1 

Poslovni broj: 21 Kž-572/2023-7

Poslovni broj: 21 Kž-572/2023-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Vukovaru od 26. lipnja 2023., broj 12 K-86/2020-11, u javnoj sjednici vijeća u nazočnosti održanoj 14. studenog 2023. u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenka Babića,

p r e s u d i o  j e

              Žalba optuženika A. B. odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda suda prvoga stupnja. 

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom od 23. lipnja 2023. broj 12 K-86/2020-11 Općinski sud u Vukovaru proglasio je krivim optuženika A. B. zbog kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11, te ga je na temelju istog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, u koju kaznu je optuženiku, na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme uhićenja od 21. do 22. lipnja 2016. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen platiti troškove provedenog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 826,65 eura[1] / 6.228,39 kn, te iznos paušala u iznosu od 70 eura / 527,42 kn.

2.              Protiv te presude žali se optuženik po branitelju M. C., odvjetniku Odvjetničkog društva C. i partneri d.o.o. u V.. Žalba je podnesena iz svih žalbenih osnova s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud ukine pobijanu prvostupanjsku presudu.

3.              Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru. U odgovoru na žalbu opovrgavaju se svi navodi žalbe optuženika i predlaže se da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

4.              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-679/2023-3 od 29. rujna  2023. vratio spis.

5.              U podnesenoj žalbi optuženik je predložio da se njega i branitelja izvijesti o sjednici vijeća, čemu je u smislu odredbe čl. 475. st. 1. ZKP/08 udovoljeno. Sjednici vijeća pristupio je zamjenik Županijske državne odvjetnice u Varaždinu Miljenko Babić, a nisu pristupili uredno pozvani  optuženik A. B. i njegov branitelj M. C., čime su se stekli uvjeti za održavanje sjednice vijeća u skladu s odredbom čl. 475. st. 3. ZKP/08.

6.              Žalba optuženika nije osnovana.

7.              Iako podnosi žalbu iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj istu ne konkretizira i ne navodi u čemu bi se konkretno ista sastojala, već je povezuje sa žalbenom osnovom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz te odredbe zakona.

8.              Žaleći se iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ustvrđuje da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu optuženika koji je ovaj dao prilikom prvog ispitivanja. Napominje da je optuženik u vrijeme prvog ispitivanja bio dugogodišnji ovisnik o opijatima i alkoholu i u vrijeme iznošenja obrane bio je pod utjecajem opijata. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno cijenio obranu optuženika koji je prilikom prvog ispitivanja priznao počinjenje kaznenog djela. Nadalje, žalitelj ističe da je otuđeni bicikl pronađen kod svjedoka I. R., od kojeg je oduzet i vraćen oštećeniku. Uz to tvrdi da se iz snimki nadzorne kamere ne može utvrditi  je li upravo optuženik osoba koja je otuđila bicikl oštećenika. Poziva se na postojanje tetovaža kod optuženika koje se na snimci nadzorne kamere ne vide. Osim naprijed navedenog optuženik osporava i nalaz i mišljenje vještaka P. Š. koji je vrijednost otuđenog bicikla procijenio na iznos od 2.500,00 kn.

9.              Valja istaći da je optuženik ispitan kod državnog odvjetnika prilikom kojeg ispitivanja je u potpunosti i cjelovito priznao počinjenje kaznenog djela. Nije točna tvrdnja žalitelja da bi pobijana presuda bila utemeljena isključivo na priznanju optuženika. Naime, iz iskaza svjedoka I. R. proizlazi da je u jednom navratu tijekom 2016. upravo optuženik A. B. kod njega u dvorište dovezao bicikl koji mu je kasnije oduzet od djelatnika policije. Radilo se o biciklu kojeg je oštećenik kasnije prepoznao kao njegovo vlasništvo. Treba napomenuti da prvostupanjski sud nije imao nikakvog razloga ne prihvatiti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka P. Š. o vrijednosti otuđenog bicikla kojeg je procijenio na iznos od 2.500,00 kn. Prvostupanjski je sud uspoređivanjem snimki prvog ispitivanja optuženika kod državnog odvjetnika te snimki nadzorne kamere utvrdio da se u konkretnom slučaju radilo upravo o optuženiku. Točno je da se na snimkama ne vide tetovaže, međutim iste nisu vidljive niti na snimci nadzorne kamere niti na snimci prilikom prvog ispitivanja optuženika kod državnog odvjetnika. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud, usporedbom izgleda optuženika na snimkama, da se na istima nalazi upravo optuženik A. B.. Pukim poricanjem da kazneno djelo nije počinio optuženik nije doveo u dvojbu utvrđenja prvostupanjskog suda posebice iz razloga što je odluka suda utemeljena osim na priznanju optuženika prilikom prvog ispitivanja i na ostalim provedenim dokazima. Stoga je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja neosnovana.

10.              U žalbi optuženik izrijekom navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, međutim tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, pa je i u tom dijelu pobijana presuda ispitana po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kojim ispitivanjem nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

11.              Optuženik se žali i na odluku o kazni, međutim niti tu žalbenu osnovu ne obrazlaže. Prilikom odmjeravanja kazne prvostupanjski je sud optuženiku s pravom cijenio isključivo samo otegotne okolnosti i to prvenstveno činjenicu da se radi o višestruko osuđivanoj osobi kako zbog kaznenih djela protiv imovine tako i kaznenih djela s elementima nasilja. Olakotnih okolnosti prvostupanjski sud nije našao. I po stavu ovog drugostupanjskog suda pravilnom ocjenom svih okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne  prvostupanjski ih je sud pravilno utvrdio i cijenio, a potom je optuženiku izrekao kaznu koju kao pravilno izrečenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, držeći da će se takvom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11.

12.              Slijedom svega naprijed navedenog žalbu optuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvoga stupnja, na temelju čl. 482. ZKP/08, s time što je pobijana presuda prethodno ispitana po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kojim ispitivanjem nisu nađene povrede iz te zakonske odredbe.  

U Varaždinu 14. studenoga 2023.