Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj: 5 P-106/22-25
|
Republika Hrvatska Općinski sud u Čakovcu Čakovec, R. Boškovića 18 |
Poslovni broj: 5 P-106/22-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Lj.K., u pravnoj stvari tužitelja S.B. iz S., OIB, zast. po pun. A.Š. odvj. iz Č., protiv tuženika B.I.R. d.o.o. Z., OIB, zast. po pun. iz OD K.& partneri iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 2. listopada 2023., u prisutnosti tužitelja osobno uz pun. A.Š. odvj. iz Č., te zamj. pun. tuženika D.M. odvj. iz Č., a dana 14. studenog 2023. objavio i
p r e s u d i o j e:
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 sklopljenog dana 01.04.2008.g. i Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine, sklopljenog između tužitelja S.B., S., Š., OIB: i H. L. K. društvo za financiranje d.o.o. podružnica Č. (sada B.I.R. d.o.o.) i to:
- članka 3. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je vrijednost leasinga, iznos PDV-a i ukupna vrijednost objekta leasinga s PDV-om ugovorena uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;
- članka 4. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je ukupni iznos naknada bez PDV-a, iznos PDV-a te ukupni iznos naknada s PDV-om ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;
- članka 6. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je propisana specifikacija otplate leasinga i to leasing obrok neto, PDV, leasing obrok mjesečno ukupno uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF;
- članka 7. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je način isplate ugovorenih obroka za leasing, bez PDV-a, PDV, ukupni bruto obrok, ugovoren uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF te je ugovoreno da je mjesečni iznos obroka vezan za 3- mjesečni Libor, a usklađivanje istih vršiti će se kvartalno;
- članka 8. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je ugovoreno da se sva plaćanja prema ovom ugovoru preračunavaju u hrvatske kune po srednjem tečaju HNB-a;
- članka 9. Ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 u kojem je visina jamčevine na dan uplate ugovorena uz valutnu klauzulu vezanu uz CHF.
- Članka 6.6. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da za svaku izvršenu uplatu obroka ili troškova obrade Davatelj leasinga obračunava razliku po valutnoj klauzuli;
- Članka 6.7. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedena obveza plaćanja računa za troškove obrade i to protuvrijednost u kunama deviznog iznosa računa po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja;
- Članka 6.8. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da ukoliko dođe do promjene tečaja valute i/ili uvjeta na tržištu kapitala, odnosno ukoliko dođe do promjena troškova refinanciranja, ili ako se prodajna cijena objekta leasinga povisi prije isporuke, Davatelj leasinga može uskladiti obračun obroka. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je obrok za leasing vezan uz kretanje tečaja tromjesečnog EURIBOR/LIBOR-a te će se usklađivanje rate vršiti kvartalno; Ugovorne strane ugovaraju mogućnost izmjena nekog od elemenata izračuna iznosa ukupne naknade, a koji utječu na iznos pojedinog obroka i ukupne naknade, stoga je davatelj leasinga dužan primatelju leasinga pri sklapanju ugovora ponuditi mogućnost odabira načina obavještavanja o navedenim promjenama. O načinu obavještavanja Primatelj će se pismeno izjasniti prilikom zaključenja ugovora o leasingu; Primatelj leasinga je dužan u roku od 3 dana po pismenom pozivu Davatelja leasinga uplatiti troškove iz ove točke Davatelju leasinga ili u korist tijela koje ima pravo tražbine;
- Članka 12.6. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da primatelj leasinga/sudužnik/jamac, potpisom ugovora potvrđuju da su pročitali i preuzeli Opće uvjete te prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njih proizlaze;
- Članka 12.7. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine koji u kojem je navedeno da se usklađivanje visine iznosa obroka ili drugih plaćanja iz ugovora uslijed primjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju izmjenom ili dopunom ugovora i da za takva usklađenja nije potrebna suglasnost Primatelja leasinga;
- Članka 13. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da Primatelj leasinga svojim potpisom izjavljuje da je ugovor i opće uvjete pomno pročitao da razumije njihove odredbe, te je s istima suglasan;
- Članka 13.1. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine u kojem je navedeno da se Primatelj leasinga obvezuje snositi troškove koji mogu proizaći iz ovog ugovornog odnosa.
II. Nalaže se tuženiku B.I.R. d.o.o., Z., S.a. OIB: , da tužitelju S.B., S., Š., OIB: isplati iznos od 3.013,95 EUR-a/22.708,77 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 11,09 EUR-a/ 83,55 kuna sa kamatom od 14.02.2009. do plaćanja;
na iznos od 12,78 EUR-a/ 96,29 kuna sa kamatom od 17.03.2009. do plaćanja;
na iznos od 14,89 EUR-a/ 112,17 kuna sa kamatom od 17.04.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,24 EUR-a/ 1,84 kuna sa kamatom od 05.05.2009. do plaćanja;
na iznos od 14,52 EUR-a/ 109,40 kuna sa kamatom od 16.05.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,18 EUR-a/ 1,39 kuna sa kamatom od 02.06.2009. do plaćanja;
na iznos od 10,66 EUR-a/ 80,31 kuna sa kamatom od 18.06.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,13 EUR-a/ 0,99 kuna sa kamatom od 02.07.2009. do plaćanja;
na iznos od 11,82 EUR-a/ 89,07 kuna sa kamatom od 19.07.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,15 EUR-a/ 1,13 kuna sa kamatom od 04.08.2009. do plaćanja;
na iznos od 10,95 EUR-a/ 82,54 kuna sa kamatom od 29.08.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,19 EUR-a/ 1,43 kuna sa kamatom od 02.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 13,07 EUR-a/ 98,44 kuna sa kamatom od 12.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,17 EUR-a/ 1,26 kuna sa kamatom od 02.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 10,32 EUR-a/ 77,77 kuna sa kamatom od 17.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 0,16 EUR-a/ 1,23 kuna sa kamatom od 03.11.2009. do plaćanja;
na iznos od 18,13 EUR-a/ 136,57 kuna sa kamatom od 11.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 6,17 EUR-a/ 46,51 kuna sa kamatom od 23.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 19,39 EUR-a/ 146,09 kuna sa kamatom od 05.02.2010. do plaćanja;
na iznos od 19,09 EUR-a/ 143,80 kuna sa kamatom od 09.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 20,06 EUR-a/ 151,17 kuna sa kamatom od 10.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 23,77 EUR-a/ 179,07 kuna sa kamatom od 20.04.2010. do plaćanja;
na iznos od 26,88 EUR-a/ 202,54 kuna sa kamatom od 02.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 76,24 EUR-a/ 574,46 kuna sa kamatom od 18.07.2010. do plaćanja;
na iznos od 0,92 EUR-a/ 6,94 kuna sa kamatom od 20.07.2010. do plaćanja;
na iznos od 53,31 EUR-a/ 401,63 kuna sa kamatom od 15.09.2010. do plaćanja;
na iznos od 43,32 EUR-a/ 326,40 kuna sa kamatom od 13.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 44,53 EUR-a/ 335,52 kuna sa kamatom od 17.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 53,14 EUR-a/ 400,42 kuna sa kamatom od 07.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 61,88 EUR-a/ 466,20 kuna sa kamatom od 19.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 57,95 EUR-a/ 436,63 kuna sa kamatom od 02.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 68,16 EUR-a/ 513,57 kuna sa kamatom od 24.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 58,35 EUR-a/ 439,64 kuna sa kamatom od 26.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 60,30 EUR-a/ 454,33 kuna sa kamatom od 07.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 79,48 EUR-a/ 598,81 kuna sa kamatom od 07.06.2011. do plaćanja;
na iznos od 85,42 EUR-a/ 643,57 kuna sa kamatom od 01.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 97,97 EUR-a/ 738,15 kuna sa kamatom od 31.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 102,15 EUR-a/ 769,68 kuna sa kamatom od 25.08.2011. do plaćanja;
na iznos od 81,95 EUR-a/ 617,44 kuna sa kamatom od 30.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 72,97 EUR-a/ 549,78 kuna sa kamatom od 15.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 78,09 EUR-a/ 588,39 kuna sa kamatom od 15.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 82,36 EUR-a/ 620,53 kuna sa kamatom od 15.01.2011 do plaćanja;
na iznos od 91,95 EUR-a/ 692,77 kuna sa kamatom od 09.02.2012. do plaćanja;
na iznos od 88,75 EUR-a/ 668,67 kuna sa kamatom od 26.02.2012. do plaćanja;
na iznos od 86,40 EUR-a/ 650,95 kuna sa kamatom od 31.03.2012. do plaćanja;
na iznos od 0,28 EUR-a/ 2,13 kuna sa kamatom od 03.04.2012. do plaćanja;
na iznos od 86,31 EUR-a/ 650,33 kuna sa kamatom od 21.04.2012. do plaćanja;
na iznos od 90,28 EUR-a/ 680,24 kuna sa kamatom od 30.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 88,20 EUR-a/ 664,57 kuna sa kamatom od 30.06.2012. do plaćanja;
na iznos od 0,27 EUR-a/ 2,03 kuna sa kamatom od 03.07.2012. do plaćanja;
na iznos od 87,46 EUR-a/ 658,97 kuna sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 86,57 EUR-a/ 652,24 kuna sa kamatom od 25.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 81,15 EUR-a/ 611,46 kuna sa kamatom od 12.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 84,88 EUR-a/ 639,56 kuna sa kamatom od 13.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 87,53 EUR-a/ 659,50 kuna sa kamatom od 14.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 87,29 EUR-a/ 657,67 kuna sa kamatom od 12.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 87,53 EUR-a/ 659,53 kuna sa kamatom od 12.01.2013. do plaćanja;
na iznos od 82,55 EUR-a/ 622,00 kuna sa kamatom od 14.02.2013. do plaćanja;
na iznos od 0,01 EUR-a/ 0,05 kuna sa kamatom od 02.03.2013. do plaćanja;
na iznos od 293,24 EUR-a/ 2.209,45 kuna sa kamatom od 15.03.2013. do plaćanja;
a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku B.I.R. d.o.o., Z., S.a. OIB: , da tužitelju S.B., S., Š., OIB: isplati iznos od 768,27 EUR-a/5.788,41 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:
na iznos od 0,01 EUR-a/ 0,09 kuna sa kamatom od 09.07.2008. do plaćanja;
na iznos od 0,01 EUR-a/ 0,05 kuna sa kamatom od 13.09.2008. do plaćanja;
na iznos od 23,83 EUR-a/ 179,54 kuna sa kamatom od 15.01.2009. do plaćanja;
na iznos od 23,47 EUR-a/ 176,83 kuna sa kamatom od 14.02.2009. do plaćanja;
na iznos od 23,09 EUR-a/ 173,98 kuna sa kamatom od 17.03.2009. do plaćanja;
na iznos od 26,44 EUR-a/ 199,20 kuna sa kamatom od 17.04.2009. do plaćanja;
na iznos od 25,99 EUR-a/ 195,85 kuna sa kamatom od 16.05.2009. do plaćanja;
na iznos od 25,55 EUR-a/ 192,49 kuna sa kamatom od 18.06.2009. do plaćanja;
na iznos od 25,10 EUR-a/ 189,14 kuna sa kamatom od 19.07.2009. do plaćanja;
na iznos od 24,86 EUR-a/ 187,30 kuna sa kamatom od 29.08.2009. do plaćanja;
na iznos od 24,39 EUR-a/ 183,77 kuna sa kamatom od 12.09.2009. do plaćanja;
na iznos od 23,93 EUR-a/ 180,28 kuna sa kamatom od 17.10.2009. do plaćanja;
na iznos od 46,44 EUR-a/ 349,90 kuna sa kamatom od 11.12.2009. do plaćanja;
na iznos od 44,50 EUR-a/ 335,29 kuna sa kamatom od 05.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 21,52 EUR-a/ 162,13 kuna sa kamatom od 09.03.2010. do plaćanja;
na iznos od 21,03 EUR-a/ 158,46 kuna sa kamatom od 20.04.2010. do plaćanja;
na iznos od 40,56 EUR-a/ 305,57 kuna sa kamatom od 02.06.2010. do plaćanja;
na iznos od 19,50 EUR-a/ 146,93 kuna sa kamatom od 18.07.2010. do plaćanja;
na iznos od 37,45 EUR-a/ 282,15 kuna sa kamatom od 15.09.2010. do plaćanja;
na iznos od 17,96 EUR-a/ 135,31 kuna sa kamatom od 13.10.2010. do plaćanja;
na iznos od 34,33 EUR-a/ 258,63 kuna sa kamatom od 07.12.2010. do plaćanja;
na iznos od 32,19 EUR-a/ 242,56 kuna sa kamatom od 02.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 15,27 EUR-a/ 115,05 kuna sa kamatom od 26.03.2011. do plaćanja;
na iznos od 28,92 EUR-a/ 217,89 kuna sa kamatom od 07.05.2011. do plaćanja;
na iznos od 13,62 EUR-a/ 102,65 kuna sa kamatom od 07.06.2011. do plaćanja;
na iznos od 13,05 EUR-a/ 98,29 kuna sa kamatom od 31.07.2011. do plaćanja;
na iznos od 12,48 EUR-a/ 94,02 kuna sa kamatom od 25.08.2011. do plaćanja;
na iznos od 11,91 EUR-a/ 89,70 kuna sa kamatom od 30.09.2011. do plaćanja;
na iznos od 22,02 EUR-a/ 165,90 kuna sa kamatom od 15.11.2011. do plaćanja;
na iznos od 10,13 EUR-a/ 76,34 kuna sa kamatom od 15.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 9,53 EUR-a/ 71,83 kuna sa kamatom od 15.01.2011. do plaćanja;
na iznos od 8,94 EUR-a/ 67,33 kuna sa kamatom od 09.02.2011. do plaćanja;
na iznos od 8,47 EUR-a/ 63,84 kuna sa kamatom od 31.03.2012. do plaćanja;
na iznos od 7,86 EUR-a/ 59,20 kuna sa kamatom od 21.04.2012. do plaćanja;
na iznos od 7,23 EUR-a/ 54,47 kuna sa kamatom od 30.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 6,60 EUR-a/ 49,70 kuna sa kamatom od 30.06.2012. do plaćanja;
na iznos od 5,96 EUR-a/ 44,92 kuna sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 5,33 EUR-a/ 40,14 kuna sa kamatom od 25.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 4,67 EUR-a/ 35,18 kuna sa kamatom od 12.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 4,01 EUR-a/ 30,22 kuna sa kamatom od 13.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 3,36 EUR-a/ 25,31 kuna sa kamatom od 14.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,71 EUR-a/ 20,39 kuna sa kamatom od 12.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 2,02 EUR-a/ 15,25 kuna sa kamatom od 12.01.2013. do plaćanja;
na iznos od 1,35 EUR-a/ 10,20 kuna sa kamatom od 14.01.2013. do plaćanja;
na iznos od 0,68 EUR-a/ 5,14 kuna sa kamatom od 15.03.2013. do plaćanja;
a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011.g. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011.g. pa do 31.07.2015.g. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015.g. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku B.I.R. d.o.o., Z., S.a. OIB: , da tužitelju S.B., S., Š., OIB: naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.007,10 eura (15.122,49 kn) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje:
1.Tužitelj je podnio ovom sudu 24.3.2022. tužbu radi isplate. u tužbi navodi da je sa H.L.C., sada tuženik sklopio ugovor o operativnom leasingu motornog vozila broj HR/010102290 objektom leasing motorno vozilo marke Opel Astra H1.4I uz opće uvjete operativnog leasinga motornog vozila. Tužitelj navodi da je čl. 3 predmetnog ugovora utvrđena vrijednost leasinga bez PDV 20.318,06 CHF, iznos PDV22% je 4469,93 CHF a ukupna vrijednost objekta leasinga s PDV-om je 24.788,03 CHF, sve protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Poziva se na ništetnost odredbi Ugovora o leasingu i Općih uvjeta operativnog leasinga:
Čl. 6.6. Općih uvjeta operativnog leasinga motornog vozila/pokretnine propisuje: Za svaku izvršenu uplatu obroka, ili troškova obrade Davatelj leasinga obračunava razliku po valutnoj klauzuli te se obvezuje za istu izdati račun.
Čl. 6.7. propisuje: Račun za troškove obrade treba platiti odmah po potpisu ugovora i to protuvrijednost u kunama deviznog iznosa računa po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja.
Čl. 6.8. propisuje: Ukoliko se porezi, davanja i pristojbe koji su temelj kalkulacije promijene, ili se uvedu novi, ako dođe do promjene tečaja valute i/ili uvjeta na tržištu kapitala, odnosno ukoliko dođe do promjena troškova refinanciranja, ili ako se prodajna cijena objekta leasinga povisi prije isporuke, Davatelj leasinga može uskladiti obračun obroka. Ugovorne strane suglasno utvrđuju da je obrok za leasing vezan uz kretanje tečaja tromjesečnog EURIBOR/LIBOR-a te će se usklađivanje rate vršiti kvartalno. Ugovorne strane ugovaraju mogućnost izmjena nekog od elemenata izračuna iznosa ukupne naknade, a koji utječu na iznos pojedinog obroka i ukupne naknade, stoga je davatelj leasinga dužan primatelju leasinga pri sklapanju ugovora ponuditi mogućnost odabira načina obavještavanja o navedenim promjenama. O načinu obavještavanja Primatelj će se pismeno izjasniti prilikom zaključenja ugovora o leasingu. Primatelj leasinga je dužan u roku od 3 dana po pismenom pozivu Davatelja leasinga uplatiti troškove iz ove točke Davatelju leasinga ili u korist tijela koje ima pravo tražbine.
Čl. 12. 6. propisuje da primatelj leasinga/sudužnik/jamac, potpisom ugovora potvrđuju da su pročitali i preuzeli Opće uvjete te prihvaćaju sva prava i obveze koje iz njih proizlaze.
Čl. 12.7. propisuje da se sve izmjene i dopune ugovora stranke obvezuju sastaviti u pisanoj formi koja je uvjet njihove valjanosti. Usklađivanje visine iznosa obroka ili drugih plaćanja iz ugovora uslijed primjene valutnih tečajeva, promjene valute plaćanja, uvjeta refinanciranja, kamatne stope ne smatraju se izmjenom ili dopunom ugovora i za takva usklađenja nije potrebna suglasnost Primatelja leasinga.
2. Predmetni ugovor bio je ponuđen tužitelju kao naprijed formulirani i standardni ugovor tuženika o čijim se ugovornim odredbama nije pregovaralo niti je postojala mogućnost pregovaranja. Sve je učinjeno po principu "uzmi ili ostavi". Tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj ugovora, ni mu pružena nikakva informacija ni obavijest o rizicima niti su pojašnjene pojedine odredbe ugovora. Stoga su one nerazumljive za tužitelja, a jednako tako niti opći uvjeti operativnog leasinga. Takve su odredbe suprotne načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovale su značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Tužitelj se poziva na odredbe članka 102., 96., 97. i 99. Zakona o zaštiti potrošača NN 79/07. Isto tako tvrdi da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica u švicarskom franku, također sve u tipskom unaprijed formuliranom ugovoru odredbama kojeg se nije pregovaralo. Odredbe su i nerazumljive jer tužitelj nije mogao niti može utvrditi promjene tečaja, a niti je tuženik tužitelja upozorio o značenju takve ugovorne odredbe i rizicima koji su uz nju vezani. Tako tuženik tužitelja nije upozorio da valuta švicarski franak nije isto što i valutna klauzula s eurom kao i da je ugovaranje uz valutu CHF daleko rizičnije. Nije upozoren niti na činjenicu da HNB štiti tečaj kune u odnosu na tečaj eura ali ne i drugu valutu pa ni švicarski franak. Niti ga je upozorio da švicarski franak u vrijeme recesije naglo jača što je rizično za dužnike. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 269 st. 2. ZOO-a kojom je određeno da činidba mora biti moguća, dopuštena i odrediva, a ukoliko to nije tako, takav ugovor je ništetan. U ovom predmetu, što se tiče mjesečnog obroka za leasing koji je tužitelj tuženiku trebao plaćati, činidba nije odrediva a ni nedopuštena jer je protivno Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva. Također je postupanje tuženika suprotno načelu savjesnosti i poštenja sukladno čl. 4 ZOO-a. U ovom slučaju je tuženik trebao tužitelju kao slabijom stranom predočiti sve parametre o kojima ovisi odluka da li će sklopiti predmetni ugovor. Tužitelj se poziva i na ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi iz tzv. kolektivnog spora u presudi Trgovačkog suda Zagrebu P-1401/12 u kojima je utvrđeno da je način kako su banke u ugovorima o kreditu ugovarale valutnu klauzulu vezanu uz CHF, a da prije zaključenja ugovora nisu potrošače informirale o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Točno je da je ovdje riječ o ugovoru o operativnom leasingu, a ne o ugovoru o kreditu, ova utvrđenja iz kolektivnog spora od značaja su i za ovaj postupak obzirom je način postupanja tuženika prema tužitelju kao potrošaču bio jednak kao postupanje banaka kod sklapanja ugovora o kreditu. Poziva se na odluku Visokog trg suda Pž-7129/13, Vrhovnog suda RH Revt 249/14 i Revt 575/16, te odluku Ustavnog suda RH U-III-2521/15, Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17, Vrhovnog suda RH Rev 2221/18, te Ustavnog suda RH U-III-4150/19.
3. Tužitelj je uz primjenu ništetnih odredbi ugovor plaćao obroke za leasing što je dovelo do preplate, a prema izračunu vještakinje Vlaste Santo Olđa uz primjenu tečaja na dan plaćanja jamčevine 4.4.2008. od 1 CHF=4.59301 platio je 24.112,74 kune više. Predlaže da sud odredi da su ništetne odredbe ugovora i to čl. 3, 4, 6, 7., 8., 9., gdje se vezuje obveza tužitelja uz CHF te članci 6.6, 6.7., 6.8., Općih uvjeta operativnog leasinga te članak 12.6., 12.7., 13. i 13.1. te ujedno traži da mu tuženik isplati preplaćeni iznos zajedno sa zakonskim kamatama na pojedine obroke od dospjelosti pa do isplate kao i da nadoknadi parnični trošak.
4. Nastavno je tužitelj sredio tužbeni zahtjev podneskom od 21.2.2023. uskladivši svoj zahtjev sa vještačkim nalazom stalne sudske vještakinje Slađane Srnec, specificira preplate obroka i naknadu marže koja je skrivena obveza i nije navedena u samom tekstu te po tom osnovu traži 768,27 eura (5.788,41 kunu) sa kamatom na pojedine obroke od dospjelosti pa do isplate.
5. Tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te tvrdi da bi trebao biti nadležan sud u mjestu sjedišta tuženika. Smatra da se ne može primijeniti utvrđenje iz tzv. predmeta franak jer je riječ o sporovima potrošača s točno određenim bankama obuhvaćenim pravomoćnim presudama sukladno odredbi čl. 502. C u svezi čl. 502 A ZPP-a. Točno je da su tuženik i tužitelj ugovorili otplatu leasinga u anuitetima vezanim uz valutnu klauzulu CHF prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja a na što tuženik nije imao primjedaba ni tijekom otplate. Valutna klauzula nije bila protivna važećim propisima u RH a i danas je dopuštena. Također je propisana referenta stopa uz koju se veže promjena odnosno usklađenje najamnina a to je tromjesečni Libor a na koju nema utjecaja ni tužitelj ni tuženik pa prema tome zbog toga nije došlo do značajne neravnoteže među strankama obzirom niti jedna od stranaka u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo poznat tečaj CHF prema kuni ali se znalo da će se isti mijenjati u toku otplate kredita. Na svaku je mjesečnu najamninu izračunat pripadajući PDV. Prvo po stopi od 22%, zatim po stopi od 23%, a zatim po stopi od 25%. Protivi se trošku preliminarnog vještačenja jer isti nije proveden po nalogu suda niti je bio potreban za vođenje postupka. Ističe prigovor zastare te osporava u cijelosti visinu potraživanja.
6. Tužitelj se očitovao podneskom od 5.7.2022. te u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti navodi da je pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud gdje se nalazi poslovna jedinica tuženika a ovdje je tuženik imamo poslovnu jedinicu u Čakovcu pa je razvidno da je mjesno nadležan Općinski sud u Čakovcu. Tražbina nije zastarjela obzirom je riječ o ništetnosti te ista počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena odnosno ustanovljena ništetnosti ugovora a upravo u ovoj tužbi tužitelj traži da se deklaratorno utvrdi ništetnosti određenih ugovornih odredbi navedenih u izreci presude pa se tijek zastare ima računati od pravomoćnosti upravo takve presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev uz primjenu petogodišnjeg zastarnog roka a takav stav je zauzeo i Vrhovni sud RH na sjednici 30.1.2020. Što se tiče značaja kolektivnog spora točno je da tuženik nije bio stranka u toj parnici već 8 tuženih banaka, međutim postupanje tuženika iz Kolektivnog spora u donosu na potrošače a radi kojega su pojedine ugovorne odredbe proglašene ništetnim, istovjetno je postupanju prednika tuženika u odnosu na tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Stoga su takva utvrđenja iz Kolektivnog spora primjenjiva i na ovdje predmetni ugovor. Jednako tako o valutnoj klauzuli uz koju je ugovor vezan CHF nije se pregovaralo niti su iste jasne i lako uočljive. Poziva se na već rečeno i na odredbe čl. 269 st. 2., i 270 ZOO-a i 40 ZOO-a. I ovaj konkretni ugovor je po mišljenju tužitelja, kako je to iznijeti u tužbi, nerazumljiv, nepošten pa i stoga ništetan iz razloga već navedenih. Znanja o valuti CHF su prosječnom potrošaču, a što je i tužitelj nepoznata i nerazumljiva. Pojedinačno se o odredbama ugovora o leasignu nije pregovaralo, već je ponuđena unaprijed na formuliranom obrascu tuženika kao i Opći uvjeti operativnog leasinga. Sve ovo je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Što se pak tiče visine tužbenog zahtjeva ista će se odrediti nakon provedenog financijskog vještačenja.
7. Tuženik nastavno obrazlaže svoja stajališta iznijeta u odgovoru na tužbu.
8. U toku dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR/010102290 na listovima 11-13 spisa, u opće uvjete operativnog leasinga motornog vozila list 14-18 spisa, povijesni izvadak iz sudskog registra list 19, prethodni vještački nalaz S.O. lista 20-28 spisa, plan otplate list 29 i 30 spisa, pregled plaćanja list 31-42 spisa, obavijest list 43 spisa, račun list 44 spisa, izvadak iz sudskog registra list 54-92 spisa, pročitao se nalaz i mišljenje vještaka S.S. list 114-132 spisa, izvršio uvid o realizirani otplatni plan na listu 152-162 spisa, u očitovanje vještakinje na podnesak tuženika list 167-180 spisa.
9. U toku dokaznog postupka provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji S.S.
10. Sud je saslušao stalnu sudsku vještakinju te tužitelja S.B.
11. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.
12. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim pojedinih odredbi ugovora o operativnom leasingu motornog vozila HR01010229 s objektom leasinga motorno vozilo marke Opel model Astra H1.4I uz Opće uvjete operativnog leasinga motornog vozila. Osobito dijelova koji se odnos na vrijednost predmetnog spora sa PDV-om i bez PDV-a vezanim uz CHF, vrijednost mjesečnih naknada sa PDV-om i bez PDV-a, mjesečni leasing obrok u CHF uz PDV u CHF-u plaćanje mjesečnih obrok vezanih u švicarski franak po srednjem tečaju NHB-a na dan plaćanja, vezanost mjesečnih obroka leasinga uz tromjesečni Libor i kvartalno usklađenje, plaćanje po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, jamčevinu od 4.063,61 CHF protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan uplate, vezanost ugovora uz Opće uvjete operativnog leasinga, njihovo prilaganje spisu te Opći uvjeti leasinga osobito u točkama 6.6, 6.7, 6.8, 12.6, 12.7, a sve kako je opisano u tužbi. Ujedno tužitelj traži da mu tuženik isplati novčani iznos koji je prešao u imovinu tuženika ispunjenjem spornih odredbi za koje tužitelj ocjenjuje da su nepoštene u smislu čl. 81 i 82 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), a time i nišetetne sukladno čl. 87 st. 1. **. Ujedno u sređenom tužbenom zahtjevu traži i isplatu kamatne marže koja je sadržana u iznosu obroka, a nije vidljiva tj. riječ je o skrivenoj obvezi u iznosu od 5.788,41 kunu (768,27 Eura). Tužitelj navodi da u tom smislu preinačuje tužbeni zahtjev.
13. Sud je takvu preinaku, obzirom je vezan uz isti činjenični i pravni supstrakt, dopustio raspravnim rješenjem na zapisnik od 2.10.2023.
14. Između stranaka nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u spisu:
- da su tužitelj kao primatelj leasing sklopio sa Hypo Leasing Kroatien društvo za financiranje d.o.o. kao davatelja leasinga ugovor o operativnom leasingu motornog vozila HR010102290
- da je objekt leasinga bilo motorno vozilo Opel Astra
- da je ugovoreno trajanje leasinga od 6 mjeseci
- da je člankom 3. Ugovora utvrđena vrijednost objekta leasinga sa PDV-om 24.788,03 CHF pri čemu PDV po stopi od 22% iznosi 4.469,97 CHF-a
- također je ugovorena mjesečna naknada sa i bez PDV-a sve u švicarskim francima po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja
- ugovoren je i jednokratni trošak zahtjeva u iznosu od 121,91 CHF po srednjem tečaju HNB na dan izdavanja računa
- mjesečni obrok leasinga neto iznosi 315,59 CHF-a, PDV 69,43 CHF ili ukupni mjesečni leasing obrok iznosi 385,02 CHF
- ugovorena je mjesečna otplata obroka kako su naprijed specificirani
- mjesečni iznos obroka vezan je uz tromjesečni Libor, vršit će se kvartalno.
15. Nesporna je pasivna legitimacija tuženika (pravno sljedništvo).
16. Nije sporno da je tužitelj izvršio sve obveze sukladno potpisanom ugovoru o operativnom leasingu.
17. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi i da li se na ovdje tuženika kao davatelja leasinga mogu primijeniti utvrđenja iz tzv. Kolektivne tužbe.
18. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja.
19. Sporno je nadalje pitanje ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli, nadalje i visina tužbenog zahtjeva, te da li se radi o stjecanje bez osnove.
20. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Čakovcu.
21. Posao leasinga je pravni posao u kojem davatelj leasinga na temelju kupoprodajnog ugovora sa dobavljačem objekta leasinga stječe pravo vlasništva na objektu leasinga i primatelju leasinga na temelju ugovora o leasingu odobrava pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj za to plaća određenu naknadu.
22. Dakle, leasing je oblik financiranja kod kupnje npr. vozila.
23. U konkretnom slučaju sporni ugovor je sklopljen za operativni leasing, što je vidljivo iz samog naziva tog Ugovora.
24. Operativni leasing predstavlja korištenje predmeta leasinga u njegovom najboljem vijeku trajanja, ali po isteku leasinga ne stječe se pravo vlasništva nad objektom, u konkretnom slučaju vozilom.
25. Leasing, pa tako i operativni leasing su propisani Zakonom o leasingu, a kada je konkretni ugovor o operativnom leasingu sklopljen na snazi je bio Zakon objavljen u Narodnim novinama RH broj 135/06, konkretno u čl. 5. toga zakona.
26. Sukladno čl. 3. Zakona o leasingu (NN RH broj 135/06) ovdje tuženik je bio registriran za obavljanje poslova operativnog leasinga.
27. Konkretni Ugovor o operativnom leasingu ima sve odredbe propisane u čl. 36. i čl. 38. Zakona o leasingu (NN RH broj 135/06).
28. Člankom 39. Zakona o leasingu je određeno da se na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.
29. Tuženik u svom odgovoru na tužbu ističe da on nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem kolektivne tužbe potrošača tzv. Udruge Franak koji postupak se vodio protiv osam točno određenih banaka, pa stoga smatra da pravna utvrđenja i odluke iz spomenutog postupka nemaju apsolutne nikakve veze sa tuženikom iz razloga što on nije bio tužen kolektivnom tužbom potrošača, ali isto tako i iz razloga što on nije banka.
30. Prema ocjeni suda nesporno je da tuženik nije banka, ali je financijska organizacija koja se bavi financiranjem i to putem leasinga što jasno ukazuje da je tuženik trgovac, a tužitelj potrošač kao fizička osoba, što će dalje biti obrazloženo, te se u konkretnom slučaju prema sudskoj praksi na njihov odnos primjenjuje kako Zakon o obveznim odnosima tako i Zakon o zaštiti potrošača. Također tuženik kao pravna osoba registrirana za poslove davanja leasinga na svakodnevnoj razini komunicira s bankama, a uostalom i osnovala ga je banka tj. Zagrebačka banka d.d. i s bankom ima ustaljenu komunikaciju u svom redovnom poslovanju, za razliku od tužitelja koji je fizička osoba, koji svakako nema toliko iskustva, kontakata, znanja i saznanja u financijskom smislu.
31. U predmetnom Ugovoru, koji po svom sadržaju predstavlja tipizirani potrošački ugovor o financiranju putem leasinga, kakav ugovor su sklapale i pojedine banke koje su sudjelovale u svojstvu tuženika u parničnom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1402/2012, a ugovorena kamata i sve novčane obveze koje proizlaze iz Ugovora i koje su izražene u valuti CHF (švicarski franak) ispunjavaju se plaćanjem u valuti HRK (hrvatskim kunama) koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplata, što je jasno navedeno u samom ugovoru, dakle prema tečaju Zagrebačke banke d.d. koja je ujedno osnivač ovdje tuženika i koja banka je bila jedna od tuženih banaka u postupku kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1402/2012, povodom tužbe podnesene u smislu čl. 502.a. Zakona o parničnom postupku tj. u tzv. Kolektivnoj tužbi potrošača.
32. Unatoč tome što tuženik nije jedna od banaka koje su sudjelovale i protiv kojih je donesena pravomoćna sudska odluka u kolektivnom postupku, meritum presude iz kolektivnog postupka potpuno je primjenjiv i u konkretnom slučaju (zbog sličnih okolnosti slučaja), jer je tuženik kao davatelj leasinga na potpuno jednak netransparentan način ugovorio valutnu klauzulu CHF, koje odredbe su ništetne zbog istih razloga kako je to utvrđeno u kolektivnom postupku za banke, što će dalje biti obrazloženo.
33. Na sve ugovorne odnose pa tako i na odnose između trgovaca i potrošača primjenjuju se odredbe članka 269. do 271. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21; dalje u tekstu ZOO) o činidbi kao objektu ugovorne obveze.
34. Člankom 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima je određeno da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, dok je odredbom čl. 270. ZOO-a propisano kako je ugovor ništetan ukoliko činidba nije moguća, dopuštena i određena ili odrediva.
35. Što se tiče prigovora tuženika nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, kao i da tužitelj nije potrošač, sud je uvidom u sporni Ugovor utvrdio da je primatelj leasinga - tužitelj, naveden kao fizička osoba, a tuženik je davatelj leasinga, kao pravna osoba. U ugovoru se ne navodi da bi sporno vozilo bilo kupljeno za potrebe obrta ili trgovačkog društva tužitelja i za obavljanje djelatnosti obrta ili trgovačkog društva, odnosno druge djelatnosti.
36. Zakon o zaštiti potrošača određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
37. Tužitelj je s tuženikom sklopio ugovor o leasingu kao fizička osoba, a za kupnju vozila za osobne potrebe, što je utvrđeno iz iskaza tužitelja danog na ročištu pred sudom, što će se dalje obrazložiti.
38. Teret dokaza da tužitelj nije potrošač je na tuženiku, a isti to nije osporio.
39. Osim toga kroz cijelo vrijeme trajanja samog tog ugovora i plaćanja mjesečnih rata leasinga nikada nije bilo sporno između stranaka za što se objekt leasinga koristi, pa se stoga utvrđuje da ga je tužitelj koristio za osobne potrebe kao fizička osoba.
40. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužitelj sve rate uredno platio, a onda tijekom postupka navodi da mu osporava aktivnu legitimaciju. Međutim, uvidom u dokumentaciju u spisu sud je utvrdio da je mjesečne rate s osnova leasinga plaćao upravo sam tužitelj kao fizička osoba, njegovo ime i prezime je navedeno na pojedinim mjesečnim uplatama, a očito je da je tuženik sve te uplate i priznao kao plaćene, budući da je jasno naveo da su sve rate s osnova spornog ugovora o operativnom leasingu podmirene.
41. Stoga su navedeni prigovori tuženika odbijeni kao neosnovani.
42. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužitelj ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju. Isto se može primijeniti i na ovaj sporni ugovor o leasingu.
43. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenog Ugovora o leasingu u dijelu koji se odnosi na primjenu valutne klauzule tijekom trajanja otplate leasinga (jer se samo za to podnesena tužba), te da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, tj. da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o operativnom leasingu između tužitelja i tuženika.
