Baza je ažurirana 10.11.2025. zaključno sa NN 107/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

               

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8             

 

               Poslovni broj: 42. Pp-3629/2023-7

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog F. T., radi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Garešnica,  Klasa: 211-07/23-5/31892, Urbroj: 511-02-08-23-1. od 13.11.2023., nakon  provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 14.11.2023., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 14. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI F. T., O.:38852922242, sin S. i R., r. L., rođen  6.12.1965. u Š., s prebivalištem u Z., B. 74/B, prima socijalnu pomoć u iznosu od 150,00 eura, neoženjen, bez djece, državljanin Republike Hrvatske, završio osnovnu školu, pismen, nije odlikovan, prekršajno neosuđivan, 

 

 

k  r  i  v   j  e

 

 

I               što je dana 13. studenog 2023., u vremenu od 15:25 sati do 15:35 sati, u dvorištu obiteljske kuće na adresi B. kućni broj 74/B., vrijeđao i omalovažavao policijske službenike T. A. i F. R., koji su postupali po dojavi T. K. da je njegovu kćer, S. K., prilikom povratka iz škole za ruku uhvatio F. T., pa prilikom odlaska na njegovu adresu zatečen je na adresi prebivališta u vidno alkoholiziranom stanju te odmah nakon što je otvorio ulazna vrata, izašao iz kuće i stao na betonske stepenice s vanjske strane ulaznih vrata, uputio im je pogrdne riječi: „Šta koji kurac vi hoćete, koji ste vi?“, a nakon čega su se policijski službenici legitimirali pokazavši F. T. službene iskaznice i značke te rekli kako su policijski službenici policijske postaje G. te da prestane sa galamom i vrijeđanjem, nakon čega nastavlja sa galamom i vrijeđanjem riječima: „Jebem vam mrtvu mater, jebem vam grob",  a nakon što je upoznat sa odredbama članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je upoznat da je uhićen zbog vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika, dalje nastavlja sa galamom i vrijeđanjem vičući: „Ma nabijem vas na kurac, ne idem ja nikud, jebite se, sad ću vam zaključat vrata pa se jebite, zvat ću vam generala sad će te vidjet svog boga“, nakon čega se okrenuo u naumu da uđe u obiteljsku kuću te mu je policijski službenik T. A. izdao naredbu da stane te ponovno priopćava da je uhićen, a nakon što se oglušio na naredbu, policijski službenik T. A. upotrijebio je sredstva prisile, tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje te je doveden u prostorije PP Garešnica,

              dakle, vrijeđao i omalovažavao službene osobe prilikom vršenja službene dužnosti,

pa je time počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona 

 

 

i  z  r  i  č  e

 

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 360,00 EURA (tristo šezdeset eura)/ 2.712,42 KUNA (dvije tisuće sedamsto dvanaest kuna i četrdeset dvije lipe).

 

II                            Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa)/ 600,00 kuna (šesto kuna) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 280,36 eura (dvjesto osamdeset eura i trideset šest centi)/ 2.112,37 kuna (dvije tisuće sto dvanaest kuna i trideset sedam lipa).  

III               Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.              

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona  naplatiti prisilnim putem. 

                            Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 186,91 eura (sto osamdeset šest eura i devedeset jedan cent)/ 1.408,25 kuna (tisuću četiristo osam kuna i dvadeset pet lipa) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.  

IV               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak postupka u ukupnom iznosu od 25,00 eura (dvadeset pet eura)/ 188,36 kuna (sto osamdeset osam kuna i trideset šest lipa)  u gore navedenom roku,  pod prijetnjom ovrhe.  

 

                                                                            Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Garešnica podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/23-5/31892, Urbroj: 511-02-08-23-1. od 13.11.2023  a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za  prekršaj stavljen mu na teret.  

3.               Ispitani F. T. navodi da se kritičnog dana u popodnevnim satima zatekao u svojoj kući kada su na ulazna vrata došli policijski službenici te su navodno željeli obaviti neki razgovor sa njim. U to vrijeme je bio prilično etiliziran, jer je tokom dana pekao rakiju koju je i konzumirao. Prisjeća se da je u neko vrijeme slučajno komunicirao sa jednom djevojkom koju poznaje iz viđenja i koja je prolazila nogostupom pored njega krećući se prema autobusnoj stanici u mjestu Zdenčac. Obzirom da ju je od ranije poznavao te ga nije pozdravila smatrao je za shodno upitati je zbog čega ne pozdravlja stariju osobu od sebe, jer bi joj to trebala nalagati osnovna kultura ophođenja s drugim osobama, tim više što druga djeca u pravilu pozdravljaju starije osobe. To znači da tu djevojku nije zaustavljao niti je hvatao rukom za odjeću. No, što se tiče komunikacije sa policijskim službenicima, ističe da se zbog etilziranosti ne prisjeća razgovora s njima i na koji im se način obraćao. Time se ne može relevantno izjasniti da li je službenim osobama koje su obavljale službenu dužnost upućivao pogrdne riječi odnosno psovke uvredljivog sadržaja koje su naznačene u optužnom aktu. Nema običaj se tako izražavati prema bilo kome i stoga ne vjeruje da je takvo što iskazivao policijskim službenicima. Oni su ga odlučili uhititi i stavili su  mu sredstva vezivanja za ruke i uputili u policijsku postaju, a da nije tog trenutka znao što je razloga takvom postupanju. Stoga opreza radi poriče prekršaj u cijelosti.  

4.               Obzirom da je okrivljenik porekao navedeni prekršaj, sud je na glavnoj raspravi ispitao policijskog službenika F. R., nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti. 

5.               Ispitani F. R. iskazuje da je navedene zgode u popodnevnim satima po nalogu nadređenog službenika sa kolegom A. išao na postupanje na adresu prebivališta okrivljenika vezano za potencijalni događaj asocijalnog ponašanja od strane okrivljenika. Naime, otac djevojčice S. K. prijavio je događaj u kojem je navodno okrivljenik prema djevojčici od 13 godina postupao neprimjereno na javnom mjestu primajući je za odjeću i želeći s njom intimno razgovarati, što je nju uplašilo te je takav događaj prijavila ocu. Povodom toga se zatekao sa kolegom u civilnoj odjeći na ulaznim vratima obiteljske kuće okrivljenika, jer je djevojčica znala ime i prezime osobe koja je s njom na opisani način komunicirala. Nakon što je okrivljenik otvorio vrata kuće i izašao ispred vrata kolega i on su se predstavili i pokazali službenu iskaznicu kako bi se uvjerio njihov identitet i svojstvo. Napomenuli su mu razlog dolaska rekavši da žele razgovarati o tom događaju. No, okrivljenik je  počeo pričati o nekom drugom događaju koji nema veze sa razlogom zbog kojeg su se tamo pojavili te su ga u tome prekinuli. U nekom trenutku je okrivljenik pitao tko su oni, što je bilo iznenađujuće, jer su se kolega i on trenutak ranije  predstavili. Kada su ponovili okrivljeniku da moraju razgovarati o navedenom događaju on je tada počeo povišeni tonom govoriti i vrijeđao je najprije navedenu djevojčicu, a potom njega i kolegu riječima iz optužnog akta psujući im mrtvu mater i grob, i ostale specificirane i citirane riječi iz činjeničnog opisa. U više navrata je okrivljenik upozoren da se ne može tako s njima razgovarati i da prestane s opisnim ponašanjem te da nastave  normalan razgovor, što je on odbio te se okrenuo i ušao u hodnik obiteljske kuće očito u namjeri da ih ignorira. Tada su bili prinuđeni kolega i on postupati prema okrivljeniku na način da ga zadrže na tom mjestu, što je on obio i to je bio razlog da se prema njemu primjene sredstva prisile te je uhićen i doveden u policijsku postaju kada je alkotestiran i tom je prilikom utvrđeno opito stanje na njegovoj strani, što je očito bio jedan od razloga za njegovim neprimjerenim ponašanjem prema službenim osobama.  

6.               U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te je bio u komunikaciji sa policijskim službenicima.

7.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li je okrivljenik ove zgode izražavao neprimjereno ponašanje tako što bi vrijeđao i omalovažavao službene osobe prilikom vršenja službene dužnosti.

8.               Na temelju provedenih dokaza, sud nalazi sigurno utvrđenim da je okrivljenik ušao u sferu prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9.               Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, u svojoj obrani naznačio je da od njegove strane nije bilo protupravnog ponašanja gdje bi policijskim službenicima koji obavljaju službenu dužnost  uputio inkriminirajuće riječi koje u naravi predstavljaju uvredu odnosno omalovažavanje same osobe ili službe. Pri tome ističe da je neupitno bio dosta etiliziran obzirom da je tokom dana pekao rakiju te je konzumirao i stoga se ne može prisjetiti načina komunikacije sa službenim osobama u ovoj situaciji. Ipak, nije sklon takvom neprimjerenom ophođenju i ne vjeruje da je u više navrata upućivao krajnje pogrdne i ružne psovke prema policijskim službenicima.  

10.               Međutim, suprotno tvrdnjama okrivljenika izjašnjavao se svjedok F. R. u svojstvu policijskog službenika koja ima neposrednih saznanja o događaju obzirom da je upravo on sa kolegom A. trebao obaviti komunikaciju sa okrivljenikom na adresi njegovog prebivališta. Pri tome svjedok pojašnjava povod odnosno razlog zbog kojeg je dobio nalog  da obavi razgovor sa okrivljenikom i to vezano za situaciju u kojoj je navodno okrivljenik neadekvatno postupao i razgovarao sa djevojčicom u dobi od 13 godina na javnom mjestu, što je ona prijavila ocu te je o tome otac izvijestio policiju. Svjedok napominje da je okrivljenik bio čudnog ponašanja u samom početku njihove komunikacije, a nakon što su mu se kolega i on predstavilli kao policijski službenici koji moraj obaviti službeni razgovor s njim. Tako proizlazi da je okrivljenik pričao o sasvim nepoznatom događaju koji nije bio vezan uz ono što se netom prije dogodilo. nakon što su ga prekinuli u razgovoru koji je on započeo, te mu ponovili temu o kojoj trebaju razgovarati, tada je počeo bezrazložno vrijeđati navedenu djevojčicu, a potom i njih dvojicu kao službene osobe upućujući im razne pogrdne riječi, zbog čega je upozoren da prestane s takvim ponašanjem kako bi mogli normalno komunicirati. Usprkos  upozorenju okrivljenik je nastavio sa izricanjem raznih pogrdnih riječi, pa tako proizlazi da im je psovao mrtvu mater i grob i izricao sve preostale riječi citirane u optužnom aktu, a koje imaju direktan smisao vrijeđanja. Nakon toga okrivljenik je još i odbio bilo kakvu daljnju suradnju i razgovor te se okrenuo i ušao u hodnik obiteljske kuće bez da je obavljen informativni razgovor s njim. Dakle, svjedok ističe kako je činjenica odbijanja suradnje i normalnog razgovora te upornost u izricanju uvreda za službene osobe predstavljalo nužnost da se prema okrivljeniku primjene sredstva prisile te je uhićen i doveden u policijsku postaju.

11.               Nadalje, uvidom u zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti na ime okrivljenika   naznačuje se činjenica kako je u njegovom organizmu zaostala koncentracija alkohola od 1,85 g/kg, tako da se tempore criminis nalazio u opitom stanju, što je nesumnjivo utjecalo na njegove kognitivne sposobnosti te mogućnost da se normalno ophodi i ponaša u socijalnoj sredini. 

12.               Usprkos tome što okrivljenik tvrdi da policijskim službenicima nije iskazao riječi uvredljivog sadržaja koje objektivno omalovažavaju njih osobno kao i službu koju predstavljaju, vezano za takvu inkriminaciju sud je s razlogom prihvatio kao uvjerljiv i smislen iskaz svjedoka F. R., jer su se iskazane uvrede odnosile upravo na njega i njegovog kolegu, a on ih je dovoljno precizno naznačio u svom iskazu, jer se događaj odvijao kratko vrijeme prije te mu je time ostalo jasno u pamćenju obraćanje okrivljenika. Osim toga, sasvim je životno prihvatljivo da svjedok ne bi imao nikakav stvaran razlog za primjenu sile nad okrivljenikom i uhićenjem za slučaj da je okrivljenik sve vrijeme bio uobičajenog i pristojnog ponašanja. To opet znači kako je službena osoba reagirala primjenom sredstava prisile nad okrivljenikom tek nakon što je ovaj bez valjanog razloga prema njemu iskazao riječi koje nisu korektne i dopuštene, posebno ako su upućene službenoj osobi koja obavlja službenu dužnost. 

13.               Osim toga, prema okolnostima predmetne situacije te samim navodima obrane okrivljenika doista se može zaključiti kako je postojao određeni nesporazum između njega i službenih osoba u njihovoj komunikaciji, koji je očito doveo do određene uznemirenosti na strani okrivljenika i njegove reakcije koja je bila zasigurno pretjerana, kada je počeo sa govorom povišenim tonom i prvotno izricanjem uvreda na račun djevojčice koju je kraće vrijeme ranije susreo na javnom mjestu. Iako je objektivno prihvatljivo da se okrivljenik zbog stupanj svoje opijenosti ne mora prisjećati načina komunikacije sa policijskim službenicima, sasvim je jasno da službene osobe nisu imale nikakav životni motiv i razlog da za takvu vrstu prekršaja i nedolično ponašanje terete okrivljenika pri čemu su kod postupanja očito imali priličnu toleranciju i strpljenje očekujući da će okrivljenik prestati sa izricanjem uvreda i da će moći normalno obaviti informativni razgovor zbog kojeg su i došli na adresu njegovog prebivališta. To upravo znači da  su službenici policije doista  postupali u skladu sa pravilima službe, pa su time imali potrebu i obvezu okrivljenika i uhititi nakon što je odbio svaku suradnju i iskazao priličnu drskost i upornost njihovim vrijeđanjem. Upravo stoga iskaz navedenog svjedoka R. krajnje je smislen te uvjerljiv, za razliku od obrane okrivljenika koje je neodređena i paušalna i njome se svakako želi izbjeći odgovornost za krajnje asocijalno ponašanje.  

14.               Prema tome, nema nikakve sumnje da je upućivanje pojedinih riječi „Jebem vam mrtvu mater, jebem vam grob“ te ostalih citiranih riječi iz optužnog akta krajnje neprimjereno i nedopustivo, pa je takav način izražavanja prema uniformiranoj osobi koja obavlja službenu dužnost u bilo kojem smislu neprihvatljivo, a u naravi se zbog sadržaja iskazanih riječi prema prihvaćenim moralnim shvaćanjima svakako radi o direktnoj uvredi na račun te osobe. 

15.               Zbog naprijed navedenih razloga, nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, bez sumnje je okrivljenik u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio biće djela prekršaja opisanog u izreci presude te je oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.   

16.               Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da nije zaposlen, te prima socijalnu pomoć u vrlo niskom iznosu, time da do sada nije kažnjavan za bilo koju vrstu prekršaja, što znači da nije sklon osornom i rabijatnom ponašanju u socijalnoj sredini, a u konkretnom slučaju ni za koga nisu nastupile bilo kakve štetne posljedice. Stoga u odnosu na raspon novčane kazne za prekršaj u odnosu na socijalni status okrivljenika, ipak je bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna  primjerena i dostatna da okrivljenik shvati negativnost i štetnost svojeg postupanja te ubuduće vlastito ponašanje prema drugim osobama uskladi sa moralnim i zakonskim normama, na koji način će se postići zakonska svrha kažnjavanja u smislu individualne prevencije.     

17.               U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 79,64 eura odnosno 600,00 kuna, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.

18.               Međutim, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.              

19.               Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na upotrebu alkometra, jer je radno sposobna osoba i može privrijediti dodatna sredstva za vlastito uzdržavanje, uslijed čega može platiti naznačeni iznos troška, na koji način zasigurno neće dovesti u pitanje svoju egzistenciju.

 

U Bjelovaru,  14. studenog  2023.                                                             

 

Zapisničar                                                                                        SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                               Ratko Laban v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

  1. Okrivljeniku
  2. Tužitelju

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu