Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Posl. broj: Kzd-77/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež Kseniji Jurković-Šepić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Bojane Ahel kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika UG zbog kaznenog djela iz čl. 173. st.1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br.125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci posl. broj KOz-DO-87/21 od 02. srpnja 2021., nakon održane javne rasprave zaključene dana 15. travnja 2025., u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci UGČ i optuženika UG, dana 18. travnja 2025. u nazočnosti optuženika te u odsutnosti tužitelja, izrekao je i javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I.Optuženik UG, zvan U, OIB [osobni identifikacijski broj], sin L i LG rođene O, rođen **.**.1979. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenim srednjom večernjom školom za konobara pri Radničkom sveučilištu u Rijeci, po zanimanju konobar, nezaposlen, bez primanja, bez imovine, neoženjen, otac jednog mlt. djeteta, s prebivalištem u [adresa], vojsku služio u Puli 2000. godine, kazneno osuđivan

temeljem odredbe čl. 453. toč.3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08)

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da bi

u vremenu od mjeseca rujna 2019. do 02. lipnja 2020. te od 04. studenoga 2020. do rujna 2022., u [adresa], protivno presudi Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-372/17 od 24. siječnja 2018. godine pravomoćnoj od 16. veljače 2018., kojom je uređeno održavanje susreta i druženja oštećene mlt. OG sa njezinom majkom LGČ na način da je u točki I određeno da će prebivalište mlt. OG (rođene **.**.2009.) biti na adresi prebivališta njezine majke FG u [adresa], u točki II da će jedan tjedan mlt. djevojčica provoditi kod oca u [adresa], a drugi tjedan kod majke te u točki IV da će se susreti i druženja mlt. OG u tjednu kada boravi kod oca odvijati srijedom od 16,00 do 20,00 sati tako što će je majka preuzeti na njegovoj adresi i vrati je na istu adresu, pod izgovorom da mlt. OG ne želi ići k majci, nije omogućio provođenje susreta i druženja FG i mlt. OG na način kako je to regulirano pravomoćnom sudskom presudom, niti je omogućio susret majke i djeteta osnovom pravomoćnog i ovršnog rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr Ob-2/2020 od 17. siječnja 2020. godine, pa je tako majka dana 16. veljače 2020. u 17,00 sati došla na adresu boravka djevojčice, no OG nije zatekla kod kuće niti joj je djevojčica po upućenom joj telefonskom pozivu kazala gdje se nalazi, te se susreti nisu održavali sve do 02. lipnja 2020. kada je mlt. OG ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je isti skrivio, da bi 04. studenoga 2020. godine mlt. OG ponovno prestala održavati susrete s majkom nakon što je istoj prezentirao da oca majka prijavila za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu u kojoj je mlt. OG zadobila teške tjelesne ozljede,

dakle, da ne provodi odluku za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano u čl. 173. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11.

II.Na temelju članka 149. stavak 1 ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci pod brojem KOz-DO-87/2021 od dana 02. srpnja 2021. podiglo je optužnicu protiv optuženika UG radi kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece –neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano u čl. 173. st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 173. st. 1. KZ/11.

1.1.Na raspravi dana 02. travnja 2025. tužitelj je precizirao vrijeme inkriminacije na način da je u drugom redu činjeničnog opisa optužnice umjesto riječi „pa nadalje“ ima stajati „do rujna 2022. godine.“ Optuženik je potom naveo da je razumio učinjene izmjene.

2.Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi optuženik UG je naveo da se u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret ne smatra krivim te je obranu iznosio na kraju dokaznog postupka.

3.U provedenom dokaznom postupku u svojstvu svjedoka ispitani su LGČ (list 108-110 spisa), ĆG (list 151-152 spisa), LG (list 160-161 spisa) i OGČ (list 181-182 spisa).

3.1.Uz suglasnost stranaka pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to Rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ovr Ob-2/2020 od 17. siječnja 2020. (list 15-16 spisa) sa klauzulom pravomoćnosti (list 17 spisa), Izviješće CZSS Opatija od 22. travnja 2020. (list 25 spisa),Timska sinteza CZSS Opatija (list 58-64 spisa), Psihologijski nalaz i mišljenje (list 65-66 spisa),Izviješće Dječjeg doma "Tić" Rijeka (list 67 spisa), Presuda Općinskog suda u Rijeci (list 68-70 spisa), podnesak Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Opatija od 23. travnja 2024. (list 155-158 spisa), izvješće PP Opatija od 23. prosinca 2020. (list 170-171 spisa) i izvješće PP Opatija od 13. rujna 2024. (list 172 spisa).

3.2.Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvadak iz kaznene evidencije za optuženika (list 100 spisa).

4.U svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka optuženik UG je naveo da je u vremenskom periodu od unatrag osam godina mlt. OG stalno kod njega i ona da ne želi ići kod svoje majke LGČ. On da je nju cijelo vrijeme poticao i da je potiče da i dalje ide kod majke na način da s njom razgovara o tome i govori joj da bi trebala ići kod majke i da bi kod nje trebala prespavati. Ona nije htjela ići kod nje ranije kao niti sada, jednom prilikom rekla je da ne želi ići jer da ju mama laže, da ju je jednom ostavila samu u kući i zatvorila i da ne želi s njom imati nikakav kontakt. U zadnje vrijeme da povremeno ide kod nje, nedavno je i prespavala. Mlt. OG nije željela, niti sad da ne želi, ići kod majke kada je kod kuće suprug od majke dakle njen očuh jer je F.

4.1.Na pitanja suda optuženik je odgovorio da su pravomoćnom odlukom određeni susreti na način da jedan tjedan OG bude kod njega, drugi tjedan kod majke pa opet tako. Kada bi dolazio dan da OG bude kod majke, majka je možda dva ili tri puta na početku došla po nju, a kasnije više nije dolazila. Prije nego što bi njena majka trebala doći, on da bi razgovarao sa OG i pokušao je pripremiti za susret govoreći joj da bi trebala ići s majkom i da je takva sudska odluka. Međutim OG bi i dalje odbijala ići, njena majka, a njegova bivša supruga bi reagirala na način da bi zvala policiju. Tada bi policija došla te bi razgovarala s njim bilo na njegovoj kućnoj adresi ili bi ga privela u postaju, ali OG svejedno ne bi odlazila s majkom. Unutar utuženog razdoblja majka od DG živjela je sa svojim suprugom u romskom naselju, a tek unatrag tri ili četiri godine sa suprugom živi u [adresa]. Jedan kratki period susreti su se održavali na način da bi dolazile dvije djelatnice Doma iz Lovrana i tada bi one bile zajedno sa OG i njenom majkom. U periodu kada je on boravio u istražnom zatvoru zbog prometne nesreće koju je skrivio, OG nije bila kod svoje majke već su o njoj brinuli njegovi roditelji, a s čime se složila njena majka. Majka od DG je trebala dolaziti po OG na adresu prebivališta u nedjelju u 17,00 sati i uvijek bi OG bila kod kuće, on da se ne sjeća situacije da bi se dogodilo da DG ne bi bilo kod kuće. Kako OG nije htjela ići kod majke da se obratio i Centru koji su s njom i razgovarali, ali OG je i dalje odbijala ići kod majke. OG sada ima 16 godina, povremeno odlazi kod majke, ali kod nje ne boravi nikada više od nekoliko sati tjedno.

4.2.Prilikom prvog ispitivanja optuženik nije iznosio svoju obranu, branio se šutnjom.

5.Svjedok – oštećena LGČ (list 108-110 spisa) ispitana iskazala je da mlt. OG od veljače 2. prosinca 2018. nije dolazila kod nje iako je prema presudi suda kod nje trebala boraviti svaki drugi tjedan od nedjelje u 17,00 sati do slijedeće nedjelje do 17,00 sati. Dijete je prestalo dolaziti kod nje pretpostavlja iz razloga što je otac čuo da se ona treba udati za drugog partnera. Dana 2. lipnja 2020. je imala prometnu nesreću i tada su i uspostavile kontakt koji je trajao do studenog 2020., kada je ona povodom te prometne nesreće dala izjavu. Nakon toga pa sve do rujna 2022. OG nije bila niti jednom kod nje sukladno pravomoćnoj presudi. U rujnu 2022. kada je otac, optuženik završio u zatvoru OG je počela dolaziti kod nje, ali na način da se povremeno viđaju i čuju telefonom.

5.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da misli da je razlog što ne viđa dijete po odluci manipulacija oca. Na njeno pitanje zašto ne želi ići kod nje, OG bi odgovarala da ne zna. Rekla joj je da stalno prijavljuje oca i da će zbog nje on ići u zatvor. Naime ona da je svjedočila kada se dogodila prometna nesreća. Kada bi dijete boravilo kod nje bilo je emotivno zatvoreno, a da su one imale prijateljski odnos. Nakon prometne nesreće koja se dogodila 2. lipnja 2020. ona da nije BG razjasnila odnos između nje i oca, nego je to učinila tek nedavno kada su sjele i o tome svemu popričale. Ona nju krivi da joj nije rekla za vjenčanje, iako da joj je to rekla, čak da je i taj datum vjenčanja određen u onom tjednu kada je ona trebala biti kod nje, govorila je o haljini koju će obući, ali kada je otac za to saznao tu je sve puklo. OG je imala devet godina 2018. OG je išla na obradu u „Tić“, ali je bila samo jednom i ne zna što se tamo odvijalo. Ona da se obratila i Ć i jednoj Ustanovi u Lovranu po preporuci Centra, za pomoć. Oni su bili kod nje dva puta i ne znam koliko su uspjeli pomoći u viđanju s djetetom jer su bili kod nje samo dva puta, misli 2021. Ona da sada ne može točno reći koliko u kontinuitetu ona uopće nije vidjela dijete. Međutim od 4. studenog 2020., da ne može reći da ju baš nije vidjela, vidjela bi je na školskom dvorištu kada bi išla na razgovor kod učiteljice odnosno na informacije, ali tom prilikom OG ne bi htjela razgovarati sa njom. Susreti i viđanja su krenuli u rujnu 2022., prije nego što je završio u zatvoru. OG ne želi razgovarati sa njom jer joj najviše zamjera što joj nije rekla za svoje vjenčanje i da će dobiti sestru i to što je svjedočila kod prometne nesreće. O prometnoj nesreći OG je saznala sa druge strane, ne zna otkuda. Od rujna 2022. kada su krenuli kontakti, odnos između DG i njene polusestre je po njoj ok. Ona ima osjećaj da ona hoće doći kod nje samo kada joj plati jer joj tako i kaže, primjerice „doći ću ako mi daš pet eura“. Ako bi ona rekla da joj neće dati novac ili nešto neće kupiti, na njen upit da li će doći kod nje odgovorila bi da ne zna. Unutar razdoblja od rujna 2019. do 2. lipnja 2020. te od 4. studenog 2020. do rujna 2022. da se nije niti pismeno niti usmeno obratila Tarinom ocu, optuženiku vezano za to što OG ne želi ići kod nje, već da je to sve radila preko Centra. Na Centru ili ispred Centra ona bi pitala optuženika zašto je OG ne želi vidjeti, odnosno ne želi doći kod nje, na što bi joj on rekao da on to ne zna i da joj on ne brani ali ipak OG nije dolazila. Od Centra za socijalnu skrb Opatija, misli da nije dobila nikakvo rješenje u vidu mjere nadzora gdje bi bilo određeno da neka određena osoba vodi računa o održavanju kontakata sa djetetom.

5.2.Na pitanja branitelja svjedokinja je odgovorila kada je UG bio u zatvoru da je kontaktirala sa OG svaki dan, a vidjela bi je jednom tjedno. Za to vrijeme OG nije bila kod nje tjedan po tjedan dana jer nije htjela. Ne zna tko je kriv za to, ali do **.**.2018., OG je redovito htjela biti kod nje i sve je bilo uredu, a nakon tog datuma odjednom više to nije htjela. Prestanak druženja s OG poklopio se s njenim brakom, a problem je u tome što je UG govorio BG da joj se mama udaje za cigana. To zna jer je vidjela koje poruke je UG pisao BG i to sadržaja u smislu da je mama opet sa ciganom. UG je više puta prijavljivala Centru i policiji, a ne zna na koji način je UG o tome govorio njihovom djetetu, misli da nije pametno djetetu reći da je ona kriva za prometnu nesreću, budući je njoj OG govorila da je ona kriva što je otac završio u zatvoru. Postavlja se pitanje što je ona kriva što je prijavila oca da je uzrokovao prometnu nesreću bez vozačke dozvole. Ona je podnosila kaznene prijave protiv optuženika radi viđanja djeteta. Radi želje djeteta ona je pristala da se kontakti odvijaju tjedan po tjedan, budući je sama OG iskazala želju da tjedan dana boravi kod nje, a tjedan dana kod oca. Odnos DG sa njenim sadašnjim suprugom je bio ok dok UG nije saznao da svi zajedno idu na more i da se druže. Sa UG je živjela 10 godina i nije bio u stanju popraviti krov na kući. Tijekom 2021. živjela je u kući u prizemlju koji je bio u redu, a na katu je propuštao krov. Na pitanje branitelja da li je to razlog da OG nije htjela ići kod nje odgovara da je do 2018. redovito dolazila iako je bila ista situacija u kući. Na upit što se dogodilo 16. veljače 2020 svjedokinja je odgovorila da ne zna.

5.3.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila da unutar utuženog razdoblja kada bi dolazila po OG na adresu njenog prebivališta kod bake po ocu, dijete ne bi odvela sa sobom budući isto nije htjelo ići. Tom prilikom ili nitko ne bi izašao van ili bi joj sa prozora OG rekla da ne želi ići. Nije pokušala razgovarati s ocem, optuženikom da pripremi dijete za nju. Kada je otac bio u zatvoru i dijete je trebalo boraviti kod nje, budući joj je ona skrbnik ali nije, već je bila kod bake po ocu koja joj nije skrbnik, a na njen upit pri Centru rečeno joj je da je tako bolje. Centar za socijalnu skrb Opatija vršilo je izvide u obitelji i to na način da bi vidjeli samo kakva je kuća u kojoj stanuje. Iako dijete nije bilo kod nje ona je redovito išla na informacije u školu, informirala se kod njezinog liječnika o zdravstvenom stanju i donosila joj poklone u školu, a koje je tek nedavno preuzela.

5.4.Potom je svjedokinja navela da ona ocu ne želi oduzeti dijete, niti želi da završi u zatvoru, kao što je on njoj na neki način oduzeo dijete.

5.5. Branitelj je imao primjedbu na iskaz svjedoka u smislu da iskaz osporava u cijelosti kao nevjerodostojan, a posebno u dijelu u kojem navodi da bi razlog zbog kojeg dijete ne želi ići kod majke bila očeva manipulacija.

6.Svjedok ĆG (list 151-152 spisa) ispitana dana 02. veljače 2021. (list 51-52 spisa), a koji iskaz je uz suglasnost stranka pročitan na raspravi navela je da smatra kako UG manipulira sa OG, a u cilju da se osveti LGČ. LGČ je dok je bila sa UG živjela u vrlo oskudnim egzistencijalnim prilikama, primjerice OG je veoma kratko pohađala vrtić jer joj roditelji nisu isti mogli plaćati zbog čega da je ona sljedećih tri godine BG plaćala vrtić. U to vrijeme UG je bio nezaposlen, a LGČ je imala mala primanja. Do 2018. godine odnos između LGČ i DG je bio vrlo blizak jer je primijetila da bi OG otvoreno pokazivala pozitivne osjećaje prema majci. Početkom 2018. UG i LGČ su se počeli razilaziti, a što je saznala od majke UG koja je došla do nje i rekla joj za to i kako će sve poduzeti da OG bude usvojena, rekla joj je da se djeca BG rugaju da u školu dolazi prljava i neuredna i da se pomokrila, a za što da se kasnije ispostavilo da nije istina. Sve obveze u vidu ovrha da su bile na LGČ i to ju je zatrpalo. Prijelomni trenutak da je bio kada su oni ostali bez struje koji račun da je ona podmirila, a tada da je UG otišao iz kuće. U pogledu kontakata da je LGČ pristala da OG bude tjedan dana kod nje i tjedan dana kod oca, a razlog tome je bio što LGČ živi u [adresa] te joj se bilo teško nositi sa obvezama oko DG jer ju nitko nije mogao čuvati. Kada bi OG bila tjedan dana sa LGČ to bi organizirala da bi tada obje bile kod nje, a LGČ bi uzimala tada i slobodne dane te bi joj pomagala i jedna susjeda. Početkom prosinca 2018. LGČ je trebala ići u Pulu na obuku i nju je zamolila za pomoć oko DG da bi tada UG rekao da će on čuvati OG i da OG više neće ići kod majke. Potom se LGČ udala, u početku je OG Ognjenkinog supruga prihvaćala, a kasnije nije i to pod utjecajem UG i njegove majke. Ona da je upoznala Ognjenkinog novog supruga i njegovu obitelj te da je stekla dojam da su oni ljudi koji žive od svog rada i da ne vidi razloga zašto bi se OG imala sramiti novog maminog partnera. Navela je kada je jednom prilikom OG bila kod nje da je bila sretna, ali kada ju je nazvao otac da se njeno ponašanje promijenilo na način da se OG rasplakala i da UG svaki puta BG pokvari raspoloženje. Ona da je OG posljednji puta vidjela u studenom 2018., a nakon toga da ju nije vidjela niti sa OG nije imala bilo kakav kontakt. Nakon prometne nesreće da je BG prezentirao da bi radi LGČ mogao završiti u zatvoru.

6.1.Nakon pročitanog iskaza svjedokinja je dodala da zna po pričanju same LGČ da bi ona odlazila na adresu prebivališta DG gdje stanuje optuženik u namjeri da preuzme OG, a sukladno odluci suda, međutim OG nikada ne bi preuzela jer bi joj OG govorila da ne želi ići s njom, a da misli da je bila pod utjecajem oca.

6.2.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorile da je i do današnjeg dana situacija takva da se ne provodi odluka suda vezana za viđanje mlt. DG i majke. Situacija se nešto promijenila kada je optuženik završio u zatvoru, tada je mlt. OG počela dolaziti kod majke, ali samo kada bi to ona htjela i koliko bi ona to htjela. Koliko zna stručni tim Dječjeg doma Ivana Brlić Mažuranić uključio se prije otprilike tri godine i oni jedini su pokušali stvoriti pravu sliku, ispitali su majku, a sama mlt. OG je bila u njihovom tretmanu nekoliko mjeseci. Međutim, sve je to prekinuto na zahtjev optuženika. Misli da je ključni događaj bio kada je majka LGČ otišla tjedan dana na edukaciju u Pulu što je bilo 2018. Tek nedavno kada je mlt. OG počela dolaziti kod majke rekla joj je da ju je ona tih tjedan dana ostavila i kada joj je majka rekla da je bila na edukaciji i da joj je to rekla, OG je odgovorila da se toga ne sjeća. Iako je situacija sa održavanjem kontakata između mlt. DG i majke bolja, OG niti jednom još nije prespavala kod majke. Sa mlt. OG da je u kontaktu koliko se vide na nekim rođendanima, a ona joj je jedina obitelj po majčinoj strani.

6.3. Potom je svjedokinja dodala da se susreti između majke i mlt. DG odvijaju na način da je BG bitno koliko će joj majka dati novaca, da komentira ukoliko joj majka da 10 eura da što ona toliko njoj vrijedi.

6.4.Na pitanja suda svjedokinja je odgovorila da ona niti jednom nije išla sa LGČ po mlt. OG. Po pričanju LGČ zna da ona ne bi dovela mlt. OG sa sobom kada bi išla po nju jer bi joj netko iz obitelji optuženika zatvorio vrata. Koliko zna LGČ je tražila od Centra za socijalnu skrb da se na drugačiji način reguliraju ti kontakti s djetetom na što bi Centar odgovarao da treba razgovarati sa psihologom te da bi trebalo napraviti procjene, ali na te procjene dijete nije bilo odvedeno. OG sada kod majke dolazi samo onda kada ona hoće i koliko hoće, ako bi htjela biti i više dana u tome je nitko ne bi spriječio. Kada OG želi ići kod majke, majka ide po nju na njenu adresu prebivališta i vozi ju natrag.

6.5. Potom je svjedokinja navela da kada razmišlja o BG uvijek se sjeti njene izjave koju joj je dala 2018. misli da je to bilo u studenom 2018. kada joj je rekla da se boji što će tata napraviti gdje je ona mislila da ona misli na to kako će se odvijati odnos između optuženika i majčinog partnera. Također joj je tada rekla da joj je baka dakle majka po ocu rekla da kada majka ima drugo dijete da zaboravi na prvo dijete.

7.Svjedok LG (list 160-161 spisa) ispitana iskazala je da mlt. OG stanuje kod nje zajedno sa svojim ocem, optuženikom. Majka mlt. DG sa OG sve do ove godine nije imala nikakvih kontakata, tek ove godine dakle 2024. majka mlt. DG ima određene kontakte sa OG i to ima povremene kontakte. Mlt. OG ne želi ići kod majke odnosno unatrag šest godina i sjeća se da je to bio dvanaesti mjesec prije šest godina kada je DG došla po OG budući je odlukom bilo određeno da OG bude tjedan dana kod oca, a tjedan dana kod majke. Tada je DG došla po kćer kako je rekla u dvanaestom mjesecu prije šest godina ali OG nije htjela ići s njom. Sjeća se da je tada DG zvala policiju i policajac je došao na što je on rekao da dijete ostane kod oca jer da ga se ne može izbaciti van. Od tada pa sve do ove godine OG nije odlazila kod majke. OG je kod oca, i oni o njoj skrbe i vode računa.

7.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da je mlt. OG kako njoj tako i optuženiku rekla da ne želi ići kod majke. Ona da je nije ispitivala zbog čega. I optuženik i ona su joj govorili da mora ići kod majke i da mora imati kontakt s majkom. Zna da je i optuženik o tome razgovarao sa OG i da mu je ona rekla da ne želi ići kod majke a misli da je kao razlog navela to što se majka preudala. Misli da njoj ne smeta to što se majka preudala već ona jednostavno ne želi odlaziti na [adresa] gdje stanuje svekrva od njene majke. To što OG ne viđa majku, da ona na njoj nije primijetila nikakvu reakciju. Uz to u zadnje vrijeme kada i majka uzme OG k sebi ona se njoj posveti možda 10-tak minuta, a nakon toga OG odlazi kod svojih prijatelja. Oni u kući ne razgovaraju s OG o njezinoj majci niti BG nisu spominjali nikakve postupke koji bi se vodili protiv oca. Optuženik i ona su je pokušali odvesti kod psihologa radi toga da isti s njom obavi razgovor, ali ona jednostavno ne želi ići. Nakon prometne nesreće optuženik je sa OG u nekoliko navrata bio kod psihologa, ali OG više potom nije htjela ići. Djelatnice Centra za pružanje usluga u zajednici Ivana Brlić Mažuranić Lovran dolazile su u nekoliko navrata na kućnu adresu, a u cilju obavljanja razgovora sa OG i njenom majkom, one su zajedno s OG odlazile na susrete sa majkom u nekoliko navrata i to bi bilo po sat vremena, ali su koliko zna došle do zaključka da u odnosu između DG i njene majke nema nikakvih pozitivnih pomaka i prestale su dolaziti. To je bilo misli prije otprilike četiri godine kada optuženik nije živio s njom već je bio podstanar sa svojom djevojkom, a sa njime je živjela i OG.

7.2.Na pitanja suca svjedokinja je odgovorila kada bi majka od DG dolazila po OG, OG bi uvijek bila kod kuće i odlazila bi s majkom na nagovor nje i optuženika, ali i taj tjedan kad bi po odluci trebala biti kod majke, ona bi ju dovodila njoj na čuvanje za vrijeme dok bi bila na poslu, a to bi bilo prije šest godina. Unatrag šest godina DG nije dolazila na adresu prebivališta djeteta po dijete.

7.3. Potom je svjedokinja navela da što bi ona trebala napraviti kada OG ne želi živjeti sa majkom. Od kada postupak traje OG odlazi kod majke, ali samo iz razloga da optuženik, njen otac nema problema sa zakonom.

7.4.Na pitanje tužitelja od kuda dijete zna da optuženik ima problema sa zakonom svjedokinja je odgovorila da kako dijete ne bi znalo da otac ima problema sa zakonom, unatrag šest godina djelatnici policije stalno bi bili na njenim vratima, a iz razloga što ga je DG stalno prijavljivala. Kada bi policija dolazila dijete nije prisustvovalo razgovoru sa policajcima budući bi oni razgovarali sa policijom vani.

8.Svjedok VG (list 181-182 spisa) ispitana iskazala je da je ona vodila predmet obitelji OG koji je preuzela od djelatnice RG, a koji predmet je vodila sa svojim timom od 2020. do dvanaestog mjeseca 2024. kada je otišla na drugo radno mjesto. Odnosi su u toj obitelji bili su svakakvi, a odnos između majke DG i mlt. DG nije bio dobar budući OG nije htjela odlaziti kod majke iako je bila sudska odluka da OG živi sa majkom. OG je cijelo vrijeme živjela s ocem i njegovim roditeljima. Majka se obraćala Zavodu zbog neostvarivanja kontakata, a oni su tada pozivali oca da vide što je s time, po njihovom pozivu, optuženik je uvijek dolazio. Sjeća se jedne situacije koja je bila 2020. kada je mlt. OG bila sudionik prometne nezgode, a u kojoj je sudjelovao i otac, otac je završio u zatvoru, a mlt. OG i dalje nije htjela ići kod majke već je to vrijeme živjela sa bakom po ocu. Koliko se sjeća OG je bila ljuta na majku jer je smatrala da majka prijavila oca za tu prometnu nesreću. S ocem, optuženikom se razgovaralo puno o tome da se na neki način moraju ostvariti kontakti DG i majke. Zna da je jedno vrijeme bila na snazi i usluga savjetovanja i pomaganja koju je provodio tadašnji Dom za nezbrinutu djecu u Lovranu, a koja je trajala nekih dva ili tri mjeseca a ne zna razlog zbog čega se to dalje nije provodilo. Kako se ti kontakti i dalje nisu uspješno realizirali, predložili su ocu da mlt. OG dovodi kod njih u Zavod gdje su oni tada provodili savjetovanje majke i DG radi ostvarivanja kontakata. Ta savjetovanja bila su uspješna u smislu da su se tada ti kontakti nekako realizirali na način da bi OG odlazila kod majke, ali tamo ne bi spavala. Otac, optuženik je mlt. OG redovito dovodio u Zavod radi održavanja tih savjetovanja. Sjeća se da se u osmom mjesecu 2024. majka obratila Zavodu navodom da OG od nje stalno traži da joj se nešto kupi, a obratila im se i OG koja je rekla da misli da joj majka mora neke stvari i kupiti a koje su vezane za školu. Mlt. OG nikada nije htjela ići kod majke, ocu su uvijek govorili da potiče OG da ide kod majke što da je on dužan činiti jer da je to dobro za dijete, a da li je on slušao u tom dijelu da ne zna.

8.1.Na pitanja tužitelja svjedokinja je odgovorila da kada govori o tim kontaktima majke i DG, govori o razdoblju kada je OG imala 13 godina pa do njenih 16 godina. Mlt. OG nije htjela ići kod majke, na nju je bila ljuta iz više razloga, zbog činjenice da joj nije rekla da ima novog partnera i da je trudna, zbog činjenice što je mislila da je majka prijavila oca za prometnu nesreću cijelo vrijeme razgovarali su s mlt. OG pokušavajući joj objasniti da bi trebala ići kod majke i razgovarali su i s ocem. Za cijelo to razdoblje OG je povremeno i odlazila kod majke i ostvarivala ja kontakte s majkom, ali ne u obimu kako je to određeno sudskom odlukom.

8.2.Na pitanja suda svjedokinja je odgovorila da to što OG nije ostvarivala kontakte s majkom, je činjenica da ona nije htjela ići kod majke. Iz tih razloga surađivali su i s ocem koji se uglavnom odazivao na njihove pozive, a kada ne bi došao tada bi oni odlazili kod njega i uvijek im je otvarao vrata. Oni su ocu govorili da neprovođenje odluke suda ima posljedicu a to je podizanje optužnice. Također su ocu predložili da ukoliko smatra da je za mlt. OG bolje da boravi kod njega, traži promjenu sudske odluke i u tom pravcu se krenulo ali nije na kraju finalizirano. Koliko zna OG je i dalje kod oca. Ona i njen stručni tim puno su razgovarali s ocem, nisu stekli dojam da otac ne želi da OG ostvaruje kontakte s majkom. Stekli su dojam da je odnos između majke i DG narušen i da zbog toga ona pokazuje otpor u tim kontaktima. Mlt. OG nije pokazivala nikakva odstupajuća ponašanja, završila je osnovnu školu upisala je srednju školu iz škole nikada nisu dobivali nikakve informacije ili izvješća o njoj u smislu da bi im se škola obraćala, a kada bi tražili informacije od škole dobivali bi uredne informacije u smislu da s OG nema problema.

9.Iz presude Općinskog suda u Rijeci posl. br. P Ob-372/2017 od 24.siječnja 2018. (list 68-70 spisa) se utvrđuje da mlt. OG ima prebivalište na adresi majke FG u [adresa], da će mlt. OG provoditi jedan tjedan kod oca UG, a drugi tjedan kod majke FG počevši od nedjelje u 17,00 sati do sljedeće nedjelje u 17,00 sati, a dijete će preuzimati majka na adresi oca kada mlt. OG boravi kod oca odnosno dijete će preuzimati otac na adresi majke kada dijete boravi kod majke. Također su određeni i susreti i druženja s onim roditeljem kad dijete ne boravi kod njega.

10 Iz rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž Ovr Ob 2/2020 od 17. siječnja 2020., pravomoćno dana 07.02.2020, (list 15-16 spisa) se utvrđuje da je odbijena žalba ovršenika UG i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je određeno da se na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Rijeci broj P Ob 372/17 radi predaje djeteta nalaže UG da se ponaša u skladu s obvezom iz presude i da preda dijete FG na svojoj adresi.

11.Iz Timske sinteze Centra za socijalnu skrb Opatija od 04. svibnja 2021. (list 58-64 spisa) se utvrđuje da su optuženi i oštećena FG započeli emotivnu vezu 2007. u kojoj vezi je rođena zajednička kćer OG (r. **.**.2009.), zajednica je prekinuta krajem siječnja 2017. Zajednica je prekinuta od strane FG radi neslaganja, čestih svađa i ekonomskog zanemarivanja obitelji od strane optuženika. Nakon prekida zajednice, FG je od 2018. u emotivnoj vezi sa novim partnerom s kojim je sklopila brak i rođena je djevojčica, prvotno žive na [adresa], a potom u kući u [adresa]. UG i OG se početkom 2020. sele u kuću blizu njegovih roditelja koju kuću je UG u cijelosti adaptirao, OG ima svoju sobu. UG je u emotivnoj vezi sa novom partnericom koja stanuje s njima. Mlt. OG je psihofizički zdravo dijete, krenula je u prvi razred sa 7 g. i 5 mj. i postiže vrlo dobar uspjeh. Od prosinca 2018. u kontinuitetu OG usprkos sudskoj odluci živi kod oca. Od kraja 2018. g. majka je par puta došla ispred njihove kuće, OG bi s njom razgovarala, ali nije željela ići s njom, kao niti kad bi ju pričekala ispred škole. U ožujku 2020. omogućeni su susreti majke i DG u kabinetu škole uz prisustvo psihologa, ali susreti traju kratko jer OG odbija dužu komunikaciju. S obzirom na to u ožujku 2020. OG je upućena u Dječji dom Tić kako bi se izvršila stručna obrada i savjetovanje, ali zbog korone obrada nije provedena. U lipnju 2020. FG im se obraća radi prometne nesreće u kojoj je sudjelovala OG, a za koju je kriv otac nakon čega su uspostavljeni kontakti kako s ocem DG tako i s OG. U studenom 2020. problemi oko viđanja majke i DG se ponovno javljaju, a to iz razloga što sama OG ne želi viđati majku. Provedeno je psihologijsko ispitivanje, a otac je suglasan sa izricanjem mjere stručne potpore. U prosincu 2020. FG se obraća D navodom da je zadnji puta vidjela OG **.**.2020., a prije toga da ju je viđala redovito. Od ožujka 2021. ponovno se javljaju problemi oko viđanja majke i mlt. DG, a to iz razloga što OG ne želi imati kontakte s njom. Proveden je razgovor sa roditeljima i izlaskom na teren utvrđuje se da majka s obitelji živi u kući u [adresa] koju kuću treba adaptirati dok je kuća UG uredna i adekvatna za život. Otac je suglasan s mjerom obiteljsko pravne zaštite, ali i sa prijedlogom da im se pruži usluga savjetovanja mobilnog tima Tić zbog loših autobusnih linija.

12.Iz psihologijskog nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrb Opatija od 27.04.2021. (list 65-66 spisa) se utvrđuje da je mlt. OG u potpunosti emocionalno udaljena od majke s kojom u posljednje vrijeme ne kontaktira niti ne želi uspostaviti taj kontakt, s ocem i njegovom partnericom ima blizak odnos i zadovoljna je njihovim zajedničkim životom. Stoga je dano mišljenje da roditeljima treba izreći mjeru obiteljsko pravne zaštite- mjeru stručne pomoči i potpore, ali kako roditelji žive na vrlo udaljenim mjestima Centar nije u mogućnosti pronaći voditelja mjere koji bi posjećivao obitelj te bi stoga roditeljima trebalo omogućiti uslugu savjetovanja i pomaganja koju pružaju djelatnici mobilnog tima Dječjeg doma Ivana Brlić Mažuranić u Lovranu.

13.Iz izvješća Dječjeg doma Tić od 08. ožujka 2021. (list 67 spisa) se utvrđuje da je inicijalni razgovor s roditeljima održan tek 07.12.2021. zbog prometne nesreće i hospitalizacije djevojčice te nedovođenja DG od strane oca na susrete. Iz obavljenih razgovora se utvrđuje da su roditelji razvedeni, da djevojčica živi s ocem, majka je u novom braku u kojem je rođeno novo dijete, a otac je u novoj vanbračnoj vezi. Od kraja 2018. do lipnja 2020. djevojčica nije ostvarivala viđanja s majkom iako roditelji imaju zajedničko skrbništvo te bi djevojčica trebala živjeti naizmjenično po sedam dana kod oca i majke. U lipnju 2020. djevojčica je doživjela tešku prometnu nezgodu koju je skrivio otac, a djevojčica je zadobila teške tjelesne ozlijede. Majka je svakodnevno posjećivala djevojčicu u bolnici koji susreti su se nastavili i nakon izlaska iz bolnice. Od kraja studenog 2020. ti susreti se više ne ostvaruju, a to iz razloga što OG majci zamjera što je oca prijavila za nesreću. Savjetovanja nisu održana zbog nedolaska na dogovorene susrete.

