Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik PV i II. okrivljenik DV, zbog prekršaja iz čl.13. i čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/22493 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 25. kolovoza 2024., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda 16. travnja 2025., u nazočnosti I. i II. okrivljenika, te objave presude 22. travnja 2025., temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.3. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

I. okrivljenik PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin P i D, rođen **.**.1961. u mjestu Camperdown, Australija, s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Australije, SSS, pismen, po zanimanju vozač, zaposlen u Transportima Hubak, primanja oko 1.000,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, otac četvero punoljetne djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

1) da bi 16. kolovoza 2024. u 15:45 sati, u mjestu Lijevi Štefanki, Ulica Lijevi Štefanki kućni broj BB, držao psa bez nadzora, crne boje, pasmine pudl, po imenu Đ, tako što se na kupalištu kupao u rijeci Kupi dok je psa ostavio na kopnu, a pas bi mokrio po tuđim stvarima,

2) da bi navedenog dana i vremena, na navedenom mjestu, narušavao javni red i mir vikom i galamom na način bi vikao i galamio na II. okrivljenika DV, vičući mu: ''Jebem ti mater debelu, mrcino debela'',

pa da bi time I. okrivljenik počinio prekršaje

1) iz čl.30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

2) iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona;

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2.t.2. do 5. i t.7. istog Zakona, u odnosu na I. okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava Suda;

II/

II. okrivljenik DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin H i J rođena K, rođen **.**.1959. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, 4. razreda osnovne škole, pismen, umirovljenik, primanja oko 600,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, oženjen, otac jednog punoljetnog djeteta, sudionik Domovinskog rata, prekršajno neosuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,

k r i v j e

što je 16. kolovoza 2024. u 15:45 sati, u mjestu Lijevi Štefanki, Ulica Lijevi Štefanki kućni broj BB, narušavao javni red i mir, vikom i galamom na način da je odgurnuo navedenog psa, a nakon čega je vičući i galameći odgovorio I. okrivljeniku: ''Pička ti materina, što nosiš psa po našim ručnicima da isti mokri po njima'', a potom psa i udario nogom,

čime je počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

pa mu Sud temeljem navedene zakonske odredbe, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona

i z r i č e

NOVČANA KAZNA u iznosu od 150,00 (sto pedeset) EURA.

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona II. okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava II. okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

Temeljem čl.139.st.3. Prekršajnog zakona II. okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) EURA, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 02.09.2024.g. ovom Sudu Optužni prijedlog protiv imenovanih I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

I. okrivljenik PV u svojoj obrani iznosi da nije kriv za prekršaje koji mu se stavljaju na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje da je dana 16. kolovoza 2024. malo prije 16,00 sati sa svojom curom ĐV automobilom došao do plaže na Kupi u mjestu [adresa]. Sa njima je bio i pas u vlasništvu ĐV. Kada je došao do mjesta gdje je ostavio deku na kojoj pas leži, jedan nepoznati muškarac je počeo vikati na njega vulgarnim riječima koje nije prepoznao jer ne razumije dobro te je vikao da to nije njegovo mjesto, da zašto stavlja deku i rezervira mjesto te je u jednom trenutku nogom udario psa koji je zacvilio i pobjegao prema cesti. Tada je rekao tom čovjeku da nije normalan i zašto udara starog psa i da će zvati policiju. Odmah je krenuo za psom. Kada je odlazio s plaže zamijetio je da se taj muškarac svađa s nekim drugim kupačima koji su bili na plaži. Nije mogao pronaći psa pa ga je jedan motorista povezao cestom do mjesta gdje je vidio psa. Kada je našao psa odnio ga je u rukama kući koja je oko 1,5 km udaljena od plaže te je tada nazvao policiju. Policajci su ga doveli ponovno na plažu i tada je saznao da taj muškarac tvrdi da je pas hodao po njegovim ručnicima i dekama. Ističe kako pas njegove cure nije hodao niti mokrio po bilo čijim ručnicima ili dekama. Predlaže da se u dokaznom postupku sasluša njegova cura ĐV i HV i JV, oboje iz [adresa].

II. okrivljenik DV u svojoj obrani iznosi da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iskazuje kako je istina da je dana 16.08.2024. oko 16,00 sati bio na plaži u mjestu [adresa] sa suprugom KV i sa dva unuka. Dolazili su nekoliko dana. Svakog dana na plažu je dolazio jedan muškarac sa ženskom osobom i psom crne boje, pudl. Nisu držali psa pod nadzorom i on je šetao okolo između kupača, mokrio je naokolo te je dolazio i k njegovim unucima i jeo njihove grickalice. Predmetne zgode obratio se muškarcu i rekao da treba držati psa pod nadzorom. Nakon toga razvio se između njih jedan normalan razgovor pri čemu mu je muškarac rekao da je pas zaštićen zakonom kao i čovjek, a na što mu je ponovio da mora psa držati pod nadzorom. Otišao je u vodu na kupanje sa unukom i primijetio da se pas valja po pijesku nakon čega je došao do ručnika njegovog unuka i valjao se po njemu. Zbog toga je izašao iz vode, došao ponovno do muškarca i žene i rekao da mora držati psa pod nadzorom, a taj ga je muškarac vičući vrijeđao riječima jebem ti mater debelu, mrcino debela. Na to je nogom odgurnuo psa prema njima te povikao: U pičku materinu i vi i pas, čuvajte ga. Tada je muškarac rekao da će nazvati policiju, što je mobitelom i učinio. Na tom mjestu dočekao je policiju i obavio razgovor s njima. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku. Po potrebi se može ispitati i njegova supruga KV.

Nakon što je II. okrivljenik DV upoznat s obranom I. okrivljenika TV, istaknuo je da je to verzija koju je iznio I. okrivljenik i u kojoj ima puno laži, a on u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

Nakon što je I. okrivljenik PV upoznat s obranom II. okrivljenika RV, istaknuo je da se radi o obrani II. okrivljenika, ali on u cijelosti ostaje kod svoje obrane.

Dokazni postupak nastavljen je suočavanjem I. okrivljenika TV i II. okrivljenika RV.

I. okrivljenik je iskazao: Nemam što opisivati, došao si do mene i napao me. Ostajem u cijelosti kod svoje obrane.

II. okrivljenik je iskazao: Opomenuli smo ga prije da pas radi nered, par dana se ponavljalo isto, toga dana kada sam reagirao pas je vršio nuždu na ručniku, djeca su plakala.

Sudac je u dokaznom postupku ispitao svjedoka ĐV, curu/prijateljicu I. okrivljenika, koja je iskazala kako se sjeća da je dana 16.08.2024. sa prijateljem HV došla na plažu u mjesto [adresa]. Radi se o divljoj plaži gdje nema nikakvih zabrana, a bilo je od drugih kupaća 5-6 pasa. II. okrivljeniku se nije svidjelo što se njihov ručnik i pas nalaze uz njega pa je prigovorio, a u jednom trenutku je nogom udario psa koji je u njezinom vlasništvu pa je pas u strahu pobjegao s plaže. Njezin prijatelj je odmah krenuo za psom, a ona je krenula za njima i našli su se u njezinoj kući. Tada je njezin prijatelj HV zatražio intervenciju policije, a kada su došli, policajci su razgovarali s njima, a zatim su se svi uputili na plažu i zatekli drugog okrivljenika koji je tamo dao svoj iskaz. Smatra da nikako nije u redu to što je II. okrivljenik udario psa. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode njezin prijatelj HV nije vikao jer je odmah otišao za psom, a vikali su drugi kupači na II. okrivljenika zbog njegovog postupka prema njezinom psu.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika TV ističe kako na istu nema primjedbi, a sve se događalo otprilike kako je u obrani navedeno.

Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika RV ističe kako je II. okrivljenik prvo udario psa nogom, a nakon toga se događalo sve ostalo što on opisuje u svojoj obrani.

Sudac je ispitao i svjedokinju MV koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 16.08.2024. sa suprugom JV, u društvu sa prijateljicom ĐV i njezinim dečkom ŠV došla na plažu u mjestu [adresa]. U jednom trenutku, II. okrivljenik DV je udario nogom psa ĐV zbog čega je pas u strahu pobjegao, a I. okrivljenik ŠV je odmah krenuo za njim i pritom je II. okrivljeniku rekao da li je normalan kad tako jako udara malog psa i da će zvati policiju. Tom prilikom I. okrivljenik ŠV nije vikao ali je II. okrivljenik jako vikao, bio je nervozan i agresivan. To je sve što ima za iskazati. Na poseban upit suca odgovara kako predmetne zgode ŠV nije vikao jer je odmah otišao za psom. Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika TV ističe kako na istu nema primjedbi i može potvrditi tu obranu. Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika RV ističe kako je I. okrivljenik odmah otišao za psom i nije vikao, a II. okrivljenik je vikao da zašto su stavili ručnik pored njegovog, da je pas mokrio po njegovom ručniku.

II. okrivljenik DV je istaknuo kako svjedokinja nije bila na plaži svih dana tog tjedna nego je bila samo predmetne zgode. Ističe kako je psa odgurnuo nogom.

U nastavku dokaznog postupka sudac je ispitao svjedoka CV koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 16.08.2024. sa suprugom, a u društvu poznanika TV i ĐV došao na plažu u mjestu [adresa]. U jednom trenutku zamijetio je II. okrivljenika kako je jako nogom udario Lidijinog psa koji je tada pobjegao, a ŠV je II. okrivljeniku rekao da će zbog takvog ponašanja zvati policiju te je odmah otišao za psom. Predmetne zgode na plaži je bilo više ljudi i više pasa. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika TV ističe kako na tu obranu nema nikakvih primjedbi niti komentara.

Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika RV ističe kako na tu obranu nema posebnih primjedbi ili komentara, a svatko ima svoje viđenje događaja, no u cijelosti ostaje kod svojeg iskaza.

II. okrivljenik DV iskazuje kako je predmetne zgode svjedok FV vikao na njega ali I. okrivljenik je bio miran i nije vikao nego je samo rekao da će zvati policiju.

Konačno sudac je ispitao i svjedokinju KV, suprugu II. okrivljenika, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 16.08.2024. sa suprugom DV i unucima bila na kupanju na plaži u mjestu [adresa]. Nekoliko dana su na plažu dolazili kupaći čiji pas je radio nered. Predmetne zgode njezin suprug je prigovorio I. okrivljeniku zato što je pas došao na ručnik njihovog unuka. Pri tome je njezin suprug galamio, a vikao je i I. okrivljenik. Tom prilikom suprug je odstranio psa I. okrivljenika sa njihovog ručnika. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom I. okrivljenika TV ističe kako nije istinita obrana I. okrivljenika u dijelu gdje poriče da pas nije hodao po ručnicima i dekama jer je bilo upravo suprotno, a kako je to već iskazala.

Nakon što je upoznata s obranom II. okrivljenika RV ističemkako na tu obranu nema primjedbi niti komentara, a sve se događalo otprilike tako kako je njezin suprug i iznio.

10.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00530130 i 00530129, službena zabilješka o dojavi broj PUZ:57413/24 od 16. kolovoza 2024. u 15,55 sati, izvješće sastavljeno 20. kolovoza 2024. u prostorijama Policijske postaje Velika Gorica i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za TV i RV od 18. veljače 2025.

11.

U završnom govoru I. i II. okrivljenici suglasno su iskazali kako odluku prepuštaju Sudu.

II/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane I. okrivljenika TV, odnosno njegovog poricanja krivnje za terećene prekršaje, kao i obrane II. okrivljenika, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da I. okrivljenik predmetne zgode nije počinio prekršaje iz čl.30. i čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjive po označenom članku istog Zakona, odnosno da nije postupao na načine opisane u točki I/ u izreci presude, a kako mu se Optužnim prijedlogom stavlja na teret.

Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika, pa je njegovu obranu prihvatio jer je zaključio da je iznesena obrana jasna, razumljiva, životna i uvjerljiva, a u cijelosti je bila potvrđena i temeljem izvedenih osobnih dokaza, a također djelomično i iznesenom obranom II. okrivljenika, pa je sudac sa sigurnošću i nesporno utvrdio da I. okrivljenik nije počinio prekršaje za koje se tereti optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio i obranu II. okrivljenika, pa smatra kako on svoju obranu iznosio promišljeno i svrsishodno te da je isticao okolnosti koje bi po njegovom shvaćanju trebale prikazati I. okrivljenika kao podjednako krivog za nastali sukob i remećenje javnog reda i mira.

Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako ga je I. okrivljenik predmetne zgode vičući vrijeđao riječima jebem ti mater debelu i mrcino debela, ali je pritom zaključio kako u tom dijelu obrana II. okrivljenika nije uvjerljiva niti vjerodostojna te da je bila usmjerena samo na početni pokušaj da I. okrivljenika prikaže kao počinitelja terećenih prekršaja.

Sudac smatra da je II. okrivljenik tim dijelom svoje obrane zapravo pravdao vlastito protupravno postupanje i umanjivao svoj osobni doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira, a sve u namjeri kako bi umanjio svoju odgovornost za nastali sukob i svoje nepristojno ponašanje.

Pritom, sudac je ponajviše vodio računa o naknadno iznesenoj obrani II. okrivljenika, posebno u dijelu gdje on uvjerljivo iznosi i izravno potvrđuje kako je predmetne zgode svjedok FV vikao na njega, ali I. okrivljenik je bio miran i nije vikao nego je samo rekao da će zvati policiju.

Nakon izvođenja dokaza suočenjem I. i II. okrivljenika sudac je utvrdio kako su oba okrivljenika ostali kod svojih već iznesenih obrana, te da su obojica iznosili u jednakoj mjeri sadržajno i jasno, bez ikakvih novih odlučnih detalja.

Sudac je zamijetio da su prilikom suočenja oba okrivljenika svoje obrane iznosili podjednako kratko i razumljivo. Zapazio je da je tijekom suočenja I. okrivljenik pretežno gledao neodređeno u pravcu II. okrivljenika, a povremeno u suca i po sudnici, a da je II. okrivljenik pretežno gledao u suca, a samo povremeno u I. okrivljenika, dok su pritom oba okrivljenika izražavali suspregnuti emocionalni doživljaj situacije i zadržali su mirnoću tijekom cijelog suočenja.

Temeljem ovog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi mogle utjecati na suca na način da bi promijenio svoje uvjerenje kako predmetne zgode I. okrivljenik nije remetio javni red i mir te da nije počinio nijedan od prekršaja koji su mu stavljeni na teret, a da je II. okrivljenik svojim remećenjem javnog reda i mira svakako počinio terećeni prekršaj.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ĐV koja je izravno potvrdila da je imenovani pas u njezinom vlasništvu, a u nastavku je izjavila kako predmetne zgode njen prijatelj ŠV nije vikao jer je odmah otišao za psom nakon što je II. okrivljenik udario psa nogom zbog čega je pas u strahu pobjegao s plaže.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje MV u dijelu gdje iskazuje da je predmetne zgode II. okrivljenik udario nogom psa ĐV zbog čega je pas u strahu pobjegao te da I. okrivljenik ŠV nije vikao jer je odmah otišao za psom.

Sudac je cijenio i iskaz svjedoka CV u dijelu gdje iznosi da je zamijetio II. okrivljenika kako je jako nogom udario Lidijinog psa koji je tada pobjegao, a I. okrivljenik je rekao II. okrivljeniku da će zbog takvog ponašanja zvati policiju te je odmah otišao za psom.

Sudac je cijenio i iskaz svjedokinje KV, supruge II. okrivljenika, u dijelu gdje iznosi kako je predmetne gode njezin suprug prigovorio I. okrivljeniku zato što je pas došao na ručnik njihovog unuka, a pri tome je njen suprug galamio, a vikao je i I. okrivljenik, dok je suprug odstranio psa I. okrivljenika sa njihovog ručnika.

Sudac smatra da je iskaz imenovane svjedokinje razumljiv, životan i uvjerljiv, a zamijetio je i kako je izneseni iskaz u bitnim okolnostima usklađen s obranom II. okrivljenika, njezinog supruga, te da se njezin iskaz i obrana II. okrivljenika međusobno u odlučnom dijelu potvrđuju i nadopunjuju.

Međutim, sudac je iskaz ove ispitane svjedokinje cijenio s oprezom odnosno sumnjom jer je zaključio kako je imenovana svjedokinja, koja je ispitana povodom prijedloga II. okrivljenika, zbog životno razumljivih razloga snažno zainteresirana za ishod ovog postupka koji se vodi protiv I. okrivljenika, ali i njezinog supruga kao II. okrivljenika.

Sudac smatra da je ova svjedokinja svoj iskaz iznijela pristrano u korist II. okrivljenika, s kojim ju nesporno povezuje bliska osobna i emotivna povezanost, odnosno čvrsti bračni i obiteljski odnos, a na štetu I. okrivljenika kojeg je, suprotno iznijetim iskazima svih drugih ispitanih svjedoka, pa čak i iznesenoj obrani samog II. okrivljenika, prikazala odgovornim za remećenje javnog reda i mira, počinjenog vikanjem, u podjednakoj mjeri kao i svog supruga.

Ipak, sudac se povodom iskaza imenovane svjedokinje, a nakon usporedbe sa svim drugim izvedenim osobnim i materijalnim dokazima, učvrstio u uvjerenju kako s jedne strane I. okrivljenik nije kriv za prekršaje koji su mu stavljeni na teret, a s druge strane da je II. okrivljenik nepobitno kriv za prekršaj koji je njemu optužnim prijedlogom stavljen na teret.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, kao i usporedbom tih dokaza, utvrdio da su u označenoj dokaznoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti navedene u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio optužni akt i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenika, a koje su oba okrivljenika u bitnom iznijeli u svojim obranama iskazanim pred Sudom.

10.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 18.02.2025.g., za osobu: PV, utvrdio da je I. okrivljenik do tada bio prekršajno osuđen zbog prekršaja vezanog za promet.

11.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

12.

Sudac nije izvodio druge moguće i eventualno postojeće osobne i materijalne dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka, a smatra kako se izvođenjem novih dokaza, nakon iznesenih obrana I. i II. okrivljenih i nakon izvođenja svih već navedenih dokaza, činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi ili razjasniti niti bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na I. i II. okrivljenike, osim o oslobađanju od optužbe za I. okrivljenika, a proglašavanju krivim i kažnjavanje za II. okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

13.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom I. okrivljenika, kao i s obranom II. okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da I. okrivljenik predmetne zgode nije postupao na načine opisane u točki I/ u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, te je s uvjerenjem zaključio da I. okrivljenik nije kriv jer nije počinio prekršaje za koje se optužuje.

14.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Isti Zakon u čl.30. propisuje, uz ostalo, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura, tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

15.

Sudac je uvjeren kako I. okrivljenik nije počinio prekršaje koji su mu stavljeni na teret Optužnim prijedlogom, nalazeći za takav stav uporište u više osnova, argumenata i/li činjenica.

Prvo, nesporno je utvrdio da je I. okrivljenik ustrajno i odlučno te životno i vrlo uvjerljivo poricao da bi počinio terećene prekršaje.

Drugo, ispitana svjedokinja ĐV je izravno potvrdila da je imenovani pas u njezinom vlasništvu, što je potvrdio i I. okrivljenik, a također su tu činjenicu direktno potvrdili i svjedoci ŠV i FV.

Treće, ispitane svjedokinje ĐV i MV izravno su potvrdile kako I. okrivljenik predmetne zgode nije vikao, dok je svjedok FV tu okolnost potvrdio na indirektan način.

Četvrto, tijekom prekršajnog postupka II. okrivljenik je jasno, izravno i uvjerljivo potvrdio da je predmetne zgode I. okrivljenik bio miran i nije vikao nego je samo rekao da će zvati policiju.

Peto, ispitana svjedokinja KV jedina je iskazala kako je i I. okrivljenik vikao, ali je sudac zaključio da je pritom ova svjedokinja bila neuvjerljiva, pristrana i nevjerodostojna, pa u tom dijelu nije prihvatio njezin iskaz.

16.

Slijedom navedenih iscrpnih osnova, racionalnih argumenata i utvrđenih činjenica, a nakon njihovog savjesnog uspoređivanja i analiziranja, sudac uvjereno smatra kako I. okrivljenik zapravo nije stvarno postupio suprotno odredbama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na načine kako je optužen.

17.

Tijekom provođenja glavne rasprave i izvođenja dokaznog postupka I. okrivljenik, svjedokinja ĐV i svjedoci ŠV i FV, suglasno su potvrdili da je imenovani pas u vlasništvu svjedokinje ĐV.

Stoga je sudac s uvjerenjem zaključio da I. okrivljenik nije počinio prvi prekršaj remećenja javnog reda i mira koji mu je stavljen na teret, jer je u predmetnoj situaciji taj prekršaj eventualno mogla počiniti evidentno nazočna vlasnica psa, pod uvjetom ako je bez nadzora i neoprezno držala označenog psa, odnosno životinju koja može povrijediti ili ugroziti građane.

18.

Nadalje, tijekom prekršajnog postupka I. okrivljenik, svjedokinja ĐV, kao i svjedoci ŠV i FV, također su suglasno izjavili kako I. okrivljenik prilikom inkriminiranog događaja nije vikao.

Međutim, sudac je ipak pritom osobito cijenio i prihvatio izravnu i vrlo uvjerljivu potvrdu II. okrivljenika da je I. okrivljenik predmetne zgode bio miran i nije vikao.

Stoga je sudac s uvjerenjem zaključio da I. okrivljenik nije počinio niti drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret optužnim aktom, jer na javnom mjestu nepobitno nije vikao, pa niti na taj način nije remetio javni red i mir.

19.

Stoga je sudac odlučio da I. okrivljenika, zbog postojanja okolnosti koje isključuju krivnju, treba osloboditi od optužbe za oba terećena prekršaja u smislu čl.182.st.1.t.2. Prekršajnog zakona.

20.

Slijedom navedenog, temeljem propisa označenih u točki I/ u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka, u odnosu na I. okrivljenika, padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

III/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane II. okrivljenika RV, odnosno njegovog neizravnog i djelomičnog priznanja, kao i obrane I. okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ponašajući se na način opisan u točki II/ u izreci presude, pa da je tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Sudac je cijenio iznijete obrambene navode II. okrivljenika, pa je zaključio kako je on, s jedne strane, izravno poricao krivnju za terećeni prekršaj, dok je s druge strane, neizravno priznao počinjenje istog prekršaja, na način da je u odlučnom dijelu potvrdio činjenični opis radnje prekršaja koji mu se stavlja na teret, iznoseći bitne činjenice jasno i životno, iako je pritom isticao okolnosti koje bi po njegovom očekivanju trebale dovesti do njegovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, a sve u cilju izbjegavanja ili umanjivanja kažnjavanja zbog počinjenog prekršaja.

Sudac je osobito cijenio obranu II. okrivljenika u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode nogom odgurnuo psa prema I. okrivljeniku i vlasnici psa ĐV i pritom povikao riječi: U pičku materinu i vi i pas, čuvajte ga, kao i u dijelu gdje prilikom suočenja iznosi da je zbog ne držanja psa pod nadzorom toga dana reagirao.

Sudac je mišljenja kako je II. okrivljenik svoju obranu iznosio promišljeno i svrsishodno te da je prvotno isticao okolnosti koje bi po njegovom shvaćanju trebale prikazati I. okrivljenika kao podjednako krivog za nastali događaj i remećenje javnog reda i mira, a zapravo pravdajući time svoje protupravno postupanje i umanjujući vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira, a sve u namjeri kako bi umanjio svoju odgovornost za nastali sukob i svoje nepristojno ponašanje, to jest za počinjeni prekršaj, pa tako za sebe ostvario povoljniju poziciju u postupku i ishodio poželjniju i ugodniju sudsku odluku koja će više odgovarati njegovim interesima.

Sudac je zaključio kako je razumljivo i stvarno moguće da je II. okrivljenik oblikovao svoju obranu na izneseni način u cilju pravdanja, relativiziranja i umanjivanja težine svojih protupravnih postupaka i vlastitog doprinosa razvoju konflikta koji je završio u svađi i vikanju, to jest u njegovom nepristojnom ponašanju.

Sudac smatra kako postoji osnovana vjerojatnost da je II. okrivljenik svoju obranu iznio u svrhu postizanja vlastite koristi, s namjerom kako bi kod suca stvorio dojam i uvjerenje da je bio izazvan nepriličnim, nekulturnim i nepristojnim ponašanjem I. okrivljenika, pa da ga je zbog toga verbalno napao, a sve to u pokušaju kako bi opravdao svoje protupravno postupanje i umanjio vlastiti doprinos nastanku i razvoju remećenja javnog reda i mira.

Sudac je cijenio i obranu I. okrivljenika, pa ju je prihvatio u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode nepoznati muškarac počeo vikati na njega vulgarnim riječima te kako je isti vikao da konkretno mjesto nije njegovo mjesto te da zašto stavlja deku i rezervira mjesto.

Sudac je zaključio da je nepoznati muškarac zapravo bio II. okrivljenik DV, te da obrana I. okrivljenika razložno podupire i smisleno nadopunjuje obranu II. okrivljenika u dijelu gdje isti naknadno indirektno priznaje počinjenje prekršaja za koji je optužen, te da jasno potvrđuje opis predmetnog događaja.

Sudac je izvedeni dokaz suočenjem između I. i II. okrivljenika cijenio na način kako je to navedeno u točki II/4. u obrazloženju ove presude.

Temeljem tog dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi utjecale na suca na način da bi mogao promijeniti svoje uvjerenje, stečeno temeljem drugih izvedenih osobnih dokaza, kako je II. okrivljenik predmetne zgode na javnom mjestu vikao na I. okrivljenika nepristojne riječi, to jest psovke, pa da se tako ponašao na nepristojan način, odnosno da je na taj način remetio javni red i mir te da je time stvarno počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja Optužnog prijedloga podnesenog od strane ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje ĐV u dijelu gdje ističe kako je predmetne zgode II. okrivljenik prvo udario psa nogom, a da se nakon toga događalo sve ostalo što on opisuje u svojoj obrani.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje MV u dijelu gdje iskazuje kako je predmetne zgode II. okrivljenik jako vikao, da je bio nervozan i agresivan, kao i u dijelu gdje iznosi da je II. okrivljenik vikao zato što su stavili ručnik pored njegovog i da je pas mokrio po njegovom ručniku.

Sudac je cijenio i iskaz svjedoka CV u dijelu gdje iznosi da je zamijetio II. okrivljenika kako je jako nogom udario Lidijinog psa koji je tada pobjegao.

Sudac je cijenio i iskaz svjedokinje KV, supruge II. okrivljenika, u dijelu gdje iznosi kako je predmetne gode njezin suprug prigovarao I. okrivljeniku, te da je pri tome galamio.

Sudac je sve izvedene materijalne dokaze, koji su ranije spomenuti, cijenio na način kako je to već navedeno u točki II/9. u obrazloženju ove presude.

10.

Sudac je uvidom u Potvrdu izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdanu dana 18.02.2025.g., za osobu: DV, utvrdio da II. okrivljenik do tada nije bio prekršajno osuđivan.

11.

12.

Sudac nije izvodio druge moguće i eventualno postojeće osobne i materijalne dokaze, zbog svih razloga koju su već navedeni te podrobno objašnjeni i argumentirani u točki II/12. u obrazloženju ove presude.

13.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom izravnog poricanja krivnje od strane II. okrivljenika, ali istodobno i djelomičnog neizravnog priznanja terećenog prekršaja, potvrđivanjem odlučnog dijela činjeničnog opisa radnje istog prekršaja, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je II. okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki II/ u izreci ove presude.

14.

15.

Sudac smatra da je predmetne zgode II. okrivljenik svojim postupanjem, odnosno vikanjem i drugim nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja djela prekršaja za koje se optužuje, jer je izazvao i započeo verbalni sukob, odnosno svađu, a pritom i udario nogom psa, na javnom mjestu, pa se u nastaloj situaciji, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa svakako ponašao nepristojno te je na takav način zasigurno remetio javni red i mir.

16.

Slijedom navedenog sudac je nakon iznesene obrane II. okrivljenika, iznesene obrane I. okrivljenika, kao i svih osobnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom provedenog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenom prekršaju kao u točki II/ u izreci presude, pa je II. okrivljenika proglasio krivim te ga kaznio novčanom kaznom u visini za koju smatra da je primjerena i opravdana te da odgovara stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja II. okrivljenika.

17.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

18.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani II. okrivljenika postoje posebno izražene olakotne okolnosti i to indirektno djelomično priznanje počinjenja terećenog prekršaja, dosadašnja prekršajna neosuđivanost, a osobito okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani II. okrivljenika.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne u propisanom iznosu, II. okrivljeniku izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma kazne, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje Zakonom propisane.

19.

Vrednujući razmjere i objektivnu težinu počinjenog prekršajnog djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja, a uzimajući u obzir sve okolnosti počinjenja prekršaja u njihovoj ukupnosti i kvaliteti, sudac nalazi da je u predmetnom slučaju novčana kazna izrečena u umanjenom iznosu primjerena svim okolnostima počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti II. okrivljenika, odnosno da nije preniska ni previsoka, već da je dostatna svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te smatra da će se upravo ovako izrečenom visinom novčane kazne ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

20.

Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozorava se II. okrivljenik da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

21.

Za počinjeni prekršaj opisan u točki II/ u izreci presude, II. okrivljeniku nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.

Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani II. okrivljenika.

22.

Odluka o trošku prekršajnog postupka u odnosu na II. okrivljenika temelji se na propisima navedenim u točki II/ u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 22. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte