REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž-9/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika LŠ, radi izvršenja kazne zatvora po presudi Okružnog suda u Doboju od 2. rujna 2021. broj 13 0 K 006198 21 K, zbog kaznenog djela obljube nad djetetom mlađim od 15 godina iz članka 172. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi od 12. ožujka 2025. broj Kv I-6/2025-3, u sjednici Vijeća održanoj 22. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se žalba izručenika LŠ, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, pod točkom I. izreke, na temelju članka 56. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04; dalje: ZMPPKS), Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima od 26. veljače 1996., izmijenjenog Sporazumima između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine potpisanim 7. lipnja 2014. i 10. veljače 2010. (dalje: Sporazum o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima), te Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju (dalje: Ugovor o izručenju), utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje Bosni i Hercegovini izručenika LŠ, državljanina Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine, u povodu molbe za izručenje Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine od 29. siječnja 2025. broj 08-14-7-10414/24 radi izvršenja kazne zatvora 11 godina po presudi Okružnog suda u Doboju od 2. rujna 2021 broj: 13 0 K 006198 21 K, zbog počinjenog kaznenog djela obljube nad djetetom mlađim od 15 godina iz članka 172. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske, a po raspisanoj međunarodnoj tjeralici koju je raspisala Bosna i Hercegovina, Interpol Sarajevo pod brojem 2024/83229 od 29. studenog 2024. Pod točkom II. izreke je utvrđeno da izručenik LŠ ne može biti kazneno gonjen, podvrgnut izvršenju kazne zatvora ili drugoj mjeri koja uključuje oduzimanje slobode ili izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje djelo nije predmet izručenja, ne može ga se ograničiti u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u vezi s izručenjem te se ne može izvesti pred izvanredni sud.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik LŠ po branitelju, odvjetniku Andreju Gariću, navodeći da smatra „ … da je prvostupanski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja pogrešno primjenio materijalno pravavo jer je primjenio odredbe koje se ne mogu primijeniti u konretnom slučaju te da je na taj način počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. Zakona o kazenom postupku.“. Žalbom se predlaže „ … da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsko rješenje i odbije zahtjev za izručenje, a podredno da ukine prvostupanjsko rješenje i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.“.
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 81. ZMPPKS-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je izručenik kada u žalbi tvrdi da je za sada preuranjeno utvrđenje iz pobijanog rješenja da su ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje Bosni i Hercegovini radi izdržavanja kazne zatvora od 11 godina zbog kaznenog djela obljube nad djetetom mlađim od 15 godina iz članka 172. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Srpske jer da pod uvjetima iz Ugovora o izručenju ovdje dolazi u obzir primjena Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima (na koji se, u situaciji kada je utvrđeno da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje ŠŠ [adresa] radi izvršenja kazne zatvora, prvostupanjski sud pogrešno pozvao).
5.1. Doduše, prvostupanjski se sud u pobijanom rješenju pravilno pozvao na odredbe članka 8. Ugovora o izručenju. Tim je odredbama propisano u kojim situacijama je dopušteno izručenje vlastitih državljana. No, prvostupanjski je sud propustio postupiti u skladu s odredbama članka 9. Ugovora o izručenju te utvrditi ima li ovdje mjesta za primjenu odredaba Sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima.
5.2. Naime, člankom 9. stavkom 1. Ugovora o izručenju propisano je da će država ugovornica, kada zaprimi zamolbu druge države ugovornice za privremeno pritvaranje u svrhu izručenja ili zamolbu za izručenje u svrhu izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode iz članka 7. i članka 8. tog Ugovora u odnosu na osobu koja je njezin državljanin, odmah po određivanju pritvora u postupku izručenja tu osobu poučiti o mogućnosti izdržavanja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode u državi čiji je državljanin na temelju dvostranog sporazuma o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u kaznenim stvarima koji je na snazi u odnosima država ugovornica u trenutku zaprimanja zamolbe za privremeno pritvaranje u svrhu izručenja ili zamolbe za izručenje.
5.2.1. Prema odredbi stavka 2. istog članka Ugovora o izručenju, ako se osoba iz stavka 1. toga članka s tim suglasi te ako su ispunjeni uvjeti predviđeni Sporazumom iz stavka 1. toga članka, država ugovornica koja je zaprimila zamolbu za privremeno pritvaranje u svrhu izručenja ili zamolbu za izručenje, obavijestit će drugu državu ugovornicu da u roku ne duljem od 10 dana može podnijeti zamolbu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode.
5.2.2. Nadalje, ako druga država ugovornica ne podnese zamolbu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode u roku iz stavka 2. istog članka, protiv osobe iz stavka 1. toga članka provest će se postupak izručenja (članak 9. stavak 4. Ugovora o izručenju). Međutim, ako druga država ugovornica podnese zamolbu za preuzimanje izvršenja, zamoljena država odlučuje po toj zamolbi u skladu s odredbama sporazuma iz stavka 1. tog članka, a zamolba za izručenje će se smatrati zamolbom za privremeno pritvaranje osobe u svrhu osiguranja njezine prisutnosti do pravomoćnog okončanja postupka preuzimanja izvršenja sudske odluke.
5.3. Prilikom prvog ispitivanja izručenik je samoinicijativno izjavio da bi, ako se utvrdi da su ispunjene pretpostavke za njegovo izručenje Bosni i Hercegovini radi izvršenja kazne zatvora, želio kaznu izdržavati u Republici Hrvatskoj. Prvostupanjski sud niti tada, a niti nakon zaprimanja zamolbe za izručenje od Bosne i Hercegovine, nije tu državu obavijestio da može u određenom roku podnijeti zamolbu za preuzimanje izvršenja kazne zatvora.
5.4. Stoga je, prema ocjeni ovog suda, pobijano rješenje preuranjeno doneseno. Ovo stoga jer je izručenik, čak i prije nego što je upoznat sa svojim pravom da od strane suda u Bosni i Hercegovini izrečenu mu kaznu za čije se izvršavanje traži njegovo izručenje može izvršavati u Republici Hrvatskoj čiji je državljanin, izrazio želju da tu kaznu izvršava upravo u Republici Hrvatskoj. Tek nakon što se Bosnu i Hercegovinu obavijesti o mogućnosti podnošenja zamolbe za preuzimanje izvršenja kazne zatvora te ta država to odbije ili zamolbu ne dostavi u određenom joj roku, ima mjesta donošenju rješenja kojim se utvrđuje da su ispunjene pretpostavke za izručenje.
6. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti izručenikovu žalbu, i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP-a u vezi s člankom 81. ZMPPKS-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, imajući na umu okolnosti na koje je upozoren ovim rješenjem, obavijestiti Bosnu i Hercegovinu o mogućnosti podnošenja zamolbe za preuzimanje izvršenja kazne. Nakon toga će, ovisno o postupanju Bosne i Hercegovine, provesti odgovarajući postupak i donijeti novu, zakonitu odluku, koju će jasno i potpuno obrazložiti u svim njezinim dijelovima, pritom pazeći na temelju kojeg pravnog propisa donosi odluku.
Zagreb, 22. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos
