Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž R-874/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom po sucima i to: Vedrani Perkušić, predsjednici vijeća, dr. sc. Ivanu Tironiju, članu vijeća i sudcu izvjestitelju i dr. sc. Danieli Pivčević, članici vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Šojić-Mićunović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika pod 1) GTM d.o.o. iz Velike Gorice, J. Habdelića 14, OIB: 42349541784, zastupanog po punomoćnici Ireni Tušak Miletić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Tušak Miletić i Partneri iz Zagreba, tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, OIB:16308837296, zastupanog po punomoćnici Aniti Filipović, odvjetnici u Zagrebu i tuženika pod 3) Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika pod 1) GTM d.o.o., tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o. i tuženika pod 3) Grada Zagreba, protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021- 182 od 6. svibnja 2022., na sjedni vijeća održanoj 22. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkama II.,
IV. i V. izreke.
II. Odbija se žalba tuženika pod 1) GTM d.o.o. kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke i to u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 1) GTM d.o.o.
III. Odbija žalba tuženika pod 2) „Mešić com“ d.o.o. kao neosnovana te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkama I. i III. izreke i to u dijelu koji se odnosi na tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o.
IV. Djelomično se preinačava presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. i to u odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb, na način da se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je prihvaćen u točkama I. i III. izreke prvostupanjske presude, u odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb, odbija kao neosnovan.
V. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točkama VI., VII.,
VIII. i IX. izreke presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 15 Pr- 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. na način da se sudi:
a) nalaže se tuženiku pod 1) GTM d.o.o i tuženiku pod 2) "Mešić com" d.o.o. da solidarno, u roku 15 dana, s osnove naknade parničnog troška isplate tužitelju iznos od 9.197,61 euro (devet tisuća sto devedeset i sedam eura i šezdeset i jedan cent).
b) nalaže se tužitelju da u roku 15 dana s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku pod 3) Gradu Zagrebu iznos od 15.855,90 eura (petnaest tisuća osamsto pedeset i pet eura i devedeset centi).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:
I. Nalaže se I-tuženiku GTM d.o.o. iz Velike Gorice, J. Habdelića 14, OIB- 42349541784, II-tuženiku Mešić com d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, OIB- 16308837296 i III-tuženiku Gradu Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB-61817894937 da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete i tuđe pomoći ukupan iznos od 122.740,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 120.500,00 kuna počevši od 31. srpnja 2010. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a na iznos od 2.240,00 kuna počevši od 06. svibnja 2022. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.
II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj solidarno potražuje od I tuženika, II tuženika i III tuženika zateznu kamatu na iznos od 2.240,00 kuna za period od 31. srpnja 2010. godine do 05. svibnja 2022. godine. Poslovni broj 15 Pr-12479/2021-182 2
III Nalaže se I-tuženiku GTM d.o.o. iz Velike Gorice, J. Habdelića 14, OIB- 42349541784, II-tuženiku Mešić com d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, OIB- 16308837296 i III-tuženiku Gradu Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB-61817894937 da u roku od 15 dana solidarno isplate tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] na ime izgubljene zarade ukupan iznos od 94.633,84 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, po stopi koju određuje čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom
- na iznos od 913,43 kuna od 16. listopada 2007. godine,
- na iznos od 1.152,42 kuna od 16. studenog 2007. godine,
- na iznos od 1.292,54 kuna od 16. prosinca 2007.godine,
- na iznos od 1.432,65 kuna od 16. siječnja 2008. godine,
- na iznos od 1.835,47 kuna od 16. veljače 2008. godine,
- na iznos od 1.747,90 kuna od 16. ožujka 2008. godine,
- na iznos od 1.362,59 kuna od 16. travnja 2008. godine,
- na iznos od 1.099,88 kuna od 16. svibnja 2008. godine,
- na iznos od 1.222,48 kuna od 16. lipnja 2008. godine,
- na iznos od 1.222,48 kuna od 16. srpnja 2008. godine
- na iznos od 876,40 kuna od 16. kolovoza 2008.godine,
- na iznos od 1.099,88 kuna od 16. rujna 2008. godine,
- na iznos od 1.082,37 kuna od 16. listopada 2008. godine,
- na iznos od 959,77 kuna od 16. studenog 2008. godine,
- na iznos od 1.432,65 kuna od 16. prosinca 2008.godine,
- na iznos od 1.782,93 kuna od 16. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 2.010,61 kuna od 16. veljače 2009. godine,
- na iznos od 1.730,39 kuna od 16. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 1.082,37 kuna od 16. travnja 2009. godine,
- na iznos od 1.222,48 kuna od 16. svibnja 2009. godine,
- na iznos od 1.082,37 kuna od 16. lipnja 2009. godine,
- na iznos od 1.450,16 kuna od 16. srpnja 2009. godine
- na iznos od 924,74 kuna od 16. kolovoza 2009.godine,
- na iznos od 1.064,85 kuna od 16. rujna 2009. godine,
- na iznos od 1.047,34 kuna od 16. listopada 2009. godine,
- na iznos od 1.064,85 kuna od 16. studenog 2009. godine,
- na iznos od 1.222,48 kuna od 16. prosinca 2009.godine,
- na iznos od 2.028,12 kuna od 16. siječnja 2010. godine,
- na iznos od 2.203,26 kuna od 16. veljače 2010. godine,
- na iznos od 1.923,04 kuna od 16. ožujka 2010. godine,
- na iznos od 1.345,08 kuna od 16. travnja 2010. godine,
- na iznos od 1.117,40 kuna od 16. svibnja 2010. godine,
- na iznos od 1.187,45 kuna od 16. lipnja 2010. godine,
- na iznos od 1.047,34 kuna od 16. srpnja 2010. godine
- na iznos od 977,28 kuna od 16. kolovoza 2010.godine,
- na iznos od 1.047,34 kuna od 16. rujna 2010. godine,
- na iznos od 942,26 kuna od 16. listopada 2010. godine,
- na iznos od 1.257,51 kuna od 16. studenog 2010. godine,
- na iznos od 1.082,37 kuna od 16. prosinca 2010.godine,
- na iznos od 1.817,96 kuna od 16. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 1.852,98 kuna od 16. veljače 2011. godine,
- na iznos od 1.782,93 kuna od 16. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 1.292,54 kuna od 16. travnja 2011. godine,
- na iznos od 1.187,45 kuna od 16. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 1.152,42 kuna od 16. lipnja 2011. godine,
- na iznos od 2.304,66 kuna od 16. srpnja 2011. godine
- na iznos od 2.136,64 kuna od 16. kolovoza 2011.godine,
- na iznos od 1.713,67 kuna od 16. rujna 2011. godine,
- na iznos od 1.797,71 kuna od 16. listopada 2011. godine,
- na iznos od 1.937,78 kuna od 16. studenog 2011. godine,
- na iznos od 1.909,77 kuna od 16. prosinca 2011.godine
- na iznos od 2.273,95 kuna od 16. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 2.359,00 kuna od 16. veljače 2012. godine,
- na iznos od 2.189,95 kuna od 16. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 1.797,71 kuna od 16. travnja 2012. godine,
- na iznos od 1.909,77 kuna od 16. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 1.713,67 kuna od 16. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 1.713,67 kuna od 16. srpnja 2012. godine
- na iznos od 1.825,73 kuna od 16. kolovoza 2012.godine,
- na iznos od 1.713,67 kuna od 16. rujna 2012. godine,
- na iznos od 1.825,73 kuna od 16. listopada 2012. godine,
- na iznos od 1.713,67 kuna od 16. studenog 2012. godine,
- na iznos od 2.133,88 kuna od 16. prosinca 2012.godine.
IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu I tuženik, II tuženik i III tuženik solidarno isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 94.633,84 kuna.
V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj solidarno potražuje od I tuženika, II tuženika i III tuženika na ime izgubljene zarade iznos od 239.904,40 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, po stopi koju određuje čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom
- na iznos od 2.502,94 kuna od 16. rujna 2007. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. listopada da 2007. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. studenog 2007. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. prosinca 2007.godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. siječnja 2008. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. veljače 2008. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. ožujka 2008. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. travnja 2008. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. svibnja 2008. godine,
- na iznos od 3.877,94 kuna od 16. lipnja 2008. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. srpnja 2008. godine
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. kolovoza 2008.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. rujna 2008. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. listopada 2008. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. studenog 2008. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. prosinca 2008.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. siječnja 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. veljače 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. ožujka 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. travnja 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. svibnja 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. lipnja 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. srpnja 2009. godine
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. kolovoza 2009.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. rujna 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. listopada 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. studenog 2009. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. prosinca 2009.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. siječnja 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. veljače 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. ožujka 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. travnja 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. svibnja 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. lipnja 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. srpnja 2010. godine
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. kolovoza 2010.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. rujna 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. listopada 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. studenog 2010. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. prosinca 2010.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. siječnja 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. veljače 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. ožujka 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. travnja 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. svibnja 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. lipnja 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. srpnja 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. kolovoza 2011.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. rujna 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. listopada 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. studenog 2011. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. prosinca 2011.godine
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. siječnja 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. veljače 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. ožujka 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. travnja 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. svibnja 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. lipnja 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. srpnja 2012. godine
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. kolovoza 2012.godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. rujna 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. listopada 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. studenog 2012. godine,
- na iznos od 3.750,00 kuna od 16. prosinca 2012.godine.
VI. Nalaže se I-tuženiku GTM d.o.o. iz Velike Gorice, J. Habdelića 14, OIB- 42349541784, II-tuženiku Mešić com d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, OIB- 16308837296 i III-tuženiku Gradu Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB-61817894937 da u roku od 15 dana solidarno naknade tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 67.524,03 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 118.676,83 kuna odbija kao neosnovan.
VII. Nalaže se tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da I-tuženiku GTM d.o.o. iz Velike Gorice, J. Habdelića 14, u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 40.656,05 kuna, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 70.144,45 kuna odbija kao neosnovan.
VIII. Nalaže se tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da II-tuženiku Mešić com d.o.o. iz Zagreba, Strojarska 22, OIB-16308837296 u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 65.552,42 kuna, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 64.689,49 kuna odbija kao neosnovan.
IX. Nalaže se tužitelju EČ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] da III-tuženiku Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB-61817894937 u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 61.629,97 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. svibnja 2022. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 71.807,69 kuna odbija kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude, očigledno u odbijajućem dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke, kao i u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem je naloženo da tužitelj naknadi tuženicima parnični trošak, tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08., 96/08. - odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati i onaj dio tužbenog zahtjeva koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan, odnosno da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženici pod 1) GTM d.o.o., pod 2) "Mešić com" d.o.o. i pod 3) Grad Zagreb, također su protiv prvostupanjske presude podnijeli žalbu, no oni je pobijajaju u dijelu pod točkama I. i III. izreke (dosuđujući dio) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem nisu uspjeli sa svojim zahtjevom za naknadom troška. Žalbu podnose zbog svih žalbenih razloga, dakle onih koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Svi tuženici predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je prihvatio tužbeni zahtjev, na način da u tom dijelu odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika, a tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja.
5. Žalba tužitelja djelomično nije osnovana, a djelomično je osnovana. Žalbe tuženika pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. nisu osnovana, dok je žalba tuženika pod 3) Grada Zagreba osnovana.
6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja kao radnika za naknadom neimovinske i imovinske štete (izgubljene zarade) koju da je pretrpio u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem na radu dana 31. srpnja 2007. na privremenom gradilištu osnovne škole u [adresa], u Zagrebu. Tužitelj naknadu štete zahtjeva od tuženika pod 1) GTM d.o.o. kao svog poslodavca i podizvođača radova (kod kojeg je radio kao pomoćni građevinski radnik), tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o. kao izvođača radova, te tuženika pod 3) Grada Zagreba, kao investitora - naručitelja radova. Tužitelj tvrdi kako je do štetnog događaja došlo prilikom iskopavanja zemlje radi polaganja kanalizacijskih cijevi kojom prilikom se zemlja na njega obrušila do visine ušiju, pri čemu da je zadobio teške tjelesne ozljede.
7. Prije svega je za reći kako je u ovom predmetu prvostupanjski sud prvotno donio presudu dana 19. travnja 2019., pod poslovnim brojem: 15 Pr – 2068/2011-149 kojom je u odnosu na tuženike pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, a djelomično ga odbio kao neosnovan. U odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb, prvostupanjski je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
8. Odlučujući o žalbama tužitelja te tuženika pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. protiv navedene prvostupanjske presude, Županijski je sud u Splitu, dana 25. ožujka 2021., pod poslovnim brojem: Gž R- 535/2019-2 donio rješenje kojim je ukinuo pobijanu presudu od 19. travnja 2019. te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju relevantno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je na taj način bio ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a (pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje).
9. S obzirom da je drugostupanjski sud u ovom postupku već ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio predmet Općinskom radnom sudu u Zagrebu na ponovno suđenje za reći je slijedeće. Odredbom članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 57/11.) koji je stupio na snagu 2. lipnja 2011. i koji se primjenjivao na postupke u kojima na dan stupanja na snagu ovog Zakona nije bila donesena prvostupanjska odluka, bio je dodan ZPP- u članak 437 a. koji je propisivao kako u postupku u parnicama iz radnih odnosa prvostupanjska se odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput. Kasnije je odredbom članka 80. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 25/13.). dalje ZID ZPP/13, koji je stupio na snagu 1. travnja 2013. dodan ZPP-u novi 366.a članak kojim je propisano da se prvostupanjska odluka u povodu žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje najviše jedanput.
10. Kako se u sudskoj praksi postavilo pitanje na koje se predmete odnosi zabrana dvostrukog ukidanja prvostupanjskih presuda to je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020., pod poslovnim brojem Su-IV-308/2020, zauzeto slijedeće pravno mišljenje: "Zabrana dvostrukog ukidanja iz čl. 366. a Zakona o parničnom postupku odnosi se na sve parnične postupke u tijeku, a ne samo na one u kojima je po prvi put prvostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2013."
11. Slijedom navedenog razvidno je kako ovaj drugostupanjski sud ni u kom slučaju više ne može u cijelosti ili djelomično ukinuti pobijanu presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, polovni broj: 15 Pr – 12479/2021-182 od 6. svibnja 2022. , te predmet vratiti (u cijelosti ili djelomično) prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
12. Nakon razmatranja žalbi parničnih stranaka, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu te postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
13. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je između tužitelja kao radnika i tuženika pod 1) GTM d.o.o. kao poslodavca dana 21. srpnja 2007. zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme kojim se ugovorom tužitelj obvezao obavljati poslove radnog mjesta građevinski radnik,
- da je tužitelj kao radnik tuženika pod 1) GTM d.o.o., kao poslodavca, doživio nesreću na radu 31. srpnja 2007.,
- da je do nesreće i ozljeđivanja tužitelja došlo na privremenom gradilištu osnovne škole u [adresa], u Zagrebu, i da je upravo u to vrijeme tužitelj bio u radnom odnosu sa tuženikom pod 1) GTM d.o.o. – poslodavcem,
- da je u vrijeme nastanka nesreće na radu tužitelj radio na poslovima pomoćnog građevinskog radnika (kod tuženika pod 1) GTM d.o.o., (tek tjedan dana prije štetnog događaja),
- da je tuženik pod 1) GTM d.o.o. (poslodavac tužitelja) bio podizvođač radova na predmetnom gradilištu, a tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. izvođača radova,
- da je do štetnog događaja došlo prilikom polaganja kanalizacijskih cijevi kojom prilikom se zemlja na tužitelja obrušila do visine ušiju, pri čemu da je zadobio teške tjelesne ozljede,
- da rov (kanal) u kojem je tužitelj polagao kanalizacijske cijevi nije bio osiguran – zaštićen razuporima (zaštitnom ogradom - oplatom) od odrona,
- da je rov (kanal) u dijelu na kojem je tužitelj polagao kanalizacijske cijevi bio dubine oko 2 metra,
- da tužitelj nije bio osposobljen za rad na gradilištu na siguran način,
- da na sam dan štetnog događaja radnici koji su polagali kanalizacijske cijevi nisu dobili nalog pretpostavljane osobe za ovaj posao, no da su ga dobili dan ranije i to baš od ... tuženika pod 1) GTM d.o.o., ŠČ, tako da su radove polaganja kanalizacijskih cijevi nastavili od prethodnog dana,
- da je ... tuženika pod 1) GTM d.o.o., ŠČ, pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj: KO- 1028/14 utvrđen krivim iz razloga što nije 31. srpnja 2007. na predmetnom gradilištu prilikom izgradnje kanalizacijskog odvoda, kao voditelj gradilišta i osoba zadužena za provođenje mjere zaštite na radu, proveo i organizirao radove na način da se njima ne utiče na sigurnost i zdravlje radnika, koji su izvodili predmetne građevinske radove,
- da je ŠČ postupio protivno propisima i općim priznatim pravilima struke te na taj način izazvao opasnost za život i zdravlje ljudi, što je u konkretnom slučaju dovelo do toga da se zemlja obrušila na ZČ (tužitelja) koji je u iskopanom rovu postavljao kanalizacijske cijevi, pri čemu je radnik ZČ, zadobio teške tjelesne povrede,
- da je ... tuženika pod 1) GTM d.o.o., ŠČ zbog počinjenog kaznenog djela protiv opće sigurnosti opisanog u članku 222. tada važećeg Kaznemog zakona osuđen na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine,
- da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja,
- da je tužitelj prilikom odrona zemlje koja je pala na njega zadobio teške tjelesne ozljede i to baš prijelom desne ključne kosti, iščašenje desnog ramenog zgloba, prijelom I., II., III., IV. i VIII. rebra lijevo, natučenje pluća kao i posttraumatski stresni poremećaj,
- da je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa pretrpljenim ozljedama podvrgnut kirurškom - bolničkom liječenju, te kasnije adekvatnoj medicinskoj terapiji,
- da je tužitelj kao posljedicu nesreće na radu i zadobivenih tjelesnih ozljeda trpio jake fizičke boli 4 dana, srednje fizičke boli deset dana, a slabe boli daljnjih trideset dana,
- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpio u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od ukupno 37% do 42%, i to uzimajući u obzir smanjenje njegovih životnih aktivnosti sa kirurško – neurološkog, pulmološkog i psihijatrijskog aspketa, u kojem će postotku u svakodnevnom životu morati ulagati dodatne napore,
- da se ovo smanjenje životnih aktivnosti tužitelja kod istog manifestira kroz ograničenja u pokretljivosti ramena, bolova u prsištu, promjeni u strukturi osobe, mentalnoj dezorganiziranosti, disfunkcionalnosti, reduciranim sposobnostima samokontrole i anksioznosti,
- da je tužitelj nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpio primarni strah koji je bio intezivan i kratkotrojan, te sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju od 4 dana, srednjeg inteziteta 7 dana, a slabijeg inteziteta trideset dana,
- da je kod tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi s zadobivenim ozljedama na radu došlo do naruženosti lakog stupnja, koja je povremeno uočljivo drugim osobama, (radi prijeloma ključne kosti),
- da je tužitelj nakon prometne nesreće bio potreban tuđe nemedicinske njege i pomoći u ukupnom trajanju od sto i dvanaest sati,
- da je cijena sata pružanja tužitelju usluge nemedicinske njege i pomoći iznosila dvadeset kuna (sada 2,65 eura),
- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika pod 1) GTM d.o.o. do 3. prosinca 2012.,
- da je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći i posljedicama iste na njegovo zdravlje bio privremeno nesposoban na rad (bolovanje) u razdoblju od 1. kolovoza 2007. do 3. prosinca 2012., uzimajući u obzir vrijeme u kojem je tužitelj još bio zaposlen kod tuženika pod 1) GTM d.o.o.,
- da je tužitelj imao na temelju ugovora o radu sa tuženikom pod 1) GTM d.o.o. mjesečnu bruto plaću u iznosu od 4.375,00 kuna (sada 580,66 eura),
- da je tužitelj u uzročno posljedičnoj vezi sa posljedicama štetnog događaja pretrpio imovinsku štetu u vidu izgubljene zarade i to za navedeno razdoblje od 1. kolovoza 2007. do 3. prosinca 2012., u ukupnom bruto iznosu od 94.633,84 kune (sada 12.560,00 eura),
- da navedeni iznos od 94.633,84 kune predstavlja razliku između iznosa koji bi primio s osnova plaće da štetnog događaja nije bilo i iznosa koji je primio za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja),
14. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih bolova i straha te smanjenje njegovih životnih aktivnosti i stupnja naruženosti te potrebe za tuđom, nemedicinskom njegom i pomoći. Ove činjenice naročito je utvrdio na temelju logičnih, stručnih i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke i to: MČ, dr. med., spec. pulmologa, mr. sc. Nade Lelas – Bahun, dr. med., spec. neuropsihijatra, mr. sc. FČ, dr. med., spec. kirurga i dr. sc. ŽČ, dr. med., spec. neurologa.
Visinu izgubljene zarade u bruto iznosu, kao razliku između plaće koju bi tužitelj po redovitom tijeku stvari ostvario da nije bilo štetnog događaja i naknade plaće koju je ostvario za vrijeme privremene nesposobnosti za rad (bolovanja), prvostupanjski je sud valjano utvrdio, posebno na temelju stručnog, logičnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka "Tkalec" d.o.o. za financijsku struku, za koga je pisani nalaz i mišljenje izradila djelatnica, vještak Lidija Tkalec Gradinščak.
15. Svi tuženici su u žalbama istaknuli kako nisu odgovorni za nastalu štetu tužitelju, dok su tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. i pod 3) Grad Zagreb, istaknuli i prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Stoga se prije svega potrebno osvrnuti na ove žalbene razloge svakog od pojedinog tuženika.
16.1. Već je navedeno kako je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja 31. srpnja 2007. bio zaposlen kod tuženika pod 1) GTM d.o.o., kao pomoćni građevinski radnik na predmetnom gradilištu. Tuženik pod 1) GTM d.o.o. je bio podizvođač predmetnih građevinski radova. Ove činjenice nisu ni bile sporne.
Prema odredbi članka 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 59/96., 94/96. 114/03. i 100/04., dalje ZZR), koja je odredba važila do 7. srpnja 2009.,(štetni događaj se zbio 31. srpnja 2007.) poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava, s time da je i radnik dužan (članak 77. stavak 1. i 3. ZZR-a) obavljati poslove dužnom pozornošću sukladno pravilima zaštite na radu propisanim (uz ostalo) odredbama tog Zakona i propisima donesenim na temelju njega. Navedeni opći propis kojim je uređeno pitanje odgovornosti poslodavca je i Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08.,125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23, dalje ZOO),koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006., dakle prije nastanka štetnog događaja. Odredbom članka 1067. stavak 2. ZOO-a propisane su pretpostavke za oslobađanje od objektivne odgovornosti. Poslodavac se sukladno označenoj odredbi oslobađa ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Nadalje sukladno odredbi članka 1067. stavak 3. ZOO-a poslodavac se odgovornosti može osloboditi djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Odredbom članka 1092. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.
Za napomenuti je kako je i odredbom članka 107. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 137/04 - pročišćeni tekst i 68/05.-Odluka Ustavnog suda RH, dalje ZR/04), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe članka 297. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.), propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
16.2. Tuženik pod 1) GTM d.o.o. otklanja od sebe odgovornost za nastanak štetnog događaja iz razloga jer da je tužitelj isključivo kriv za nastanak nesreća na radu i s time posljedično nastaloj mu neimovinskoj i imovinskoj šteti. Naime tuženik pod 1) GTM d.o.o. smatra kako je tužitelj samovoljno ušao u rov (kanal) u kojem je polagao kanalizacijske cijevi, i u kojem je došlo do štetnog događaja. Međutim, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno tj. da se tužitelj nije samovoljno spustio u rov (kanal) polagati kanalizacijske cijevi, već da je postupao po nalogu pretpostavljene osobe tj. ... tuženika pod 1) GTM d.o.o., ŠČ, koji je nalog izdao dan ranije (tj. 30. srpnja 2007.). U tom kontekstu posebno je za napomenuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako tužitelj uopće nije bio osposobljen za rad na gradilištu na siguran način, da mu poslodavac nije dao svu potrebnu zaštitnu opremu te da je na poslovima pomoćnog građevinskog radnika radio tek 7 dana. Posebno je za ponoviti kako je direktor tuženika pod 1) GTM d.o.o. ŠČ voditelj gradilišta i osoba zadužena za provođenje mjere zaštite na radu, pravomoćno osuđen u kaznenom postupku jer je postupio protivno propisima i općim priznatim pravilima struke te na taj način izazvao opasnost za život i zdravlje ljudi, što je u konkretnom slučaju dovelo do toga da se zemlja obrušila na ZČ (tužitelja) koji je u iskopanom rovu (kanalu) postavljao kanalizacijske cijevi. Kod takvog stanja stvari i ovaj drugostupanjski sud smatra kako tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku štetnog događaja već da je za nastanak istog odgovoran tuženik pod 1) GTM d.o.o.
16.3. To što tuženik pod 1) GTM d.o.o. na drugačiji način interpretira pojedine izvedene dokaze i ima drugačije shvaćanje o odgovornosti/doprinosu tužitelja za nastanak štetnog događaja nipošto ne znači da je prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Štoviše prvostupanjski je sud za svoje zaključke i shvaćanja dao valjanje, opsežne i logične argumente koje kao takve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je za reći kako sud ne mora izvesti sve dokaze koje su parnične stranke predložile, već samo one koje su od odlučujućeg značaja za točno i potpuno utvrđenje činjeničnog stanja, što je prvostupanjski sud valjano učinio i obrazložio, pa u tom smislu nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju povredu sugerira žalitelj – tuženik pod 1) GTM d.o.o.
17.1. Tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. u žalbi posebno ističe kako nije pasivno legitimiran u ovom postupku makar ne spori da je bio glavni izvođač radova na gradilištu na kojem je došlo do nesreće na radu u kojoj je tužitelj zadobio teške tjelesne povrede. Naime tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. ističe da budući nije poslodavac tužitelja to da mu ne odgovara ni za nastalu štetu. Pored toga u žalbi ističe kako sve da se i bavi opasnom djelatnošću za nastanak štetnog događaja ne može snositi nikakvu odgovornost. Ovo stoga jer da je u konkretnom slučaju tuženik pod 1) GTM d.o.o. izvodio građevinske radove (postavljanje kanalizacijskih cijevi), a ne on, tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o.
17.2. U svezi sa ovim žalbenim razlozima tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o. za reći je slijedeće.
Odredbom članka 1045. stavak 3. ZOO-a propisano je kako se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje, odredbom članka 1063. ZOO-a određeno je kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile uzrok štete. Odredbom članka ZOO-a određeno je kako za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. ZOO ne određuje što se smatra opasnom stvari ili opasnom djelatnosti, pa o tome sud odlučuje zavisno o svim okolnostima konkretnog slučaja, vodeći računa pri tome o sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Neka je djelatnost povećana opasnost samo kad u njezinom redovitom tijeku, već prema samoj njezinoj tehničkoj prirodi i načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovine, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost. Izvođenje opsežnih i složenih građevinskih radova kao što je gradnja zgrade – škole, koji uključuju i kopanje rovova teškom građevinskom mehanizacijom (bagerom), te u iskopanim rovovima polaganje kanalizacijskih cijevi, predstavlja opasnu djelatnost u smislu navedene odredbe članka 1063. ZOO-a, pa za štetu nastalu tužitelju odgovara tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o., bez obzira na krivnju (po načelu objektivne odgovornosti).
Za štetu od opasne djelatnosti smatra se da potječe od te djelatnosti, pa osoba koja se njome bavi (konkretno tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o.), da bi se oslobodila odgovornosti (makar i dijelom) mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju oni nisu mogli predvidjeti i posljedice koje nisu mogli izbjeći ili otkloniti, odnosno da uzrok štete nije bila opasna djelatnost, a ovo sve u smislu odredbe članka 1063. i odredbi članka 1067. ZOO-a. Kako tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. to nije učinio te kako nije dokazao da bi tužitelj makar i dijelom doprinio nastanku štetnog događaja (članak 1067. stavak 3. ZOO-a), niti takvo što proizlazi iz rezultata dokaznog postupka, to je tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. nedvojbeno u cijelosti odgovoran za nastalu štetu tužitelju. U konkretnom slučaju solidarna odgovornosti tuženika pod 1) GTM d.o.o. i tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o., temelji se na odredbi članka 1107. stavak 1. ZOO-a.
18.1. Prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi utvrdio postojanje pasivne legitimacije i odgovornosti tuženika pod 3) Grada Zagreba, pa je i njega obvezao da solidarno naknadi tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu. U bitnome prvostupanjski sud utvrđuje kako je prvotno naručitelj izgradnje predmetne zgrade – škole bio upravo tuženik pod 3) Grad Zagreb. Međutim, da je kasnije došlo do izmjene u osobi naručitelja radova i to na ime "Zagrebački holding" d.o.o., a sve na temelju ugovora koji je između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o. sklopljen 30. ožujka 2007. (predmetna nesreća na radu dogodila se 31. srpnja 2007.). No, da tužitelj za ovu promjenu naručitelja nije znao niti mogao znati budući da je pravo građenja na predmetnom zemljištu na ime "Zagrebački holding" d.o.o. upisano u zemljišnim knjigama tek 9. svibnja 2013. Stoga je po mišljenju prvostupanjskog suda tuženik pod 3) Grad Zagreb pasivno legitimiran u ovom postupku.
