REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: Udruga HRVATSKI NOGOMETNI KLUB „GORICA“ – pravna osoba i JČ – odgovorna osoba, zbog prekršaja iz čl.116.st.1.alinea 4. i st.2. Zakona o sportu (NN br. 141/22), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo turizma i sporta, broj: KLASA: 624-02/23-01/9, URBROJ: 529-08-02/3-24-4, od 03.01.2024.g., nakon provedene glavne javne rasprave, održane kod ovog Suda dana 16.04.2025.g., u nazočnosti predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, i njihovog branitelja, te objave presude dana 22.04.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22)

p r e s u d i o j e

pravna osoba: Udruga HRVATSKI NOGOMETNI KLUB ''GORICA'', OIB: 65388340234, sa sjedištem u [adresa], po predstavniku ZČ, prekršajna neosuđivana,

i

odgovorna osoba JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin J i Z rođene JČ, rođen **.**.1964. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju strojarski tehničar, vlasnik firme NETRA d.o.o. i E-RADIO d.o.o., primanja oko 7.000,00 – 8.000,00 EURA, dobrog imovnog stanja, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, sudionik Domovinskog rata, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v i s u

što je u postupku inspekcijskog nadzora nad obavljanjem sportske djelatnosti HRVATSKOG NOGOMETNOG KLUBA ''GORICA'' u [adresa], provedenog u prostorijama sjedišta dana 19. rujna 2023., utvrđeno da su u HRVATSKOM NOGOMETNOM KLUBU ''GORICA'' u kojem se provodi sportska priprema, nakon što su 1. srpnja 2023. sklopili ugovor o treniranju za obavljanje poslova asistenta početnici, protivno uvjetima o stupnju obrazovanja navedenim u članku 19. stavku 2., a kako je propisano člankom 42. stavkom 2. Zakona o sportu (NN 141/22), obavljanje stručnih poslova planiranja trenažnog procesa, povjerili DČ, r. **.**.1990., odnosno osobi koja za te poslove nema završenu razinu i vrstu obrazovanja za trenera više razine odnosno završen preddiplomski sveučilišni studij kineziologije sa izbornim modulom/usmjerenjem ili smjerom nogometa, sportske rekreacije ili kondicijske pripreme sportaša ili preddiplomski stručni studij odgovarajućeg sporta ili završen diplomski studij kineziologije s usmjerenjem u nogometnom sportu, sportskoj rekreaciji ili kondicijskoj pripremi sportaša, a nema ni završen program osposobljavanja i usavršavanja za trenera nogometa u nekoj od ustanova za obrazovanje odraslih, a koji se izvodi na temelju odobrenih programa obrazovanja,

dakle, što su kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljanje stručnih poslova u sportu povjerili osobi koja za to ne ispunjava uvjete navedene u članku 19., a kako je to propisano člankom 42. Zakona o sportu (NN 141/22),

čime su pravna i odgovorna osoba počinili prekršajno djelo iz čl.42. Zakona o sportu, kažnjivo po čl.116.st.1.podst.4. i st.2. istog Zakona,

dakle, što su kao pravna i odgovorna osoba u pravnoj osobi obavljanje stručnih poslova u sportu povjerili osobi koja za to ne ispunjava uvjete navedene u članku 19. Zakona o sportu,

ali Sud okrivljenu pravnu i odgovornu osobu za počinjeni prekršaj, temeljem odredbe čl.38.st.2. Prekršajnog zakona

OSLOBAĐA OD KAZNE

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljeni dužni su platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EURA, svaki posebno, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.

Obrazloženje

I/

1.

Ministarstvo turizma i sporta, kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu dana 08.01.2024.g., pod navedenim brojem, Optužni prijedlog protiv imenovane pravne i odgovorne osobe, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Predstavnik okrivljene pravna osobe i ujedno odgovorna osoba u iznesenoj jedinstvenoj obrani iskazuje da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom, a smatra da i udruga HNK Gorica nije kriva za terećeni prekršaj.

Iznosi da je on predsjednik Hrvatskog nogometnog kluba Gorica, a u istom je i odgovorna osoba, zbog čega daje obranu kao predstavnik navedene pravne osobe i odgovorna osoba ujedno. Iskazuje kako je istina da je 19. rujna 2023. u prostorijama kluba proveden inspekcijski nadzor od strane inspektorice AČ. Tom prilikom ona je utvrdila da su DČ povjereni poslovi obavljanja stručnih poslova planiranja trenažnog procesa, a da za te poslove nije imao završenu razinu i vrstu obrazovanja za trenera više razine. Međutim, DČ po sustavu Hrvatskog nogometnog saveza je imao dozvolu za rad jer je posjedovao diplomu za trenera C, iako nije imao diplomu za trenera UEFA C. Ističe kako je realno nemoguće da 2000 nogometnih trenera u RH, u kraćem roku ishode diplomu za trenera UFEA C iz razloga jer Ministarstvo prosvjete je propisalo maksimalnu godišnju kvotu trenera koji mogu pohađati akademiju i nakon toga steći traženu diplomu. Ističe kako je prilikom inspekcijskog nadzora DČ obavljao dužnost asistenta treneru NČ koji mu je bio mentor, a koji posjeduje UEFA A licencu za vođenje momčadi ''prstića''. Ističe kako klub i on posjeduju ugovore koji mogu potvrditi sve što je do sada iznio i ti ugovori su prilikom inspekcijskog nadzora bili predočeni inspektorici. Ističe kako je prilikom nadzora DČ inspektorici predočio stipendijski ugovor o treniranju, a kojeg je sklopio 1. srpnja 2023. godine za obavljanje poslova asistenta početnici – uz mentora NČ. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku u odnosu na klub i na njega osobno.

3.

U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja AČ, viša sportska inspektorica, koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 19. rujna 2023. obavila inspekcijski nadzor nad obavljanjem sportske djelatnosti HNK Velika Gorica, a po anonimnoj prijavi. Tom prilikom, uz ostale osobe koje su obavljale stručne poslove u sportu i dokumentaciju koja joj je za njih predočena, predočena joj je i dokumentacija za CČ koji nije imao odgovarajuću osposobljenost za obavljanje takvih poslova. Isti je imao samo jedan neformalni tečaj, a što nije dovoljno da bi se zadovoljili zakonski uvjeti. Izvršila je uvid u Nacionalni informacijski sustav u sportu, Evidenciju programa školovanja, osposobljavanja i usavršavanja te sam te sam usporedila formalna osposobljavanja u ustanovama sa odobrenim programima nakon čega je utvrdila da neformalno obrazovanje koje posjeduje DČ nije ni najniža razina osposobljenosti za obavljanje stručnih poslova u sportu. U dokaz svojih navoda predaje sudu Evidenciju svih ustanova koje provode formalna školovanja u nogometu. Prilikom inspekcijskog nadzora pozvala je gospodina JČ da u slučaju ako DČ ima neku formalnu razinu osposobljenosti, dokaz o tome dostavi meni naknadno međutim ništa slično nije zaprimila. Nakon toga otišla je u Županijski nogometni savez te provjerila da li ista osoba ima evidentirano neko formalno osposobljavanje ali je tamo utvrdila da on nije evidentiran kao osoba koja bi posjedovala formalno osposobljavanje. Nakon što je upoznata s obranom I. i II. okrivljenih može reći kako je istina da je DČ njoj predočio jedan stipendijski ugovor o treniranju u kojem stoji da može obavljati poslove asistenta za početnike uz mentora NČ. Međutim, u opisu njegovih poslova navedeno je da su to poslovi planiranja cjelokupnog trenažnog procesa, vjerojatno za tu skupinu ''početnici'', a to bi bili poslovi trenera čak više razine. Osim toga, prilikom nadzora za NČ je predočen stipendijski ugovor o treniranju za obavljanje poslova trenera Lige Mladeži Nogometnog saveza Zagrebačke županije grupa A pa iz stoga proizlazi nesukladnost između njihovih ugovora. Ističe kako Zakonom o sportu nije predviđen asistent u obavljanju stručnih poslova, nego samo trener, dok su asistenti zakonom propisani za parasportove. Ističe kako i u Pravilniku o radu Nogometne škole HNK Gorica nisu predviđeni asistenti nego samo treneri s kojima se mogu sklapati ugovoru. Ističe kako u prijelaznim odredbama Zakona o sportu je navedeno da osoba koja do dana stupanja na snagu istog Zakona 01.01.2023. koja je završila program osposobljenosti putem ustanove za osposobljavanje kadra na temelju programa za stjecanje licencije krovnih, svjetskih ili europskih udruženja određenog sporta može također obavljati poslove trenera. Temeljem istog Zakona najniža osposobljenost koju Zakon priznaje za obavljanje stručnih poslova u sportu je završen program stručnog specijalističkog osposobljavanja za trenera nogometa putem stručne ustanove, a što DČ nije imao, niti je naknadno formalizirao tečaj kojeg posjeduje pa u konačnici dobio uvjerenje o osposobljenosti od priznate ustanove Nogometne akademije. Ističe kako u svojoj obrani okrivljeni iznose da je DČ posjedovao diplomu za trenera C, a nije imao diplomu za trenera UEFA C, međutim, prilikom njezinog nadzora nije joj bila predočena niti jedna diploma niti licencija za CČ, nego samo potvrda o završnom neformalnom tečaju. U svakom slučaju prilikom zapošljavanja CČ isti je HNK Gorici trebao predočiti i uvjerenje o stručnoj osposobljenosti za voditelj au nogometnoj C kategoriji izdanog od Nogometne akademije HNS-a, a što prilikom nadzora nije predočeno iz čega proizlazi da DČ nije imao potrebnu razinu i vrstu obrazovanja za trenera i za obavljanje poslova koji su mu povjereni.

4.

Nakon čitanja iskaza svjedokinje predstavnik okrivljene pravna osobe i ujedno odgovorna osoba istaknuo je kako se radi o osobi koja je radila stručnu praksu kod njih, a u ugovoru je pisalo da se radi o provođenju planiranju trenažnog procesa isključivo zbog dobivanja bodova za kasniji upis za viši stupanj licence. Taj trener je u selekciji bio u prisustvu trenera sa višom licencom kako asistent, nije bio licenciran u savezu za vođenje momčadi, bio je osoba koja je obavljala praksu, što znači da pravna osoba ugovor nije pokazala inspektorici tada bi dobili kompletu pozitivnu osobu u kojem slučaju ne bi bilo prijave inspektorice. Smatra da kao odgovorna osoba kluba vodi brigu o mladima i budućim kadrovima koji bi trebali sticati određene bodove kako bi kasnije mogli upisati školovanje za više licence.

Branitelj I. i II. okrivljenih je istaknuo kako je iz iskaza inspektorice vidljivo da ona utvrđuje da nije postojalo formalno obrazovanje. Takav zaključak je pogrešan pa čak i u svom iskazu naknadno utvrđuje da je postojala razina osposobljenosti te u tom smislu smatraju da je za ovaj postupak relevantno da je u trenutku obavljene djelatnosti u klubu postojala razina osposobljenosti odnosno UEFA C diplome za trenera te u tom smislu je jedino i odlučujuće za ovaj postupak činjenica da je u tom trenutku postojala diploma, a ne činjenica da ona nije predočena. Ovo ističe kao bitno, a isto proizlazi iz iskaza svjedokinje.

5.

U nastavku dokaznog postupka ponovno je pozvana i ispitana svjedokinja AČ, viša sportska inspektorica, koja je, nakon što je upoznata s primjedbama II. okrivljene odgovorne osobe i branitelja I. i II. okrivljenih, istaknula kako u odnosu na prigovor da se zaposlenik DČ predmetne zgode nalazio na praksi može reći da niti prilikom nadzora, a niti kasnije njoj nije bilo predočen nikakav dokaz o navedenoj okolnosti. Ističe kako DČ nije formalno osposobljen za obavljanje poslova trenera odnosno u ugovoru mu je pisalo da on planira cjelokupni trenažni proces za selekcije, a to znači da treba imati zapravo završen Kineziološki fakultet višeg ili visokog stupnja, a zapravo imenovani nema niti onaj stupanj obrazovanja koji imaju treneri nižih razina prvog i drugog stupnja. Iako je DČ obavljao trenerske poslove uz asistenciju mentora NČ on je sukladno odredbama Zakona o sportu morao imati stručno osposobljavanje za trenera nogometa, a ne za voditelja. Istina je da je nakon inspekcijskog nadzora HNK Gorica postupila po rješenju koje je izdala, nisu se žalili na rješenje i raskinuli su ugovor sa CČ.

II. okrivljena odgovorna osoba svjedokinji postavlja pitanje što bi bilo da prilikom nadzora, stipendijski ugovor o treniranju sklopljen **.**.2023. sa CČ, isti ugovor nije bio predočen, svjedokinja odgovara kako je okrivljenik kao stranka dužan govoriti istinu i da je predmetne zgode Udruga i predsjednik iste stao iza zaposlenika CČ.

II. okrivljena odgovorna osoba ističe kako dugo vremena radi u sportu i poznati su mu zakonski propisi. U konkretnom slučaju pokušali su DČ pomoći da skupi određeni broj sati koji su mu bili nužni kako bi mogao s prioritetom upisati obrazovanje za viši stupanj. Nije bilo nikakvih namjera da se krše zakonski propisi.

Na pitanje branitelja I. i II. okrivljenih svjedokinja odgovara kako misli da je Nogometni klub HNK Velika Gorica uvijek postupao po rješenjima i nisu bila potrebna dodatna upozorenja te svakako i ima dobru suradnju sa klubom. Klub ima sve opće akte koji su propisani Zakonom i Pravilnicima i postupa po istima. Može potvrditi da je radi o jednom uredno organiziranom sportskom klubu.

6.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest Ministarstva turizma i sporta KLASA: 624-02/23-01/9, URBROJ: 529-08-02/3-23-1 od 4. listopada 2023., Ispis iz Registra udruga na dan 15. rujna 2023., zapisnik o inspekcijskom nadzoru Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/I-624-04/23-01/532, URBROJ: 529-08-02/3-23-2 od 19. rujna 2023., slike preuzete sa web stranice okrivljene udruge HNK Gorica, preslika diplome za nogometnog trenera C CČ izdana 15. prosinca 2009. od Hrvatskog nogometnog saveza, Nogometni savez Zagrebačke županije, Komisije nogometnih trenera, preslika stipendijskog ugovora o treniranju između HNK GORICA i CČ od 1. srpnja 2023., rješenje Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/I-624-04/23-01/532, URBROJ: 529-08-02/3-23-3 od 29. rujna 2023., izvješće o postupanju po rješenju o zabrani HNK GORICA za obavljanje stručnih poslova u klubu za DČ HNK GORICA upućen Ministarstvu turizma i sporta 7. listopada 2023., odluka Hrvatskog nogometnog kluba Gorica, Nogometne škole HNK Gorica od 3. listopada 2023., raskid stipendijskog ugovora o treniranju između HNK GORICA i CČ od 30. rujna 2023. i potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za HRVATSKI NOGOMETNI KLUB ''GORICA'' i ZČ od 7. lipnja 2024.

7.

U završnom govoru branitelj I. i II. okrivljenika je iskazao kako u ovom postupku okrivljenika JČ kao predsjednika Nogometnog kluba Gorice žele istaknuti da je provedenim postupkom nedvojbeno utvrđeno da je klub organiziran, posložen na način kako to propisuju propisi RH, da je klub uredno i administrativno posložen, da postoje svi pravilnici i relevantni unutarnji propisi kluba, da se klub natječe u najvišem rangu hrvatskog nogometa, da zapošljava preko 40 ljudi te 400 djece u školi, za sve kategorije je osigurana stručne službe odnosno treneri koji posjeduju formalni stupanj obrazovanja i odgovarajuće licence, a da je u konkretnom slučaju klub, s obzirom na nedostatak stručnih ljudi koji mogu obavljati određenu praksu, omogućio DČ da obavlja planiranje trenažnog procesa što znači da ni na koji način nije mogao raditi ništa protupravno jer je njegov mentor PČ imao sve licence i zadovoljavao propise za rad tako da ovaj eventualni prekršaj, ako je prekršaj, smatraju bagatelnim i da ne postoji potreba za sud da određuje bilo kakvu kaznu te predloženo da se okrivljenike oslobodi krivnje ili da se izrekne opomena.

U završnom govoru okrivljena odgovorna osoba je iskazao kako se u cijelosti pridružuje završnom govoru branitelja.

II/

1.

Nakon provedene glavne rasprave, povodom jedinstvene obrane predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode postupili suprotno odredbi iz čl.42.st.2. u vezi čl.19. Zakona o sportu, postupajući na način opisan u izreci ove presude, pa su stoga počinili prekršaj koji im se optužnim prijedlogom stavlja na teret kažnjiv po čl.116.st.1.alineja 4. i st.2. istog Zakona, zbog čega je sudac nakon provedene glavne rasprave donio odluku kao u izreci presude.

2.

Sudac je cijenio iznesenu jedinstvenu obranu predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno okrivljene odgovorne osobe, kojom poriču počinjenje prekršaja koji je stavljen na teret I. i II. okrivljenima i osporavaju njihovu prekršajnu odgovornost, ali iznesenu obranu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane razumljivi i razložni, ali zapravo isplanirani i promišljeno svrsishodni, te da su okrivljena pravna i odgovorna osoba tijekom prekršajnog postupka i izvođenja dokaza svojom obranom neosnovano nastojali uvjeriti Sud kako nisu počinili prekršaj za kojeg se terete.

Sudac je mišljenja da je predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba o činjeničnom opisu radnje prekršaja iz Optužnog prijedloga, svoju jedinstvenu obranu oblikovao jasno, razumljivo i životno, pa i uvjerljivo, ali na način i s jedinim ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da I. i II. okrivljeni svojim ponašanjima, odnosno propustima, nisu postupili suprotno zakonskim odredbama, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio i sa sigurnošću zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba stvarno počinili terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je predstavnik okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorna osoba svoju jedinstvenu obranu u odnosu na prekršaj koji je pravnoj i odgovornoj osobi stavljen na teret, a kojeg oni ne priznaju jer su uvjereni u svoju nedužnost, oblikovao na način da je opravdavao i umanjivao stvarnu težinu vlastitih protupravnih postupanja, odnosno propusta, a sve u cilju ostvarenja koristi i s namjerom kako bi se I. i II. okrivljeni zaštitili od prekršajne odgovornosti, oslobodili od krivnje i izbjegli kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

3.

Sudac je cijenio iskaz svjedokinje AČ, više sportske inspektorice, pa mu je u cijelosti poklonio vjeru, budući je ispitana svjedokinja predmetne zgode prilikom obavljanja nadzora činjenice i okolnosti vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane okrivljene pravne i odgovorne osobe, utvrdila neposrednim opažanjem, kao i uvidom u dokaznu dokumentaciju, u okviru svojih službenih ovlaštenja, te je utvrđene činjenice navela u sastavljenom Zapisniku o inspekcijskom nadzoru kao i u donesenom Rješenju o zabrani.

Sudac smatra da je ispitana svjedokinja svoj iskaz iznosila jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, da nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka iako je zaposlenica ovlaštenog tužitelja, te je zaključio da je svjedokinja predmetne činjenice i svoja opažanja iznosila na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno, da su činjenice koje je iznijela u svom iskazu sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih materijalnih dokaza, a sudac u njezinom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njezinog iskaza.

Nakon što je ispitana svjedokinja komentirala jedinstvenu obranu okrivljene pravne i odgovorne osobe, sudac je učvrstio svoje uvjerenje o nepristranosti, objektivnosti i uvjerljivosti iskazivanja iste svjedokinje, odnosno učvrstio se u sigurnosti kako je obrana okrivljene pravne i odgovorne osobe, u dijelu gdje se poriče njihova odgovornost i krivnja, neosnovana i promišljeno svrsishodna.

Sudac je mišljenja kako iskaz ispitane svjedokinje u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrane okrivljene odgovorne osobe te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost i opravdanost iznesenih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji okrivljene pravne i odgovorne osobe za terećeni prekršaj.

Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza ispitane svjedokinje, u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj krivnji.

4.

Sudac je uvidom u Rješenje koje je donijelo Ministarstvo turizma i sporta, pod brojem: KLASA: UP/I-624-04/23-01/532 URBROJ: 529-08-02/3-23-3, dana 29.09.2023., utvrdio da je istim rješenjem zabranjeno udruzi pod nazivom HRVATSKI NOGOMETNI KLUB „GORICA“, da u Udruzi stručne poslove u sportu obavlja DČ, rođen **.**.1990.g., koji ne ispunjava propisane uvjete.

5.

Sudac je uvidom u sve ostale izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnje prekršaja opisan u optužnom aktu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog, a zatim i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljene pravne i odgovorne osobe.

6.

Sudac je uvidom u Potvrde Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Odjel za prekršajne evidencije, izdane za HRVATSKI NOGOMETNI KLUB „GORICA“ i za ZČ, od dana 07.06.2024.g., utvrdio da I. okrivljena pravna osoba do tada nije bila uopće prekršajno osuđivana, dok je II. okrivljena odgovorna osoba bila pravomoćno prekršajno osuđena zbog prometnog prekršaja.

7.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve izvedene već nabrojane dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

8.

Sudac uz izvedene dokaze nije izvodio druge eventualno moguće i postojeće dokaze jer je, uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo dodatnom pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenih, osim o njihovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj.

Pored toga, sudac nije izvodio druge dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izvodio druge dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja novih dokaza.

9.

Nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s obranom predstavnika okrivljene pravne osobe i ujedno odgovorne osobe, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio da su predmetne zgode ostvarena sva bitna obilježja djela prekršaja koji je stavljen na teret pravnoj i odgovornoj osobi, na način opisan u izreci presude, te je s uvjerenjem zaključio kako sve navedene okolnosti koje su iznesene u njihovoj obrani kao razlozi poricanja počinjenja prekršaja, ne mogu pravnu i odgovornu osobu osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da okrivljena pravna i odgovorna osoba opravdaju svoje postupke odnosno propuste, zaštite se od prekršajne odgovornosti, te izbjegnu ili ublaže kažnjavanje za počinjeni prekršaj koji im se stavlja na teret.

10.

Zakon o sportu u čl.42.st.2. propisuje da pravna osoba ne smije za obavljanje stručnih poslova u sportu angažirati osobe koje ne udovoljavaju odredbama istog Zakona.

Isti Zakon u čl.116.st.1.alineja 4. i st.2. propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 700,00 do 3000,00 eura kaznit za prekršaj pravna osoba u sportu, a novčanom kaznom u iznosu od 650,00 do 2000,00 eura i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako povjeri obavljanje stručnih poslova u sportu osobi koja za to ne ispunjava uvjete navedene u člancima 18. do 21., a kako je propisano člankom 42. istog Zakona

Zakon o sportu u čl.19. propisuje, uz ostalo, da je trener osoba koja priprema i vodi sportaše na natjecanjima te posjeduje važeću licenciju ako je tako propisano aktima nacionalnog sportskog saveza, te da prema stupnju obrazovanja i poslovima koje mogu obavljati treneri mogu biti (trener 4. razine) osobe sa završenim preddiplomskim stručnim studijem odgovarajućeg sporta ili sa završenim preddiplomskim sveučilišnim studijem kineziologije s izbornim modulom/usmjerenjem ili smjerom pojedinog sporta, sportske grane, kondicijske pripreme sportaša ili sportske rekreacije, a koje mogu obavljati poslove planiranja i programiranja, vođenja sportaša koji sudjeluju na sportskom natjecanju te provođenja i kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije, kao i (trener 5. razine) osobe sa završenim diplomskim sveučilišnim studijem kineziologije koje su završile izborni modul/usmjerenje ili smjer odgovarajućeg sporta, sportske grane ili sportske rekreacije odnosno završenim specijalističkim diplomskim stručnim studijem kineziologije odgovarajućeg sporta, kondicijske pripreme sportaša ili sportske rekreacije, a koje mogu obavljati poslove planiranja i programiranja, vođenja sportaša koji sudjeluju na sportskom natjecanju te provođenja i kontrole sportske pripreme i sportske rekreacije, kao i poslove provođenja sportskodijagnostičkih postupaka i interpretiranje rezultata sportskodijagnostičkih postupaka.

11.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba predmetne zgode ostvarili biće prekršaja opisano u navedenim propisima i tako počinili terećeni prekršaj.

12.

Zakon o sportu u svojim odredbama propisuje objektivnu odgovornost i kažnjavanje pravne i odgovorne osobe ako postupe suprotno zakonskim odredbama, a sudac je s uvjerenjem zaključio da su okrivljena pravna i odgovorna osoba ispunili biće prekršajnog djela koje im je stavljeno na teret, te da se ne mogu osloboditi odgovornosti isticanjem da imenovana osoba DČ kojoj je povjereno obavljanje stručnih poslova planiranja trenažnog procesa, posjedovao diplomu za trenera C, iako nije imao diplomu za trenera UEFA C, kao niti isticanjem da je prilikom inspekcijskog nadzora DČ obavljao dužnost asistenta treneru NČ koji mu je bio mentor, a koji posjeduje UEFA A licencu za vođenje momčadi „prstića“

13.

Sudac je zaključio kako okrivljena pravna i odgovorna osoba, s jedne strane, neopravdano poriču objektivno počinjenje prekršaja koji im je stavljen na teret, a s druge strane, ustrajno i neosnovano osporavaju svoju krivnju i prekršajnu odgovornost, ali je mišljenja da je za utvrđenje krivnje za počinjenje prekršaja za kojeg se okrivljena pravna i odgovorna osoba terete, odlučna dokazima potvrđena objektivna činjenica, odnosno da je predmetne zgode prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno, uz ostalo, kako su okrivljena pravna i odgovorna osoba obavljanje stručnih poslova planiranja trenažnog procesa, povjerili osobi koja za te poslove nema završenu razinu i vrstu obrazovanja za trenera više razine, a kako je to propisano Zakonom o sportu.

14.

Sudac je mišljenja da su okrivljena pravna i odgovorna osoba, odgovorni za zakonito poslovanje u svim segmentima, pa su tako, pored ostalog, i u predmetnom slučaju bili dužni voditi računa da se poštuju svi pozitivni propisi, a eventualno postojanje određenih poteškoća oko provođenja i poštivanja tih propisa, te vršenja kontrole, po uvjerenju suca, niti na koji način ne dovodi do otklanjanja njihove prekršajne odgovornosti, niti je to moguće isticanjem već navedenih okolnosti ili poteškoća.

15.

Sudac je zaključio kako su okrivljena pravna i odgovorna osoba svojom jedinstvenom obranom i poricanjem počinjenja prekršaja, pokušali zapravo opravdati svoje postupke, odnosno propuste, ali da sve navedene okolnosti koje se iznose u njihovoj ukupnoj obrani kao razlozi poricanja odgovornosti za terećeni prekršaj, ne mogu I. i II. okrivljene osloboditi od krivnje, već su samo pokušaji da se okrivljena pravna i odgovorna osoba oslobode od prekršajne odgovornosti te na svaki način izbjegnu kažnjavanje za počinjeni prekršaj.

Sudac je uvjeren kako sve okolnosti koje su iznijete u iskazanoj jedinstvenoj obrani, mogu biti samo olakotne okolnosti o kojima može ovisiti težina izrečene kazne, odnosno mogućnost umanjenja propisane novčane kazne ili mogućnost oslobođenja od kazne, ali nikako ne mogu dovesti do oslobađanja okrivljene pravne i odgovorne osobe od odgovornosti i krivnje za počinjeni prekršaj.

16.

Stoga je sudac povodom iznesene jedinstvene obrane okrivljene pravne i odgovorne osobe, a temeljem provedenog dokaznog postupka, nakon završene glavne rasprave, donio odluku o terećenom prekršaju kao u izreci presude, pa je okrivljenu pravnu i odgovornu osobu proglasio krivima, ali ih je oslobodio od kazni pripisanih za počinjeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako će se, obzirom na obilježja prekršaja, na osobna svojstva okrivljene pravne i odgovorne osobe kao počinitelja, kao i okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen, počinitelji ubuduće kloniti prekršaja i bez izricanja propisane prekršajne sankcije.

17.

Prilikom donošenja ovakve odluke sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe našao dosadašnju potpunu prekršajnu neosuđivanost pravne osobe, a neosuđivanost odgovorne osobe za slične prekršaje, te okolnost da počinjenim prekršajem nisu nastupile neposredne štetne posljedice, dok naročito otegotnih okolnosti nije našao na strani I. i II. okrivljenih.

18.

Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.38.st.2. Prekršajnog zakona budući smatra da okrivljena pravna i odgovorna osoba kao počinitelji prekršaja nisu izazvali štetne posljedice koje bi trebalo otklanjati ili umanjivati, odnosno nisu prouzročili štetu koju bi trebalo naknaditi, da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti neznatan, te da je kažnjavanje pravne i odgovorne osobe nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazni u propisanim iznosima, odnosno umjesto kazni ispod propisanih posebnih minimuma kazni, okrivljenu pravnu i odgovornu osobu oslobodio od kazni, jer smatra da takva odluka odgovara stupnju krivnje okrivljene pravne i odgovorne osobe kao i opasnosti počinjenog prekršajnog djela.

19.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude, odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

Velika Gorica, 22. travnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].