REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: P-56/2023-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Radovan, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], koju zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženice, u smislu odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. stavak 1. Ugovora o kreditu broj: 156- 12/2006 od dana 25. siječnja 2006., sklopljen između LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], a koja glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria Bank d.d. ili drugog akta Banke“.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 6. stavak 2. Ugovora o kreditu broj: 156- 12/2006 od dana 25. siječnja 2006., sklopljen između LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], a koja glasi: „Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“ .

III. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 4. stavak 3. Ugovora o kreditu broj: 156- 12/2006 od dana 25. siječnja 2006., sklopljen između LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], i tužene Addiko Bank d.d. , OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], a koja glasi: „Kredit se otplaćuje u 84 (osamdesetčetiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 302,96 CHF (tristodva švicarska franka i 96/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF

Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja.“

IV. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], da tužitelju LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 852,85 eura koji je bez osnove stekla, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 4,35 eura od 1. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 7,02 eura od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 8,94 eura od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 9,81 eura od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 5,63 eura od 9. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 7,87 eura od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 4,21 eura od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 1,51 eura od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 2,23 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 3,65 eura od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 3,53 eura od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 2,09 eura od 1. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 4,79 eura od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 6,95 eura od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 10,02 eura od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 9,32 eura od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 13,49 eura od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 12,70 eura od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 14,24 eura od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 27,60 eura od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 692,90 eura od 19. srpnja 2010. do isplate

po stopi koja na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 1. studenoga 2008. pa do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženici Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, [adresa], da tužitelju LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 358,33 eura koji je bez osnove stekla, zajedno za zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 1,62 eura od 1. listopada 2007. do isplate

- na iznos od 1,61 eura od 1. studenoga 2007. do isplate

- na iznos od 1,63 eura od 1. prosinca 2007. do isplate

- na iznos od 1,62 eura od 1. siječnja 2008. do isplate

- na iznos od 1,66 eura od 1. veljače 2008. do isplate

- na iznos od 1,67 eura od 1. ožujka 2008.. do isplate

- na iznos od 5,74 eura od 1. travnja 2008. do isplate

- na iznos od 5,59 eura od 1. svibnja 2008. do isplate

- na iznos od 5,54 eura od 1. lipnja 2008. do isplate

- na iznos od 5,60 eura od 1. srpnja 2008. do isplate

- na iznos od 5,50 eura od 1. kolovoza 2008. do isplate

- na iznos od 5,51 eura od 1. rujna 2008. do isplate

- na iznos od 5,57 eura od 1. listopada 2008. do isplate

- na iznos od 6,02 eura od 1. studenoga 2008. do isplate

- na iznos od 5,72 eura od 1. prosinca 2008. do isplate

- na iznos od 7,34 eura od 1. siječnja 2009. do isplate

- na iznos od 7,42 eura od 1. veljače 2009. do isplate

- na iznos od 7,45 eura od 1. ožujka 2009. do isplate

- na iznos od 7,29 eura od 9. travnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,32 eura od 1. svibnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,13 eura od 1. lipnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,01 eura od 1. srpnja 2009. do isplate

- na iznos od 9,04 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate

- na iznos od 9,11 eura od 1. rujna 2009. do isplate

- na iznos od 9,10 eura od 1. listopada 2009. do isplate

- na iznos od 9,04 eura od 1. studenoga 2009. do isplate

- na iznos od 9,16 eura od 1. prosinca 2009. do isplate

- na iznos od 9,26 eura od 1. siječnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,41 eura od 1. veljače 2010. do isplate

- na iznos od 9,37 eura od 1. ožujka 2010. do isplate

- na iznos od 9,57 eura od 1. travnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,53 eura od 1. svibnja 2010. do isplate

- na iznos od 9,60 eura od 1. lipnja 2010. do isplate

- na iznos od 10,23 eura od 1. srpnja 2010. do isplate

- na iznos od 128,35 eura od 20. srpnja 2010. do isplate

po stopi koja na pojedinačne iznose dospjele u razdoblju od 1. listopada 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče određenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženici, Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 sa sjedištem u [adresa], da tužitelju LV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.492,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatama od 18. travnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 50,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 18. travnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.

VIII. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. veljače 2023. podnio tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je dana 25. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj: 156-12/2006 kojim se tuženica obvezala tužitelju staviti na raspolaganje iznos od 21.258,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF banke važećem na dan korištenja kredita. Istim Ugovorom tužitelj se obvezao navedeni iznos vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se sukladno članku 4. Ugovora obvezao tuženici iznos kredita platiti u anuitetima uz redovnu kamatnu stopu koja je bila određena kao promjenjiva (članak 6.), a u trenutku ugovaranja iznosila je 5,25 % godišnje. Ujedno je člankom 6. Ugovora ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa utvrđuje Odlukom o kamatnim stopama Banke ili drugim aktom Banke.

1.1. Tuženica je tijekom otplate kredita tužitelju u više navrata mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, umjesto prvotno ugovorene od 5,25 %, a zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj otplatio i onih sadržanih u početnom planu kredita, pa zbog toga smatra da je dio tih odredbi predmetnog Ugovora, koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope, ništetan. Naime, ugovornim odredbama kamatne stope mijenjane su na način da se ona temelji isključivo na odluci jednog ugovaratelja - tuženice. Time je uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja, neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i tužitelju je nanesena šteta.

1.2. Nadalje, navodi da tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamatne stope te nije mogao niti provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija. Kako su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, o kojima mora postojati jasan konsenzus između stranaka, tuženica je istom odredbom izbjegla utjecaj tužitelja na njezinu promjenu, a što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11).

1.3. Dakle, u ovom slučaju kamatna stopa je mijenjana jednostranom odlukom tuženice, a o čemu ista nije tražila suglasnost tužitelja, zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji tužitelj nije mogao utjecati. Ističe da navedena odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, te je ista kao takva nerazumljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla proizlaze. Ugovorena odredba suprotna je načelu savjesnosti i poštenja, a koje načelo je jedno od temeljnih načela obveznog prava, sadržano u odredbi članka 4. Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Nadalje, osim što je kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva, prilikom sklapanja ugovora tužitelju nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF, kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik, koji je još veći zbog toga što se kamata, obračunata po ugovorenoj kamatnoj stopi, naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

1.5. CHF je u trenutku ponude kredita s tom valutnom klauzulom bio na povijesno minimalnim iznosima, a to znači da je predstojao neizbježan rast vrijednosti te valute u odnosu na druge valute. S navedenim je tuženica kao financijska institucija bila upoznata. Prešućivanje posebnog rizika koji predstavlja ugovaranje valutne klauzule CHF je protivno načelu savjesnosti i poštenja. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečni anuitet toliko porasti, i u tolikoj mjeri utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i na njegovu samu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu obvezu.

1.6. Nadalje, pravomoćnom presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj:

Pž-7129/13, od 13. lipnja 2014., u točki II. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženice, "u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, tužitelja zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banaka o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, time da su tužene banke postupile suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007, i to člancima 81, 82 i 90, a od 7. kolovoza 2007. pa na dalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Str. 4 od 8. Navodi tužitelja, kao i dio presude Visokog Trgovačkog suda, koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope, potvrđeni su i od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlukom od 9. travnja 2015., pod brojem Revt- 249/14.

1.7. Nadalje je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž- 6632/2017, od dana 14. lipnja 2018., u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od 4. srpnja 2013., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena, "u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81, 82 i 90, a od 7. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07-133/09) i to člancima 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima".

1.8. Kako prema odredbi članka 138. a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13. - sada čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača NN. br. 41/14 i 110/15), odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, tako se navedene presude u ovom slučaju odnose i na ugovorni odnos između tužitelja i tužene. Osim navedenog, člankom 502 c. Zakona o parničnom postupku(Narode novine broj 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje presude iz kolektivnog spora, te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

1.9. S obzirom na sve do sada izneseno, kao i na pravna utvrđenja presuda proizašlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, a koje pretpostavljaju ništetnost ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, tužitelj drži početni anuitet mjerodavnim, odnosno kao jedinu valjanu kamatnu stopu smatra početno ugovorenu kamatnu stopu od 5,25 % godišnje, te ugovoreni tečaj srednji tečaj CHF-a Kreditora koji je vrijedio za CHF na dan plaćanja. Sukladno odredbi članka 323. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju ništetnosti svaka je ugovorna strana dužna drugoj vratiti sve što je temeljem takvog ugovora stekla, stoga je tužena u ovom slučaju dužan vratiti tužitelju sve ono što je temeljem ništetnih odredbi stekla.

1.10. Stoga predlaže donijeti presudu kojom će sud utvrditi ništetnim navedene ugovorne odredbe te naložiti tuženici isplatiti joj preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, kao i naložiti da joj tuženica naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženica osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Smatra da tužitelj nema pravni interes za pokretanje ovog postupka. Tuženica ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na primjenu presuda Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138 a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502. c Zakona o parničnom postupku. Smatra da su sudovi u citiranim kolektivnim sporovima ocijenili ništetnim odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno o valutnoj klauzuli iz razloga što takve odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača međutim da bez sagledavanja svih okolnosti svakog konkretnog slučajan, ne može se obrazloženo tvrditi da bi, iz razloga što bi u kolektivnom sporu odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli bile proglašene nepoštenima, sve odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli u svim ugovorima o kreditu bile nepoštene (a time i ništetne).

Osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

2.1. Tuženica je tužitelju također tijekom postupka osporila svojstvo potrošača, te je predložila da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 19. rujna 2024. (list 177-179 spisa) tužitelj je kondemnatorne zahtjeve uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, te predložio da sud uz deklaratorne zahtjeve naloži tuženici isplatiti iznos od 358,33 eura s osnove promjenjive kamatne stope i iznos od 852,85 eura s osnova valutne klauzule sve sa zateznim kamatama, koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 177-179 spisa).

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 156-12/2006 (list 5-7 spisa), otplatni plan (list 8 spisa), obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu (list 9 spisa), pregled prometa za klijenta (list 10-12 spisa), specifikacija uplata (list 13 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 26 spisa), sudska praksa (list 27-70 spisa), presliku članka Promjenjive kamate, devizna klauzula i klizna skala iz Zbornika (list 71-77 spisa), sudska praksa (list 78-94 spisa), izjava LVM (list 95-97 spisa), sudska praksa (list 98-134, 142-143, 149-150 spisa), tablice (135-137 spisa), članak Zastara restitucijskih zahtjeva koji nastaju kao posljedica ništetnosti pravnog posla (list 138-141 spisa), članak pod naslovom "Kretanje tečaja CHF i EUR" i pod naslovom Stambeni krediti uz valutnu klauzulu EUR ili CHF (list 144- 148 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku (list 163 spisa), svjedoka CV i NV (list 162 spisa), izvedeno je financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja (list 168-172 spisa).

4.1. Tijekom postupka tuženica je podneskom od 16. svibnja 2024. odustala od saslušanja djelatnika tuženice OV s obzirom da je ista omaškom predložena (list 161 spisa).

4.2. Sud nije izveo dokaz usmenim saslušanjem vještakinje Petre Blašković s obzirom da su stranke na ročištu održanom 5. ožujka 2025. (list 183 spisa) suglasno izjavile da istu nije potrebno saslušavati jer nemaju prigovora na njezin matematički izračun.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom člankom 8. . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22 i 114/22 dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatu razlike između anuiteta po početnoj kamatnoj stopi na dan isplate kredita i anuiteta koje je tuženica obračunavala prema promjenjivoj kamatnoj stopi na dan plaćanja anuiteta i utvrđenje da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula, te zahtjev za isplatu razlike između anuiteta po početnom tečaju te anuiteta koje je tuženica obračunavala prema tečaju CHF na dan dospijeća anuiteta.

7. Između stranka nije sporno:

- da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen u prostorijama prednika tuženice u Velikoj Gorici

- da je tužitelj s prednikom tuženice 25. siječnja 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj 156-12/2006 koji je solemniziran kod Javnog bilježnika Ivana Malekovića pod brojem Ou-48/06, s namjenom za kupnju novog motornog vozila u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 21.258,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za CHF važećem na dan korištenja kredita,

- da se na iznos kredita zaračunavaju kamate od 5,25 % godišnje,

- da se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria Bank važeće na dan plaćanja.

- da je tuženica tijekom otplate kredita u više navrata mijenjala ugovorenu kamatnu stopu, što proizlazi i iz obavijesti o promjenama kamatne stope, zbog čega je došlo do razlike u kamatama sadržanim u mjesečnim anuitetima

8. Među strankama je sporna je aktivna legitimacija, jesu li predmetne odredbe Ugovora o kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara, te tijek zateznih kamata.

9. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022- dalje ZOO). Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.

9.1. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO, jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

9.2. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 16. veljače 2023., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženice nije osnovan.

9.3. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

10. Uvidom u ugovor o kreditu broj: 156-12/2006 (list 5-7 spisa) utvrđeno je da su ga tužitelj i prednik tuženice sklopili 25. siječnja 2006., te je isti solemniziran kod javnog bilježnika Ivana Malekovića iz Velike Gorice pod brojem Ou-48/06, a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 21.258,00 CHF, da čl. 3. regulira redovnu kamatnu stopu na način da na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,25%, dok je u čl. 4. Ugovora ugovoreno da je tužitelj obvezan otplatiti kredit u 84 jednaka mjesečna anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste prednika tuženice važeće na dan plaćanja.

11. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje VSRH) poslovni broj Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (dalje VTS) poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika Zagrebačke banke d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik Zagrebačka banka d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

12. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik Zagrebačka banka d.d. postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

13. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

14. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.

15. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženice sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

16. U ovom postupku tuženica osporava da je predmetni Ugovor potrošački ugovor te osporava tužitelju svojstvo potrošača i tvrdi da je na tužitelju teret dokaza o suprotnome, jer da se potrošačka svrha ne presumira. Kao dokaz da je tužitelj potrošač i činjenice informiranosti tužitelja prilikom zaključenja Ugovora o kreditu saslušan je tužitelj i svjedok CV.

17. Tužitelj saslušan kao stranka u bitnom je iskazao da je sa prednikom tuženika zaključio ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila koji mu je dan na uvid, a koji prileži na listu od 5-7 spisa. Potvrđuje da se na stranici tog ugovora nalazi njegov vlastoručni potpis. Predmetni ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila sklopio je u prostorijama prednika tuženika u Velikoj Gorici. Predmetni ugovor sklopio je u CHF iz razloga što je od strane banke njemu tada bilo ponuđeno da je to najpovoljniji kredit u tom trenutku. Navodi da je on konkretno u Opel kući gdje je kupovao automobil dobio ponudu da podigne kredit upravo kod prednika tuženika iz razloga što je to najpovoljniji tamo kredit, a isto tako navodi da je on pitao da li može podići ugovor o kreditu u Zagrebačkoj banci, jer je tamo imao račun, međutim u auto kući su mu rekli da je njihova praksa takva da se auto krediti sklapaju kod prednika tuženika i da su tamo najpovoljniji. Ističe da mu osobni bankar prilikom potpisivanja tog ugovora nije posebno pojašnjavao svaku odredbu tog ugovora, a niti pravne posljedice sklapanja tog ugovora. Ističe da je on ugovor o kreditu prije potpisivanja pročitao, pogledao koliko su mu rate, te je otišao kod javnog bilježnika kako bi isti solemizirao. Isto tako navodi da je u međuvremenu otplatio predmetni kredit. Ističe da je predmetnim kreditom kupio osobni automobil koji je koristio za osobne svrhe na način da je svakog dana s njim išao na posao. Navodi da u svezi predmetnog kredita koliko se sjeća, a u svezi promjene kamatne stope misli da nije dobivao obavijesti od banke na kućnu adresu. Ističe da je vidio da mu se svaki mjesec rate povećavaju prilikom uplate kredita. Isto tako navodi da za valutu nije dobivao nikakve obavijesti od banke. Ističe da kada je vidio da su mu počele rate kredita rasti da je on taj kredit baš iz tih razloga išao sa suprugom odmah zatvoriti, jer su on i supruga u to vrijeme dobili dijete, te im je bilo otegotno plaćati rate kredita u CHF. Ističe da prije toga, a niti poslije nikada nije sklapao ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Isto tako navodi da ga nitko posebno u banci nije upozoravao prilikom sklapanja ugovora o kreditu o mogućnosti rasta rata kredita. Posebice navodi da je taj ugovor prilikom sklapanja bio standardiziran i unaprijed pripremljen od banke, kao i to da on nije mogao mijenjati niti jednu odredbu tog ugovora. On je po zanimanju elektro-mehaničar te mu pojam značenja valutne klauzule nije baš u potpunosti jasan. Ističe da kada je imao predmetni kredit da mu je to bilo otegotno plaćati kao i to da mu nitko u banci njemu osobno nije pokazao nekakav simulirani otplatni plan iz kojeg bi bilo vidljivo da bi moglo doći do povećanja rata kredita. Isto tako navodi da on nije mogao niti zamisliti da će se rate kredita tako puno povećati i to u kratkom razdoblju. Sjeća se da je rata kredita na početku 2006. godine iznosila oko 900,00 kn, a kada je zatvorio kredit rata mu je bila 1.650,00 kn. On je u auto kuću nosio potvrdu da je zaposlen i prosjek svoje plaće. Koliko se sjeća javni bilježnik mu nije objasnio odredbe ugovora, već mu je tom prilikom rekao da mora plaćati i da oni o pojedinim odredbama ugovora uopće nisu razgovarali. On 2006. nije imao obrt ili tvrtku na svoje ime.

18. Svjedok CV u bitnom je iskazao da je bio radnik prednika tuženice do 2018. kada je promijenio poslodavca. U trenutku kada je tužitelj dizao predmetni kredit 2006. godine obavljao je poslove financijskog savjetnika u kreditnom odjelu. Ne sjeća se točno u kojoj je valuti ugovor s tužiteljem zaključen ali pretpostavlja da je dignut u valuti CHF iz razloga što su te godine skoro svi dizali kredit u CHF. Navodi da se ne sjeća detalja oko sklapanja samog ugovora, međutim da mu je poznato ime i prezime tužitelja. Iskazuje da je ugovor o kreditu već bio unaprijed pripremljen, tj. nakon odobrenja, kao i to da se radi o "špranciranim" tj. standardiziranim ugovorima. Ističe da je tužitelj kada je dizao taj kredit isti bio najpovoljniji u CHF, te su iz tog razloga stranke dizale kredit u predmetnoj valuti. Navodi da su oni imali kredite u eurima međutim u tom trenutku kamata je bila najbolja u CHF. Ističe da su oni klijentima znali staviti ratu u eurima i u CHF kako bi isti vidjeli kolika bi im bila rata u eurima, prema CHF. Međutim, svi su sklapali kredite u CHF-u. Navodi da se ne sjeća s obzirom na protek vremena da bi tužitelj tražio da mu se pojasni koja odredba iz ugovora o kreditu koji je sklapao. Iskazuje da ugovor o kreditu koji prileži spisu od str. 5-7 spisa, a koji mu se daje na uvid, da je to upravo standardizirani ugovor koji su oni davali strankama ugovornim na potpis. Ističe da u 95% slučajeva sam čin sklapanja predmetnih ugovora je takav da bi oni dali strankama standardizirani ugovor o kreditu. Nisu s istima posebno razgovarali o pojedinim odredbama ugovora, oni su taj ugovor uručili strankama i isti su ih odnijeli javnom bilježniku kako bi ih isti solemizirao. U pravilu navodi da nije bilo moguće izmijeniti niti jedan članak ugovora o kreditu jer je u njima sve bilo standardizirano. Navodi da su oni prilikom sklapanja ugovora o kreditu strankama davali do znanja da je kuna vezana za euro, međutim u tom trenutku u CHF su bili najpovoljniji krediti, bila je puno niža kamata i rata je bila povoljnija. Ističe da se on negdje 2007. preselio u drugi odjel kod tuženika, zna da se mijenjala kamatna stopa, međutim ističe da ne zna da li su se klijentima zbog toga slale obavijesti. Kada je banka surađivala s auto kućama konkretno s P.S.C Zagreb procedura oko dizanja kredita je bila takva, koliko se sjeća da je dokumentaciju i cijeli zahtjev skupljala auto kuća, nakon toga zahtjevi su predani u banku, te su oni potom izrađivali ugovore o kreditu koji su bili standardizirani, te su zvali stranke da dođu u banku predmetne ugovore potpisati i da identificiraju osobno klijenta.

19. Svjedokinja NV u bitnom je iskazala je da je njezin sin, ovdje tužitelj, digao kredit za kupnju osobnog automobila, a ona mu je bila sudužnik za predmetni ugovor o kreditu. Ističe da je automobil kojeg je kupio na kredit koristio za osobne svrhe. Isto tako navodi da je predmetni kredit u cijelosti otplatio njezin sin. Posebice iskazuje da ona nije otplaćivala predmetni kredit.

20. Sud je prihvatio iskaz svjedoka, svjedokinje i tužitelja u cijelosti kao vjerodostojan budući da su oboje iskazivali jasno, uvjerljivo i konzistentno. Iz okolnosno uvjerljivog iskaza tužitelja koja je iskazivao jasno i konzistentno proizlazi da se radilo o tipskom ugovoru te da su mu djelatnici autokuće s obzirom da se radilo o auto kreditu nisu niti jednu odredbu ugovora posebno objasnili, da Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao shvatiti promjenu visine anuiteta uslijed promjene tečaja CHF, da je isti po zanimanju elektromehaničar, kao to da isti nije mogao pregovarati niti o jednoj odredbi iz tog ugovora tj. nije mogao mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu.

20. 1. Naime, isto tako valja reći da iz Ugovora o kreditu proizlazi da je isti dan radi kupnje vozila (čl. 2. Ugovora) te da ga je sklopio tužitelj kao fizička osoba. Iz navedenoga slijedi da ne postoje iznimke iz čl. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16, dalje ZPK) zbog kojih predmetni Ugovor ne bi bio potrošački Ugovor, zbog čega je ovaj sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača.

21. Prema tome, ovaj je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

22. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je utvrdio ništetnim dio odredbe članka 4. i članka 6. stavak 1. i članka 6. stavak 2. spornog Ugovora o kreditu, kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

23. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženica je dužan vratiti tužitelju sve što je primila po osnovama koje su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženice prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi te razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženice prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

24. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 168-172 spisa) od 4. srpnja 2024. U skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležene dokumentacije vještakinja je mišljenja da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj: 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 1.211,18 EUR od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime promjene kamatne stope iznos od 358,33 EUR te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita iznos od 852,85 EUR. 2. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 275,42 EUR. Slijedom navedenog, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, iznosi 935,77 EUR i to:

- Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana kraja otplate kredita iznosi ukupno 358,33 EUR,

- Ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i početnog tečaja za CHF uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do kraja otplate kredita iznosi ukupno 577,43 EUR.

25. Navedeni nalaz i mišljenje dostavljen je strankama, te tužitelj i tuženik na isti nisu imali primjedbi. Tuženica se na nalaz i mišljenje vještaka očitovala podneskom od 17. veljače 2025., te ne prigovara samom matematičkom izračunu vještaka te ne traži saslušanje vještaka, međutim i dalje osporava osnovu potraživanja tužitelja.

26. Nalaz i mišljenje vještaka od 4. srpnja 2024. (list 168-172 spisa) sud je prihvatio u cijelosti, ocijenivši ga objektivnim, jasnim, uvjerljivim, logičnim i u skladu s pravilima struke, te u skladu s dokumentacijom u spisu.

26.1. Stoga, kako su prigovori tuženice na predmetni nalaz i mišljenje pravne naravi, a o kojim prigovorima je ovaj sud dao svoju ocjenu u prethodnom dijelu obrazloženja, isti ne dovode u sumnju vjerodostojnost nalaza i mišljenja, jer ih je vještak izradio u skladu sa zadatkom koji mu je povjeren.

27. Na tvrdnju tuženice da stranke nisu sklopile ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, sud ističe da je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revt- 249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno da su ugovorne odredbe koje je tuženica sklapala sa korisnicima kredita-potrošačima, uključujući i tužiteljicu, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, bile uočljive (jer su bile jasno istaknute u ugovoru) i jasne (jer je u njima jasno naznačeno da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi), ali nisu bile razumljive potrošačima, jer je terminologija koja je korištena visoko stručna što je dovelo do ništetnosti tih odredbi.

28. Slijedom navedenog, sud je prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti dijela odredbe čl. 6. st. 1. i 2. i čl. 4. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula (točka I., II i III. izreke presude), te je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove promjenjive kamatne stope u iznosu 358,33 eura i preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 852,85 eura prema nalazu i mišljenju vještaka od 4. srpnja 2024. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zakonske zatezne kamate dosuđena je sukladno odredbi čl. 1. Uredbe o visini zatezne kamate (Narodne novine broj 72/02) i čl. 29. st. 2. ZOO-a., te je odlučeno kao pod točkama III. i IV. izreke ove presude.

29. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

30. Kako je tuženica utužene iznose primila s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužna vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem promjenjivosti kamatne stope i srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženica je propustila tužitelja upoznati s parametrima koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te o parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njezino postupanje ocijenjeno nepoštenim.

31. S obzirom na to da je u ovom postupku predmet spora kondemnatorni zahtjev tužitelja na povrat stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi o vezanosti kredita uz valutu švicarski franak i promjenjivu kamatnu stopu te je sud utvrđivao osnovanost takvog zahtjeva tužitelja, odnosno, utvrđivao je jesu li pojedini mjesečni iznosi kojima je tužitelj uplaćivao rate kredita, bili preplaćeni zbog takvih ništetnih odredbi i u kojoj visini, a tuženica nije istaknula zahtjev na povrat stečenog bez osnove zbog manje plaćenih rata prilikom otplate uslijed tečaja švicarskog franka koji je bio niži od onoga u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora pa takav zahtjev nije niti bio predmet ocjene osnovanosti u ovome postupku, a sve s obzirom na odredbu čl. 2. ZPP-a kojom je propisano da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.

32. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije valja reći da iz iskaza tužitelja, a i iz iskaza svjedokinje NV proizlazi da je tužitelj sam otplaćivao kredit. Pored navedenog, tuženica ne tvrdi da je druga osoba plaćala navedene anuitete, niti posebno spori da su anuiteti uplaćeni radi otplate kredita s osnove ugovorne obveze tužitelja. Slijedom navedenog, za zaključiti je da su sve uplate vršene od strane tužitelja zbog čega je istaknuti prigovor tuženice neosnovan.

33. Posebno valja dodati kako se odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO i čl. 29. st. 2. ZOO, a iste su dosuđene od dana kada je tužitelj obavio plaćanje više zaračunatih iznosa, s obzirom da je tuženica kao ugovorna strana bila dužna prilikom promjene kamatnih stopa rukovoditi se načelom savjesnosti i poštenja, a što nije učinila iako je toga morala biti svjesna, pa joj je u svakom slučaju od trenutka svake pojedine uplate u većem iznosu od ugovorenog moralo biti poznato da joj taj više plaćeni iznos ne pripada.

34. Kamate su dosuđene do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.pa do 29. prosinca 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke

35. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP budući da je tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva (3,80 eura), a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Trošak tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 16. veljače 2023. prema Tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava podneska od 28. rujna 2023. prema Tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 16. veljače 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 22. svibnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastava podneska od 19. rujna 2024. prema Tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište od 5. ožujka 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini od 100 bodova odnosno ukupno 600 bodova. Cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužitelju je priznat trošak od 1.200,00 eura, uvećan za troškove financijskog vještačenja, koje je bilo potrebno provesti radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva, u iznosu od 265,45 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, tj. sveukupno iznos od 1.492,00 eura, te je odlučeno kao pod točkom VI. izreke.

36. Na dosuđeni trošak parničnog postupka tužitelju je valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate jer se zatezna kamata na parnični trošak stranci određuje temeljem odredbe članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini odrečenoj čl. 29. ZOO.

36. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 50,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 18. travnja 2025. od 13. lipnja 2024. prema Tbr. 8/4 Tarife u visini od 25 bodova, a kojim on sud obavještava sud da je uplatio financijsko vještačenje iz razloga što isti nije bio potreban jer se predmetna uplata odmah vidi kroz sustav e- komunikacije, te je odlučeno kao pod točkom VII. izreke.

37. Tuženici nisu priznati parnični troškovi sukladno čl. 154. st. 1. ZPP u ukupnom iznosu od 2.250,00 eura jer ista nije uspjela u postupku, te je odlučeno kao pod točkom VIII. izreke.

Velika Gorica, 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Zorana Matešić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.