REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1570/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Strukan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Reljić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika, 22. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.619,35 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-3.420,27 eura od 10. rujna 2020. do isplate

-199,08 eura od 22. travnja 2025. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 10. rujna 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 199,08 eura od 3. kolovoza 2019. do 21. travnja 2025.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.849,98 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 6. ožujka 2022. ističe da je kao redoviti student bio privremeno zaposlen preko Student servisa na mjestu ŠRC Šalata (Otvoreni bazeni) na poslovima spasioca na bazenu. Ističe da je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-980/20-5 od 20. rujna 2020. tuženik proglašen krivim što je 16. lipnja 2019., oko 17,05 sati, na adresi u [adresa], prostor ŠRC „Šalata“ kod olimpijskog bazena, nakon većeg broja upozorenja da ne smije skakati u bazen koje mu je uputio tužitelj, u nakani da tužitelja teško tjelesno povrijedi, imenovanog udario čelom svoje glave u njegovo čelo te potom, nakon što je tužitelj od redara koji je stajao na ulazu u bazen, zatražio da pozove policiju i rekao tuženiku da pričeka policiju, zatvorenom šakom lijeve ruke tužitelja udario u predio desne strane lica, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne povrede u vidu rane razderotine u čeonom području i prijeloma desne grane donje čeljusti i natučenje dolje čeljusti. Tužitelj nadalje navodi da je u napadu zadobio ozljede glave, prijelom donje čeljusti – prijelom desne donje čeljusti, natučenje i rane područja čela, natučenje donje čeljusti, odnosno one ozljede koje su opisane u medicinskoj dokumentaciji. Također navodi da je kao posljedicu ozljeđivanja osjećao strah, anksioznost i da je imao osjećaj traume. Ističe da je u štetnom događaju pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. Također navodi da je pretrpio imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.420,27 eura (po osnovi neimovinske štete) sa zateznim kamatama od 10. rujna 2020. do isplate kao i iznos od 199,08 eura (po osnovi tuđe pomoći i njege) sa zateznim kamatama od 3. kolovoza 2019. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da je dogovorio s tužiteljem da neće pokretati ovaj postupak nego da će izvan suda dogovoriti iznos naknade štete, a da tuženik od tužitelja nije dobio nikakve podatke za uplatu. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Kasnije tijekom postupka tužitelj ističe da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu, dokaz medicinskim vještačenjem i dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Čitanjem pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-980/20-5 od 20. rujna 2020. (list 12-13 spisa) utvrđeno je da je tuženik proglašen krivim što je 16. lipnja 2019., oko 17,05 sati, na adresi u [adresa], prostor ŠRC „Šalata“ kod olimpijskog bazena, nakon većeg broja upozorenja da ne smije skakati u bazen koje mu je uputio tužitelj, u nakani da tužitelja teško tjelesno povrijedi, imenovanog udario čelom svoje glave u njegovo čelo te potom, nakon što je tužitelj od redara koji je stajao na ulazu u bazen, zatražio da pozove policiju i rekao tuženiku da pričeka policiju, zatvorenom šakom lijeve ruke tužitelja udario u predio desne strane lica, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne povrede u vidu rane razderotine u čeonom području i prijeloma desne grane donje čeljusti i natučenje dolje čeljusti, koje ozljede su ukupno teške naravi te je na opisani način drugoga teško tjelesno ozlijedio. Sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP), sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga sud nalazi utvrđenim da je tuženik 16. lipnja 2019., oko 17,05 sati, na adresi u [adresa], prostor ŠRC „Šalata“ kod olimpijskog bazena, nakon većeg broja upozorenja da ne smije skakati u bazen koje mu je uputio tužitelj, u nakani da tužitelja teško tjelesno povrijedi, imenovanog udario čelom svoje glave u njegovo čelo te potom, nakon što je tužitelj od redara koji je stajao na ulazu u bazen, zatražio da pozove policiju i rekao tuženiku da pričeka policiju, zatvorenom šakom lijeve ruke tužitelja udario u predio desne strane lica, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne povrede u vidu rane razderotine u čeonom području i prijeloma desne grane donje čeljusti i natučenje dolje čeljusti.

6. Kako je tuženik tužitelja teško tjelesno ozlijedio nanijevši mu povrede u vidu rane razderotine u čeonom području, prijeloma desne grane donje čeljusti i natučenje dolje čeljusti, tuženik je dužan naknaditi tužitelju štetu koju je zbog istih pretrpio (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

7.1. Tuženik ničim nije dokazao svoju tvrdnju da je s tužiteljem izvan suda dogovorio da tužitelj neće pokrenuti ovaj postupak nego da će se dogovoriti oko naknade štete, a koju tvrdnju je tužitelj na ročištu održanom 1. lipnja 2023. osporio. Jednako tako, tuženik ničim nije dokazao da je tužitelj pridonio nastanku štete.

7.2. Naime, radi utvrđivanja tih okolnosti tuženik je predložio izvođenje dokaza svojim saslušanjem, ali na ročište zakazano radi izvođenja tog dokaza 4. srpnja 2024. nije pristupio, a svoj izostanak nije ničim opravdao. Stoga je sud izveo dokaz saslušanjem tužitelja, dok nije izveo dokaz saslušanjem tuženika. Naime, po ocjeni ovog suda, opisano postupanje tuženika upereno je na odugovlačenje ovog postupka i zlouporabu procesnih ovlaštenja (čl. 269. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP).

7.3. Iz iskaza tužitelja (list 71-72 spisa), koji je ovaj sud prihvatio kao istinit jer je životno logičan i uvjerljiv, ne proizlazi da je on na bilo koji način pridonio nastanku štete.

7.4. Također treba reći da je tuženik radi utvrđenja doprinosa tužitelja predložio da sud izvrši uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: K-980/20-5 te da korištenjem službenih bilješki utvrdi tužiteljev doprinos. Po stavu ovog suda tuženik je dužan iznijeti određenu činjeničnu tvrdnju u čemu se sastoji doprinos tužitelja, a radi utvrđenja tako točno određene činjenične tvrdnje predložiti dokaze, na što je tuženik po načelu otvorenog pravosuđenja upozoren na ročištu 1. lipnja 2023. Međutim, tuženik je ostao kod svog stava da je prigovor doprinosa dovoljno određena činjenična tvrdnja. S obzirom da je tuženik dužan iznijeti činjenice na kojima temelji prigovor da je tužitelj pridonio nastanku štete, što on nije učinio, sud u ovoj pravnoj stvari nije ovlašten izvođenjem dokaza utvrditi činjenice koje tuženik nije iznio (čl. 7. ZPP). Čak i kada tome ne bi bilo tako, treba reći da se u kaznenom spisu ne nalaze službene bilješke iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj pridonio nastanku štete.

7.5. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 221. a ZPP sud nalazi utvrđenim da ne postoji dogovor stranaka da tužitelj neće pokrenuti ovaj postupak te da tužitelj nije ničim pridonio nastanku štete.

8. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (da li je tužitelj pretrpio fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njegovih ozljeda umanjile njegovu životnu aktivnost i je li tužitelj naružen, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice da li je tužitelju i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. DF. Sud je izveo i dokaz saslušanjem tužitelja te je neposredno razgledao ožiljke koji su zaostali kod tužitelja.

9. Iz iskaza tužitelja (list 71-72 spisa) proizlazi da je prije štetnog događaja imao ožiljak na čelu od ozljede koju je zadobio na vaterpolskoj utakmici, koji ožiljak je pukao nakon što ga je tuženik udario u čelo i da mu je sada jedan dio starog ožiljka vidljiviji u odnosu na ostali dio ožiljka. Također proizlazi da se od cijelog događaja oporavljao nekoliko mjeseci, da su mu tuđu pomoć i njegu pružali roditelji, da je osjećao i psihičke tegobe od stresa koji je doživio, da je osjećao bolove te da i danas osjeća bol kada dulje vremena nešto žvače i kada učestalo treba otvarati usta. Sud je iskaz tužitelja prihvatio kao istinit jer je životan, logičan i uvjerljiv.

10.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića i dr. DF od 30. prosinca 2023. (list 54-57 spisa) i dopunskog očitovanja od 30. listopada 2024. (list 87 spisa) proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne grane donje čeljusti, gnječno-reznu ranu područja čela te natučenje područja čeljusti kao i da su nakon završenog kirurškog liječenja zaostali povremeni bolovi u području donje čeljusti od dužeg žvakanja hrane kod učestalijeg otvaranja usta. Također proizlazi da je tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno poremećaj prilagodbe jer je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, što je i dovelo do razvoja psihičkih poremećaja. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj fizičke boli jačeg intenziteta trpio sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta sumarno 8 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 35 dana; da je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, a nakon toga slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega sumarno 20 dana po 2 sata dnevno te još 10 dana po 1 sat dnevno pri uobičajenim kućanskim poslovima, odlasku na tržnicu, trgovinu, pripravljanju odgovarajuće hrane i slično. Također proizlazi da je kod tužitelja zaostala naruženost lakog stupnja. Vještaci u nalazu navode da je dio ožiljka posljedica prethodnog štetnog događaja od 27. travnja 2019., dok je u štetnom događaju koji je predmet ovog spora došlo do ozljede u području donjeg dijela već ranije postojećeg ožiljka u čeonom dijelu glave pa je s obzirom na novo ozljeđivanje u istom području ožiljak u donjoj trećini nešto vidljiviji u odnosu na ostali dio ožiljka. Dakle, oko 3 cm donjeg dijela ožiljka je vidljiviji u odnosu na ostali dio ožiljka i to predstavlja dodatno naruženje u odnosu na naruženje koje je posljedica ranijeg događaja. Zaključno, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je životna aktivnost tužitelja umanjenja za 3% i to s kirurškog stajališta (s psihijatrijskog stajališta tužiteljeva životna aktivnost nije umanjena) što se ogleda u povremenim bolovima prilikom jakog otvaranja usta, kod dužeg žvakanja krute hrane (npr. meso) i učestalog otvaranja usta. Također proizlazi da je liječenje tužitelja s kirurškog aspekta završeno 22. kolovoza 2019., dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 20. rujna 2019.

10.2. Sud je nalaz i mišljenje medicinskih vještaka kao i njihovo dodatno očitovanje od 30. listopada 2024. u cijelosti prihvatio kao istinito jer je jasno, obrazloženo i uvjerljivo. Napominje se da stranke nisu isticale nikakve prigovore na isto.

11. Nadalje, sud je neposrednim opažanjem na ročištu 4. srpnja 2024. (list 72 spisa) utvrdio da se u čeonom dijelu glave tužitelja nalazi ožiljak dužine oko 7 cm te da je 3 cm donjeg dijela ožiljka vidljivi u odnosu na ostali dio ožiljka.

12. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim:

- da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom desne grane donje čeljusti, gnječno-reznu ranu područja čela te natučenje područja čeljusti

- da je tužitelj na psihičkom planu prvotno razvio simptomatiku akutne stresne reakcije te nastavno poremećaj prilagodbe jer je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bio izložen situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, ali da isti više ne perzistiraju

- da je tužitelj pretrpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do 3 dana, umjereni oscilirajući strah sveukupno do 7 dana, a nakon toga slabiji oscilirajući strah sveukupno do 4 tjedna

- da je tužitelj fizičke boli jačeg intenziteta trpio sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta sumarno 8 dana, a slabijeg intenziteta sumarno 35 dana

- da je životna aktivnost tužitelja umanjena za 3% (zbog povremenih bolova prilikom jakog otvaranja usta, kod dužeg žvakanja krute hrane npr. mesa i učestalog otvaranja usta)

- da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do ozljede u području donjeg dijela već ranije postojećeg ožiljka u čeonom dijelu glave koji je s obzirom na novo ozljeđivanje u istom području u donjoj trećini nešto vidljiviji u odnosu na ostali dio ožiljka odnosno da je oko 3 cm donjeg dijela ožiljka vidljiviji u odnosu na ostali dio ožiljka što predstavlja dodatno naruženje u odnosu na naruženje koje je posljedica ranijeg događaja što predstavlja naruženje lakog stupnja vrlo uočljivog trećima s obzirom da se nalazi na glavi

- da je liječenje tužitelja s kirurškog aspekta završeno 22. kolovoza 2019., dok je status psihičkih funkcija stabiliziran 20. rujna 2019.

13. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) čime mu je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

14. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužitelju pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u zatraženom iznosu od 3.420,27 eura.

15.2. Tužitelju je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 50 sati, koju su mu pružali ukućani (što je utvrđeno na temelju njegovog iskaza koji je sud prihvatio kao istinit jer je životan i uvjerljiv). Sud nalazi da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 4,00 eura sukladno čl. 223. st. 1. ZPP. Stoga je na temelju čl. 1089. ZOO, prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu štete po ovoj osnovi u zatraženom iznosu od 199,08 eura.

16.1. Tužitelj je još u kaznenom postupku na raspravi održanoj 10. rujna 2020. stavio imovinsko pravni zahtjev (list 35-38 ovog spisa, list 120 priklopljenog kaznenog spisa), a presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-980/20-5 od 10. rujna 2020. (list 12-13 spisa) s istim je upućen na parnični postupak. Stoga tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete pripadaju zatezne kamate od 10. rujna 2020. do isplate (čl. 1103. ZOO).

16.2. Kako je visina naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade za taj vid štete teku od donošenja ove sudske odluke (čl. 1089. st. 2. ZOO). Naime, radi se o trošku koji tužitelj nije imao prema trećim osobama (takvo što ne tvrdi niti ne dokazuje), nego se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti. Ovakvo shvaćanje izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-702/2022 od 6. srpnja 2022. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 199,08 eura od donošenja ove presude do isplate dok je odbijen zahtjev za isplatu istih od 3. kolovoza 2019. do 21. travnja 2025.

16.3. Napominje se da se u ovoj pravnoj stvari ne radi o šteti nastaloj u prometu te nema mjesta primjeni odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

17. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO.

.

18. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP (s obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva i to u dijelu zahtjeva o zateznim kamatama, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi) te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa) te vrijednosti predmeta spora.

19. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 02.02.2024. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podneska od 12.12.2024. u iznosu od 25 bodova (Tbr. 9/4) te trošak pristupa na ročišta održana 01.06.2023., 04.07.2024. i 03.04.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 525 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.312,50 eura. Priznat mu je i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 398,16 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,67 eura i na presudu u iznosu od 82,65 eura. Navedeno sveukupno iznosi 1.849,98 eura. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

U Zagrebu 22. travnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.