REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-11675/2019-58

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Zagorcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupanog po zakonskom zastupniku Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Tomislava Zagorca i zakonskog zastupnika tuženika ŽG, zamjenika u OGDO-u, dana 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 18.552,90 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 482,70 eura od 01.08.2016.,

- 482,70 eura od 01.09.2016.,

- 482,70 eura od 01.10.2016.,

- 475,74 eura od 01.11.2016.,

- 475,74 eura od 01.12.2016.,

- 475,74 eura od 01.01.2017.,

- 476,54 eura od 01.02.2017.,

- 476,54 eura od 01.03.2017.,

- 476,54 eura od 01.04.2017.,

- 486,33 eura od 01.05.2017.,

- 486,33 eura od 01.06.2017.,

- 486,33 eura od 01.07.2017.,

- 505,01 eura od 01.08.2017.,

- 505,01 eura od 01.09.2017.,

- 505,01 eura od 01.10.2017.,

- 524,94 eura od 01.11.2017.,

- 524,94 eura od 01.12.2017.,

- 524,94 eura od 01.01.2018.,

- 533,54 eura od 01.02.2018.,

- 533,54 eura od 01.03.2018.,

- 533,54 eura od 01.04.2018.,

- 545,07 eura od 01.05.2018.,

- 545,07 eura od 01.06.2018.,

- 545,07 eura od 01.07.2018.,

- 567,18 eura od 01.08.2018.,

- 567,18 eura od 01.09.2018.,

- 567,18 eura od 01.10.2018.,

- 571,45 eura od 01.11.2018.,

- 571,45 eura od 01.12.2018.,

- 571,45 eura od 01.01.2019.,

- 597,29 eura od 01.02.2019.,

- 597,29 eura od 01.03.2019.,

- 597,29 eura od 01.04.2019.,

- 627,76 eura od 01.05.2019.,

- 627,76 eura od 01.06.2019.,

do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.044,16 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 627,76 eura od 01.07.2019.,

- 627,76 eura od 01.08.2019.,

- 627,76 eura od 01.09.2019.,

- 627,76 eura od 01.10.2019.,

- 627,76 eura od 01.11.2019.,

- 627,76 eura od 01.12.2019.,

- 627,76 eura od 01.01.2020.,

- 627,76 eura od 01.02.2020.,

- 627,76 eura od 01.03.2020.,

- 627,76 eura od 01.04.2020.,

- 627,76 eura od 01.05.2020.,

- 627,76 eura od 01.06.2020.,

- 627,76 eura od 01.07.2020.,

- 627,76 eura od 01.08.2020.,

- 627,76 eura od 01.09.2020.,

- 627,76 eura od 01.10.2020.,

do isplate, za razdoblje do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, naknaditi tužiteljici KG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 8.655,73 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 16. rujna 2019. navodi da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela nekretnine katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene kao stambena zgrada u [adresa] sa dvorištem ukupne površine 52,8 čhv, odnosno 190 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), dvosobni stan s nusprostorijama u I. katu, a stan je površine 76,52 m2. Navodi da predmetni stan kao i prostoriju u podrumu zgrade koja se koristi kao spremište u svojstvu predmnijevanog najmoprimca koristi LG te se pred Gradskim uredom za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada vodi postupak radi priznavanja stanarskog prava. Navodi da sukladno odredbi članka 34. Zakona o najmu stanova, do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno do donošenja odluke suda iz članka 33. st. 3. istog Zakona ili do iseljenja iz stana, korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu tog zakona i utvrđenu komunalnu naknadu. Dakle nije sporno da LG konzumira sva prava i obveze iz odnosa ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom te da je za predmetni stan u utuženom razdoblju dužna plaćati zaštićenu najamninu u iznosu od 180,64 kune na sudski polog Općinskog građanskog suda u Zagrebu (R1-1032/99) i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec. Navodi da je tržišna najamnina puno viša od zaštićene najamnine te bi taj iznos tržišne najamnine tužiteljica ostvarivala da je u mogućnosti iznajmljivati predmetni stan po ekonomskoj odnosno tržišnoj najamnini. Presudom Europskog suda za ljudska prava Statileo protiv RH broj: 12027/10 od 10. srpnja 2014., a koja je postala konačna utvrđeno je da je podnositelj predmetnog tužbenog zahtjeva (koji se nalazi u identičnoj pravnoj situaciji kao tužiteljica u ovom predmetu) Republika Hrvatska utvrdila prekomjerni individualni teret, odnosno da su joj povrijeđena prava iz Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te joj pripada nadoknada materijalne štete koju predstavlja razlika između zaštićene najamnine određene propisom RH - Uredba o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine, a koju Europski sud za ljudska prava smatra neprimjerenim i primjerene najamnine umanjene za iznos zaštićene najamnine. Sukladno svemu navedenom, tužiteljica potražuje od tuženika naknadu kao razliku između zaštićene i primjerene najamnine za gore opisanu nekretninu u iznosu od ukupno 28.597,06 eura s pripadajućim zateznim kamatama uz naknadu troška tužiteljici sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, a kako je to konačno specificirano tužbenim zahtjevom u podnesku od 24. siječnja 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev i to kako osnov tako i visinu, ističe prigovor zastare, te navodi da je sporan status zaštićenog najmoprimca LG s obzirom da je u tijeku upravni postupak pred nadležnim upravnim tijelom o statusu zaštićenog najmoprimca iste. Osporava postojanje osnovnih pretpostavki za štetu s obzirom da se u postupanju tuženice nisu stekli elementi protupravnosti, odnosno nema postupanja koje bi se moglo okarakterizirati kao štetna radnja tuženika. Navodi da je potrebno utvrditi imaju li zaštićeni najmoprimci ili njihovi članovi obiteljskog domaćinstva odgovarajući stan ili kuću u kojoj bi mogli živjeti, kakvog su imovnog stanja i platnih mogućnosti. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige (list 7-8, 134-139), presliku uplatnice (list 9), presliku tlocrta (list 10), presliku rješenja Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 15. prosinca 2010. (list 11-14), presliku obavijesti o plaćenom predujmu na R1-1032/99 (list 15), presliku Zahtjeva za mirno rješenje spora od 26. lipnja 2019. (list 16-18), presliku odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora od 20. kolovoza 2019. (list 19), presliku članka Načelo razmjernosti u praksi europskih sudova i Hrvatskog ustavnog suda sa posebnim osvrtom na vlasništvo (list 75-82), presliku rješenja Županijskog suda u gradu Zagrebu poslovni broj: Gž-350/95 od 21. studenog 1995. (list 104-105), dopis Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Centar od 16. ožujka 2021. (list 119-120), presliku službenih bilješki o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka LG (list 140-145). Sud je također proveo i dokaz očevidom s građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Andreju Babiću (list 169-171, 176-205 i 325-332), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 131- 132).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka LG, kao nepotrebnim te zbog nemogućnosti dolaska iste na ročište zbog bolesti.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 24. siječnja 2024. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, a uzimajući u obzir i načelo svrsishodnosti i načelo ekonomičnosti postupka.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Uvidom u zk. izvadak za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica posebnog dijela nekretnine katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označene kao stambena zgrada u [adresa] sa dvorištem ukupne površine 52,8 čhv, odnosno 190 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], i to: 4. suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-4), dvosobni stan s nusprostorijama u I. katu, a što između stranaka nije niti sporno.

8. Uvidom u rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 15. prosinca 2010. (list 11-14) utvrđeno je da je istim poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjek za stambene poslove KLASA: UPI-371-03/98- 01/185 od 30. lipnja 2010. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a iz obrazloženja istog razvidno je da se vodi postupak za priznavanje stanarskog prava LG na predmetnom stanu, što između stranaka također nije sporno.

9. Uvidom u Obavijest o uplaćenom predujmu R1-1032/99 (list 15), utvrđeno je da je LG uplatila iznos od 180,64 kuna na sudski polog.

10. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 14. siječnja 2022. navodi da je vlasnica predmetnog stana kojeg je naslijedila od svog pok. djeda, te još od 1986. vode upravni postupak radi vraćanja u posjed predmetnog stana. Navodi da u predmetnom stanu živi LG kao zaštićeni najmoprimac te joj plaća mjesečnu najamninu od 180,00 kuna. Navodi da se vodi upravni spor radi iseljenja LG, a također radi priznavanja stanarskog prava istoj.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice kao točan i vjerodostojan s obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo i životno logično, te sukladno s ostalom dokumentacijom u spisu.

12. Odredbom članka 34. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/1996, 22/2006, 68/2018, 105/2020; dalje ZNS) propisano je da do sklapanja ugovora o najmu stana, odnosno donošenja odluke suda iz članka 33. st. 3. ZNS-a ili do iseljenja iz stana korisnici stana dužni su plaćati naknadu u visini stanarine koju su za taj stan plaćali do stupanja na snagu tog zakona i utvrđenu komunalnu naknadu.

13. Pravna pozicija vlasnika stana u kojem živi tzv. zaštićeni najmoprimac je propisana prije svega odredbama ZNS-a pa tako u bitnom zaštićeni najmoprimac može stanovati u stanu i za to plaćati tzv. zaštićenu najamninu, dok je vlasnik stana (ovdje tužiteljica) dužna plaćati pričuvu i održavati stan. Iako je utvrđeno da nije završen postupak priznavanja stanarskog prava LG, također je utvrđeno da ista živi u predmetnom stanu te je sukladno gore citiranoj odredbi članka 34. ZNS-a dužna plaćati naknadu u visini stanarine, te očito konzumira sva prava i obveze iz odnosa ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom i plaća istu u iznosu od 180,64 kuna na sudski polog Općinskog građanskog suda u Zagrebu na R1-1032/99, na istu se također mogu primijeniti zakonske odredbe o zaštićenom najmoprimcu.

14. U domaćem zakonodavstvu koje uređuje nekadašnja stanarska prava i iz njih proizašle statuse zaštićenih najmoprimaca (prije svega ZNS, ali potom i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00,114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 -dalje: ZV te porezni zakoni) postoji čitav niz zaštitnih mjera u korist tzv. zaštićenog najmoprimca pa tako primjerice:

- vlasnik stana je obvezan sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenim najmoprimcem na neodređeno vrijeme,

- vlasnik stana nema nikakav utjecaj na izbor najmoprimca,

- vlasnik stana je obvezan primiti samo tzv. zaštićenu najamninu koja je znatno niža od tržišne sukladno Uredbi o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine,

- vlasnik stana nema nikakav ili vrlo mali utjecaj na sadržaj ugovora o najmu i njegove bitne sastojke,

- vlasnik stana je dužan plaćati pričuvu i održavati stan,

- vlasnik stana je dužan plaćati porez na dohodak od najamnine,

- otežani su i strogi kriteriji za otkaz ugovora o najmu što daje tek neznatnu vjerojatnost da će najmoprimac dobrovoljno napustiti stan,

- ne postoji bilo kakvo vremensko ograničenje trajanja sustava zaštićenog najma, čime je vlasnicima stanova sa zaštićenim najmoprimcem nametnut prekomjeran teret bez ikakvog mehanizma zaštite prava vlasnika stana.

15. Kako je pravo vlasništva prema čl. 30. ZV-a stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, (pa tako i dati stan u najam po tržišnim cijenama) onda je razvidno da je uvođenjem ovakvih brojnih ograničenja za vlasnike stanova sa zaštićenim najmoprimcima prije svega odredbama ZNS-a došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

16. Obzirom na raniji (Zakonom o stambenim odnosima (dalje: ZSO) predviđenim) institut nositelja stanarskog prava ovo miješanje tuženika u pravo vlasništva tužitelja i drugih vlasnika takvih stanova je u skladu s općim interesom zajednice (tj. gospodarskom dobrobiti države i zaštitom prava drugih - zaštićenih najmoprimaca).

17. Međutim, takvim miješanjem tuženika je vlasnicima nekretnina u kojima žive zaštićeni najmoprimci nametnut prekomjerni individualni teret. U zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

18. Slijedom navedenog proizlazi da pozitivni pravni propisi u RH za područje zaštićenih najamnina ne ostvaruju pravednu raspodjelu socijalnog i financijskog tereta jer je taj teret neopravdano prebačen na samo jednu društvenu skupinu, najmodavce. Najmodavac, odnosno vlasnik stana (pa tako i tužiteljica u predmetnoj stvari), mora sam snositi većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca zbog čega je povrijeđeno pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo joj je zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom koja je u odnosu na RH stupila na snagu još 05. studenog 1997.

19. Iz navedenog su utvrđeni aktivna i pasivna legitimacija te sukladno čl. 41. Konvencije i odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužiteljici povredom njezinog Ustavom RH i Konvencijom zajamčenog prava na mirno uživanje vlasništva odnosno propuštanjem ostvarenja pravedne ravnoteže između zaštite općeg interesa zajednice i zaštite pojedinačnog prava tužiteljice na mirno uživanje vlasništva, sve na štetu prava tužiteljice (test razmjernosti).

20. Kako je utvrđeno da je tuženik uvođenjem instituta tzv. zaštićenog najmoprimca kroz odredbe ZNS-a i Uredbe o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje zaštićene najamnine propustio istim odredbama ostvariti pravednu ravnotežu općeg interesa zajednice i pojedinačnog prava tužitelja, to je tužiteljica pretrpjela imovinsku štetu uslijed činjenice da je u utuženom razdoblju od svibnja 2016. do travnja 2019. bila spriječena naplatiti najamninu za svoj stan u visini slobodno ugovorene, tržišne vrijednosti najamnine u tom razdoblju.

21. U odnosu na prigovor tuženice da tužiteljica nije dokazala niti objektivnu vjerojatnost da bi dobitak zaista i nastao da tuženica nije donijela Zakona o najmu stanova odnosno nije dokazala da bi za utuženo razdoblje ostvarila upravo iznose tržišne najamnine u utuženom iznosu odnosno da bi predmetnu nekretninu iznajmila za tu cijenu, valja napomenuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci broj: Rev- 2364/2016, od 19. prosinca 2018., zauzeo pravno shvaćanje da zbog povrede Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, Republika Hrvatska je dužna vlasnicima stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci naknaditi štetu. Vlasnici stanova imaju pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a i pravo na pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu. Vlasnik stana ne treba dokazivati da bi predmetnu nekretninu iznajmio i to za iznos tržišne najamnine jer se na taj način traži od vlasnika da dokaže nemoguće s obzirom na to da vlasnik zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva nije ni mogao iznajmljivati predmetnu nekretninu, već je dovoljno dokazati visinu tržišne najamnine na istoj ili sličnoj lokaciji u utuženom razdoblju i visinu zaštićene najamnine na koju vlasnik ima pravo.

22. S obzirom da je sporna visina tužbenog zahtjeva, valjalo je utvrditi visinu tržišne vrijednosti najamnine, te je stoga proveden dokaz očevidom i građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Andreju Babiću iz čijeg nalaza i mišljenja od 04. listopada 2022. proizlazi da je vještak na temelju očevida te ranije iznesenih podataka i izračuna i uvida u sudski spis iskazao da vrijednost realne tržišna najamnine za predmetni stan umanjenu za zaštićenu najamninu u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do svibnja 2019. iznosi ukupno 18.552,90 eura, a u priležećim tablicama utvrđene su pojedine mjesečne najamnine.

23. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Andreja Babića kao stručan, valjano obrazložen i dan u skladu s pravilima znanosti i struke, uzevši u obzir da vještak izvršio očevid predmetne nekretnine i imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, a na kojeg tužiteljica nije imala prigovora niti primjedbi, dok je na prigovore i pitanja tuženice vještak odgovorio dopunskim očitovanjem od 29. kolovoza 2024.

24. Tužiteljica, sukladno s utvrđenom vrijednošću realne tržišna najamnine iz nalaza i mišljenja vještaka Andreja Babića, umanjenu za zaštićenu najamninu konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 24. siječnja 2024. potražuju razliku najma stana u ukupnom iznosu od 18.552,90 eura za razdoblje od srpnja 2016. do svibnja 2019. U odnosu na razdoblje od lipnja 2019. do rujna 2020. tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev na ime razlika najamnina u iznosu od ukupno 10.044,16 eura odnosno potražuje pojedinu mjesečnu razliku najamnina u iznosu od 627,76 eura, a koji iznos je vještak utvrdio za posljednja dva mjeseca za koja je vještačio. Sud zaključuje, primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, da je tužiteljica mogla ostvariti upravo zatraženi iznos s naslova imovinske štete

- razlika između tzv. zaštićene najamnine i pretpostavljene tržišne najamnine, te prihvaća i iznose koje je tužiteljica zatražila za razdoblje koje nije obuhvaćeno vještačenjem jer je notorna činjenica da bi visina najamnine u navedenom razdoblju mogla biti samo veća, a ne manja od najamnina utvrđenih u nalazu i mišljenju vještaka u prethodnom razdoblju.

25. U odnosu na navode tuženika da bi razliku između zaštićene i tržišne najamnine trebalo umanjiti za iznose poreza i prireza valja napomenuti da upravo zbog zakonskih propisa tuženika, tužiteljica nije mogla iznajmljivati predmetnu nekretninu, dakle nije niti mogla plaćati porez, a u ovom postupku se radi o naknadi imovinske štete koja ne podliježe plaćanju poreza. Stoga je sud odbio prigovor tuženika i nije uzeo u obzir dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 29. kolovoza 2024. u kojem je razliku između zaštićene i tržišne najamnine umanjio za iznose poreza i prireza.

26. Prigovor zastare istaknut po tuženiku, nakon što je zahtjev tužiteljice specificiran unatrag tri godine od dana podnošenja Zahtjeva za mirno rješenje spora, sud nije ocijenio osnovanim s obzirom da je Zahtjev za mirno rješenje spora tuženik zaprimio 26. lipnja 2019. (utvrđeno iz prijemnog štambilja Općinskog državnog odvjetništva - list 16), a utuženo razdoblje je od srpnja 2016., to je razvidno da je Zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 215. st. 1. i čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) podnesen unutar zastarnog roka iz čl. 230. ZOO-a, te se prigovor tuženika stoga ukazuje neosnovanim.

27. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je u cijelosti usvojio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od ukupno 28.597,06 eura na ime razlike između plaćene zaštićene najamnine i pretpostavljene tržišne najamnine sa zateznom kamatom tekućom od 01. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, odnosno odlučio kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

28. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 16. rujna 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 250 bodova, za sastav podnesaka od 12. prosinca 2019., te 24. siječnja, 29. srpnja i 09. rujna 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 4x250 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 12. veljače 2020., 07. rujna 2021., 14. siječnja i 07. travnja 2022., 17. prosinca 2024. te 11. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 6x250 bodova, te za sudjelovanje na očevidu od 31. kolovoza 2022. sukladno Tbr. 9.7. Tarife u iznosu od 250 bodova, što ukupno iznosi 3.000 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužiteljice iznosi 6.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 7.500,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za očevid i građevinsko vještačenje u iznosu od ukupno 547,19 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 276,73 eura, te na presudu u iznosu od 331,81 eura odmjerene sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 8.655,73 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

29. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav podneska od 10. ožujka 2022. s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 331,81 eura

2. Tuženiku po pun.