osnova iznos od 9.938,21 kn/1.319,03 eura, to bi tužitelju pripadao i daljnji iznos od 371,88 eura. Kako tijekom postupka nije utvrđeno za koje se vremensko razdoblje odnosi ispunjenje nespornog iznosa naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade, to se nesporno isplaćeni iznos sa navedenog osnova odnosi na najstarije dospjele obveze (članak 171. st. 2. ZOO).

37. Slijedom navedenog, primjenjujući pravila uračunavanja, tužitelju je sa navedenog osnova valjalo dosuditi iznose kako slijedi:

-za svibanj 2017., iznos od 44,50 eura

-za travanj 2018., iznos od 122,54 eura

-za svibanj 2018., iznos od 82,30 eura,

-za lipanj 2018., iznos od 122,54 eura, sve sa zateznom kamatom tekućom od dana nastanka štete (članak 1086. ZOO).

37.1. Za višetraženo na ime naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade, preko dosuđenog iznosa od 371,88 eura do traženog iznosa od 2.960,19 eura (za iznos od 2.588,31 eura), zahtjev je odbijen kao neosnovan.

38. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci presude.

39. Nakon što je odlučeno o glavnoj stvari, valjalo je donijeti odluku i o troškovima parničnog postupka.

39.1. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 2., članku 155. i članku 164. ZPP, obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici.

39.2. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 15.568,24 eura (kao konačno postavljenog tužbenog zahtjeva) te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23., dalje: Tarifa), prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54 Tarife).

39.3. Člankom 154. st. 2. ZPP propisano je da, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

39.4. Tužitelj je u pogledu osnova uspio u potpunosti, dok je u visini uspio sa 62% (tužbeni zahtjev je postavljen na isplatu iznosa od 15.568,24 eura, a dosuđen mu je iznos od 9.715,56 eura), slijedom čega je ukupan uspjeh tužitelja u ovom postupka 81 %. S druge strane, uspjeh tuženika u postupku iznosi 19 %. Kada se od postotka strane koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak uspjeha strane koja je uspjela u manjoj mjeri (tuženik), dobije se 62%.

40. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadom troškova postupka, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr 32/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav prigovora od 16. ožujka 2018. na ponudu tuženika (Tbr 32/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav tužbe od 28. prosinca 2018.(Tbr. 7/1 Tarife) iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 29. listopada 2019. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura;

- zastupanje na raspravi od 2. lipnja 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na raspravi od 8.rujna 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na raspravi od 27.listopada 2020. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 26. prosinca 2020. (Tbr. 8/3 Tarife), iznos od 250,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15.travnja 2021. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 26. travnja 2021. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 11.srpnja 2022. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 13. rujna 2022. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 500,00 eura

-zastupanje na ročištu od 3.ožujka 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja

(Tbr.9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 31. svibnja 2023. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 12. rujna 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja (Tbr.9/5 Tarife), iznos od 125,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 27. veljače 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 15. svibnja 2024. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-sastav podneska od 9. veljače 2025. (Tbr 8/1 Tarife), iznos od 500,00 eura;

-zastupanje na ročištu od 17. ožujka 2025. (Tbr 9/1 Tarife), iznos od 500,00 eura, odnosno ukupno 8.500,00 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25 % (2.125,00 eura), daje iznos od 10.625,00 eura.

40.1. Navedeni je iznos valjalo uvećati za iznos od 166,04 eura na ime troška sudske pristojbe na tužbi i iznosa od 166,04 eura na ime sudske pristojbe na presudu, čime se došlo do iznosa od 10.957,08 na ime troškova ovog parničnog postupka.

40.2. Navedeni iznos valjalo je obračunati obzirom na postotak uspjeha među strankama koji je preostao nakon oduzimanja postotka strane koja je uspjela u većoj mjeri sa postotkom strane koja je uspjela u manjoj mjeri (62%), čime se došlo do ukupnog iznosa na ime parničnog troška tužitelja od 6.793,39 eura.

40.3. Povrh toga iznosa, tužitelju u cijelosti pripada i traženi trošak plaćenog predujma na ime provedenog medicinskog vještačenja, u iznosu od 998,24 eura, čime se došlo do konačnog iznosa od 7.791,63 eura na ime parničnog troška tužitelja, na koji iznos mu pripada i tražena zatezna kamata tekuća od 22. travnja 2025., kao dana donošenja odluke (članak 151.st.3. ZPP).

Iznosi koje je tužitelj uplatio na ime predujma, a koji nisu utrošeni za provođenje vještačenja tijekom postupka, tužitelju će biti vraćeni nakon pravomoćnog okončanja postupka, sukladno članku 24. st. 6.. Pravilnika o financijsko materijalnom poslovanju sudova sa strankama ("Narodne novine", broj: 58/16., 154/22.).

41. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II izreke rješenja.

42. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 22. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Jukić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis