REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik br. 8

Poslovni broj: Pp-14325/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Altarac, uz sudjelovanje Maše Smolčić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĆB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, povodom optužnog prijedloga PUZ, VII. Policijska postaja Zagreb, Klasa: 211-07/24-5/31041 od dana 14. studenog 2024. godine, nakon provedene glavne rasprave održane i zaključene 19. ožujka 2025. godine, dana 21. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Temeljem čl. 182. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22)

Okrivljenik: OB, sin Ć i MB, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1977. godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, rastavljen, otac dvoje djece, vozač, zaposlen, "Pop trans internacional", s primanjima u iznosu 700,00 eura, prekršajno kažnjavan,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi dana 10. studenog 2024. godine u 20,19 sati, u [adresa], ponovio nasilje u obitelji u odnosu na svoju bivšu izvanbračnu suprugu IB s kojom ima zajedničko dijete, (prethodno pravomoćno kažnjen presudom broj 27. Pp-2889-2022-4 Općinskog suda u Karlovcu) na način da bi istu putem telefona vrijeđao riječima "Jebem ti mrtvu majku, nemoj mi više dolaziti na adresu [adresa], a što je ponovio nekoliko puta nakon čega da bi joj se obratio riječima "Glupačo jedna", nakon čega da bi prekinuo poziv, a kojim ponašanjem da bi izazvao strah i uznemirenost kod iste,

čime da bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

II Temeljem čl. 140. st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st.2. toč. 2. do 5. i toč. 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. PUZ, VII. Policijska postaja Zagreb, podnijela je ovome Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika radi djela prekršaja činjenično i pravno opisan u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako se ne smatra krivim i ne priznaje prekršaj za koji ga se tereti. Zajedničko dijete njega i IB je dodijeljeno na skrb njemu i kod njega je od 21.05.2024. godine. Kritične zgode IB je došla u stan gdje je bila njegova majka koja boluje od karcinoma, te je njega mama zvala što da radi, pa je rekao neka pusti IB da vidi njihovo dijete O, a ona je tada verbalno napala njegovu majku da su dijete i kuća zapušteni. Zvao je socijalnog radnika koji mu je rekao neka zove policiju, a kada je došao kući dva policajca su već bila doma jer je IB zvala policiju. Nakon odlaska policijskih službenika IB je nazvala njega i tada joj je rekao neka njegovu majku ostavi na miru, neka joj više ne dolazi i neka se ne približava njihovom stanu i neka se ide liječiti na psihijatriju. Ništa od ovoga za što ga se teretim njoj nije izgovorio. Za vrijeme ovog telefonskog razgovora pored njega je bila majka MB, [adresa] i partner od Kristinine majke ČB, [adresa]. Naveo je kako Kristininu adresu ne zna, ali navodno ona više nije tamo jer ju je majka odjavila sa svoje adrese.

3. U dokaznom postupku saslušani su svjedoci IB te ČB, te je provedeno suočenje između okrivljenica i IB.

4. IB je na okolnost predmetnog događaja, a nakon što se odrekla blagodati nesvjedočenja navela kako je u predmetno vrijeme njezin bivši izvanbračni suprug njoj dopuštao kontakt s djetetom, te kako je bila u blizini kontaktirala je kćer, te ju je ista pozvala da dođe. Kada je došla kćer joj je rekla da ju svrbi vlasište, te je utvrdila da ista ima uši. Otišla je u policijsku postaju jer joj on nije dao da odvede dijete, jer po pravomoćnom Rješenju dijete bi trebalo biti kod nje. Pokušala je tada prijaviti zanemarivanje djeteta jer su i dijete i baka imale uši. Potom je uslijedio telefonski razgovor tako što je ona nazvala ĆB upravo radi toga da joj da dijete na par dana i da ga pita kako je dijete, međutim on je je njoj u tom razgovoru rekao da više nikad neću vidjeti dijete te joj je rekao "glupačo, jebem ti mrtvu mater". Nije sigurna da tom razgovoru nije bilo prisutno i njihovo dijete jer joj se čini da je u pozadini čula glas djeteta, tim više što joj je od ranije poznato da on takve riječi i takav ton kakav je bio prilikom tog razgovora upotrebljava pred njihovim djetetom.

Navela je kako ne postoji nikakva sudska niti policijska zabrana da ona ne bi smjela dijete uzeti da bude kod nje. Dijete je navršilo 8 godina prije dva mjeseca.

Na posebno pitanje suca ista je navela da kada je sve po njegovom, njihova komunikacija bude normalna, ali čim ne ide onako kako on želi kreće s njegove strane žustro kontriranje, uvrede kao što je bilo i taj put. Smatra da preko djeteta provodi manipulaciju.

Na daljnje pitanje ista je navela da se je uznemirila kada je rekao da neće više nikada vidjeti dijete, te takve riječi nikako nisu ugodne, a njena namjera je bila da uzme dijete da istrijebi te uši.

Okrivljenik je prigovarao iskazu svjedokinje u cijelosti, te navodi da je on 03.03.2025. godine dobio od Centra Karlovac skrbništvo nad djetetom, dok IB ima zabranu biti s djetetom bez nadzora socijalnog radnika, te je određeno da petkom može doći u prostorije Centra i tamo provesti sat i pol sa djetetom, odnosno to može biti kada ju oni pozovu, a također to može biti i na mojoj adresi, ali ne bez prisustva socijalne službe. Sve zato jer je dijete tukla električnim kablom.

Nema pitanja na svjedokinju.

IB nakon ovog navodi, optuženik iznosi lažne činjenice, nisu sve, ali posebno napominje da je u vrijeme počinjenja ovog prekršaja imala pravomoćno rješenje da može dijete odvesti, no bez obzira na to nije isto učinila.

4.a. Na okolnost proturječnih navoda obrane okrivljenika i iskaza žrtve nasilje u obitelji IB provedeno je suočenje između istih te je tijekom suočenja okrivljenik naveo "ja sam ti rekao samo da ideš na liječenje, ništa drugo", dok je žrtva nasilja u obitelji navela "rekao si mi da mogu doći u stan, nikog nisam napala, radi kašnjenja svih službi mi se ovako moramo dogovarati. Na testu kognitivnih sposobnosti bio si ispod prosjeka, a ja sam taj test obavila privatno i ja sam iznadprosječna."

5. Svjedok ČB je na okolnost predmetnog događaja naveo kako je predmetne zgode njega izvanbračna supruga nazvala na telefon da ju je kontaktirao okrivljenik, budući da je oštećena IB došla do vrata od okrivljenika, a majka od ĆB je nije htjela pustiti u stan i inače je teško bolesna. Napominje da IB ima zabranu pristupa djetetu na 100 metara koje je dijete dodijeljeno na skrbništvo okrivljeniku. Otišao je na adresu do ĆB, kako bi smirio situaciju, IB više nije bilo ali je bio prisutan telefonskom razgovoru kada je ĆB zvala IB, sjedio je pokraj ĆB udaljen 2 metra i čuo je što joj je govorio. Govorio je neka se smiri, da ga ne uznemirava, niti njega niti njegovu mamu, a niti dijete koje je cijelo vrijeme plakalo. Nikakvu psovku, niti uvredu on njoj nije izgovorio. Rekao je kako ima vremena se baviti sa takvim stvarima i da je ona zapravo za liječenje. Inače je ona liječena u Jankomiru, ali je liječenje prekinula. Nitko od njih ne zna gdje ona zapravo živi, niti su u kontaktu s njom, a misle da je podstanarka negdje na Jarunu, no to bi najbolje znao Centar za socijalnu skrb u Karlovcu.

Naveo je kako je okrivljenik doživio srčani i moždani udar, ugrađeno mu je pet stentova. Istaknuo je i da IB svima zove policiju, jako je problematična, po njegovom mišljenju ona je narcis manipulator.

6. Izvršenim uvodim u prekršajnu evidenciju vidljivo je da je okrivljenik prethodno prekršajno kažnjavan zbog nasilja u obitelji.

7. Naime, nakon svih provedenih dokaza, sud nije mogao nedvojbeno utvrditi krivnju okrivljenika, budući da je obrana okrivljenika u suprotnosti s iskazom svjedokinje, koji je iskaz neuvjerljiv i u suprotnosti sa obranom okrivljenika i iskazom saslušanog svjedoka koji je svjedok bio prisutan telefonskom razgovoru.

7.a Iz provedenog suočenja okrivljenika i svjedokinje također sud nije mogao utvrditi njegovu krivnju odnosno postojanje djela za koje se on tereti. Naime iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je svjedokinju – oštećenu uznemirilo to što joj je, po njezinom iskazu, okrivljenik samo rekao da neće vidjeti dijete, no on se za to i ne tereti. Svjedok ČB, koji je bio prisutan telefonskom razgovoru iskazivao je u potpunosti sukladno kao i okrivljenik odnosno potvrdio je da je isti oštećenoj rekao neka se ide liječiti kod psihijatra, pa nije bilo razloga sumnjati u istinitost njegovog iskaza budući da je potvrdio ono što je čuo i vidio, a to je u potpunosti istovjetno sa obranom okrivljenika, a za te izgovorene riječi okrivljenik se ne tereti optužnim prijedlogom. Također, ovaj svjedok nije čuo niti jednu riječ za koju se tereti okrivljenik, a koje bi riječi navodno mogle uznemiriti oštećenu.

8. Slijedom svega navedenog, sud nije našao dokazanim da je okrivljenik počinio djelo prekršaja za koje se optužuje, slijedom čega je sudac u skladu s načelom „in dubio pro reo“, po kojemu se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, u smislu čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, istog oslobodio prekršajne odgovornosti za navedeno djelo prekršaja.

9. Temeljem propisa citiranog u izreci, okrivljenik je oslobođen optužbe, te je u skladu s time odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 21. travnja 2025. godine

Zapisničarka

Sutkinja

Maša Smolčić v.r.

Lidija Altarac v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, na adresu [adresa], u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.