REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1315/2019-28

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T SK E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja PR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po opunomoćenicima Dariju Laliću i Bojanu Filipoviću, odvjetnicima u Makarskoj, protiv tuženika pod 1) ĐR pok. ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]), pod 2) VR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i pod 3) AR sina ĐR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) svi iz [adresa], svi zastupani po opunomoćeniku Slavku Pavloviću Lučiću, odvjetniku u Makarskoj, radi utvrđenja, nakon zaključenja glavne i javne rasprave 13. ožujka 2025., dana 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da tuženicima ne pripada pravo služnosti prolaza niti bilo kakva stvarna prava na nekretnini tužitelja označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisanoj kao dvorište- neplodno površine 219 m2 u ZU 3051 KO [katastarska općina]- Baška Voda, te im se nalaže prestati uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava na ranije navedenoj nekretnini i to na način da prestanu neovlašteno prolaziti nekretninom tužitelja, pa im se ubuduće nalaže kaniti se ovakvog ili bilo kakvog sličnog pačanja u nekretninu tužitelja te solidarno naknaditi tužitelju troškove ovog postupak sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne.

II Nalaže se tuženicima da plate tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 5.731,17 eura (pettisućasedamstotridesetjedan euro i 17 centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 23. lipnja 2008. navodi da je da je isključivi vlasnik i posjednik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa]. Predmetnu nekretninu da je stekao u dobroj vjeri kupnjom od stvarnog i zemljišnoknjižnog vlasnika MR i to ugovorom sklopljenim 27. veljače 2007., te je na temelju tog ugovora zatražio i ishodio uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Predmetna nekretnina graniči sa nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] na kojoj su tuženici izgradili objekt anagrafske oznake Iza palaca 19. Svoju nekretninu tužitelj da je kupio bez ikakvih uknjiženih i neuknjiženih stvarnih prava s punim povjerenjem u zemljišnu knjigu, a tuženike kao prve susjede odmah je obavijestio o kupoprodaji. Čak štoviše, tužitelj je s njima pregovarao oko kupovine i njihove nekretnine. Međutim, u zadnje vrijeme tuženici da pokušavaju neosnovano prisvojiti određena stvarna prava na jugoistočnom dijelu tužiteljeve nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], te su iskoristivši nepažnju tužitelja skinuli jedno krilo na ulaznoj kapiji u nekretninu tužitelja i počeli prolaziti do svoje nekretnine o čemu je prijavljeno policiji. Tuženici s istočne strane tužiteljeve nekretnine imaju svoju nekretninu i na južnom dijelu te svoje nekretnine, uz samu mjesnu ulicu, prvotno su izgradili garažu, a poslije su je pretvorili u manju kuću, i u prizemnom dijelu tuženikova objekta na južnoj strani nalaze se vrata prema ulici Iza Palaca, a na tom istom objektu sa sjeverne strane također se nalaze vrata prema dvorištu tuženika pa isti nesmetano dolaze na svoju nekretninu kroz svoju garažu, a sada u malu kuću tako nema ni potrebe da tuženi prolaze preko prijeporne nekretnine niti je to logično. Da su braća MR i ĐR kod diobe htjeli da sporni dio nekretnine bude u njihovom suvlasništvu, onda da bi od tog dijela prijavnim listom formirali posebnu nekretninu kao što su i napravili za sve dijelove nekretnina koji su im pripali u vlasništvo nakon diobe ranije jedinstvene nekretnine, ili bi valjanim ugovorom sa preciznom skicom odredili eventualno služnost i to pravo uknjižili u zemljišnoj knjizi. Tuženici da imaju nesmetan pristup do svoje kuće označene kao č. zgr. [katastarska čestica] s mjesne ulice kroz svoj objekt( garažu) izgrađen na njihovoj čest. 5267/6. Nadalje, tuženici da se nisu protivili uknjižbi PR na predmetnoj nekretnini. U trenutku kada je tužitelj kupio predmetnu nekretninu u zk. ul. [broj ZK uloška] za KO [katastarska općina]- [adresa] kao isključivi vlasnik upisan je bio upravo tužiteljev pravni prednik te je u tom momentu postojala samo zabilježba spora izvjesne GR i postojao je upis hipoteke, a što je jedino bilo evidentirano u zemljišnoj knjizi i što je tužitelju bilo poznato. Nije postojala nikakva zabilježba kojom bi bilo vidljivo da bilo tko od tuženika ima bilo kakva prava na predmetnoj nekretnini. Tuženici da se oglušuju na zabrane tužitelja pa radi izbjegavanja incidentne situacije tužitelj je ustao tužbom i predlaže usvojiti tužbeni zahtjev označen kao u izreci.

2. Tuženici osporavaju tužbu i predlažu da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. U odgovoru na tužbu i tijekom raspravljanja navode da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik predmetne nekretnine što u naravi predstavlja kuću sa dvorištem, ali da u tužbi tužitelj nije naznačio kada je postigao uknjižbu vlasništva jer je to od odlučnog značaja za razjašnjenje spora. Tuženik ĐR i njegov brat MR bili su vlasnici nekretnina ranije označenih kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] te su ugovorom od 27. prosinca 2000. godine i njegovim dodatkom od 2. veljače 2001. godine izvršili podjelu na način da je zapadna polovica kuće pripala MR dok je istočna polovica kuće i cijela mala kućica pripala ĐR kao i istočna polovica okućnice, dok je zapadna polovica okućnice pripala MR s tim da zapadni dio okućnice u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida. Pri ugovoru od 27. prosinca 2000. godine ugovarateljima nisu bile poznate točne katastarske oznake nekretnina koje su podijelili, pa su se obvezali putem vještaka mjernika točno identificirati te nekretnine i temeljem tih podataka su zaključili poseban ugovor 2. veljače 2001. godine kao dodatak prethodnom ugovoru u čijoj su točki III naveli da je zaključen radi "dopune osnovnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine u smislu njegove točke VI, koji inače u cijelosti ostaje na snazi". Iz sadržaja citiranog ugovora i dodatka proizlazi da MR nije pripala u isključivo vlasništvo cijela okućnica označena kao čest. zem. [katastarska čestica] dvorište od 219 m2, jer "njen južni dio ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida" kako je i navedeno u točki III stavku 4. ugovora od 27. 12. 2000. godine. Tako je južni dio nekretnine 5267/3 zapravo postao suvlasništvo tuženika ĐR i njegovog brata MR, dok je sjeverni dio ostao u vlasništvu MR pa je time rješenje o uknjižbi bez pravnog temelja i protivno odredbi članka 43. Zakona o zemljišnim knjigama određena i provedena neistinita uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini isključivo u korist MR, a bez uknjižbe u korist ĐR kao suvlasnika, pa je tuženik pod 1) odmah po saznanju za takav upis protiv rješenja Z- 2637/04, Z- 580/01 i Z- 1223/97 kojim je određena i provedena uknjižba izjavio žalbu. Osim toga, preko južnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] vodi jedini kolni pješački prolaz do nekretnina tuženika u naravi kuće i ograđenog dvorišta označenog kao čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], a što je tužitelju prije nego li je od MR kupio spornu čest. zem. [katastarska čestica] bilo dobro poznato, jer tužitelj navodi da su mu tuženi prvi susjedi, pa su ga tuženici i upozorili da na južnom dijelu suvlasništvo ima i tuženik pod 1) ĐR. Predlaže se prekid ovog postupka do okončanja parničnog postupka koji se vodi kod ovog suda između tužitelja MR protiv tuženika PR koji se vodi u pogledu nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica].

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim se traži da ga tuženici prestanu uznemiravati u manifestiranju vlasničkih prava u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] na način da prestanu neovlašteno prolaziti navedenom nekretninom tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao zk izvadak koji se odnosi na spornu nekretninu(list 4 spisa), prijedlog za uknjižbu PR od 27. veljače 2007. (listovi 5-6 spisa), skica premjeravanja iz 2001. (list 7 spisa), presliku fotografije koja prikazuje spornu nekretninu i nekretninu tuženika (list 8 spisa), ugovor zaključen 27. prosinca 2000. između ĐR i MR (listovi 13-14 spisa), dodatak ugovoru zaključen 2. veljače 2001. između ĐR, MR, KR, TR, KR i AR (list 16 spisa), prijedlog za uknjižbu ĐR od 26, listopada 2004. (listovi 17-18 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela u Makarskoj od 23. siječnja 2001.(listovi 19-20 spisa), žalba protiv navedenog zk rješenja (listovi 21-22 spisa), pribavljeni su spisi ovog suda Z-1252/10, Z-741/11, Z-1470/13, saslušane su parnične stranke RR, VR i AR(listovi 38-39 i 117-120 spisa), izvršen je očevid na licu mjesta (listovi 45-50 spisa), pregledan je spis ovog suda P-707/2008, kaznena prijava protiv AR (listovi 96-97 spisa), saslušani su svjedoci CR, ZR, SR i DR(listovi 109-110 i 116 spisa), pregledan je optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Makarskoj protiv AR (listovi 125-127 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (listovi 128-130 spisa), zapisnik o ispitivanju okrivljenika (listovi 131-132 spisa), odluka Ureda za prostorno uređenje , stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša kojom se daju posebni uvjeti za izdavanje lokacijske dozvole za ĐR za izgradnju na čest. zgr. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]- [adresa], fotografije (listovi 136-138 spisa), pregledan je izvornik spisa ovog suda Z-2637/04 kao i zbirka isprava, rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 12. listopada 2009. (listovi 157-159 spisa).

6. Nesporno je da da je tužitelj u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] u naravi dvorište od 219 m2, ali pravna problematika u ovom postupku je pitanje jesu li tuženici suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] te shodno tome jesu li ovlašteni prolaziti nekretninom označenom kao čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa].

7. Pregledom preslike spisa broj Z- 2637/04 utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Makarskoj pod navedenim brojem (spojen Z- 5801/01 i Z- 1223/97) od 7. veljače 2005. godine dozvoljena uknjižba prava vlasništva pored ostalih nekretnina i na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada sa 55 m2 te čest. zem. [katastarska čestica] , dvorište neplodno sa 219 m2 obje u ZU 3051 KO [katastarska općina]- [adresa] u korist PRŽ uz istodobnu uknjižbu brisanja navedenog prava s imena ĐRŽ, JR, VRŽ, ARŽ i MRŽ.

7.1. Protiv naprijed navedenog rješenja ĐR je izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi da bi pobijano rješenje bilo nezakonito jer da bi na čest. zem. [katastarska čestica] dvorište od 219 m2 KO [katastarska općina]- [adresa] suvlasnik bio i žalitelj ĐR budući da u ugovoru od 27. prosinca 2000. godine i dodatku tom ugovoru 21. veljače 2001. godine bi braća ĐR i MR ugovorili da ne pripada MR isključivo vlasništvo zapadnog dijela okućnice koja sada nosi kat. oznaku čest. zem. [katastarska čestica] dvorište od 219 m2, jer da bi "južni dio te nekretnine ostao zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida" baš kako su stranke dogovorili u odredbi stavka četvrtog točke III. Ugovora od 27.prosinca 2000. godine.

7.2. Nadalje, utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Splitu broj Gžzk- 95/09 od 26. travnja 2010. odbijena je žalba ĐR kao neosnovana te potvrđeno rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z- 2637/04 od 7. veljače 2005. u pobijanom dijelu kojim se dozvoljava uknjižba prava vlasništva na ime MR u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa] (dvorište površine 219 m2).

8. Uvidom u presliku spisa Općinskog suda u Makarskoj broj Z- 551/07 utvrđeno je da je rješenjem od 22. travnja 2010. godine, na temelju ugovora o kupoprodaji od 26. veljače 2007. dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim kao čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada od 55 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] dvorište- neplodno od 219 m2 u ZU 3051 KO [katastarska općina]- [adresa] u korist PR iz [adresa] uz istodobno brisanje toga prava s imena GRŽ.

8.1. Protiv navedenog rješenja o uknjižbi PR, MR je izjavio žalbu u kojoj navodi da bi navedeno rješenje bilo nezakonito jer da PR prodavatelju nije isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu radi čega je MR protiv PR pokrenuo parnicu koja se kod Općinskog suda u Makarskoj vodi pod brojem P- 292/08 radi poništenja kupoprodajnog ugovora na temelju čega se RR uknjižio kao vlasnik. U navedenom spisu broj Z- 551/07 prileži rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gžzk- 40/11 od 2. veljače 2011. godine kojim se odbija žalba protivnika upisa MR kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj broj Z- 551/07 od 22. travnja 2010. godine.

9. Iz pregledane preslike ugovora od 27. prosinca 2000. zaključenog između ĐR sina VRŽ iz [adresa] te MR sina VRŽ iz [adresa] proizlazi da su stranke kao braća suglasni kako su od svojih roditelja dobili određene nekretnine te su u točki III. stavak četiri navedenog ugovora naznačili da kuća i kućica na predjelu "Blato", kao i sve ostale zemlje koje nisu naprijed spomenute pripadaju MR i ĐR svakome u jednoj polovici, s tim da istočna polovica kuće i cijela mala kućica pripada ĐR, dok zapadna polovica kuće pripada MR te da istom tom linijom dijeli se i okućnica ispred te kuće, tako da MR pripada zapadna polovica, a ĐR istočna polovica, s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida. U točki VI. navedenog ugovora naznačeno je da stranke ovlašćuje jedna drugu da svaka za svoje nekretnine može pokrenuti postupak bilo koje vrste radi uknjižbe prava vlasništva iz ovog ugovora, s tim da će ukoliko je zk stanje u cijelosti uredno napraviti posebni formalni ugovor sa svim potrebnim podacima koji su potrebni, jer stranke u tom momentu nemaju potrebne katastarske oznake, pa će identificirati te nekretnine putem vještaka mjernika.

9.1. Prema pregledanoj preslici dodatka ugovoru od 2. veljače 2001. zaključenog između ĐR sina VRŽ, MR sina VRŽ, KR pok. ĐR, JR, VRŽ, ARŽ te KRŽ proizlazi da su ugovorene stranke suglasne da su ĐRŽ i PRŽ **.**.2000. skopili ugovor kojim su izvršili raspodjelu imovine koju su dobili od svojih roditelja i dijelom prenijeli na svoju djecu. U članku III. je naznačeno da se ovaj dodatak sačinjava radi dopune osnovnog ugovora od 27. prosinca 2000. godine u smislu odredbi članka 6. tog ugovora, koji inače u cijelosti ostaje na snazi. Prema članku IV. stavak 3. navedenog ugovora naznačeno je da kuća i kućica na predjelu Blato iz članka 3. stavak 4. osnovnog ugovora je označena kao čest. zgr. [katastarska čestica], s tim da nakon diobe po prijavnom listu MR pripada dio koji je označen kao č. zgrade [katastarska čestica], dok ĐR pripada dio koji dobija oznaku 566/2. U stavku četiri navedenog članka je naznačeno da okućnica ovih zgrada ima oznaku č. zemlje [katastarska čestica], s tim da po prijavnom listu dio koji pripada MR zadržava oznaku 5267/3 površine 219 m2, dok dio koji pripada ĐR ima oznaku č. z. 5267/6 površine 236 m2, a sve nekretnine su položene u KO [katastarska općina]- [adresa].

10. Uvidom u spis ovog suda broj P- 707/08 je utvrđeno da je u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa] protiv tuženika ĐR, P ĐR i AR svi iz [adresa], radi smetanja posjeda, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio: „Tuženici su zasmetali tužitelja u posljednjem mirnom i nesmetanom posjedu ulazne kapije (ograde), postavljene na čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]- [adresa], anagrafske oznake Iza placa 19 u [adresa], prikazano na skici mjerenja vještaka Nedjeljka Bitange od dana 27. svibnja 2009. godine slovima C- D i to na način što su skinuli istočno krilo ulazne kapije (ograde) i isto odnijeli na tužitelju nepoznatom mjesto, pa su sukladno prednjem dužni uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da vrate i postave skinuto krilo ulazne kapije (ograde) na mjesto gdje je i bilo prije počinjenog čina smetanja, prikazano na skici mjerenja vještaka Nedjeljka Bitange od dana 27. svibnja 2009. godine slovima C-D, te se ubuduće kaniti ovakvog ili bilo kakvog sličnog smetanja posjeda, kao i naknaditi solidarno tužitelju troškove ovog postupka, sve to u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe i novčane kazne.

10.1. U obrazloženju prvostupanjskog rješenja Općinskog suda u Makarskoj broj P- 707/08 od 5. svibnja 2010. godine se u bitnom navodi da je tužitelj tražio posjedovnu zaštitu ulazne kapije (ograde) koja je postavljena na čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa], te da se posjedovna zaštita od protupravnog zahvata tuženika može eventualno dati jedino na nekretnini na kojoj se ograda nalazi, jer se ne može dati posjedovna zaštita posjeda ograde već samo zemljišta na kojem se ograda nalazi, jer prema odredbi članka 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, dalje ZV)je određeno da pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, a da dijelovi zemljišta odnosno zgrade nisu dijelovi koji su s njom spojeni samo radi prolazne namjene.

11. Prilikom davanja stranačkog iskaza, tužitelj je u bitnom naveo da je predmetne nekretnine kupio od MR, a da je za njegov odvjetnik bio zadužen za utvrđenje da je zemljišnoknjižno stanje predmetnih nekretnina „čisto.“ Ističe da mu prodavatelj nije govorio da bi netko drugi polagao ikakva prava na predmetnim nekretninama, ali da je znao da susjedna nekretnina pripada ĐR budući da je bio u pregovorima s ĐR oko kupoprodaje njegove nekretnine. Također ističe da nije znao niti da mu je itko od tuženika rekao da postoji ugovor između braće MR i ĐR. Bio je u dobrim odnosima s tuženicima dok se prilikom gradnje pregradnog zida nije približio objektu s južne strane nekretnine ĐR. AR da je radnicima i tužitelju zabranio da dalje zidaju te da se prolaz ne može zatvoriti.

11.1. Tuženica VR navodi da je osobno tužitelju pokazala ugovor između braće VR budući da su bili u kontaktu jer je tužitelj pregovarao oko kupovine nekretnine ĐR. Ističe da tuženici nisu fizički napali radnike kada je tužitelj gradio zid po tamošnjem parapetu između nekretnina stranaka ovog postupka, da joj nije poznato je li u ugovoru zaključenom između braće ĐR naznačeno kolike bi površine bio zajednički prolaz od kapije. Također navodi da je jedini ulaz na parcelu tuženika onaj koji je zajednički ĐR i MR i kojeg oni koriste.

11.2. Tuženik AR pak, suprotno tužiteljevom iskazu, navodi da nije došlo do tenzija među njima radi pregradnog zida već iz razloga što su se crteži mrtvačkih glava i sl. nalazili na ulaznoj kapiji. Priznaje da je došlo do fizičkog obračuna između tužitelja i njega. Ističe da tužitelj nije izgradio pregradni zid sve do njegovog objekta s južne strane budući da zna da je ostalim tuženicima i njemu to jedini ulaz do njihove nekretnine. Nije htio odgovoriti bi li danas zabranio gradnju zida tužitelju.

12. Saslušani su i svjedoci CR, ZR, SR i DR. CR je jedan od radnika koji je po nalogu tužitelja pregrađivao predmetnu nekretninu, ali da nisu završili sa zidom jer da im je to zabranio AR. Potvrdio je da je došlo do fizičkog obračuna na licu mjesta između tužitelja i tuženika AR. ZR koji je zaposlenik tužitelja također navodi da im je AR zabranio gradnju zida na predmetnoj nekretnini, ističe da je „ostalo prostora oko 1 m kojeg je AR branio da se radi, a toliki prostor je ostao zapravo do ćoška kuće.“ Navodi da tuženici ne bi mogli prolaziti u svoje dvorište da je izgrađen zid do kraja, ali da do svog dvorišta mogu pristupiti iz svoje kuće. SR i DR također su sudjelovali u gradnji predmetnog zida te su iskazivali slično kao i već navedeni svjedoci.

12.1. Očigledno je da svjedoci jedini uz tužitelja ( i njegovu suprugu) i tuženike imaju neposredna saznanja o izvedenim radovima budući da su upravo oni radili pregradni zid. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti izvođenja radova, odnosno gradnje pregradnog zida, kao i zabrane daljnje gradnje od AR, identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda. Činjenica da su CR i ZR zaposlenici tužitelja nije utjecala na zaključak suda da su objektivni budući da u bitnom iskazuju upravo onako kako je utvrđeno i na temelju ostalih dokaza. A za napomenuti je da je sasvim razumno da tužitelj angažira svoje radnike ili kolege s kojima je u dobrim odnosima za rad na svojoj nekretnini.

13. Člankom 167. stavcima 1. i 2. ZV-a, propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, a da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

13.1. Člankom 122. stavcima 1., 2. i 3. ZV-a propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

13.2. Prema članku 124. istog Zakona, stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

13.3. Konačno, članak 123. ZV-a propisuje da se brisanje upisa može zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kad je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten, može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za žalbu, podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

14. Odredbom članka 8. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 114/2001, 100/2004, 107/2007, 152/2008, dalje ZZK) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Odredbom čl. 8. st. 3. ZZK-a propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

14.1. Odredbom članka 224. stavka 2. ZZK-a propisano je da su izvanknjižni nositelji stvarnih prava dužni do 1. siječnja 2007. pokrenuti postupak za upis stvarnih prava glede nekretnina i svih promjena na njima u zemljišnu knjigu, a što su tuženici i napravili.

15. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je zaključio da je tužitelj postupao u dobroj vjeri, u priloženom zk izvatku se jasno vidi da je prodavatelj u trenutku sklapanja ugovora bio upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik. U izvatku iz zemljišne knjige su vidljive zabilježbe potpuno irelevantne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. Nadalje, zbirka isprava jest uistinu dio zemljišne knjige, međutim, barem koliko je to utanačeno u pravnom prometu nekretnina, osobe koje planiraju sklopiti ugovor o kupoprodaji neke nekretnine uglavnom donose „čisti“ vlasnički list prije sklapanja ugovora, a ukoliko nema nekakvih spornih zabilježbi, može se zaključiti da kupac, odnosno stjecatelj postupa u dobroj vjeri, bez obveze da istražuje povijest te nekretnine u nedogled.

15.1. Međutim, uvidom u zbirku isprava, odnosno u predmetni ugovor i dodatak istome, a na temelju kojeg je naposljetku prednik tužitelja i upisan kao vlasnik predmetne nekretnine, razvidno je da, cijeneći isti, ni iz čega ne proizlazi da bi tužitelj bio nesavjestan u svom postupanju. Posebno se napominje da je žalba protiv rješenja o uknjižbi MR pravomoćno odbijena, a da tuženici nisu podnijeli brisovnu tužbu.

16. Tuženici navode da je tužitelj zasigurno znao za diobu nekretnina zaključenu između MR i ĐR, jer da je prije nego je kupio nekretninu MR, pregovarao s njegovim bratom ĐR o kupnji Matine nekretnine pa da mu je ovaj te prigode rekao o postojanju ugovora o diobi između MR i njega.

16.1. Tuženici naprijed navedene navode, osim iskazivanja VR i AR, nisu potkrijepili nikakvim dokazima. Posebno se napominje da je sam AR rekao da nije sudjelovao u ikakvim pregovorima s tužiteljem, već da su mu roditelji rekli da su upoznali PR s diobom.

