1

Poslovni broj: 21 Kž-608/2023-4

Poslovni broj: 21 Kž-608/2023-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih K. I. i M. O., zbog kaznenih djela iz čl. 242. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15.,  61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje:  KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženice M. O. podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 19. rujna 2023., poslovni broj: 14 Kov-128/2023-125, u sjednici vijeća održanoj 14. studenog 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene M. O..

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim rješenjem od 14. studenog 2022., poslovni broj: 14 Kov-128/2023-125, Općinski sud u Čakovcu odbio je temeljem čl. 351. st. 1. u vezi sa čl. 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje u tekstu: ZKP/08) kao neosnovan prijedlog okrivljene M. O. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje: zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog broj 511-21-06/5-7/21 od 12. siječnja 2021., fotodokumentacija pretrage doma, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog broj 00028614, službena zabilješka Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog broj 511-21-06/5-7/21, o pronađenim predmetima prilikom pretrage, od 13. siječnja 2021., službena zabilješka Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog, o pregledu pronađene bilježnice “speed” i njezina sadržaja, od 13. siječnja 2021., privremeno oduzeta bilježnica s natpisom “speed”, osam slipova s bankomata, zbirna evidencija po osobama, zbirna evidencija po mjesecima, tablični prikaz entiteta iz oduzete bilježnice s prikupljenim podacima, preslike bilježnice/evidencije u dijelu u kojem se navode pseudonimi M. ”, M. ”, M. ”, M. ” i M. ”, O. ”, O. i O. ”, D. i D. ”, S. ”, C. N. ”, N. ” i N. ”, T. i T. ”, J. i J. ”, S. ” i S. ”, S. ” i S. ”, S. ”, kao i svi drugi dokazi koji su proizašli iz pretrage.

2.              P. toga rješenja žali se okrivljenica M. O. po branitelju S. K., odvjetniku u Č.. Žalba je podnesena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da   Županijski sud u Varaždinu prihvati žalbe, preinači pobijano rješenje na način da iz spisa izdvoji nezakonite dokaze sukladno prijedlogu obrane, a podredno da ukine rješenje i predmet vrati prvostupanjskom vijeću na ponovno odlučivanje radi potpunog i zakonitog provođenja postupka povodom prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokaza.

 

3.              U smislu čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak od 1. ožujka 2022 broj KŽ-DO-721/2023-3. isti vratio ovome drugostupanjskom sudu.

 

4.              Žalba okrivljenice M. O. nije osnovana.

 

5.               Okrivljenica se u podnesenoj žalbi žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08 jer smatra da sud prvog stupnja nije primijenio, odnosno da nije pravilno primijenio odredbe čl. 10., čl. 86., čl. 242, čl. 243., čl. 253 i čl. 254. st. 1. ZKP/08 te čl. 195. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022., dalje: PZ-a). Navedenu žalbenu osnovu okrivljenica M. O. obrazlaže navodeći da naredba Općinskog suda u Čakovcu za pretragu doma i drugih prostora od 12. siječnja 2021., broj Pp Prz-1/2021-2 dana na temelju odredbe čl. 159. st. 1. i st. 5 PZ-a., ne sadrži valjanu ocjenu osnove sumnje da bi okrivljenici počinili kazneno djelo radi kojeg je navedena poduzeta pretraga budući da se u odnos na tu činjenicu u navedenoj naredbi navodi samo "da su ispunjeni zakonski uvjeti ove naredbe". Žaliteljica smatra da iz takvog obrazloženja predmetne naredbe nije vidljivo da li je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava međimurska, Policijska postaja Prelog, u prijedlogu za izdavanje naredbe za hitno izvođenje dokaza od 11. siječnja 2021. pod brojem: 511-21-06-54/21 naveo bilo kakve činjenice i dokaze kojima se na razini osnove sumnje mogu utvrditi okolnosti koje bi opravdavale izdavanje naredbe za hitno provođenje pretrage obiteljskih kuća na adresi P. Prema mišljenju žaliteljice, iz citiranog obrazloženja naredbe proizlazi da su za sud prvog stupnja ispunjeni uvjeti za izdavanje naredbe za pretragu samo zato što je to policija zatražila, a neovisno o postojanju odnosno nepostojanju osnove sumnje da je počinjen prekršaj, iako je u odredbi čl. 159. st. toč. 1. PZ-a postojanje osnove sumnje izričito propisano kao zakonski uvjet za provođenje hitnog izvođenja dokaza pretragom. Nadalje žaliteljica  navodi da u spornoj naredbi nije konkretiziran prekršaj za koji bi postajala osnova sumnje da su počinili okrivljenici, niti je naveden činjenični opis. Također žaliteljica ističe da naredbom nije bila obuhvaćena okrivljenica M. O., niti joj je naredba uručena prije pretrage, a na koji način joj je onemogućeno da se upozna s razlozima pretrage u njezinoj obiteljskoj kući, da sudjeluje u pretrazi i da angažira branitelja. U žalbi se ujedno posebno ističe da obavljanje pretrage u obiteljskim kućama okrivljenika predstavlja povredu i zadiranje u pravo na privatnost, pravo na dom te pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života, koja su prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i čl. 8 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema daljnjem obrazloženju žaliteljice u žalbi, smisao izdavanja naredbe od strane suda je da sudbena vlast provede kontrolu potrebe tako radikalnog zahvata u navedena temeljna ljudska prava, zbog čega izdavanje naredbe za pretragu  mora biti rezultat pažljivog razmatranja  i ocjene svih činjenica i okolnosti koje utječu na odluku osnovanosti takve radnje i postojanje razmjera između upotrebe mjere i postizana legitimnog cilja. Za potvrdu ispravnosti svog stava žaliteljica se poziva na rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kž-136/2021-5 od 9. ožujka 2021., rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2017. broj I Kž Us-7/2017-4, presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Republike Hrvatske od 15. siječnja 2015. i presudu istog suda predmetu Matanović protiv Republike Hrvatske od 4. srpnja 2017.

7.              Suprotno mišljenju žaliteljice, ni jednom odredbom ZKP/08, na primjenu kojeg zakona izravno upućuje odredba čl. 159. st. 5. PZ-a, nije propisano da bi nedostaci u obrazloženju naloga, pa i u odnosu na obrazloženje postojanja dovoljnog stupnja sumnje, bili sankcionirani na način da bi takav dokaz bio nezakoniti dokaz. Prije svega naredba sama za sebe nema značaj dokaza već procesne odluke kao kontrole zahtjeva kojim se traži izdavanje te vrste naloga i naredbi. Nadalje, odredbom čl. 250. ZKP/08 propisano je da su pretraga i rezultati pretrage nezakoniti samo u slučaju ako je pretraga obavljena bez pisanog naloga. Na temelju odredbe čl. 242. st. 1. ZKP/08, nalog za pretragu mora sadržavati oznaku predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će provesti pretragu. Nesporno, u ovom slučaju pretraga je određena  pisanom naredbom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela od 12. siječnja 2021., broj Pp Prz-1/2021-2 na temelju obrazloženog zahtjeva Policijske uprave međimurske, Policijske postaje Prelog zbog vjerojatnosti da bi se pretragom mogli pronaći predmeti u smislu prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" broj: 107/01., 89/02.,163/03., 141/04., 40/07. i 149/09.). Dakle suprotno tvrdnji žaliteljice naveden je prekršaj zbog kojeg je određena pretraga. U obrazloženju navedene naredbe utvrđeno je da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izdavanje naredbe te je i u izreci i u obrazloženju naredbe naznačena svrha pretrage, a to je traženje psihoaktivne tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge. Stoga u ovom slučaju nema nedostataka u obrazloženju naredbe, a kad bi i postojali, bili bi bez utjecaja na zakonitost same pretrage, o čemu je zauzet i jasan stav u mnogobrojnim sudskim odlukama, primjerice u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. listopada 2021., broj Kzz- 33/2021-3. Valja navesti da je spomenutom presudom  Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti državnog odvjetnika utvrđeno da je pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 9. ožujka 2021. broj Kž-136/2021-5, a na koje se žaliteljica poziva u žalbi , povrijeđen zakon u odredbi čl. 86. i čl. 351. u vezi s čl. 10., čl. 242. i čl. 250. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje u tekstu-ZKP/08-19) i da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i st. 3. ZKP/08-19. Isto tako žaliteljica se neosnovano poziva i na presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Dragojević protiv Republike Hrvatske od 15. siječnja 2015. i predmetu Matanović protiv Republike Hrvatske od 4. srpnja 2017. te rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2017. broj I Kž Us-7/2017-4 jer se u tim odlukama radi o ocjeni zakonitosti provođenja posebnih dokaznih radnji sukladno čl. 332. do 339. ZKP/08, dok se u ovom konkretnom slučaju radi o provođenje pretrage smislenom primjenom odredaba čl. 240. do 260. ZKP/08. Ujedno valja istači da je i odnosu na posebne dokazne radnje  presudom suda Europske Unije od 16. veljače 2023. broj C-349/21 utvrđeno da čl. 15. st. 1. Direktive 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama), u vezi s čl. 47. drugim stavkom Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da mu se: "ne protivi nacionalna praksa, u skladu s kojom se sudske odluke kojima se odobrava korištenje posebnim istražnim metodama povodom obrazloženog i temeljitog zahtjeva kaznenih tijela sastavljaju na temelju unaprijed utvrđenog teksta i ne sadržavaju individualizirane razloge, nego se u njima, uz razdoblje valjanosti tih odobrenja, samo navodi da su poštovani zahtjevi predviđeni tim zakonodavstvom, koji se navode u tim odlukama, pod uvjetom da se precizni razlozi zbog kojih je nadležni sud smatrao da su poštovani zakonski uvjeti s obzirom na činjenične i pravne elemente predmetnog slučaja mogu lako i nedvosmisleno izvesti iz usporednog čitanja odluke i zahtjeva za odobrenje, pri čemu taj zahtjev mora biti učinjen dostupnim, nakon izdanog odobrenja, osobi u odnosu na koju je odobreno korištenje posebnim istražnim metodama".

7.1.              U odnosu na žalbene navode žaliteljice da spornom naredbom suda prvog stupnja nije bila obuhvaćena okrivljenica M. O. niti joj je naredba uručena, valja odgovoriti da je naredba za pretragu obiteljskih kuća bila naslovljena na okrivljenika K. I. i na njegovog oca kao vlasnike i posjednike nekretnina, dok je za okrivljenicu M. O. tek prilikom pretrage utvrđeno da ista živi na jednoj od adresa kao izvanbračna supruga i da se na nju odnose rezultati pretrage. Budući da je predmetna pretraga provedena zakonito, rezultati  pretrage u odnosu na okrivljenicu M. O. koja je na taj način otkrivena i proscesuirana predstavljaju tzv. slučajni nalaz što prema ZKP/08 nije nezakoniti dokaz.   

8.               Iako se žaliteljica izrijekom žali i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tu žalbenu osnovu posebno ne obrazlaže već samo navodi da istu smatra ostvarenom iz razloga navedenih u okviru istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a na što je odgovoreno pod prethodnom točkom ovog obrazloženja. 

 

9.              Zbog navedenog, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te je njihova žalba neosnovana pa ju je trebalo odbiti i na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci, s time što je pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, a ispitivanjem je utvrđeno da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

 

U Varaždinu 14. studenoga 2023.