18.2. Što se pak tiče odgovornosti tuženika pod 3) Grada Zagreba za nastalu štetu tužitelju, prvostupanjski sud ističe odgovornost na temelju pravila o objektivnoj odgovornosti za opasnu djelatnost (članak 1063. ZOO-a).
18.3. Tuženik pod 3) Grad Zagreb u žalbi u bitnome navodi kako je još prije nastanka štetnog događaja došlo do promjene u osobi naručitelja radova na način da je naručitelj radova izgradnje predmetne zgrade - škola "Zagrebački holding" d.o.o., a ne Grad Zagreb. Nadalje tuženik pod 3) Grad Zagreb ističe kako činjenica da je na dan podnošenja tužbe bio uknjižen kao vlasnik u zemljišnim knjigama samo da dokazuje njegovo pravo vlasništva, a ne i činjenicu da je bio naručitelj izgradnje predmetne zgrade. Pored toga tuženik pod 3) Grad Zagreb ističe da se ne bavi radom u građevinarstvu tj. građevinskom djelatnošću, pa stoga da ga se ne može titulirati kao osobu koja se bavi opasnom djelatnošću, a kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud.
18.4. U svezi sa žalbenim navodima tuženika pod 3) Grada Zagreba u kojima on otklanja svoju odgovornost na nastalu štetu tužitelju za reći je slijedeće. Odredbom članka 33. stavak 1. Zakona o gradnji ("Narodne novine" br. 175/03.), koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, propisano je kako je investitor pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. Nedvojbeno je utvrđeno, a što nije ni sporno kako je prvotni investitor u čije se ime gradila predmetna zgrada – škola bio upravo tuženik pod 3) Grad Zagreb. Neovisno o svemu drugom činjenica da je tuženik pod 3) Grad Zagreb bio naručitelj – investitor gradnje predmetne zgrade te da se izvođač radova tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. koji se nalazio sa tuženikom pod 3) Gradom Zagrebom u ugovornom odnosu u svezi gradnje predmetne zgrade bavio opasnom djelatnošću (gradnja zgrade obuhvaća čitav niz opsežnih i složenih građevinskih radova), ne znači da postoji objektivna odgovornost tuženika pod 3) Grada Zagreba za naknadu utužene štete, dakle prema kriteriju uzročnosti u suglasju sa odredbom članka 1064. ZOO-a. Ovo stoga što je navedenom odredbom pored ostalog propisano da za štetu od opasne djelatnosti odgovara osobe koja se njome bavi. Jasno je za ovaj drugostupanjski sud kako se Grad Zagreb (tuženik pod 3) ne bavi niti se bavio (organizirao) izvršavanje opasne djelatnosti kao što je gradnja zgrade – škole, pa tako i s tim u svezi, niti kopanjem rova – kanala u koje su polagane kanalizacijske cijevi. Kao naručitelj radova – investitor tuženik pod 3) Grad Zagreb povjerio je izvođene ovih radova tuženiku pod 2) "Mešić com" d.o.o. Slijedom navedenog razvidno je kako u konkretnom slučaju tuženik pod 3) Grad Zagreb ne odgovara za nastalu štetu tužitelju.
18.5. Pored toga za navesti je i slijedeće. Odredbom članka 1108. ZOO-a propisano je kako naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u svezi s izvođenjem tih radova. Međutim tužitelj koji je bio zaposlen kod podizvođača radova tj. tuženika pod 1) GTM d.o.o., te radio na gradilištu naručitelja građevinskih radova (investitora) ne predstavlja treću osobu u smislu odredbe članka 1108. ZOO-a, te posljedično tome ne postoji solidarna odgovornost naručitelja. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Revr 1934/2014-2 od 28. studenoga 2017.
18.6. Slijedom navedenog trebalo je u odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb pobijanu presudu preinačiti te u odnosu na njega odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji je prihvaćen prvostupanjskom presudom, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude.
19. Tuženik pod 1) GTM d.o.o. i tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. u svojim žalbama na prvostupanjsku presudu osporavali su i visinu dusuđene naknade tužitelju s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, koja je šteta nastala tužitelju u svezi s predmetnim štetnim događajem. Međutim oni u tom smislu ne navode nikakav konkretni pravno relevantni razlog.
20. Ipak potrebno je reći kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih bolova, straha, smanjenje njegovih životnih aktivnosti, naruženosti kao i potrebu za tuđom njegom i pomoći. Već je navedeno kako su ove činjenice točno i potpuno utvrđene naročito na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka medicinske struke i to baš MČ, dr. med., spec. pulmologa, mr. sc. Nade Lelas – Bahun, dr. med., spec. neuropsihijatra, mr. sc. FČ, dr. med., spec. kirurga i dr. sc. ŽČ, dr. med., spec. neurologa. Tuženici pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. u žalbama nisu osporavali vjerodostojnost nalaza i mišljenja vještaka, na temelju kojih je, ponovimo, prvostupanjski sud utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja i nastale posljedice na njegovo tjelesno i duševno zdravlje.
21. Odredbom članka 1100. stavak 1. ZOO-a, propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
22. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.
23. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljede koju je pretrpio tužitelj u predmetnoj nesreći na radu, te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, naruženosti , trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođ. 1971.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud pravilno zaključio da pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 120.500,00 kuna (sada 15.993,00 eura), a ovo uzimajući u obzir da je ovaj iznos tužitelj u tužbenom zahtjevu i zahtijevao s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.
24. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužitelju prvostupanjski je sud vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-
VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."
Dakle, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito dosudio tužitelju s osnova naknade neimovinske štete 120.500,00 kuna (sada 15.993,00 eura).
25. Nadalje je za reći kako je prvostupanjski je sud pravilno dosudio tužitelju naknadu imovinske štete radi troškova nemedicinske usluge njege i pomoći u ukupnom iznosu od 2.240,00 kuna (sada 297,30 eura) (točka I. izreke pobijane presude), a ovo na temelju odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a.
26. Ovaj parnični postupak, dijelom je vođen radi isplate naknade imovinske štete tužitelju s osnova izgubljene zarade, pa je stoga u tom dijelu bilo za primijeniti odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO-a prema kojoj odredbi ozlijeđena osoba ima pravo na naknadu štete zbog gubitka bilo koje zarade koju je ranije ostvarivala, ako je zbog oštećenja odnosno nanošenja tjelesne povrede više nije mogla ostvarivati. Svaka zarada koju je tužitelj ostvarivao ili mogao ostvariti, a zbog nesreće na poslu nije ostvarivao, predmet je gubitka u njegovoj imovini te predstavlja pravnu osnovu za naknadu štete u smislu odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO-a.
27. Visinu izgubljene zarade kao razlike između plaće koju bi tužitelj po redovitom tijeku stvari ostvarivao radom kod tuženika pod 1) GTM d.o.o. i naknade plaće koju je ostvarivao za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanja), radi ozljeda zadobivenim u predmetnoj nesreći na radu, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio na temelju već navedenog stručnog, logičnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja vještaka "Tkalec" d.o.o. za financijsku struku, za koga je pisani nalaz i mišljenje izradila djelatnica, vještak Lidija Tkalec Gradinščak. Prvostupanjski je sud tako u točki III. izreke presude s osnova izgubljene zarade dosudio tužitelju bruto iznos od 94.633,84 kune (sada 12.560,07 eura) sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više zatraženih 239.904,40 kuna (sada 30.646,28 eura) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka V. izreke pobijane presude).
28. Kao polaznu činjenicu za izračun plaće koju bi tužitelj primao kao radnik tuženika pod 1) GTM d.o.o. u predmetnom razdoblju (za vrijeme dok je bio na bolovanju do prestanka radnog odnosa sa tuženikom pod 1) GTM. d.o.o.) prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako je plaća tužitelja iznosila 3.500,00 kuna neto (sada 464,53 eura), a bruto plaća 4.375,00 kuna (sada 580,66 eura). Naime u ugovoru o radu na određeno vrijeme koji je između tužitelja kao radnika i tuženika pod 1) GTM d.o.o. kao poslodavca zaključen 21. srpnja 2007. (str.8 spisa) navedeno je kako osnovna plaća tužitelja iznosi 3.500,00 kuna. Odredbom članka 90. stavak 5. ZR-a/04 propisano je kako je plaća u smislu ovog Zakona plaća u bruto iznosu. Međutim, prvostupanjski sud, na temelju iskaza svjedoka ŠČ inače direktor kod tuženika pod 1) GTM d.o.o. i voditelja predmetnog gradilišta, utvrđuje kako je isti po naputku zakonskog zastupnika tuženika pod 1) GTM d.o.o. dogovorio sa tužiteljem mjesečnu neto plaću u iznosu od 3.500,00 kuna (sada 464,53 eura). Vještak financijske struke je potom izračunao kako bi u tom slučaju bruto plaća tužitelja iznosila 4.375,00 kuna (sada 580,66 eura), te posljedično tome razlika između plaće koju bi tužitelj po redovitom tijeku stvari ostvarivao radom kod tuženika pod 1) GTM d.o.o. i naknade plaće koju je ostvarivao za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanja) da bi ukupno iznosila 94.633,84 kune bruto (sada 12.560,00 eura). Sam matematički izračun tužitelj te tuženici pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. nisu osporavali.
Tužitelj u žalbi tvrdi kako iz iskaza pojedinih svjedoka proizlazi da je ugovorena neto plaća tužitelja iznosi 6.500,00 kuna, a ne 3.500,00 kuna kako to utvrđuje prvostupanjski sud (pored ugovorenog iznosa iz ugovora o radu od 3.500,00 kuna neto da je tužitelj dogovorio sa poslodavcem isplatu 3.000,00 kuna "na ruke"). Tuženik pod 2) "Mešić com" d.o.o. u žalbi pak navodi kako se na temelju Zakonu o radu pod plaćom smatra plaća u bruto iznosu. Pored toga ističe kako je svjedok ŠČ (... kod tuženika pod 1) GTM d.o.o, iskazao kako se ne sjeća je li plaća tužitelju bila ugovorena u bruto ili neto iznosu.
U svezi sa ovim žalbenim navodima za reći je slijedeće. U hrvatskom procesnom pravu vrijedi načelo slobodne ocjene dokaza tako da sud kod ocjenjivanja dokaza u pravilu nije vezan ni za kakva zakonska pravila o dokaznoj vrijednosti izvedenih dokaznih sredstava. Posebno kod ocjene izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka dolaze do izražaja osobni dojam suca, njegovo poznavanje životnih prilika i sposobnost logičkog zaključivanja, pa su ove okolnosti odlučujuća osnova za utvrđivanje istine odnosno pravilne ocjene izvedenih dokaza. Sama okolnost da bi prema rezultatima dokazivanja bila eventualna moguća i druga utvrđenja ili da postoje pojedini rezultati dokazivanja koji govore u prilog žaliteljima nije prema tome dovoljna da bi ukazivala na nepravilnu ocjenu dokaza. Dakle, u zaključku je za reći kako je prvostupanjski sud zaista dostatno i logički obrazložio, a koje obrazloženje nalazi uporište u izvedenim dokazima, iz kojih razloga smatra da je plaća tužitelju ugovorena u iznosu od 3.500,00 kuna neto, odnosno 4.375,00 kuna bruto (sada 580,66 eura). U svezi žalbenog navoda tuženika pod 2) kako je svjedok ŠČ iskazao kako se ne sjeća je li plaća tužitelju ugovorena u neto ili bruto iznosu za primijetiti je kako je ovaj svjedok na ročištu za glavnu raspravu od 15. lipnja 2018. prvotno iskazao kako pretpostavlja da je neto. U svakom slučaju prvostupanjski je sud odlučne činjenice utvrdio u suglasju sa odredbom članka 8. ZPP-a.
29. Odluke o zateznim kamatama iz prvostupanjske presude žalitelji nisu posebno osporavali, a kako su iste donesene pravilnom primjenom materijalnog prava, to se zbog nepotrebnog ponavljanja tužitelj te tuženici upućuju u tom dijelu na obrazloženje prvostupanjske presude.
30. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalba tužitelja u odnosu na odbijajući dio presude o glavnoj stvari te žalbe tuženika pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. na dosuđujući dio odluke o glavnoj stvari su neosnovane. Stoga je trebalo odlučiti kao u točkama I., II. i III. izreke ove drugostupanjske presude, a u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
31. Prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način kako je to navedeno u točkama VI. VII., VIII. i IX. izreke pobijane presude. U odnosu na odluku o parničnom trošku koja se odnosi na tužitelja te tuženike pod 1) GTM d.o.o. i "Mešić com" d.o.o., a koji su svi bili zastupani po punomoćnicima koji su odvjetnici za reći je kako je prvostupanjski sud za ove navedene parnične stranke pravilno izračunao parnični trošak, uzimajući u obzir odredbe tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.). Međutim prilikom odlučivanja o naknadi parničnog troška prvostupanjski je sud pogrešno zaključio o uspjehu stranaka u postupku te nije primijenio odredbu članka 154. stavak 2. ZPP-a. Naime ovom je odredbom propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koje je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
32. Slijedom navedenog za zaključiti je kako je tužitelj u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 100%, dok je u odnosu na visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, o kojem je prvostupanjski sud odlučio pobijanom presudom, uspio sa 47,54%. Dakle, tužitelj je u ovom postupku uspio sa 73,77% (100% uspjeh u odnosu na pravnu osnovu + 47,54% uspjeh u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva = 147,54% : 2 = 73,77%), sve ovo u odnosu na tuženike pod 1) i pod 2). Posljedično tome uspjeh tuženika pod 1) GTM d.o.o. i tuženika pod 2) "Mešić com" d.o.o. iznosi 26,23%. Kada se od postotka tužitelja odbije postotak uspjeha navedenih tuženika, a u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a proizlazi kako tuženici pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. moraju naknaditi tužitelju parnični trošak u dijelu od 47,54% (73,77 % - 26,23 % = 47,54%).
33. Parnični trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku koji je odvjetnik iznosi 129.687,50 kuna kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a ovaj trošak treba mu dakle priznati u dijelu od 47,54%, koji tako obračunat iznosi 61.653,44 kune. Pored toga tužitelju je trebalo u cijelosti priznati i parnični trošak medicinskog i financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 7.646,00 kuna jer je ovaj trošak bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Slijedom navedenog proizlazi kako je trebalo obvezati tuženike pod 1) GTM d.o.o. i pod 2) "Mešić com" d.o.o. da s osnove naknade parničnog troška solidarno isplate tužitelju iznos od 69.299,44 kune odnosno sada 9.197,61 euro, a ovo u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 2., članka 155. stavak 1. i članka 161. stavak 3. ZPP- a. Stoga je odlučeno kao u točki V. a) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
34. Ovom drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb na način da je pobijani dosuđujući dio presude u odnosu na ovog tuženika preinačen na način da je prihvaćeni dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan. Slijedom navedenog trebalo je preinačiti prvostupanjsku odluku u odnosu na tuženika pod 3) Grad Zagreb, koji je u cijelosti uspio u ovom parničnom postupku, a u smislu odredbi članka 166. ZPP-a. Prvostupanjski je sud pravilno izračunao da parnični trošak tuženika pod 3) Grada Zagreba, koji je zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik iznosi 109.875,00 kuna.
No, prvostupanjski sud je postupio nezakonito kada tuženiku pod 3) nije priznao parnični trošak pristupa punomoćnika na ročište od 19. travnja 2019. (na kojem je presuda objavljena), smatrajući kako ovaj trošak nije bio potreban za vođenje postupka. Za pristup na ročište za objavu od 19. travnja 2019. tuženik pod 3) Grad Zagreb zatražio je parnični trošak u ukupnom iznosu od 625,00 kuna, koji iznos mu je trebalo priznati na temelju T.br. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje "Tarifa"). S tim u svezi za reći je i to kako je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 1. rujna 2020. zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Stranci pripada trošak odvjetničkog zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda sukladno odredbama Tbr. 9. točka 3. "Tarife". Za napomenuti je kako je odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ br. 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18.,126/19., 130/20. ,21/22., 60/22., 16/23 i 155/23.) propisano kako je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici odjela županijskog suda obvezno za sva drugostupanjska vijeća i suce tog odijela.
Tuženik pod 3) Grad Zagreb zahtijevao je i parnični trošak sastava žalbe na sada pobijanu prvostupanjsku presudu u iznosu od 3.906,25 kuna te trošak sudske pristojbe koja se plaća na žalbu u iznosu od 5.060,00 kuna, na koje je plaćanje tuženik pod 3) Grad Zagreb pozvan rješenjem prvostupanjskog suda broj: 15: Pr - 12479/2021-188 od 1. srpnja 2022. Kako je zatraženi trošak žalbe unutar iznosa koji bi trebalo priznati tuženiku pod 3) Gradu Zagrebu na temelju T. br. 10. točka 1. "Tarife", to mu je i ovaj parnični trošak priznat. Također trebalo je priznati tuženiku pod 3) Gradu Zagrebu i trošak koji se plaća na žalbu u iznosu od 5.060,00 kuna, a ovo na temelju Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23.) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.) Slijedom navedenog proizlazi kako je tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku pod 3) Gradu Zagrebu njegov parnični trošak u ukupnom iznosu od 119.466,25 kuna odnosno sada 15.855,90 eura, a ovo u suglasju sa odredbama članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki V. b) izreke prvostupanjske presude,a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.
U Splitu 22. travnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
