Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: Pr-4/2025-70

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužitelja ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Pan parket d.o.o., Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, zastupan po punomoćniku Krunoslavu Vukaloviću, odvjetniku iz Varaždina, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 4. ožujka 2025., održane u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 18. travnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku PAN PARKET d.o.o. Čačinci, Glavna 140, OIB: 45783171737, platiti tužitelju ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 15.767,40 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje:

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2019., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2019., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2019., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2019., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15 01.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2020., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2021., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2022., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2023., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.03.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.04.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.05.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.06.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.07.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.08.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.09.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.10.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.11.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.12.2024., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.01.2025., pa do isplate,

- na iznos od 238,90 EUR teku od dana 15.02.2025., pa do isplate, te mu na ime trajne rente s osnova tuđe pomoći i njege plaćati stalnu mjesečnu rentu u iznosu od 238,90 EUR, počevši od 01.02.2025. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.993,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. travnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana. II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.187,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je 23. listopada 2014. stradao kao zaposlenik tuženika nakon što je pao preko valjaka. Odgovornost tuženika za naknadu štete proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN-93/14, 127/17, 98/19, dalje ZR/14), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR/14, ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN-71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje ZZR) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Kod tužitelja su nakon ozljede desne ruke zaostale vrlo teške posljedice koje se očituju u znatno otežanoj pokretljivosti (ručni zglob je u kontrakturi), što osim činjenice da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljeda iz predmetne nezgode, istoga onemogućavaju u obavljanju svakodnevnih aktivnosti poput spremanja, kuhanja, nošenja težih tereta, odlazaka u trgovinu po namirnice i sl. Povodom predmetnog štetnog događaja, a radi naknade štete na ime rente za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. siječnja 2019., između tužitelja i Croatia osiguranje d.d. vodio se postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-275/2019, kod kojeg je tuženik imao sklopljenu policu od osiguranja za svoje djelatnike. Postupak je okončan sklapanjem sudske nagodbe dana 1. rujna 2022. Nadalje, u gore navedenom sudskom postupku, a nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Zvonku Zadri, utvrđeno je kako je tužitelju potrebna i trajna tuđa pomoć i njega dva sata dnevno, sve kao posljedica ozljede zadobivene u štetnom događaju od 23. listopada 2014. S obzirom na navedeno, tužitelju je potrebna trajna renta s osnova tuđe pomoći i njege te istu potražuje u visini od 25,00 kn za sat tuđe pomoći u trajanju od dva sata dnevno, što iznosi 1.500,00 kn mjesečno. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da nakon provedenog postupka sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da mu na ime renta s osnova tuđe pomoći i njege za utuženo razdoblje od kolovoza 2019. do zaključno sa srpnjem 2022. godine isplati iznos od (1)

ukupno 54.000,00 kn (7.167,03 EUR) , sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa utuženog pa do isplate, te na ime renta s osnova tuđe pomoći i njege plaća iznos od 1.500,00 kn (1)