44. Tužitelj u svojoj tužbi od tuženika traži utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe iz Ugovora o operativnom leasingu i isplatu previše plaćenog s osnova te ništetne ugovorne odredbe, smatrajući da je tužitelj postupanjem tuženika (kao davatelja leasinga) njemu previše uplatio temeljem spornog Ugovora zbog povećanja mjesečnih rata leasinga zbog promjene tečaja valute CHF u odnosu na valutu HRK
45. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o leasingu, kao obliku financiranja ovdje tužitelja od strane ovdje tuženika, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem banaka, ali i odredbi čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi poslovni broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019.
46. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.
47. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem trgovca, a već je obrazloženo zašto ovaj sud smatra da utvrđenja iz tog Kolektivnog postupka obvezuju i ovaj sud i na temelju kojih Zakona.
48. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe Ugovora o operativnom leasingu, koja se odnosi na valutnu klauzulu, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine "broj: 96/03; dalje u tekstu: ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o operativnom leasingu tj. u travnju 2008.god.
49. Prema odredbi čanka 81. stavak 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
50. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
51. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
52. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 83. ZZP/03.
53. Odredbom članka 87. stavak 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe.
54. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužitelj poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku primjenjuje i pravna stajališta i utvrđenja naznačena u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.
55. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013.god., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je Zagrebačka banka d.d. Zagreb, koja je upravo osnivač ovdje tuženika, u razdoblju od 10. rujna 2003.god. do 31. prosinca 2008.god., a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju-Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora ta tužena banka kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time ta tužena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Isto tako je u tom postupku utvrđeno da je ta tužena banka (koja je osnivač ovdje tuženika) u razdoblju od 01. travnja 2005.god. do 31. prosinca 2008.god. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odrede na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnice švicarski franak, a da prije sklapanja tih ugovora Zagrebačka banka d.d. (a koja je osnivač ovdje tuženika) nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime je postupio protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.
56. Sukladno sudskoj praksi su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na štetu potrošača, a uzimajući u obzir znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o vezanosti rate uz tečaj CHF. Sud smatra da se ta utvrđenja mogu primijeniti i na tuženika.
57. Zatim je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018.god. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tamo tuženika Zagrebačke banke d.d., kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je ta tužena banka potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.
58. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio Odluku broj Rev-2221/18 od 03.09.2019. god. kojom je u cijelosti potvrdio drugostupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom amo tužene Zagrebačke banke d.d. (koja je osnivač ovdje tuženika) i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).
59. Zatim je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i Zagrebačke banke d.d. (osnivača ovdje tuženika) u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.
60. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.
61. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
62. Odredbom čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (ZOO) koja u slučaju ništetnosti ugovora određuje da je svaka strana dužna vratiti sve što je primila na temelju takvog ugovora i stoga zastarni rok u slučaju institucijskog zahtjeva prema kojemu su ugovorene strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Stoga u konkretnom slučaju nije ni nastupila zastara, a ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 30. siječnja 2020.god. broj Su- IV-47/20. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.
63. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.
64. Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske se po mišljenju suda može primijeniti i u ovom postupku budući da tužitelj pod toč. I. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje ništetnosti pojedine ugovorne odredbe, a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi, dakle tek ovom presudom se po prvi puta utvrđuje da li su ništetne pojedine ugovorne odredbe u svezi valutne klauzule u CHF, to nakon što ovaj sud upravo u ovoj odluci utvrdi da li je ista ugovorna odredba ništetna, dalje odlučuje da li tužitelj ima pravo i na vraćanje onoga što je na temelju takve ništetne odredbe platio ovdje tuženiku, pa stoga niti jedan dio tužbenog zahtjeva tužitelja nije u zastari, sve sukladno čl. 323. ZOO. Takvo potraživanje niti ne može biti u zastari s obzirom da je tek donošenjem upravo ove presude otpala pravna osnova po kojoj je tuženik imao pravo na isplatu tih utuženih iznosa tužitelju tj. navodno preplaćenih iznosa.
65. Tužitelj je tužbom tražio da se utvrdi ništetnom odredba o valutnoj klauzuli iz Ugovora, vezanoj za CHF i to u dijelu u kojem je ugovorena otplata leasing obroka u „u hrvatskim kunama koristeći srednji tečaj CHF Hrvatske narodne banke na dan uplate", također traži i kamatnu maržu u iznosu od 5.788,41 kunu (768,27 eura), a koja je sadržana u obroku i odnosi se na kamatu u svakom mjesečnom obroku. Traži i kamate na tako izračunatu kamatnu maržu.
66. Dakle, tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu samo radi utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi koje se odnose na promjenu tečaja CHF, kao i radi isplate s osnova više plaćenog zbog promjene tečaja CHF, to će se sud u ovom obrazloženju navoditi samo relevantno vezano za tako postavljeni tužbeni zahtjev.
67. Naime, sukladno čl. 2. Zakona o paničnom postupku sud odlučuje u parničnom postupku u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
68. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju, saslušao je tužitelja, te je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
69. Tužitelj S.B. u bitnom je iskazao da je doista sa H.L.K. sklopio ugovor o operativnom leasingom motornog vozila sadržajno predočen na listovima 11-13 spisa. Odlučio je kupiti motorno vozilo Opel Austru koji mu je trebao za osobne svrhe i njime je putovao na posao u Varaždin, stoga mu je automobil bio potreban i raspitao se u bankama za kredit, no kako je bio zaposlen na određeno vrijeme rečeno mu je da ne može dobiti kredit već da može sklopiti ugovor o operativnom leasingu. Automobil je kupio u tvrtci O.K. a u H.L. je sklopio ugovor. Ugovor mu je predan kao tipski na obrascu za rečeno vozilo već pripremljen te se nije pregovaralo o uvjetima iz kredita. Nitko ga nije upozorio da je CHF valuta utočišta, da je HNB ne štiti niti je o tome s bilo kime u H.L. razgovarao. Uz ugovor je obio otplatni plan, svi mjesečni obroci jednako su iskazani ali su se u kunama stalno mijenjali zbog rasta tečaja. Kredit je plaćao, s leasing kućom nije dalje razgovarao, jer su, s obzirom na osiguranja koje su imali, mogli u svakom momentu oduzeti mu vozilo. Plaćo je povećano obroke. Govorilo se o tome da će kamata biti oko 5% no ista je bila uračunata u naknadu za otplatu i mijenjala se. Na to nije mogao utjecati. Iz leasing kuće dobivao je nove uplatnice bez ikakvih obrazloženja iz kojih razloga mu se mjesečna naknadna za leasing mijenja. Ni u auto kući mu ništa nije rečeno o sadržaju i uvjetima ugovora. Automobil je putem naknada za leasing i otplaćen. Dobio je i opće uvjete poslovanja, i opće uvjete je pročitao. On je diplomirani inženjer građevinarstva, posebnih financijskih znanja nema, a obzirom na osiguranja po ugovoru bio je pod pritiskom da mu leasing kuća ne oduzme vozilo. Početna naknada iznosila je oko 1.700,00 kuna da bi narasla na 2.500,00 kn. Platio je naknadu svake godine kod tehničkog 450,00 kuna, a zapravo je prava bila 250,00 kuna. Kod ugovora nije mu rečeno po kojim će se eventualno kriterijima mijenjati kamatna stopa. Nije mu ponuđena mogućnost sklapanja ugovora sa drugom valutom niti je razgovarao s drugom leasing kućom, a odabrao je Hypo leasing jer su mu bili najbliži, ne zna da li su bili najbolji izbor. Ugovor nije mogao mijenjati i u konačnosti nije znao kolika će kamata i tečaj biti pri kraju otplate i kolika će mu na kraju biti obaveza u kunama. Ugovor je djelomično razumio. Razumio je i da će se mijenjati ovisno o tečaju CHF no nije mu bilo rečeno koji će biti kriteriji i kako će se to reflektirati na visinu mjesečne naknade. Načelno zna da je svrha valutne klauzule promjena obveze prema tečaju. Potpisao je ugovor jer je trebao automobil. Također je i tužio kod Općinskog suda u Čakovcu jer je to mjesto najbliže mjestu njegova poslovanja, u poslovnici u Čakovcu sklopio je ugovor a i s obzirom na ročišta i dogovor s odvjetnicima, putovanje bi mu oduzelo puno vremena, odsustvovanja s rada i dodatne troškove. O nadležnosti kod sklapanja ugovora također nisu razgovarali.
70. Sud je prihvatio iskaz tužitelja, ocijenivši ga vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv te u većem dijelu sukladan i dokumentaciji iz spisa.
71. Iz iskaza tužitelja je utvrđeno da je njemu ugovor o leasingu ponuđenu auto kući gdje je namjeravao kupiti auto, te takav ugovor mogao prihvatiti ili ne, dakle nije mogao o ničemu pregovarati niti na ništa utjecati, te je utvrđeno da on nije niti bio kod tuženika.
72. Tužitelj je ugovor sklopio kao potrošač s tuženikom kao trgovcem, a ugovor je sklopljen zbog osobnog vozila koje je kupljeno i koje je putem tuženika stavljeno u operativni leasing, te ga je koristio tužitelj. To je sve navedeno u Ugovoru o operativnom leasingu. Tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora nije imao nikakvu trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, pa je nesporno da je taj ugovor sklopio izvan takve djelatnosti koje nije niti imao, a što je potvrdio u svom iskazu, te mu sud vjeruje.
73. Stoga je tužitelj dokazao da je potrošač, što je vidljivo iz samog sadržaja ugovora, kao i iz saslušanja tužitelja koji je saslušan neposredno pred ovim sudom. U ugovoru je naznačeno da ga tužitelj sklapa kao fizička osoba, a tekst samog ugovora je pisao tuženik (davatelj leasinga).
74. Iz pisane dokumentacije u spisu jasno proizlazi da su sve rate u cijelosti plaćene.
75. Analizirajući iskaz tužitelja valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o operativnom leasingu predstavlja tipski ugovor te da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri informiran o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužitelja prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije informirao odnosno da da tuženik s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ga je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.
76. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužitelja moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica, odnosno vezano je i plaćanje pojedine mjesečne rate leasinga.
77. Iz konkretnog Ugovora o leasingu br.: HR010102290 od 1. travnja 2008., koji su sklopile stranke, proizlazi kako se zapravo radi o kunskom pravnom poslu, jer se u Ugovoru jasno navodi da su novčane obveze, koje proizlaze iz ugovora samo izražene u valuti CHF, dok se sve obveze ispunjavaju plaćanjem u hrvatskim kunama (HRK) koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate.
78. Isto tako se u Općim uvjetima tuženika, koji čine sastavni dio Ugovora, navodi pod 6. da se sve obveze izvršavaju primjenom valutne klauzule.
79. Također, i svi ostali troškovi iz tog ugovora o leasingu, iako se u dokumentaciji pravnog posla ističu u valuti CHF, su zapravo naplaćeni u kunama, kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u svezi ovog pravnog posla, a što tuženik nije ničim osporio.
80. Tako onda tužitelj tvrdi u ovom postupku da je onda nominalni kunski iznos tj. pojedina mjesečna leasing rata, koja je iz mjeseca u mjesec rasla, a koji je on morao plaćati, isključivo odraz rasta tečaja CHF, te slijedom toga u ovom parničnom postupku pred sudom traži da se utvrdi ništetnom samo odredba u Ugovoru koja se odnosi na valutnu klauzulu.
81. Kako bi se to točno utvrdilo, tužitelj je predložio da se upravo u ovom postupku provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje kojim će se utvrditi i iz kojih razloga je dolazilo do povećanja mjesečnih rata leasinga koje je tužitelj plaćao tuženiku, te je sud stoga i prihvatio takav prijedlog i na taj način odredio financijsko-knjigovodstveno vještačenje, što će dalje biti obrazloženo.
82. Ugovor prema odredbi članka 247. Zakona o obveznim odnosima nastaje i proizvodi pravne učinke od trenutka kad se stranke suglase oko bitnih elemenata ugovora, a koji u vrijeme zaključenja ugovora moraju biti jasni i precizno određeni.
83. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.
84. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
85. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.
86. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
87. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan.
88. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora, a nije niti dokazao da je tužitelja u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja leasinga, upozorio na sve poznate specifičnosti valutne klauzule CHF i isplate mjesečnih rata vezanih uz promjenu tečaja CHF, budući da niti iz ugovora, a niti iz iskaza tužitelja tako što proizlazi.
89. Isto tako tuženik je bio dužan tužitelja kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica s osnova leasinga veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito nije učinio, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužitelj ne može predvidjeti visinu svoje obveze, kako pojedine mjesečne rate leasinga, tako i ukupni iznos plaćanja tuženiku.
90. Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja visine mjesečne rate leasinga sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao davatelj leasinga objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.
91. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice s osnova leasinga kojeg tužitelj ima obvezu vratiti tuženiku kao davatelju leasinga i cijena.
92. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru je tuženik na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužitelj kao primatelj leasinga nije mogao staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredio način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza primatelja leasinga (tužitelja). Međutim, u konkretnom slučaju treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.
93. Smisao i razlog ugovaranja valutne klauzule jest da onaj tko daje kredit, odnosno u konkretnom slučaju plaća objekt leasinga (tuženik) zaštiti uloženi novac od obezvrjeđivanja do kojeg može doći uslijed porasta inflacije, porasta cijena roba i usluga i sl., tako da prilikom povrata novčanih jedinica dobije istu vrijednost koju je on dao, odnosno vrijednost koju je u trenutku sklapanja ugovora imala ugovorena svota (u konkretnom slučaju vrijednost vozila).
94. Međutim, u konkretnom slučaju toga nema jer je upravo tuženik promjenom visine valute postigao zaradu a na štetu tužitelja koji je plaćao mjesečne rate leasinga po tom povišenom tečaju CHF, te je tuženik realiziranjem te klauzule došao do izvora jednostavne, a istovremeno nepravične zarade tj. ekstra profita i to financijskim iscrpljivanjem tužitelja kroz enormno povećanje mjesečnog iznosa rate leasinga iskazane u kunama. Dakle, cjelokupni teret povišenja tečaja CHF u odnosu na HRK je pao na teret tužitelja, dok tuženik nije snosio nikakve posljedice promjene tečaja.
95. Ugovorena valutna klauzula kojom bi se tuženik trebao štititi od deprecijacije kune u zakonskom smislu u konkretnom slučaju u potpunosti je promašila svrhu, a njezinom primjenom obogatio se tuženik na račun tužitelja, koristeći tu ugovornu odredbu, za koju je sada sud utvrdi da je ništetna.
96. Tužitelj tuženika nije upozorio da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj HRK prema tečaju CHF, već samo prema tečaju EUR, a za tvrdnje tuženika iz odgovora na tužbu da je valuta HRK bila posredno štićena u odnosu na valutu CHF tuženik nije priložio nikakve dokaze.
97. Stoga je sud u toč. I. izreke utvrdio da je ništetna ta ugovorna odredba.
98. Kako je dio u Ugovoru o operativnom leasingu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) - stjecanje bez osnove - u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
99. Radi utvrđivanja visine tražbine sud je proveo u ovom postupku financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
100. Rješenjem od dana 31. listopada 2022. sud je odredio provođenje dokaza knjigovodstveno-financijskim vještačenjem u svezi predmetnog Ugovora o operativnom leasingu od dana 1. travnja 2008. koji je tužitelj sklopio s tuženikom kao davateljem leasinga i to na način da se utvrdi preplata koja je nastala temeljem promjene tečaja CHF i to kao razlika između svih plaćenih obroka i obroka kakav je bio utvrđen ugovorom u leasingu u iznosu od 605,39 CHF bez PDV, i to za razdoblje od plaćanja prvog obroka pa sve do konačne otplate leasinga, a pri tome visinu prvog obroka treba izračunati na način da se obračuna njegova visina množena s tečajem za CHF na dan uplate jamčevine 4.4.2008. a kad je za 1 CF trebalo dati 4,59301 kn, kao i da utvrdi visinu preplate tijekom otplate po ugovoru o leasingu motornog vozila. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku Slađani Srnec. Vještakinja je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristila svu dokumentaciju koju su stranke predale u spis.
101. Ističe se da je zadatak vještaku dan je prema prijedlogu tužitelja iz tužbe i na zapisnik od 26.10.2022.
102. Vještakinja je prilikom izrade nalaza i mišljenja koristila svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis.
103. Vještakinja S.S. je u nalazu od 8.2.2023. utvrdila da je u tijeku otplate po ugovoru o operativnom leasingu plaćena kamata koja nije posebno izražena u mjesečnoj naknadi u iznosu od 768,27 eura (5.788,41 kn), a da manje plaćanje kamata nije bilo, a ista u mjesečni leasing obrocima nije bila vidljiva. Stoga je tužitelj sredio tužbeni zahtjev te potražuje i tu skrivenu obvezu u iznosu prema izračunu vještakinje.
104. Vještakinja je izračunala da je neto preplata tečaja kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika iznosila 22.708,77 kuna ili 3.013,95 eura. Dakle u obzir su uzete i negativne i pozitivne tečajne razlike.
105. Vještakinja se pisano očitovala i na primjedbe tuženika što se tiče primjene početnog tečaja no ovaj sud smatra da je postupila po nalogu iz rješenja o vještačenju gdje kao početni tečaj uzet tečaj na dan uplate jamčevine (1. veći iznos).
106. Nakon pisanog očitovanja vještakinje tuženik je i nadalje inzistirao da je uzet krivi početni tečaj švicarskog franka.
107. Sud je saslušao i vještakinju koja je objasnila da je kao početni tečaj uzela tečaj na dan 4.4.2008. kakav je zadatak primila od suda te mimo toga zadatka nije ni mogla vještačiti, a ostala je kod nalaz i mišljenja te očitovanja u kojem je obrazložila da je ispravno primijenjen početni tečaj kao tečaj plaćanja jamčevine.
108. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, te je podnesku zaprimljenom dana 21. veljače 2023. specificirao svoj tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu na način da je iznos koji od tuženika potražuje s osnova isplate uslijed ništetnih odredbi vezanih uz valutu CHF potražuje iznos od 3.013,95 eura (22.708,77 kuna) kao i iznos od 768,27 eura (5.788,41 kuna) te je sukladno nalazu vještaka naveo i pojedine mjesečne preplaćene iznose.
109. Ističe se da je tužitelj u ovom postupku o egzaktnoj visini svoje tražbine mogao saznati tek nakon što je upravo u ovom postupku provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje.
110. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje te očitovanja vještakinje S.S. jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.
111. Valja istači da je vještakinja u svom nalazu navela i obračun svih uplata, vezano uz tečaj CHF.
112. Odredbom čl. 1111 ZOO-a određeno je kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
113. U ovom slučaju je dio imovine tužitelja, koji je prešao u imovinu tuženika, novčani iznos s pojedine mjesečne uplaćene rate s osnova leasinga, koju je tužitelj platio na osnovu valutne klauzule iz spornog Ugovora, a koja je u ovom postupku po sudu utvrđena ništetnom, te svaka ta mjesečna rata leasinga predstavlja i neto iznos i iznos poreza na dodanu vrijednost (PDV) što je ukupni bruto iznos, odnosno tužitelj je svaku ratu plaćao tuženiku upravo u bruto iznosu, pa je onda tužitelju upravo za bruto razliku, kako je to utvrdio vještak u ovom sudskom postupku, umanjena tužiteljeva imovina, a temeljem osnove koja je otpala, jer je sud u ovom postupku utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o operativnom leasingu koji su sklopili tužitelj i tuženik, temeljem koje se sve navedeno obračunalo i naplatilo od tužitelja.
114. Prema Zakonu o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13, 41/14) koji govori da je nepoštena odredba ništetna, a ništetna odredba da ne proizvodi nikakav pravni učinak te se uzima kao da nikada nije ni nastala te je nužno potrošača, u ovom slučaju tužitelja, dovesti u stanje u kakvom bi bio da takve odredbe nikada nije ni bilo. To nalaže i Direktiva o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima 93/13/EEZ; potrebno je osloboditi potrošačke ugovore takvih odredbi.
115. Činjenica je da je tuženik od tužitelja naplatio bruto iznos, dakle sa sadržanim PDV-om i za taj bruto iznos je umanjena imovina tužitelja, što je sve vještakinja detaljno obrazložila u svom nalazu i mišljenju i naknadnim očitovanjima.
116. Dakle kako se tužbeni zahtjev odnosi na nepošteno ugovaranje valutne klauzule i skrivenog troška, kamatne marže što je utvrđeno vještačenjem isto je ništetno jer je nerazumljivo, u konačnici i nevidljivo, to tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora odnosno dijela ugovora u konkretnom slučaju primio sukladno odredbi čl. 1111 ZOO-a te je stoga sud obvezao tuženika da plati tužitelju iznose navedene u izreci ove presude zajedno sa kamatom na svaki pojedini mjesečni obrok.
117. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužitelju u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća kako je naznačeno u izreci ove presude, dakle tijekom otplate leasinga do isplate i po stopi kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
118. Valja istači da se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja.
119. Stoga je odlučeno kao u izreci presude te je sud usvojio specificirani tužbeni zahtjev tužitelja a kako je specificiran nakon financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ovoj pravnoj stvari.
120. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim sređenim tužbenim zahtjevom. Trošak tužitelja odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora (prema specificiranom tužbenom zahtjevu).
121. Sud tužitelju priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu 199,08 eura (1.500,00 kn), sastav podneska od 5.7.2022. Tbr. 8.1 u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), zastupanje na ročištu 26.10.2022. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), sastav podneska od 4.11.2022. u iznosu od 49,77 eura (375,00 kn), sastav podneska od 21.2.2023. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), sastav podneska od 12.9.2023. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), sastav podneska od 21.1.2022. u iznosu od 49,77 eura, (375,00 kn), zastupanje na ročištu 2.10.2022. u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kn), zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura (750,00 kn), sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118,14, 107/15 i 37/22), predujam za vještačenje u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kn), predujam za preliminarno vještačenje u iznosu od 165,90 eura (1.250,00 kn), sudsku pristojbu na tužbu od 39,24 eura (295,62 kn) i presudu 76,59 eura (577,07 kn), što sveukupno iznosi 2.007,10 eura (15.122,49 kn).
122. Tako ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 2.007,10 eura (15.122,49 kn), a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor, te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.
123. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine RH 57/22, 88/22) dosuđeni iznosi su u izreci iskazani dvojno tj. u valuti HRK i u valuti EUR, prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450.
124. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.
U Čakovcu, 14. studenog 2023.
Sutkinja:
Lj.K.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana po primitku presude, nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda pismeno u 3 primjerka.
O tome obavijest:
- tužitelj po pun.
- tuženik po pun.