15. P-264/2023-7

 

 

15. P-264/2023-7

 

  Republika Hrvatska

  Općinski sud u Osijeku

  Europska avenija 7

  31000 Osijek

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. M. iz O., M. , OIB: , zastupan po punomoćniku B. S., odvjetniku iz O., protiv tuženika A. B. d.d., Z., S. a. , OIB: , zastupan po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Z., radi ništetnosti dijela ugovora/isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. listopada 2023. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, odvjetničku vježbenicu K. P., iz O., uz javnu objavu od dana 14. studenog 2023. godine,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

 

              I. Utvrđuju se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama zaključenim između tuženika A. B. d.d. Z. S. a. OIB: d.d. (prije S. B. d.d./ H. A. A. b. d.d.) OIB: i tužitelja D. M. iz O., M. , OIB:

- odredba iz čl.4 predmetnog Ugovora koji glasi: '' Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu…''Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog ugovora bez posebnog zaključivanja aneksa ovom ugovoru..''

-dio odredbe čl.3 toč.4 koja glasi: 'Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima , a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju H. n. b. d.d. za devize na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća.''

-dio odredbe čl. 3 toč-4-st.3 koja glasi: ''Kamate se obračunavaju u CHF a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize S. b. d.d. O. na dan plaćanja.''

 

              II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. (prije H. A. B. d.d. i S. b. d.d. Z., S. a. , OIB: ) isplatiti tužitelju D. M. iz O., M. , OIB: iznos od 7.266,25 eura /  54.747,57 kn [1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa od 15. rujna 2006. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 1. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećano za 5 (pet) postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 (tri) postotna poena i to:

 

- na iznos od 2,13 eura / 16,04 kn od 15. 9. 2006. g. pa do isplate;

- na iznos od 0,01  eura / 0,09 kn od 16. 10. 2006. g. pa do isplate;

- na iznos od 2,13 eura / 16,04 kn od 16. 10. 2006. g. pa do isplate;

- na iznos od 21,08 eura / 158,79 kn od 13. 9. 2007. g. pa do isplate;

- na iznos od 20,74 eura / 156,23 kn od 12. 10. 2007. g. pa do isplate;

- na iznos od 20,67 eura / 155,74 kn od 14. 11. 2007. g. pa do isplate;

- na iznos od 20,82 eura / 156,89 kn od 13. 12. 2007. g. pa do isplate;

- na iznos od 21,01 eura / 158,29 kn od 14. 1. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 19,41 eura / 146,26 kn od 15. 2. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 21,08 eura / 158,83 kn od 14. 3. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 20,02 eura / 150,87 kn od 16. 4. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 19,93 eura / 150,18 kn od 14. 5. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 19,13 eura / 144,13 kn od 12. 6. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 19,17 eura / 144,46 kn od 1. 8. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 18,99 eura / 143,11 kn od 1. 9. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 18,42 eura / 138,75 kn od 1. 10. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 43,35 eura / 326,64 kn od 1. 11. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 18,33 eura / 138,11 kn od 1. 12. 2008. g. pa do isplate;

- na iznos od 59,06 eura / 444,97 kn od 1. 1. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 62,82 eura / 473,29 kn od 1. 2. 2009. g. pa d isplate;

- na iznos od 62,28 eura / 469,27 kn od 1. 3. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 59,06 eura / 444,99 kn od 1. 4. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 56,93 eura / 428,91 kn od 1. 5. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 56,77 eura / 427,73 kn od 1. 6. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 53,87 eura / 405,92 kn od 1. 7. 2009. pa do isplate;

- na iznos od 56,96 eura / 429,18 kn od 1. 8. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 61,42 eura / 462,75 kn od 1. 9. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 56,56 eura / 426,15 kn od 1. 10. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 54,32 eura / 409,30 kn od 1. 11. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 58,93 eura / 444,02 kn od 1. 12. 2009. g. pa do isplate;

- na iznos od 65,65 eura / 494,64 kn od 1. 1. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 71,46 eura / 538,44 kn od 1. 2. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 65,56 eura / 493,99 kn od 1. 3. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 79,27 eura / 597,29 kn od 1. 4. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 74,63 eura / 562,28 kn od 1. 5. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 80,53 eura / 606,74 kn od 1. 6. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 109,74 eura / 826,84 kn od 1. 7. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 103,02 eura / 776,23 kn od 1. 8. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 128,75 eura / 970,10 kn od 1. 9. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 113,05 eura / 851,77 kn od 1. 10. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 102,78 eura / 774,40 kn od 1. 11. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 133,02 eura / 1.002,23 kn od 1. 12. 2010. g. pa do isplate;

- na iznos od 149,77 eura / 1.128,44 kn od 1. 1. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 134,79 eura / 1.015,58 kn od 1. 2. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 133,81 eura / 1.008,17 kn od 1. 3. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 125,19 eura / 943,24 kn od 1. 4. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 126,89 eura / 956,08 kn od 1. 5. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 161,76 eura / 1.218,76 kn od 1. 6. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 165,22 eura / 1.244,87 kn od 1. 7. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 203,76 eura / 1.535,24 kn od 1. 8. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 189,01 eura / 1.424,06 kn od 1. 9. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 165,81 eura / 1.249,26 kn od 1. 10. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 163,23 eura / 1.229,82 kn od 1. 11. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 159,62 eura / 1.202,62 kn od 1. 12. 2011. g. pa do isplate;

- na iznos od 167,34 eura / 1.260,82 kn od 1. 1. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 175,29 eura / 1.320,72 kn od 1. 2. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 173,91 eura / 1.310,36 kn od 1. 3. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 168,62 eura / 1.270,48 kn od 1. 4. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 169,70 eura / 1.278,60 kn od 1. 5. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 172,63 eura / 1.300,66 kn od 1. 6. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 168,01 eura / 1.265,85 kn od 1. 7. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 167,91 eura / 1.265,12 kn od 1. 8. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 163,91 eura / 1.234,96 kn od 1. 9. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 156,85 eura / 1.181,78 kn od 1. 10. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 163,68 eura / 1.233,26 kn od 1. 11. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 165,33 eura / 1.245,66 kn od 1. 12. 2012. g. pa do isplate;

- na iznos od 163,71 eura / 1.233,48 kn od 1. 1. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 152,24 eura / 1.147,08 kn od 1. 2. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 158,37 eura / 1.193,25 kn od 1. 3. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 159,74 eura / 1.203,53 kn od 1. 4. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 155,48 eura / 1.171,49 kn od 1. 5. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 144,91 eura / 1.091,85 kn od 1. 6. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 137,91 eura / 1.039,06 kn od 1. 7. 2013. g. pa do isplate;

- na iznos od 142,62 eura / 1.074,54 kn od 1. 8. 2013. god. pa do isplate.

 

              III. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od  1.760,69 eura / 13.265,92 kn [2], zajedno sa zateznom zakonskom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

             

Obrazloženje

 

 

1.Tužitelj u tužbi navodi da je  s tuženikom 20. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj , kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,30 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. 

 

              2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana  20. lipnja 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu broj , međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

 

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke I. K. j.d.o.o., T. V., O., S. i saslušanjem svjedokinje D. B.

 

              4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

 

              5. Rješenjem Ž. s, u D. broj od 1. ožujka 2023. godine ovosudna presuda broj od 20. travnja 2022. godine ukinuta je i predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje uz uputu prvostupanjskom sudu da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi da li je tužitelj bio obaviješten o svim parametrima na osnovu kojih je moglo doći do promjene kamatne stope i o rizicima fluktuacije tečaja CHF, kao i o drugim relevantnim okolnostima od kojih zavisi zaključak o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi, kao i da je potrebno saslušati svjedoka djelatnicu banke D. B. na okolnost postupanja banke prilikom zaključenja ugovora.

 

              6. Prije svega, ovaj sud je odlučivao o prigovoru promašene pasivne legitimacije te je takav prigovor tuženika našao neosnovanim. Naime, uvidom u podatke sudskog registra T. s. u Z. sud utvrđuje da je tuženik pravni sljednik S. b. i H. A. A. b d.d. budući da je 2009. godine došlo do pripajanja S. b. d.d. i tuženika koje je tada imao naziv H. A. A. b. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista S. b. d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnijih presuđenja S. b. d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila S. b. nisu ništetni međutim prema presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018 te presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 13. lipnja 2014. godine to nije tako pa se stoga zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovor zaključila H. A. A. b. ili S. b. s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

 

              7. Saslušanjem svjedoka D. B., ovaj sud utvrđuje da je promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula postojala kako u kreditima realiziranim u CHF, tako i u kreditima realiziranim u eurima. Navedena svjedokinja iskazuje i to da je strankama pojašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, kao i što znači valutna klauzula, te da je isto pisalo i u samom ugovoru. Svjedokinja iskazuje da banka nije mogla predvidjeti kretanje tečaja CHF, kao i to da stranke nisu mogle s bankom pregovarati o uvjetima kreditiranja, već da se radilo o tipskim ugovorima koje su stranke morale prihvatiti, a ugovorne uvjete da je propisala uprava banke.

 

8. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka I. K. j.d.o.o., T. V., O., S. , od 25. svibnja 2021. godine, sud utvrđuje da je tuženik u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjao kamatnu stopu naviše od ugovorene kamatne stope, kao i tečaja valute CHF, te je u konačnici na taj način u spornom razdoblju tužitelju naplatio ukupno više iznos od 54.747,57 kn, a koji se odnosi na promjene kamatne stope u spornom periodu, te tečajne razlike u otplati anuiteta u spornom periodu.

 

9. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

 

10. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

 

11. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

 

12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

 

13. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

 

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

15. Među strankama nije sporno da je ugovorena kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu, te da se izmjena kamatne stope, a bez posebnog zaključivanja aneksa predmetnog Ugovoru smatra sastavnim dijelom navedenog Ugovora. Člankom 3. 2. Ugovora utvrđeno je da je visina kamatne stope 4,30 % godišnje, s time da je kamatna stopa promjenjiva u smislu odredbe čl. 4. citiranog Ugovora.

 

16. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,30 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta od 691,99 CHF.

 

17. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 691,99 CHF obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

 

18. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

 

19. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

 

20. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

 

21. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženicu, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

 

22. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope ništetan, da su  dijelovi koji se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i naknada za prijevremenu otplatu kredita ništetni, jer su isti nerazumljivi, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

 

23. Slijedom navedenog, sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati sveukupan iznos od 54.747,57 kn, osnovanim u cijelosti, te je primjenom odredbe čl. 1111. ZOO-a odlučeno kao u izreci presude.

24. Uzimajući u obzir sve prednje utvrđeno, sud je odbio prijedlog tuženika provođenje financijsko knjigovodstvenog vještačenja na način kako je isto predloženo na ročištu od 20. travnja 2021. godine, kao nepodobnim i nepotrebnim.

 

25. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe U. F. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu F. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

 

26. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

 

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.                          

 

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 132,72 eura, sastav podnesaka od 10. prosinca 2019. i 31. svibnja 2021. svako po 132,72 eura, zastupanja na ročištima od 4. ožujka 2020., 20. travnja 2021., 21. ožujka 2022., 5. rujna 2023. i 19. listopada 2023. svako po 132,72 eura, što uz PDV na odvjetnički trošak od 25%, te trošak vještačenja u iznosu od 331,81 euro, te trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i sudske pristojbe na presudu 53,09 eura, daje konačni iznos troška od 1.760,69 eura, odnosno 13.265,92 kn.

 

 

U Osijeku 14. studenog 2023. godine

 

 

 

SUDAC

                                                                                                                      DAVOR LIŠČIĆ, v.r.

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv  ove  presude  nezadovoljna  stranka  ima  pravo  žalbe  u  roku  od  15  dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

 

 

 

Dostaviti:
1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika