Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Poslovni broj: Kž-75/2023-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Bešenskog, kao predsjednika vijeća, Gorana Miličevića i Klaudije Grubišić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Melite Tandara, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ŠH, koga zastupa branitelj Rikard Kunštek, odvjetnik u [adresa], zbog kaznenog djela iz članka 235. stavka 1. Kaznenog zakona ( Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18,126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: K-229/2021-22 od 6. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zlataru, poslovni broj: K- 229/2021-22 od 6. prosinca 2022., temeljem odredbe članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj; 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08), okrivljenik ŠH oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, i opisano i kažnjivo po članku 235. stavak 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08, oštećenik SH, upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.
1.2. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08, odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja okrivljenog padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavak 1. točka 3. ZKP/08), s prijedlogom da Županijski sud uvaži žalbu, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.
3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08, spisi su dostavljeni županijskom državnom odvjetniku u Vukovaru, koji je spise nakon razgledanja vratio sudu.
4. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, nije osnovana.
5. Suprotno prigovoru žalitelja, po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je, nakon brižljive i kritičke ocjene izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo ispravan zaključak da nije dokazano da bi okrivljeni počinio terećeno kazneno djelo, shodno čemu ga je temeljem odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe.
6. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio obranu okrivljenog, iskaze ispitanih svjedoka, kao i materijalne dokaze prikupljene i provedene tijekom dokaznog postupka i pri tome pravilno utvrdio da nije bilo moguće na nedvojben način utvrditi da je okrivljenik bio svjestan da ne može proći pokraj parkiranog vozila, niti da mu je bila namjera da ošteti vozilo oštećenika, osobiti iz razloga što u konkretnom slučaju nije moguće provesti odgovarajuće vještačenje, kojim bi se sa sigurnošću potrebnim za zauzimanje pravnog stava o nečijoj kaznenopravnoj odgovornosti, utvrdile činjenice bitne i ključne u predmetnom postupku.
7. Naime, sud je u konkretnom slučaju pravilno primijeni pravno pravilo “in dubio pro reo“ kao univerzalno pravno pravilo u situaciji kada u pogledu postojanja, odnosno nepostojanja neke činjenice egzistira dvojba, koja se onda uklanja na taj način da se uzima da postoji, odnosno ne postoji ona činjenica koja je za okrivljenog povoljnija. Kada postoje proturječni dokazi, dakle i oni čiji sadržaj upućuje, kao i oni čiji sadržaj ne upućuje na postojanje neke odlučne činjenice, tada prvostupanjski sud mora ocijeniti koji je od tih dokaza vjerodostojan i na temelju te ocjene donijeti odluku. Takvo postupanje suda slijedi iz dužnosti svestranog raspravljanja predmeta i dužnosti savjesne ocjene dokaza „pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima“. Sud pri tome nije vezan niti ograničen nekim formalnim dokaznim pravilom, već primjenom načela slobodne ocjene dokaza. Tek ukoliko nakon takvog postupanja nije moguće otkloniti dvojbe oko (ne)postojanja neke odlučne činjenice, sud će primijeniti pravilo „in dubio pro reo“. Radi se, dakle, o pravno-logičkom pomagalu, a ne o dokaznom pravilu ili načelu, koje se primjenjuje tek ako dvojbe oko postojanja neke odlučne činjenice nije moguće otkloniti i tada se (ne)postojanje takve činjenice uzima u korist okrivljenika. Drugim riječima, kod postojanja proturječnih dokaza, pogrešno je postupanje koje bi u svojoj srži imalo zaključak da zbog proturječnosti dokaza nije moguće utvrditi neku odlučnu činjenicu, pa tada u sumnji odlučiti u korist okrivljenika. Sumnja u smislu članka 3. stavka 2. ZKP/08, postoji tek kada iz dokaza nije moguće izvesti zaključak o (ne)postojanju neke pravno odlučne činjenice ili kada dokaz dopušta mogućnost zaključiti da neka činjenica postoji, ali i da ne postoji. Tek tada se radi o dvojbi koju rješava navedeno pravno-logično pomagalo.
7.1. No, prema stanju stvari u ovom predmetu, primjena pravno-logičkog pomagala ovdje izgleda potrebna jer ne postoje određeni dokazi koji jasno i nedvojbeno ukazuju na postojanje odlučnih okolnosti i sastavnica subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela koje je predmet optužbe. Ako bi u situaciji postojanja proturječnih dokaza čiji sadržaj (ne) upućuje na (ne)postojanje objektivnih i subjektivnih sastavnica kaznenog djela uvijek odlučivali primjenom članka 3. stavka 2. KZ/11., onda bi se radilo o postupanju suprotnom temeljnim postavkama kaznenog postupka, uključujući i dužnost svestranog raspravljanja predmeta, savjesne ocjene dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, te slobodne ocjene dokaza. Takvo postupanje dovelo bi u pitanje djelotvornost kaznenog postupka uopće, ali i vjerodostojnost sudskih odluka, ali u konkretnoj situaciji takva dvojba jasno postoji, sud je u dokaznom postupku, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, utvrdio da nema dovoljno dokaza da je okrivljeni počinio kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.
8. S potpunim pravom prvostupanjski sud zaključuje da činjenica loših odnosa između stranaka zbog spornog puta kojim je prolazio optuženik, nije dovoljan dokaz da je okrivljenik namjerno oštetio vozilo oštećenika kritične zgode.
9. Budući da je prvostupanjski sud dao jasne i određene razloge vezano za vrijednosnu ocjenu izvedenih dokaza, a te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to se u ostalom, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na iste.
10. Stoga, u odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj drugostupanjski sud drži da je činjenično stanje na temelju sveukupne dokazne građe potpuno i pravilno utvrđeno.
11. Slijedom navedenog, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon.
12. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo na temelju članka 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci.
Vukovar, 22. travnja 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Bešenski