(199,08 EUR) mjesečno, počev od 1. kolovoza 2022. pa ubuduće, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dospjele obroke odjednom, a buduće dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu, te naknaditi troškove parničnog postupka, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, istaknuvši da se radi o zahtjevu za naknadom štete iz štetnog događaja od 23. listopada 2014. pa je do dana podnošenja tužbe nesporno prošlo više od pet godina, slijedom čega je bilo kakvo potraživanje tužitelja prema tuženiku s predmetne osnove u zastari. Naime, tužitelj protiv tuženika unutar petogodišnjeg zastarnog roka nije pokrenuo nikakav postupak kojim bi se prekinulo zastarijevanje, a činjenica da je između tužitelja i trgovačkog društva Croatia osiguranje d.d. vođen postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu nije od utjecaja na zastaru tužiteljevog prava protiv tuženika. Također tuženik, iako nema nikakvog saznanja o tijeku i ishodu parnice koju je tužitelj vodio protiv trgovačkog društva Croatia osiguranje d.d. pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-275/2019, iz historijata tužbe u ovom predmetu zaključuje kako je predmetni spor vođen radi naknade štete na ime rente za tuđu pomoć i njegu, i to za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. siječnja 2019. Sukladno presudi Vrhovnog suda Rev-x-87/08 od 17. studenoga 2010., a vezano za pitanje zastare zahtjeva za naknadom štete, tuženik ističe kako je predmetnom presudom usvojeno sljedeće stajalište: „Zastara zahtjeva za naknadu štete ravna se prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO bez obzira na to zahtjeva li se naknada za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti , kao i bez obzira na to zahtjeva li se naknada buduće štete u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Obzirom da vrijeme zastare potraživanja naknade štete počinje teći otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, za buduće štete rok zastare počet će teći od dana kad u budućnosti ta šteta bude nastala. To vrijedi za štetu koja je posljedica uzroka ranije štetne radnje i koja vremenski nije s njom povezana, niti je njezino nastupanje izvjesno. Međutim, ako se buduća šteta može sagledati zajedno sa sadašnjom štetom, ako je ona po redovnom tijeku stvari izvjesna, ovdje zbog troškova tuđe pomoći i njege, tada je riječ o šteti za koju je oštećenik već saznao, a ne o šteti za koju će doznati tek kad nastupi izdatak za te troškove. Zbog toga, u tom slučaju i rok zastarjelosti za tu štetu počinje teći već saznanjem za nju, a ne tek onim danom kad u budućnosti nastanu ti troškovi. Šteta u vidu troškova tuđe pomoći i njege nastaje doduše sukcesivno, sada i ubuduće, i u pravilu traje sve dok traju štetne posljedice, ali takva šteta ima svoj uzrok u već svršenoj štetnoj radnji, a i sama je već nastala. Istina, radi se o budućoj šteti, ali o takvoj koja je u sadašnjosti već izvjesna, na koju oštećenik odmah ima pravo, za čije su određivanje u odštetnom pravu sadržana sva potrebna pravna pravila. Kada oštećenik, po završenom liječenju, znajući za počinitelja i štetu, uključivo i buduću, zahtijeva naknadu, on je u pogledu te buduće štete, s gledišta zastarjelosti, u istom položaju kao i u odnosu na zahtjev za naknadu štete - jednako zna za jednu i za drugu, ima sve elemente koji mu omogućuju (prema pozitivnim propisima i sudskoj praksi) da ustane sa zahtjevom da mu se dosudi naknada u rentnom obliku sve dok traju štetne posljedice. Vrsta štete, o kojoj je riječ, nastaje u jednom određenom trenutku i oštećeni za nju i njenu osobinu da će trajati i ubuduće doznaje također u jednom određenom trenutku pa zastarijevanje počinje teći istog dana kad bi počelo teći i za štetu čija ukupnost nastaje odjednom. To znači da je i glede rentnog zahtjeva rok zastarjelosti počeo teći već saznanjem tužitelja, točnije u ovom slučaju njegovih roditelja kao zakonskih zastupnika da će mu u budućnosti biti potrebna tuđa pomoć i njega. Dakle, sukladno svemu naprijed navedenom, zastario je i rentni zahtjev tužitelja. Dakle, tuženik ističe kako je tužitelj bio upoznat sa svim detaljima vezanim uz štetu već prilikom podnošenja tužbe Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod posl. brojem Pr-275/2019, odnosno već tijekom 2016. godine, slijedom čega je u konkretnom slučaju, u odnosu na tužbeni zahtjev koji je predmetom ovog spora, svakako nastupila zastara potraživanja tužitelja prema tuženiku. Nadalje, tuženik ne osporava da bi tužitelj stradao kao zaposlenik tuženika 23. listopada 2014., čemu je i pridonesena službena dokumentacija, međutim, tužitelj nije stradao iz razloga da kod tuženika ne bi bili osigurani uvjeti za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Naime, do stradavanja tužitelja došlo je isključivo i jedino uslijed nepažnje tužitelja. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Klasa: 115- 04/14-01/16, Ur. broj: 524-10-05-07/3-14-4 od 28. listopada 2014., a koji je sastavljen od strane Inspektorata rada te proveden upravo u svezi ozljede na radu tužitelja, proizlazi kako se tužitelj cit: „..zatepao i pao…“, dakle isti se sapleo i pao, odnosno cit.: „…prilikom nadzora utvrđeno je da se je radnik ZJ prilikom kretanja oko palete zatepao i pao na desnu ruku i pri padu ozlijedio desnu ruku. Te prilikom nadzora nisu utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu…“ O mehanizmu nastanka ozljede na radu Inspektoratu rada izjavu je tom prilikom dao i sam tužitelj, koji nastanak nezgode opisuje upravo na identičan način utvrđen predmetnim zapisnikom. Dakle, iako je tužitelj kao radnik doživio nezgodu u radnom prostoru, ista nezgoda je isključivo posljedica njegove nepažnje (u konkretnom slučaju ne može se čak niti govoriti o tome da bi isto bila posljedica slučaja ili više sile), pa bez obzira što tuženik kao poslodavac za štetu odgovara prema objektivnom kriteriju, isti nije odgovoran za konkretnu štetu koja je predmetom ovog spora. Naime, odredbom čl. 25. st. 2. ZZR propisano je „Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.“, te bi u konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac svakako trebao biti oslobođen od svake odgovornosti za štetu nastalu tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra kako je tužba u cijelosti neosnovana te je predložio istu odbiti te naložiti tužitelju da mu naknadi troškove parničnog postupka.

3. Na glavnoj raspravi, održanoj 24. listopada 2023., tužitelj je preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva s obzirom da je, kako je naveo, u međuvremenu došlo do povećanja cijena i prosječne plaće radnika u RH, tako da sada, računajući 3,98

(1)

EUR / 30,00 kn za sat tuđe pomoći u trajanju od po dva sata dnevno, što iznosi (1)

238,90 EUR / 1.800,00 kn mjesečno, potražuje iznos od ukupno 8.600,43 EUR / (1)

64.800,00 kn , s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa utuženog razdoblja od kolovoza 2019. do zaključno sa srpnjem 2022. godine pa do isplate, a s osnova tuđe pomoći i njege (1)

stalnu rentu u iznosu od 238,90 EUR / 1.800,00 kn mjesečno, počev od 1. kolovoza 2022. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dospjele obroke odjednom, a buduće dospijevajuće najkasnije do 15-og u mjesecu.

4. Podneskom od 24. veljače 2025. tužitelj je, s obzirom na protek vremena, kao i činjenicu da je u međuvremenu donesen Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN-57/22), uredio i specificirao tužbeni zahtjev na način da, računajući 3,98 EUR za sat tuđe pomoći u trajanju od po dva sata dnevno, što iznosi 238,90 EUR mjesečno, s osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od ukupno 15.767,40 EUR za razdoblje od mjeseca kolovoza 2019. do zaključno sa mjesecom siječnjem 2025. godine, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, te stalnu rentu s osnova tuđe pomoći i njege u iznosu od 238,90 EUR mjesečno, počev od 1. veljače 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu.

5. U postupku sud je izveo dokaze čitanjem preslike prijave ozljede na radu poslodavca Pan parket d.o.o. od 12. listopada 2014., uvidom u medicinsku dokumentaciju za tužitelja (list 11 – 48), čitanjem preslike izjave tužitelja dane na zapisnik o inspekcijskom nadzoru PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014., nalaza Ordinacije fizikalne medicine i rehabilitacije (list 119), vještačkog nalaza i mišljenja vještaka dr. med. Darka Čupena od 20. kolovoza 2023., stalnog sudskog vještaka liječničke struke, iskaza istog vještaka sa zapisnika od 24. listopada 2023., iskaza svjedoka SJ, OJ i IJ, uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pr-275/2019, uvidom u spis Hrvatsko zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO), Područni ured Virovitica br. 31971, te čitanjem iskaza tužitelja.

6. Nije sporno, a kako je to razvidno iz preslike prijave ozljede na radu poslodavca Pan parket d.o.o. od 12. listopada 2014. i preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014., da je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, dana 23. listopada 2014. stradao na radnom mjestu, na način da se spotaknuo i pao na ruku.

7. Nije sporno da je u štetnom događaju tužitelj zadobio, kako je to razvidno iz priložene medicinske dokumentacije (list 11 – 48) i nalaza Ordinacije fizikalne medicine i rehabilitacije (list 119), tešku ozljedu desnog ručnog zgloba – frakturu palčane kosti desne ruke, iza koje su zaostale posljedice koje se očituju u znatno otežanoj pokretljivosti ručnog zgloba desne ruke.

8. Nije sporno da je povodom predmetnog štetnog događaja između tužitelja i Croatia osiguranje d.d., kod kojeg je tuženik imao sklopljenu policu od osiguranja za svoje djelatnike, pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod posl. br. Pr-275/2019 vođen parnični postupak radi naknade štete, koju je tužitelj pretrpio u navedenom štetnom događaju, na ime rente po osnovi tuđe pomoći i njege.

9. Nije sporno, a kako to proizlazi iz spisa Hrvatsko zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Virovitica br. 31971, da je kod tužitelja uslijed ozljede koju zadobio u štetnom događaju došlo do djelomičnog gubitka radne sposobnosti, slijedom čega je tužitelju rješenjem Hrvatsko zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured Virovitica rješenjem, Klasa: UP/I 141-02/18-01/03265971014, Ur. broj: 341-21-05/3- 18-1181 od 14. veljače 2018., priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27. rujna 2017.

10. Sporno je da li je za utuženo potraživanje naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege nastupila zastara, da li je tuženik, kao poslodavac, odgovoran za štetu ili je do ozljeđivanja tužitelja došlo uslijed nepažnje tužitelja, pa da je uslijed toga tuženik oslobođen od svake odgovornosti za štetu.

11. Tuženikovog prigovor zastare utuženog potraživanja nije osnovan. Naime, prema odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 , dalje ZOO), zastarijevanje počinje teći od kada je šteta nastala, odnosno od kad je oštećenik saznao za štetu, u konkretnom slučaju od kad je tužitelj imao saznanja o obimu i trajnosti tuđe pomoći njege (objektivni rok) te osobi koja je štetu učinila (subjektivni rok). Na primjenu odredbi ZOO upućuje odredba čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN-93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23, dalje ZR), kojom je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu iz čl. 230. i čl. 231. ZOO, koje glasi: "Zastara zahtjeva za naknadu štete cijeni se prema propisu članka 230. i 231. ZOO-a bez obzira na to da li se naknada zahtijeva za već nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom tijeku stvari izvjesno da će sukcesivno nastajati u budućnosti, kao i bez obzira na to da li se naknada buduće štete zahtijeva u obliku novčane rente ili u jednokratnom iznosu. Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljeno uzdržavanje, izgubljena zarada, naknada za tuđu pomoć i njegu i u drugim slučajevima kad se po zakonu može tražiti naknada buduće imovinske štete) oštećeni može ostvarivati i sukcesivnim utuživanjem naknade za proteklo razdoblje, a ne samo u vidu rente. U tom slučaju rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje računaju se po odredbama članka 230. odnosno članka 231. ZOO-a, a za svako slijedeće utuženo potraživanje (utuženje) teče novi rok zastare od dana kad je prethodni spor okončan

(članak 245. stavak 3. ZOO-a).“

11.2. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na sjednici pod br. Su-IV-16/2021-17 od 20. rujna 2021., zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: „Naknadu štete koja će sukcesivno nastajati u budućnosti (izgubljena zarada, uzdržavanje ili u drugim slučajevima naknade buduće imovinske štete) oštećenik može ostvarivati ne samo u vidu rente već i sukcesivnim (povremenim) utuživanjem za proteklo razdoblje, ali se u tom slučaju prekid zastare iz članka 245. stavak 3. ZOO-a odnosi samo na tražbinu iz tužbenog zahtjeva, stoga rokovi zastare za prvo utuženo potraživanje počinju teći prema članku 230. i 231. ZOO-a, dok za slijedeće (novo) utužene tražbine zastara teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete i do prekida zastare dolazi tek podnošenjem nove tužbe ili preinakom postojeće.“

12. Irelevantni su navodi tuženika kako je tužitelj bio upoznat sa svim detaljima vezanim uz štetu već prilikom podnošenja tužbe Općinskom radnom sudu u Zagrebu pod posl. brojem Pr-275/2019, odnosno već tijekom 2016. godine, slijedom čega smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja tužitelja prema tuženiku. Naime, uvidom u navedeni spis Općinskog radnog suda u Zagrebu utvrđeno je da je povodom štetnog događaja tužitelj protiv u tom predmetu tuženika Croatia osiguranje d.d. podnio tužbu radi naknade štete na ime rente po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 20.400,00 kn za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. siječnja 2019. te radi isplate stalne mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 1.200,00 kn mjesečno, počevši od 1. veljače 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Međutim, tijekom navedenog postupka stranke su, na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2022., zaključile sudsku nagodbu kojom je u tom predmetu tuženik Croatia osiguranje d.d. obvezao tužitelju isplatiti na ime rente s osnove tuđe pomoći i njege samo za razdoblje od 1. rujna 2017. do 31. siječnja 2019., i to iznos od ukupno 55.760,00 kn.

13. S obzirom da navedenom sudskom nagodbom nije obuhvaćen tužbeni zahtjev za isplatom novčane rente ubuduće, odnosno stalne mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege počevši od 1. veljače 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te cijeneći da tuženik nije sudjelovao u navedenom postupku, navedena sudska nagodba donesena u tom postupku ne odnosi na tuženika, što znači da niti sadržaj tužbenog zahtjeva u navedenom predmetu nema značaja na ovopredmetnu tražbinu. Da u navedenom parničnom postupku tuženik ni na koji način nije sudjelovao razvidno je iz činjenice da je u tom predmetu tužitelj na glavnoj raspravi, održanoj 12. prosinca 2019., izjavio da proširuje tužbu i na ovdje tuženika, na koje proširenje tužbe tuženik nije pristao. Naime, nakon što je rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-275/2019-6 od 13. prosinca 2019., tuženik pozvan da se očituje da li pristaje stupiti u navedenu parnicu kao II tuženik, tuženik nije dostavio svoje očitovanje, iz čega proizlazi da na proširenje tužbe tuženik nije dao pristanak.

14. Nadalje, s obzirom na navedena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, cijeneći da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege te da se radi o budućoj šteti, irelevantna su utvrđenja koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja od 20. kolovoza 2023. medicinskog vještaka Darka Čupena, u dijelu gdje je vještak naveo da se sa velikom vjerojatnošću može reći da je tužitelj na dan završetka liječenja 5. lipnja 2018. mogao postati svjestan da će mu biti potrebna tuđa pomoć i njega doživotno pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, jer da završetkom liječenja nije došlo do kliničkog poboljšanja funkcija desnog ručnog zgloba.

15. Iz provedenih dokaza proizlazi neutemeljenost navoda tuženika o nepostojanju objektivne odgovornosti tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Naime, odredbom čl. 111. st. 1. ZR/14, koji Zakon se u konkretnom slučaju ima primijeniti jer je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događa, određeno je da ako radnik pretrpi štetu na radu, ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok je odredbom čl. 25. st. 1. ZZR određeno da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom čl. 25. st. 2. ZZR određeno je da se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

16. Činjenica što je tužitelj, kako proizlazi iz preslike zapisnika o inspekcijskom nadzoru Inspektorata rada, PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014., u vrijeme nastanka štetnog događa bi osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnika u proizvodnji, da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja obavljao poslove na radnom mjestu rukovatelja stroja za primarnu preradu drvne mase (pila za poprečno piljenje drva), odnosno poslove s posebnim uvjetima rada, te da je tužitelj ispunjavao posebne uvjete za obavljanje tih poslova (stariji od 18 godina, stručna osposobljenost za rukovatelja stroja za primarnu preradu drvne mase te uvjet zdravstvenog stanja, što je utvrđeno uvidom u svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti radnika br. 2014-2012 od 12. studenog 2012. Specijalističke ordinacije medicine rada UJ, dr. med. spec. med. rada iz Našica), te činjenica što je inspekcijskim nadzorom utvrđeno (toč. 5. zapisnika) da nisu utvrđeni propusti tuženika u primjeni mjera zaštite na radu, u konkretnom slučaju tuženika ne oslobađaju odgovornosti za štetu koju je u štetnom događaju tužitelj pretrpio. Ovo stoga što iz citirane odredbe čl. 25. st. 2. ZZR jasno proizlazi da se poslodavac može osloboditi odgovornosti, ili se njegova odgovornost može umanjiti, za štetu koju radnik pretrpi na radu, ili u svezi s radom, ako je šteta nastala zbog više sile, ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika, ili ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći.

17. U postupku tuženik, na kome je teret dokaza, nije dokazao da su u konkretnom slučaju ostvarene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi se tuženik mogao osloboditi odgovornosti šteta koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaj. Naime, na okolnost nastanka štetnog događaja izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka SJ i OJ, čitanjem Izjave koju je tužitelj dao na zapisnik Inspektorata rada, PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014. (list 66), te saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke.

17.1. Iz iskaza svjedoka SJ i OJ nije utvrđeno da je do štete došlo uslijed više sile, namjere ili krajnje nepažnje tužitelja, ili zbog nepažnje treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći. Navedeni svjedoci, kako je to razvidno iz njihovih iskaza, nemaju neposrednih niti posrednih saznanja o načinu na koji je tužitelj zadobio ozljede u štetnom događaju. Naime, svjedok SJ iskazao je da je zaposlenik tvrtke Pan Parket d.o.o., no sam događaj nije vidio s obzirom da je u trenutku ozljeđivanja tužitelja bio udaljen 10 - 15 metara i nalazio se na drugom dijelu pogona na svom radnom mjestu, dok je svjedok OJ iskazao da je u vrijeme kada je došlo do ozljeđivanja tužitelja u tvrtki Pan Parket d.o.o. bio zaposlen na radnom mjestu viljuškariste, no vezano za konkretni štetni događaj i način na koji je do njega došlo nije ništa vidio, odnosno tvrdi da nije vidio na koji način je tužitelj ozlijeđen.

17.2. U Izjavi koju je dao na zapisnik Inspektorata rada, PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014. (list 66), očitujući se o nastanka štetnog događaja, tužitelj je u bitnom naveo "… radio sam u prvoj smjeni od 6 do 14 sati radio sam na pili za poprečno piljenje. Kad smo završili paletu viličarist je donio novu paletu dasaka oko 8,30 sati, ja sam prolazio oko palete i htio staviti podmetače pod paletu te sam jedan stavio pod paletu i krenuo sam staviti drugi podmetač (dimenzije 1100 x 100 x 70). Trebao sam obići oko viličara te sam zatepao i pao. Prilikom pada pao sam na desnu ruku i odmah sam vidio da je zglob iskočio te sam tražio pomoć. … osposobljen sam za rad na siguran način, stručno sam osposobljen za rukovatelja strojevima za obradu drva i obavio sam liječnički pregled u medicini rada. Od osobnih zaštitnih sredstava imao sam radno odijelo i radne rukavice.".

17.3. U iskazu danom prilikom saslušanja u svojstvu stranke tužitelj je, na okolnost nastanka štetnog događaja, u bitnom naveo „ … da je toga dana vani padao snijeg i bilo je klizavo, na mjestu gdje je sa viljuškarom roba trebala biti istovarena trebali su staviti jednu podlošku i u trenutku kada je tu podlošku trebao staviti na tlo, da je uočio kako tom mjestu dosta brzo prilazi viljuškar i u tom trenutku nije mogao sa sigurnošću ocijeniti da li će se na vrijeme zaustaviti ili ne te je stoga, kako bi se izmaknuo, naglo nesvjesno krenuo u svoju desnu stranu te pri tome pao na valjke na kojima se nalazila pokretna traka na koju su trebali pretovariti robu (daske) koja je bila dovezena, međutim, prilikom pada na te valjke pao je na desnu ruku …“. Nadalje, istaknuo je da je toga dana padao snijeg, a samo mjesto događaja se nalazilo ispod jedne nadstrešnice kao pomoćne hale, i kada je viljuškar dovozi robu u tu halu, s obzirom da je vani padao snijeg, na gumama je nosio ispod te nadstrešnice snijeg i dolje je bilo mokro. Spomenuti valjci na koje je pao bili su postavljeni na postolju uzdignutom od zemlje oko 30 cm, i na te valjke su stavljali drvene pakete dužine 4-5 metara i tako stavljene pakete su gurali na tim valjcima na način da su pri tom stajali na tim valjcima i gurali pakete naprijed. Kasnije je doznao da nismo niti smjeli na ovakav način ovaj posao obavljati. Događalo se da je netko od radnika kada je stajao na tim valjcima i gurao te pakete znao pasti. Ovakav način obavljanja navedenog posla bio je određen od strane poslovođa, i morao je po takvoj naredbi postupiti, kao i drugi radnici koji su te radove obavljali. Nije imao drugih mogućnosti ovaj posao obavljati nego na način kako je to bilo rečeno od strane nadređenih.

17.4. S obzirom na ovako dani iskaz tužitelja, cijeneći vremenske uvjete u trenutku nastanka štetnog događaja (padao je snijeg i bilo je klizavo), te da je u datom trenutku tužitelj, kako je naveo, naglo nesvjesno krenuo u svoju desnu stranu kako bi se izmaknuo dolazećem viljuškaru, te pri tome pao na valjke na kojima se nalazila pokretna traka na koju su trebali pretovariti robu (daske) koja je bila dovezena, međutim, prilikom pada na te valjke pao je na desnu ruku, opisano postupanje tužitelja i radnje koje je u kritičnom trenutku poduzeo ne mogu se okvalificirati kao krajnja nepažnja tužitelja.

18. Utvrdivši da do ozljeđivanja tužitelja nije došlo zbog više sile niti s namjerom tužitelja, što između stranaka nije nikada niti bilo sporno, a niti je utvrđene da je do ozljeđivanja došlo uslijed krajnje nepažnje tužitelja, ili zbog namjere ili nepažnjom treće osobe, a na što tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, utvrđeno je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR, temeljem kojih bi tuženik mogao biti oslobođen odgovornosti za šteta koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Slijedom toga, za postojanje odgovornosti tuženika irelevantno je što prilikom provedenog inspekcijskog nadzora, kako je to razvidno iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru PU Osijek, Ispostava u Požegi od 28. listopada 2014., utvrđeno da nisu utvrđeni propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu.

18.1. S obzirom na sve navedeno, utvrđeno je da je tuženik temeljem odredbe čl. 111. st. 1. ZR/14 u svezi čl. 25. st. 1. ZZR dužan tužitelju naknaditi štetu koju je tužitelj, kao radnik tuženika, pretrpio na radu u predmetnom štetnom događaju.

19. Na okolnost utvrđenja da li je tužitelju zbog ozljede koju je zadobio u štetnom događaju i posljedica iste bila potrebna tuđa pomoć i njega te u kojem razdoblju i u kojem obimu, izvedeni su dokazi medicinskim vještačenjem po vještaku Darku Čupen, dr. med., kirurgu, stalnom sudskom vještaku liječničke struke.

19.1. U vještačkom nalazu i mišljenju od 20. kolovoza 2023. vještak je naveo da je tužitelju zbog ozljede zadobivene u štetnom događaju trebala privremena tuđa njega i pomoć i to od dana ozljeđivanja 23. listopada 2014. pa do 4. prosinca 2014. (za vrijeme nošenja gipsane imobilizacije) u trajanju od 2h na dan, a potom još 2 tjedna po 1 h na dan, odnosno 43 dana po 2h na dan te 14 dana po 1h na dan. Privremena tuđa njega i pomoć bili su potrebi tužitelju i nakon operacije 1. lipnja 2016. u KBC Zagreb, odnosno nakon izlaska iz bolnice za vrijeme nošenja gipsane imobilizacije od 5. rujna do 11. listopada 2016., i to 37 dana po 2 h na dan te od 12. listopada 2016. do završetka liječenja, tj. do 5. lipnja 2018. po 1h na dan, odnosno sveukupno 580 sati. Tužitelj je na kontrolnom pregledu ortopeda 21. ožujka 2017. informiran da ,,trajno treba izbjegavati veća opterećenja operirane ruke i direktne oslonce na ruku", no to ne znači da je mogao znati da će mu trajno trebati tuđa njega i pomoć jer još liječenje nije bilo završeno te se mogao nadati da bi moglo doći do oporavka. Kao završetak liječenja u užem smislu može se uzeti 5. lipnja 2018., kada je bio posljednji klinički pregled ortopeda. Kod tužitelja će se nastaviti liječenje u smislu povremenih fizikalnih tretmana koji neće dovesti do poboljšanja funkcije desnog ručnog zgloba, ali će povoljno utjecati na bolnu simptomatologiju. Sa velikom vjerojatnošću se može reći da je tužitelj na dan završetka liječenja 5. lipnja 2018. mogao postati svjestan da će mu biti potrebna tuđa njega i pomoć doživotno pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima (npr. pri nabavi hrane ĺ njenoj pripremi, pri pranju rublja, pri peglanju rublja, pri spremanju kuće, pri održavanju okućnice, pri održavanju osobne higijene, pri cijepanju drva i unošenju istih u kuću, pri oblačenju, pri obuvanju i sl.), jer završetkom liječenja nije došlo do kliničkog poboljšanja funkcija desnog ručnog zgloba. Za gore navedene poslove tužitelj je trebao tuđu pomoć i njegu, kao privremenu i kao trajnu. U iskazu danom na raspravi vještak je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja od 20. kolovoza 2023., a vezano za prigovore tužitelja na vještački nalaz i mišljenje naveo je da je privremena tuđa njega i pomoć tužitelju bila potrebna kako je to specificirano u mišljenju, i to od dana zadobivanja ozljede do dana završetka liječenja 5. lipnja 2018. Trajna tuđa njega i pomoć druge osobe trebali su tužitelju od dana završetka liječenja pa nadalje, u trajanju od po 2 sata svaki dan.

19.2. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje, jer je dan u skladu sa pravilima struke i vještine te utemeljen na vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji i neposrednom liječničkom pregledu tužitelja te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.

20. Uzimajući u obzir utuženo razdoblje za koje tužitelj specificiranim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu materijalne štete po osnovi tuđe pomoći i njege, tj. od mjeseca kolovoza 2019. do zaključno sa mjesecom siječanj 2025. godine, te stalnu mjesečnu rentu po osnovi tuđe pomoći i njege počevši od 1. veljače 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, za donošenje meritorne odlike o osnovanosti visine tužbenog zahtjeva od relevantnog značaja je onaj dio vještačkog nalaza koji se odnosi na vještačenjem utvrđeno trajanje, obim i stupanj tuđe pomoći i njege za utuženo razdoblje. Naime, prema utvrđenju vještaka liječenje tužitelja završeno je 5. lipnja 2018., od kada će tužitelju biti potrebna tuđa njega i pomoć doživotno pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima (npr. pri nabavi hrane i njenoj pripremi, pri pranju rublja, pri peglanju rublja, pri spremanju kuće, pri održavanju okućnice, pri održavanju osobne higijene, pri cijepanju drva i unošenju istih u kuću, pri oblačenju, pri obuvanju i sl.), jer završetkom liječenja nije došlo do kliničkog poboljšanja funkcija desnog ručnog zgloba. Za gore navedene poslove tužitelj je potrebna trajna tuđa pomoć i njega.

20.1. Navedena utvrđenja vještak je potvrdio u svom iskazu danom na raspravi, gdje je u cijelosti ostao kod vještačkog nalaza i mišljenja, istaknuvši da je privremena tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna od dana zadobivanja ozljede do dana završetka liječenja 5. lipnja 2018., a nakon završetka liječenja tuđa pomoć i njega potrebna je tužitelju trajno, u trajanju od 2 sata dnevno.

21. Da je tuđa pomoć i njega tužitelju bila potrebna u utuženom razdoblju i da će mu trajna tuđa pomoć biti potrebna i u buduće, proizlazi i iz iskaza svjedokinje IJ. Naime, svjedokinja je iskazala da je bila u braku s tužiteljem do 2009. godine, od kada ne žive zajedno, međutim, prije otprilike tri godine (odnosno 2020. godine s obzirom da je iskaz svjedokinje dan na zapisniku od 11. travnja 2023.) sa tužiteljem se dogovorila da će dolaziti kod njega kako bi mu pomogla u kuhanju, spremanju kuće, pranju odjeće, kao i pri obavljanju vanjskih poslova oko kuće (kosidba dvorišta i voćnjaka, cijepanje ogrjevnog drveta, orezivanje voćaka) i sve druge poslove koje treba raditi u jednom domaćinstvu. Od kada je tužitelj stradao na radnom mjestu sve te poslove više ne može sam obavljati jer zglob desne ruke ne može više zakretati, primjerice zbog toga ne može voziti niti automobil pa kada treba ići na duže relacije ona ga moram voziti. Sve do prije 3 godine (tj. do 2020. godine) tužitelju su pomagali njegova sestra i djeca koja su dolazila kod njega, međutim, kako je vrijeme prolazilo, a njegovo stanje je bivalo sve gore, njegova sestra niti djeca zbog svojih obveza više mu nisu mogli pomagati, te je stoga u dogovoru s tužiteljem, a uz znanje i dogovor s njegovom sestrom i djecom, pristala je za tužitelja obavljati navedene poslove uz novčanu naknadu. Za poslove koje bude obavila, a radilo se o jednostavnijim kućanskim poslovima, kuhanje hrane, čišćenje kuće, pranje odjeće i sl., u početku su dogovorili da će joj tužitelj plaćati 30,00 kn za dva sata takvog rada, a kada bi trebala obaviti vanjske teže poslove, kao što je kosidba voćnjaka i dvorišta, orezivanje voćaka i cijepanje drva za ogrjev, plaćao bi i veći iznos, i to iznos koji bude odredila tako da to nije bilo fiksno određeno prema satu niti vremenu trajanja tih poslova, da bi se sada dogovorili da će joj za teže poslove tužitelj plaćati 15,00 EUR po satu takvog težeg rada. Navedene kućanske poslove tužitelju je kroz protekle tri godine obavljala svaki dan, jedan dan bi kuhala hranu, a kad nije kuhala onda je radila druge kućanske poslove, primjerice znala bi skuhati hranu za 2-3 dana, ali je dolazila svaki dan jer je obavljala druge kućanske poslove. U svakom slučaju kućanske poslove obavljala je svaki dan po 2 do 3 sata, što čini sve do danas. Što se tiče mogućnosti tužitelja da sam oblači i skida sa sebe odjeću, navela je da te radnje nekada može sam obaviti a nekada ne, ovisno o tome koji dio odjevnog premeta je potrebno obući ili skinuti, a pogotovo tijekom zime jer desnu ruku u zglobu ne može savinuti i provući kroz rukave odjevnog predmeta.

21.1. Sud prihvaća iskaz svjedokinje jer je uvjerljiv i logičan te nije u suprotnosti sa utvrđenjima koja proizlaze iz drugih provedenih dokaza te je sukladan utvrđenjima koja proizlaze iz vještačkog nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, prema kojima je tužitelju nakon završenog liječenja bila potrebna tuđa pomoć i njega pri svakodnevnim životnim i radnim aktivnostima, kao što su nabava i priprema hrane, pranje rublja, peglanje rublja, pri spremanju kuće i održavanju okućnice, održavanju osobne higijene, pri cijepanju drva i unošenju istih u kuću, pri oblačenju, pri obuvanju, te da je za navedene poslove tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega.

22. Utvrdivši da je temeljem odredbe čl. 111. st. 1. ZR/14 u svezi čl. 25. st. 1. ZZR tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju, sud je temeljem citiranih zakonskih odredbi i temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tužbeni zahtjev, specificiran u podnesku tužitelja od 24. veljače 2025., usvojio te tuženika obvezao da tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege za utuženo razdoblje isplati iznos od 15.767,40 EUR, računajući po tužitelju naznačenu vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege u visini od 3,98 EUR (3,98 EUR x 2 sata dnevno x 30 dana u mjesecu x 66 mjeseci). Prilikom utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva sud se rukovodio činjenicom da po tužitelju naznačena vrijednost jednog sata tuđe pomoći i njege između stranaka nije sporna, budući da tuženik tijekom postupka nije osporio po tužitelju naznačeni iznos vrijednosti jednog sata tuđe pomoći i njege. Osim toga, iz iskaza svjedokinje IJ proizlazi da joj je tužitelj za pomoć i njegu, koju mu je po dogovoru pružala u r5azdoblju od 2020. godine pa nadalje sve do danas, plaćao iznos od 30,00 kn po satu pružene pomoći i njege, što prema fiksnom tečaju konverzije kune u euro od 7,53450 iznosi upravo navedenih 3,98 EUR. Budući da je naknada štete po osnovi tuđe pomoći i njege izvorno novčana naknada te cijeneći da tužitelju pripada pravo na naknadu za tuđu pomoć i njegu u visini koju je u vrijeme pružanja usluge platio te da je u utuženom razdoblju, kako je to provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno, tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 sata dnevno, sud je u cijelosti prihvatio u tom dijelu specificirani tužbeni zahtjev za isplatom navedenog iznosa od 15.767,40 EUR te temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO u svezi sa čl. 111. st. 1. ZR/14 presudio kao u st. I izreke.

22.1. Nadalje, cijeneći da je provedenim medicinskim vještačenjem utvrđeno da nakon završetka liječenja nije došlo do kliničkog poboljšanja funkcija desnog ručnog zgloba tužitelja te da je za naprijed navedene poslove tužitelju potrebna trajna tuđa pomoć i njega, sud je prihvatio specificirani tužbeni zahtjev i u dijelu gdje tužitelj s osnova trajne tuđe pomoći i njege potražuje mjesečnu rentu u iznosu od 238,90 EUR (3,98 EUR x 2 sata dnevno x 30 dana u mjesecu), počevši od 1. veljače 2025. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s tim da je tuženik dužan dospjele obroke platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 15-og u mjesecu.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), temeljem koje je sud obvezao tuženika da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 7.993,75 EUR, i to 500,00 EUR na ime nagrade punomoćnika tužitelja za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN-138/23, dalje Tarife), 100,00 EUR za pristup na ročište od 15. prosinca 2022. (Tbr. 9. toč. 5. Tarife), 2.500,00 EUR za zastupanje na ročištima od 24. siječnja, 8. ožujka, 11. travnja i 24. listopada 2023. te 4. ožujka 2025. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 2.000,00 EUR za sastav obrazloženih podnesaka od 14. prosinca 2022., 9. lipnja i 28. rujna 2023. te 24. veljače 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 350,00 EUR za sastav podnesaka od 8. prosinca i 9. prosinca 2022. te 4. siječnja, 2. veljače, 27. travnja, 19. svibnja i 6. rujna 2023. (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), 625,00 EUR za sastav žalbe protiv presude od 1. prosinca 2023. (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), 1.518,75 EUR na ime PDV- a od 25 % (Tbr. 46. Tarife), te 400,00 EUR za troškove medicinskog vještačenja.

23.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude od 18. travnja 2025., budući da na navedeno ročište punomoćnik tužitelja nije pristupio. Nadalje, tužitelju nije dosuđen trošak za sudske pristojbe na tužbu i presudu, s obzirom da navedene troškove tužitelj nije imao. Naime, odredbom čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18 i 51/23) određeno je da su radnici u sporovima i drugim postupcima u svezi ostvarivanja njihovih prava iz radnog odnosa oslobođeni od plaćanja pristojbi.

23.2. Slijedom navedenog, sud je tuženika obvezao da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od ukupno 7.993,75 EUR, dok je zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška, u iznosu od 1.187,50 EUR, sud kao neosnovan odbio.

U Slatini, 18. travnja 2025.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.

Dostaviti:

1. Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba - punomoćnik tužitelja.

2. Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina - punomoćnik tuženika.