14.Iz Izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Opatija od 18.04.2024. (list 156-158 spisa) se utvrđuje da su između roditelja mlt. DG teško narušeni odnosi. Oba roditelja upozoreni su na pogreške i propuste u skrbi oko djevojčice te su i upućeni u Obiteljski centar u koji se nisu uključili zbog dislociranosti. Od prosinca 2018. usprkos sudskoj odluci mlt. OG u kontinuitetu živi kod oca, ocu je naloženo da postupa u skladu sa odlukom. U razgovoru sa oba roditelja saznaje se da majka ističe kako se ne provodi odluka suda dok se od oca saznaje da je istina da OG ne ostvaruje kontakte s majkom, da se on tim kontaktima ne protivi, ali da ne nalazi načina da te kontakte potakne. Provedena je usluga savjetovanja i pomoći koju je provodio Dječji doma Ivana Brlić Mažuranić i to u vremenu od 04.05.2021. do 15.07.2021. kada je došlo do novog sukoba između DG i majke nakon čega otac više nije davao podršku da se ta usluga i dalje provodi. U svibnju 2022. Zavod je zaprimio obavijest da je OG sudjelovala u prometnoj nesreći koju je skrivio otac koji je zbog toga bio u zatvoru. Proveden je razgovor sa OG od strane cijelog stručnog tima te je utvrđeno da OG živi s ocem, da ima narušen odnos s majkom. OG izražava vrlo negativan odnos prema majci, zamjera joj da joj nije rekla za vjenčanje niti za rođenje polusestre, da joj je tijekom godine uputila samo dvije sms poruke te kako ne želi živjeti sa majom. Od lipnja do kraja kolovoza 2022. održana su tri savjetodavna susreta majke i DG, na te susrete otac je dovodio OG i tim susretima se nije protivio. Podržavao je OG u tome da uspostavi odnos sa majkom. Majka je bila pasivna i bez inicijative. Donesena je odluka da i za vrijeme izdržavanja kazne zatora OG stanuje kod očevih roditelja. U listopadu 2022. provedeno je zajedničko savjetovanje i ostvaruju se redovni osobni kontakti na način da OG povremeno odlazi kod majke, ali kod nje ne spava.

15.Na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, ocjene svakog dokaza zasebno, kao i u međusobnoj povezanosti, te dovodeći iste u vezu sa obranom optuženika, ovaj sud smatra kako nije dokazano da bi optuženik počinio utuženo kazneno djelo na način kako mu se to optužbom stavlja na teret.

16.Nesporno je tijekom postupka utvrđeno, da su između optuženika i oštećene narušeni odnosi, da su se razveli i da imaju jedno zajedničko dijete mlt. OG. Nesporno je također da je sudskom odlukom određeno da će OG živjeti kod majke s time što će boraviti kod oca i majke naizmjenično po sedam dana, a unutar toga s roditeljem kod kojeg ne boravi održavati određene kontakte. Nesporno je također da su postojali problemi u održavanju osobnih odnosa roditelja majke s mlt. OG i da je odnos između roditelja, a vezano za njihovu mlt. kćer ozbiljno narušen te im je i izrečena i mjera intenzivne stručne pomoči i nadzora, odnosno usluga savjetovanja i pomoči koju provodi Dječji doma Ivana Brlić Mazuranić, a radi toga da mlt. OG i majka uspostave određeni odnos odnosno kontakt. Nespornim se ukazuje i činjenica da mlt. OG ne želi ići kod majke odnosno da kod majke ide povremeno bez spavanja.

16.1.Ove nesporne činjenice bile su vidljive pregledavanjem materijalne dokumentacije, a proizlaze i iz iskaza svih ispitanih svjedoka, a tijekom postupka nisu osporene.

17.Međutim spornim se tijekom dokaznog postupka ukazalo samo počinjenje kaznenog djela unutar inkriminiranog razdoblja pod uvjetima i na način kako je to optuženiku stavljeno na teret te sukladno tome da li su u postupanju optuženika ostvarena obilježja utuženog kaznenog djela.

18.Naime bitna obilježja kaznenog djela iz čl.173.st.1. KZ/11 jesu da osoba nije provodila, da je sprječavala ili onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud ili drugo tijelo. Što znači da je roditelj sa kojim dijete stanuje dužan provoditi, omogućavati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem sa kojim dijete ne stanuje.

19.Optuženik je u svojoj obrani, a i tijekom cijelog postupka kategorički poricao počinjenje djela navodeći da mlt. OG unatrag osam godina doista u kontinuitetu stanuje kod njega i da ne želi ići kod make FG, on da je nju stalno poticao i potiče je i dalje da ide kod majke na način da s njom o tome razgovara i da joj govori da bi trebala ići kod majke i kod nje i prespavati. Međutim OG da nije željela niti da ne želi ići kod majke s time da u zadnje vrijeme povremeno ide kod nje. Majka da je u početku nekoliko puta došla po OG, a kasnije nije dolazila, prije njenog dolaska da bi on razgovarao sa OG da treba ići s majkom, ali OG da bi uvijek odbijala ići s njom. Jedan kratki period da su se susreti održavali uz pomoć djelatnica Dječjeg doma i tada da bi one bile zajedno sa OG i majkom. OG nije bila kod majke niti kad je on bio u zatvoru. On da se ne sječa situacije da bi FG došla po OG, a da OG ne bi bila kod kuće. Sad OG ima 16. godina i povremeno odlazi kod majke, ali kod nje nikada ne prespava.

20.Obrana optuženika nije obeskrijepljena rezultatima provedenog dokaznog postupka.

21.Na navedene sporne okolnosti saslušana je sama oštećena majka mlt. DG LGČ iz kojeg iskaza proizlazi da mlt. OG od 02. 12.2018. ne dolazi kod nje sukladno sudskoj odluci, prestala je dolaziti kada je čula da se ona treba udati za drugog partnera, a što da je čula od oca. Od 02.06.2020. kada je OG imala nezgodu do studenog 2020. (prijavila optuženika za nesreću) da su se ostvarivali kontakti. Od studenog 2020. pa do rujna 2022. OG da nije bila kod nje sukladno Odluci, a od rujna 2022. da je počela povremeno dolaziti jer je optuženik završio u zatvoru zbog prometne nesreće koju je prouzrokovao. Mlt. OG da ne želi ići kod nje jer da joj zamjera što joj nije rekla za svoje vjenčanje i rođenje polusestre, a na njen upit zašto OG ne želi ići kod nje da bi optuženik odgovarao da ne zna i da joj on ne brani. Prestanak viđenja s OG da se poklopio sa sklapanjem njenog braka. Kada bi ona odlazila po OG kod optuženika OG da ne bi išla s njom jer da nije hitjela ići. Za vrijeme dok je optuženik bio u zatvoru OG je boravila kod njegovih roditelja, a ne kod nje jer nije htjela, a B da je rekao da je tako i bolje. Ona da ne zna što je bilo 16. veljače 2020.

22.U svojstvu svjedoka saslušana je ĆG iz čijeg iskaza proizlazi da nema neposrednih saznanja već saznanja crpi po pričanju LGČ, navodi da otac mrzi supruga od LGČ, a OG da ide kod majke kada ona hoće i koliko ona hoće. S time što da treba naglasiti da ona misli da je OG pod utjecajem oca i da je to razlog što ne želi viđati majku. Kada bi LGČ dolazila po OG da OG ne bi htjela ići s njom i do današnjeg dana da OG ide kod majke kada ona hoće i koliko ona hoće i ukoliko joj LGČ da novac, kada bi LGČ išla po OG ona da nije išla s njom, ali da zna da je ne bi dovela sa sobom.

23.U svojstvu svjedoka saslušana je i majka optuženika ZG iz čijeg iskaza proizlazi da OG živi kod njih i da ne želi ići kod majke iz razloga što se majka udala. Prije otprilike šest godina da je majka došla po OG, ali da OG nije hitjela ići s njom, zbog čega da je zvala policiju, ali OG svejedno nije išla s majkom već je ostala kod njih i od tada LGČ da nije došla na njihovu adresu po OG. OG da povremeno odlazi kod majke po sat vremena i to na nagovor optuženika i nje.

24.Iz iskaza svjedoka VG djelatnice Hrvatskog zavoda za socijalni rad proizlazi da je ona vodila predmet od 2020. do 12. mjeseca 2024. i to za vrijeme od 13-16 godine života DG. OG nikada nije htjela ići kod make te se susreti nikada nisu odvijali sukladno odluci suda. OG nije hitjela ići kod majke pa čak i onda kad je otac-optuženik bio u zatvoru. Ona majci zamjera što se udala, rodila polusestru, prijavila oca za prometnu nesreću. Održavali su savjetovanja da bi se ti kontakti uspostavili i optuženik je redovito dovodio OG na ta savjetovanja. Ona da nije stekla dojam da bi se otac protivio ostvarivanju tih kontakata.

25.Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući iskaze svih ispitanih svjedoka pojedinačno i u njihovoj ukupnosti kao i uzimajući u obzir materijalne dokaze sud je utvrdio kako se susreti majke oštećene i mlt. DG unutar utuženog razdoblja nisu odvijali sukladno odluci suda, ali isto tako da je u tome u velikoj mjeri presudna uloga same mlt. DG koja cijelo vrijeme odbija ostvariti susrete s majkom na način da odlazi kod majke u određeno vrijeme i da kod nje u kontinuitetu boravi po tjedan dana već sama ona određuje kad će ići kod majke i koliko će kod nje boraviti. U cilju poboljšanja ostvarivanja odnosa između majke i mlt. DG uključio se i Centar za socijalnu skrb Opatija te je određena i usluga savjetovanja i pomoći od strane Dječjeg doma Ivana Brlić Mažuranić. Rezultat toga je bio da su na susrete dolazili i majka i otac bi dovodio OG i tada bi susreti i bili održani, ali ništa više od toga. S time što treba napomenuti da se ipak u međuvremenu situacija popravila i da OG odlazi kod majke, ali uz naglasak koliko ona hoće i kada ona hoće.

26.Kako je i navedeno, nesporno je da postoji Odluka suda kojom je određeno kako će se odvijati susreti između roditelja i mlt. DG kao i da će mlt. OG živjeti naizmjenično po tjedan dana kod jednog pa kod drugog roditelja kao i odluka kojom je naloženo optuženiku da poštuje tu sudsku odluku. Također činjenica je da mlt. OG od 2018. godine kontinuirano živi kod oca i da nema skoro nikakav odnos sa majkom osim povremenih kratkih susreta u vidu viđanja ili telefonskih razgovora. Međutim, samim time što se ti susreti nisu uvijek odvijali kako je to određeno sudskom odlukom ne znači da je kod oca – optuženika postojala namjera da se ti susreti i ne odvijaju sukladno odluci odnosno da ne provodi odluku suda.

26.1.Naime iz provedenog dokaznog postupka zaključuje se da mlt. OG ne želi ići kod majke, da ne želi kod nje prespavati jer joj zamjera što se udala za drugog partnera, rodila polusestru i prijavila oca za prometnu nesreću, a što proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka. Sama svjedokinja oštećena navodi da joj OG zamjera što joj nije rekla za udaju već da je to saznala od optuženika. Međutim u tome djelu postoji proturječnosti budući u jednom djelu navodi da je datum vjenčanja prilagodila vremenu kada bi OG trebala biti kod nje i da su izabrale haljinu da bi u drugom djelu iskaza navela da joj OG zamjera da joj nije rekla za vjenčanje. Uz to iz njenog iskaza ne proizlazi da bi optuženik branio ili onemogućavao kontakte sa OG čak u jednom djelu navodi da joj je optuženik rekao da BG ne brani da odlazi kod nje. Da OG zamjera majci preudaju, rođenje polusestre i prijavu oca za prometnu nezgodu proizlazi iz iskaza i svjedokinje ĆG kao i iz iskaza svjedoka NG. To što OG ima određene razloge zbog kojih ne želi ići kod majke ne može se pripisati u krivnju optuženika već jedino nedovoljnoj komunikaciju roditelja spram djeteta i to oba roditelja jer se iz svega tog nameće zaključak da roditelji OG upliću u svoje konflikte umjesto da na neki način uspostave komunikaciju radi djeteta.

26.2.Optuženiku se stavlja na teret da unutar utuženog razdoblja nije omogućavao kontakte sukladno odluci suda i to u vremenu od rujna 2019. do 02. lipnja 2020. te od 04. studenog 2020. do rujna 2022. Mlt. OG kod optuženika živi od 2018. godine, a kontakti sa majkom su prekinuti ili svedeni na minimum u rujnu 2019. kada je oštećena sklopila novu brak, a što joj OG zamjera. Pri tome kako je i navedeno postoji proturječje o tome na koji način je mlt. OG saznala za tu činjenicu koja se ne može pripisati krivnji optuženika. Kontakti se ponovno uspostavljaju dana 02.lipnja 2020. kada je mlt. OG doživjela prometnu nesreću i kada je hospitalizirana. Tada oštećena posjećuje kćer svakodnevno u bolnici kao i po izlasku iz bolnice. Kontakti prestaju dana 04. studenog 2020. što oštećena povezuje sa njenom prijavom oca- optuženika radi prometne nesreće, a što joj OG također zamjera i ponovno se uspostavljaju u rujnu 2022.

26.3.Unutar toga razdoblja kada se kontakti ne održavaju kako je predviđeno sudskom odlukom, optuženi se tereti da te kontakte nije omogućavao odnosno da nije provodio odluku suda. Postavlja se pitanje na koji način on te kontakte nije omogućavao. Iz iskaza ispitane svjedokinje ZG proizlazi da je majka došla na adresu stanovanja DG jednom prije otprilike šest godina i da tada OG nije htjela ići s njom iako su optuženik i ona prije toga s njom razgovarali da bi trebala ići s majkom. Ta činjenica proizlazi i iz iskaza ispitane svjedokinje ĆG koja je navodila da bi LGČ išla po kćer, ali da ju ne bi dovodila sa sobom jer da OG nije htjela ići s njom. Uz to sama LGČ također navodi da OG ne bi htjela ići s njom kada bi došla po nju. U odnosu na datum 16. veljače 2020. kada se stavlja na teret optuženiku da je oštećena došla po kćer ali da OG nije bila kod kuće niti joj OG na telefon nije rekla gdje se nalazi, sama oštećena ispitana i na tu okolnost iskazala je da se ne sjeća toga datuma dok je optuženik naveo da bi OG uvijek bila kod kuće kada bi oštećena dolazila po nju, a što je potvrdila i svjedokinja ZG.

26.4.Uz to za vrijeme dok je optuženik bio u istražnom zatvoru mlt. OG nije boravila kod majke nego kod očevih roditelja, a što proizlazi iz iskaza oštećene LGČ, iskaza ZG i VG. Dijete ne boravi kod majke unutar tog perioda jer samo to ne želi, a i ocjena je stručnog tima pri Centru za socijalnu skrb da je za dijete bolje da boravi kod očevih roditelja.

26.5.Iz svega navedenog se zaključuje da niti jedan svjedok nije izričito naveo da bi optuženik onemogućavao susrete make i kćeri odnosno da je onemogućavao provođenje kontakata između majke i kčeri sukladno odluci suda. Iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi da se ti susreti nisu odvijali sukladno odluci, ali da je razlog tome što mlt. OG ne želi susrete s majkom. Tim više što i iz iskaza ispitane svjedokinje VG proizlazi da nije stekla dojam da otac ne želi da se ostvaruju kontakti majke i kćeri. Također iz materijalne dokumentacije proizlazi da je otac u cilju uspostave kontakata dovodio kćer na susrete dogovorene sa suradnicima Dječjeg doma i da su se tada ti susreti između majke i kćeri odvijali.

27.Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl.173.st.1. KZ/11. To stoga što nije dokazano da optuženik nije provodio odluku koja se odnosi na zaštitu dobrobiti djeteta i to na način da bi onemogućavao odvijanje susreta majke sa mlt. OG sukladno odluci suda te da samoinicijativno donesenom odlukom nije predavao kćer majci.

27.1.Kako je već i navedeno susreti majke i mlt. DG nisu se odvijali uvijek sukladno odluci suda. Međutim to se ne može pripisati u namjerno ponašanje optuženika smislu da je on sa bilo izravnom bilo sa neizravnom namjerom onemogućavao susrete različitim izgovorima koji nisu bili utemeljeni. Kako je već i rečeno dijete nije odlazilo majci u kako je to određeno odlukom suda iz razloga što sama OG nije htjela ići iako ju je otac poticao da ide i u tome pravcu s njom razgovarao. Naime optuženik je naveo da je razgovarao sa OG da mora ići kod majke ali da je OG svejedno odbijala ići, a što je potvrđeno i iskazom ispitane svjedokinje ZG (navela je da su prije nego što bi majka dolazila razgovarali sa OG) i iskazom svjedokinje VG (navela je da nje stekla dojam da bi otac bio protiv održavanja kontakata DG i majke) kao i djelomično iz iskaza same oštećene (navela je da joj je optuženik rekao da on nije protiv toga da OG ide kod nje).

27.2.To što je svjedokinja ĆG navodila da je do toga da OG ne želi ići kod majke posljedica manipulacije optuženika nije potvrđeno niti jednim drugim bilo personalnim bilo materijalnim dokazom. Naime i sama oštećena LGČ u tome pravcu je samo iskazala da pretpostavlja da OG ne želi ići kod nje jer je pod utjecajem oca. Međutim iz iskaza svjedokinje VG proizlazi da optuženik nije bio protiv održavanja susreta kao i iz iskaza svjedokinje ZG. Uz to iz materijalne dokumentacije proizlazi da oštećena majka DG i OG nemaju bliski odnos, da nisu privržene jedna drugoj dok da je OG bliska s ocem i s njim povezana, kao i da je otac pokazao suradnju s njima i volju da dijete održava kontakte s majkom, ali da OG to odbija. Činjenica da susreti u Tiću nisu održani jer optuženik nije dovodio OG, ali radilo se o dislociranom mjestu stanovanja te je to bilo otezao. Uz to valja napomenuti da zbog dislociranosti niti sam Centar za socijalnu skrb nije proveo mjeru nadzora jer nije mogao naći osobu koju bi odredio za voditelja mjere nadzora.

27.3.Ne može se zanemariti činjenica da mlt. OG iz određenih razloga nije htjela ići kod majke, a koji razlozi su bili poznati kako Centru tako i ispitanim svjedocima, ne znači automatski da optuženik nije poštivao sudsku odluku i da je onemogućavao dijete da ide majci. Naime on je u tome slučaju poštivao volju djeteta, a volja djeteta je bila da je izričito odbijala ići kod majke što je potvrđeno iskazima svih ispitanih svjedoka.

28.Treba naglasiti da ne provođenje i onemogućavanje provođenja odluke koja se odnosi na zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud sukladno odredbi čl. 173. st.1. KZ/11 podrazumijeva prema ocijeni ovog suda modalitete koji mogu biti različiti, a zajedničko im je da se onemogući u konkretnom slučaju susret majke i kćeri, a koji moraju biti takvi da prijeti opasnost od pravilnog odgoja i podizanja djeteta u što prvenstveno ulaze grubi i uporni postupci od strane jednog roditelja usmjereno na onemogućavanje tih susreta sa drugim roditeljem. U konkretnom slučaju nije navedena nit jedna konkretna radnja kojom je optuženik kao otac spriječio provođenje susreta majke i djeteta već je samo paušalno navedeno da unutar utuženog razdoblja optuženik nije omogućavao susrete majke sa kćeri kako je to određeno sudskom odlukom. Navod da dijete dana 16. veljače 2020. kada je majka došla po OG nije bilo kod kuće i da u telefonskom razgovoru nije rekla gdje je nije dokazano budući je optuženik izričito naveo da je OG uvijek bila kod kuće kada bi maka dolazila, što je potvrđeno i iskazom ispitane svjedokinje ZG, a uz to i sama oštećena LGČ u svom iskazu je navela da se toga datuma ne sjeća što je bilo. Također navod da je mlt. OG prestala odlaziti kod majke i od dana 04. 11.2020. jer je optuženik prezentirao BG da ga je majka prijavila za nesreću ne stoji. Naime činjenica je da je oštećena optuženika prijavila za nesreću ali iz njenog iskaz proizlazi da je do prekida kontakata od tog datuma došlo iz tog razloga ali da to ona samo pretpostavlja. Uz to treba naglasiti da mlt. OG majci zamjera tu činjenicu što je oca prijavila za nasreću, ali ona njoj zamjera i još činjenicu da joj nije rekla za sklapanje novog braka i rođenje polusestre što također može imati određen utjecaj u ostvarivanju ili neostvarivanju kontakata između njih.

29.Stoga sukladno odredbi čl.3.st.2. ZKP/08 odnosno načelu „in dubio pro reo“, sve činjenice koje se stavljaju na teret optuženiku moraju biti izvjesno utvrđene i dokazane, a ukoliko se pojavi sumnja u njihovo postojanje ima se smatrati da te činjenice ne postoje odnosno ukoliko se činjenice i okolnosti koje idu u prilog optuženiku ne mogu otkloniti s potpunom izvjesnošću ima se smatrati da takve činjenice postoje.

29.1.Cijeneći navedeno načelo, a uzimajući u obzir da iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi da se susreti djeteta i majke nisu odvijali uvijek sukladno odluci suda, a što niti nije sporno jer mlt. OG nije htjela ići kod majke, a s druge strane prema iskazu svjedoka ZG optuženik je poticao susrete majke i kćeri i odvodio dijete na dogovorene susrete pri Centru te činjenice da niti jedan bilo personalni bilo materijalni dokaz ne upućuje na to da bi sam optuženik onemogućavao susrete majke ( i to da dana 16. 02,2020. kćer nije bila kod kuće kao i da je do prekida kontakta došlo samo zbog činjenice da je optuženik rekao mlt. BG ako je rekao da ga je majka prijavila za nesreću) te dakle nije utvrđeno postojanje namjere na strani optuženika ovaj sud nije našao dokazanim da bi optuženik počinio kazneno djelo iz čl.173.st.1. KZ/11 odnosno da bi se u njegovom ponašanju stekli bilo objektivni bilo subjektivni elementi djela za koje se tereti zbog čega je istog temeljem čl.453.t.3. ZKP/08 oslobodio od optužbe sve kao u izreci presude.

30.Kako je donesena oslobađajuća presuda troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda sukladno čl.149.st.1. ZKP/08.

31.Slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci.

U Rijeci, 18. travnja 2025.

Sudac za mladež:

Ksenija Jurković-Šepić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- optuženiku,

- tužitelju

- oštećenoj