Republika Hrvatska
P-137/2023-27
Općinski sud u Bjelovaru
J. Jelačića 3, Bjelovar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Miroslavu Borkoviću kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Žarko Obradović, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tužene PO iz [adresa], koju zastupa privremena zastupnica ŠOK, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 5. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i privremene zastupnice tužene, primjenom čl. 335. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 114/22; dalje: ZPP), dana 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj ŠO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik 2/8 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 822 oranica Pašinac površine 425 čhv i čk.br. 823 livada Pašinac površine 1 jutro i 989 čhv, i tužena PO iz [adresa] dužna je trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi ovoga suda.
i
r i j e š i o j e
II. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje tužiteljevog prava vlasništva 6/8 suvlasničkih dijelova nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to čk.br. 822 oranica Pašinac površine 425 čhv i čk.br. 823 livada Pašinac površine 1 jutro i 989 čhv.
III. Odmjeravaju se troškovi rada privremene zastupnice tužene ŠOK, odvjetnice u [adresa], u iznosu od 375,00 EUR.
IV. Nalaže se privremenoj zastupnici tužene ŠOK da na gornji broj spisa dostavi podatke o računu na koji će se isplatiti naknada troškova njezinog rada.
V. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana na račun ovoga suda broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, poziv na broj 1-2-13723, uplati razliku predujma za pokriće troškova rada privremene zastupnice tužene u iznosu od 109,55 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine opisane u izreci. U tužbi tvrdi da ni on ni njegovi suseljani iz [adresa] i okoline nemaju nikakvih saznanja o tuženoj koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao suvlasnica 2/8 dijela nekretnine. Tužitelj tvrdi da su predmetne čestice u naravi livade i da je on stvarni i pošteni posjednik nekretnine od 1997., a prije njega nekretnina je bila u posjedu FO kojeg je tužitelj dohranio. Stoga tužitelj predlaže da sud prihvati tužbu i tužbeni zahtjev.
2. Tijekom postupka tuženoj PO putem pošte na adresu iz tužbe i zemljišne knjige u [adresa] upućen je poziv za davanje odgovora na tužbu, no uručenje nije izvršeno, uz naznaku da je primateljica nepoznata. Sud nije uspio prikupljanjem podataka kojima raspolažu Matični ured Bjelovar i policijske evidencije pronaći bilo kakav podatak o sadašnjoj adresi prebivališta ili boravišta tužene. Također, prema povijesnim podacima zemljišne knjige nije bilo moguće utvrditi neki drugi identifikacijski podatak o tuženoj. Stoga je sud tuženoj radi zaštite njezinih prava rješenjem od 5. prosinca 2023. temeljem čl. 84. st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku postavio privremenog zastupnika u osobi ŠOK, odvjetnice u [adresa].
3. Privremena zastupnica tužene u odgovoru na tužbu opreza radi osporava navode iz tužbe koji ne proizlaze iz javnih isprava i predlaže da sud tužbu i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovane. Potražuje naknadu troškova rada privremene zastupnice.
4. Tužitelj je tužbom od 6. veljače 2023. zatražio utvrđivanje prava vlasništva cijele nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na ročištu održanom 16. rujna 2024. obrazložio je da je predmet njegovog zahtjeva 2/8 suvlasnička dijela nekretnine s obzirom na to da je upravo tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao suvlasnik preostalih 6/8 dijela.
Sud smatra da je tužitelj na opisani način na ročištu 16. rujna 2024. djelomično povukao tužbu i to u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje prava vlasništva 6/8 dijela nekretnine koja je predmet spora. Tužena se nije protivila tom djelomičnom povlačenju tužbe zbog čega je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u toč. II. izreke.
5. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem povijesnog prikaza izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izvoda iz katastarskog plana, uvjerenja od 1. veljače 2023. i urudžbene isprave od 21. listopada 1915..
Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka LO.
Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.
Nije izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjerničkog vještaka, kao ni dokaz saslušanjem svjedoka UO jer je tužitelj odustao od tih dokaznih prijedloga na glavnoj raspravi 5. ožujka 2025..
6. Izvedeni dokazi ocjenjeni su sukladno čl. 8. ZPP-a.
7. Tužbeni zahtjev je osnovan.
8. Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da su tužitelj i tužena u zemljišnoj knjizi upisani kao suvlasnici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od čk.br. 822 oranica površine 425 čhv i čk.br. 823 livada površine 1 jutro i 989 čhv, i to tužitelj u 6/8 dijela i tužena u 2/8 dijela.
Prema povijesnim podacima zemljišne knjige sud utvrđuje da je pravo suvlasništva tužene na 2/8 dijela te nekretnine uknjiženo 11. rujna 1917. na temelju urudžbene isprave od 21. listopada 1915.. Ta isprava odluka je Kraljevskog kotarskog suda kojim je ostavinska imovina pok. FO iz [adresa] pripala mlljt. FO i tuženoj u jednakim dijelovima.
U evidenciji Područnog ureda za katastar Bjelovar u posjedovnim listovima 14, 658 i 1153 k. o. [katastarska općina] kao posjednik predmetnih čestica od 1974. do 1997. evidentiran je IO, od 1997. do 2020. evidentirani su tužitelj i NO, a od 2020. evidentirani su tužitelj i tužena.
9. Svjedok LO, koji je vlasnik nekretnine koja se nalazi odmah uz sporne čestice, u svom iskazu opisuje da predmetne čestice u naravi predstavljaju jednu veliku livadu približne površine dvije rali koju je tužitelj stekao nasljeđivanjem FO. Tužitelj je FO dohranio, a predmetne čestice oduvijek su korištene kao livada, tek se unatrag dvije godine koriste kao oranica. Nekretnine koje su predmet spora nalaze se u mjestu [adresa], a svjedok nikada nije čuo da je netko treći osim FO i tužitelja bio vlasnik tih nekretnina.
Tužitelj u svom iskazu navodi da je IO sporne čestice stekao 1970. zamjenom nekretnina s obitelji PO, ali taj ugovor o zamjeni nekretnina nikada nije proveden u zemljišnoj knjizi. IO umro je 1998., a tužitelju je ta nekretnina pripala jer je uzdržavao FO od 1996.. Tužitelj tvrdi da nitko nikada ni FO ni njemu nije osporavao vlasništvo čestica. Do nekretnina tužitelj je mogao pristupiti prelazeći po svojoj zemlji od kuće u [adresa] ili javnim i poljskim putem koji vode do tih čestica. Također, tužitelj opisuje da su obitelji FO i CO nekada bile bogate obitelji koje su u vlasništvu imale puno zemlje i tu zemlju često su međusobno zamjenjivali, ali te zamjene nisu prijavljivali nadležnim tijelima. NO tužiteljeva je supruga.
10. Na temelju utvrđenih činjenica sud zaključuje da je tužitelj zajedno sa svojim pravnim prednikom FO u posjedu čk.br. 822 i 823 iz k. o. [katastarska općina] barem od 1970., tj. više od 50 godina (tužba u ovome sporu podnesena je 6. veljače 2023.).
11. Prema čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Taj zakon stupio je na snagu 1. siječnja 1997., a prethodio mu je Zakon o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996.. Prije njega od 1. siječnja 1812. vrijedio je austrijski Opći građanski zakonik i radi odluke o osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u obzir valja uzeti i odredbe toga propisa budući da je tužiteljev pravni prednik IO spornu nekretninu stekao u vrijeme važenja toga Zakonika (Zakon o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941.; Narodne novine broj 73/91).
12. Prema paragrafu 1452. Općeg građanskog zakonika pravo se dosjelošću stječe zakonitim prijenosom posjeda na nekog drugoga, a prema paragrafu 1460. da bi se pravo moglo dosjelošću steći potrebna je sposobnost stjecatelja da može steći, sposobnost stvari i stvarni stjecateljev posjed, time da posjed mora biti zakonit, pošten i istinit i trajati kroz cijelo zakonom određeno vrijeme. Posjed je zakonit, ako je utemeljen na naslovu dovoljnom da se zadobije vlasnost (paragraf 1461.), posjed mora biti pošten (paragraf 1463.) i posjed mora biti istinit, tj. ne smije biti stečen silom, lukavstvom, potajno ili na izmoljeni način (paragraf 1464.). Temeljem paragrafa 1493. poštenom stjecatelju stvari u vrijeme dosjelosti uračunava se vrijeme njegovog zakonitog i poštenog prednika, time da kod stjecanja izvanrednom dosjelošću u trajanju od 40 godina prednikov posjed ne mora biti zakonit. Osoba koja dosjelošću stekne stvar ili pravo može protiv dosadašnjeg vlasnika u sudskom postupku tražiti utvrđenje prava vlasništva i tražiti upis svoga prava u javnoj knjizi (paragraf 1498.). Temeljem paragrafa 326. pošteni posjednik je onaj koji iz vjerojatnih uzroka drži da je stvar koju posjeduje njegova, a nepošteni posjednik je onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti da je stvar koju posjeduje tuđa.
13. Prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. za izvanrednu dosjelost potrebno je 20 godina posjedovanja, a ne 40 godina kako je to bilo propisano u Općem građanskom zakonu.
14. Odredbom čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničko – pravnim odnosima (Službeni list br. 6/80 i 36/90 te Narodne novine br. 53/91) propisano je da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a st. 4. istog članka propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema čl. 30. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici. Temeljem čl. 72. toga zakona posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se savjesnost posjeda pretpostavlja.
15. U bitnome na isti način i čl. 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 77/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istoga članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed barem pošten stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 160. st. 2. toga zakona u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Prema čl. 18. st. 1. – 3. toga zakona posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja i posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Temeljem st. 5. toga članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
16. Svjedok LO i tužitelj suglasno iskazuju da je sporna nekretnina već više od 50 godina u neprekidnom posjedu tužitelja i FO prije njega i o tome nikada nije bilo nikakvih sporova, a iz katastarskih evidencija proizlazi da je IO još 1974. evidentiran kao posjednik nekretnine. Sukladno tome, ispunjene su ranije opisane zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva nekretnine izvanrednom dosjelošću, pri čemu nije oborena zakonska presumpcija o tome da je tužitelj pošteni posjednik nekretnine.
Stoga je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim i odlučeno je kao u toč. I. izreke.
17. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, ali nije zahtijevao naknadu parničnih troškova pa sud o tim troškovima nije odlučivao.
18. Odluka o naknadi troškova rada privremene zastupnice tužene iz toč. III. izreke ove presude temelji se na čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 169/2021-2 od 11. siječnja 2023.). Privremena zastupnica tužene opravdano zahtijeva naknadu troškova rada u iznosu od 375,00 EUR, koji se sastoje od troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 EUR, troškova zastupanja tužene na ročištima 16. rujna 2024. i 5. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 EUR za svako ročište i PDV-a na te iznose od 75,00 EUR. Ti troškovi odmjereni su temeljem važeće Odvjetničke tarife, a namiruju se iz predujma koji je platio tužitelj.
Odluka o naknadi troškova rada privremene zastupnice tužene za zastupanje na ročištu radi objave i uručenja presude uslijedit će nakon što se to ročište održi.
19. Zbog toga je odlučeno kao u izreci.
U Bjelovaru 22. travnja 2025.
Sudac
Miroslav Borković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.