16.2. Također, kontradiktorno je postupanje tuženika u konkretnom slučaju, budući da smatraju da imaju pravo na zajednički prolaz preko nekretnine tužitelja, a problemi među njima nastali su tek cca godinu dana nakon što je tužitelj kupio predmetnu nekretninu i stupio u posjed iste.

17. Istina je da u predmetnom ugovoru o diobi jasno piše da kuća i kućica na predjelu "Blato", kao i sve ostale zemlje koje nisu naprijed spomenute pripadaju MR i ĐR svakome u jednoj polovici, s tim da istočna polovica kuće i cijela mala kućica pripada ĐR, dok zapadna polovica kuće pripada MR te da istom tom linijom dijeli se i okućnica ispred te kuće, tako da MR pripada zapadna polovica, a ĐR istočna polovica, s tim da zapadni dio u južnom dijelu ostaje zajednički radi pristupa za Matinu polovicu i to do ruba tanjeg dijela ogradnog zida. Međutim, tuženici gube iz vida članak VI. istog ugovora u kojem je navedeno da „…s tim da će ukoliko je zk. stanje u cijelosti uredno napraviti posebni formalni ugovor sa svim potrebnim podacima koji su potrebni, jer stranke u tom momentu nemaju potrebne katastarske oznake, pa će identificirati te nekretnine putem vještaka mjernika.“

17.1. U dodatku navedenog ugovora jasno je naznačeno da „…po prijavnom listu dio koji pripada MR zadržava oznaku 5267/3 površine 219 m2, dok dio koji pripada ĐR ima oznaku č. z. 5267/6 površine 236 m2, a sve nekretnine su položene u KO [katastarska općina]- [adresa].“

17.2. Tuženici su u osnovnom ugovoru naveli da će napraviti posebni formalni ugovor sa svim potrebnim podacima koji su potrebni, ukoliko zemljišnoknjižno stanje bude uredno.

17.3. S obzirom da su se dogovorno podijelili oko obiteljske imovine, iako u osnovnom ugovoru tek opisno (u samom ugovoru piše da nemaju potrebne katastarske općine), nejasno je zašto pri izradi prijavnog lista nisu „izdvojili“ prolaz u zasebnu česticu budući da bi isti trebao biti zajednički, odnosno u suvlasništvu MR i ĐR, već jasno piše koja nekretnina će pripasti MR, a koja ĐR, i to s točno upisanom površinom.

18. Što se tiče činjenice da bi na južnom dijelu zida prema objektu tuženika bio ostavljen prolaz širine oko 1,20 m na kojemu se nalaze željezna vrata visine oko 1,80 m, prije svega, za naglasiti je da je nesporno da je došlo do fizičkog obračuna između tužitelja i tuženika AR, a što je i sam tuženik potvrdio. Iako tuženik tvrdi da je to bilo prije gradnje zida, i to zbog provokacija tužitelja, prema dokazima u spisu i iskazima svjedoka, sud je stava da je ipak „otvor“ ostavljen jer je nedovršen, s obzirom da se tuženik ad.3. jasno protivio gradnji zida, a na kraju i fizički obračunao s tužiteljem i ozlijedio ga. Dakle, prema zaključku ovog suda, otvor nije ostao iz razloga što tužitelj smatra da bi tu trebali prolaziti tuženici. Svi saslušani svjedoci „radnici“ su potvrdili da im je upravo tuženik AR zabranio daljnji rad. Doduše, svjedok SR nije sudjelovao neposredno u izgradnji zida, već je dovozio potreban građevinski materijal, ali i on je rekao da je vidio da su radovi prestali, a da daljnju gradnju zida brani AR.

19. Nakon održanog očevida na licu mjesta 4. rujna 2014., sud je, između ostalog, utvrdio da se „…na južnom dijelu opisanog objekta tuženika u prizemnom dijelu prema Ulici Iza Palaca nalaze vrata koja su uzdignuta iznad nivoa ulice oko 40 cm, a oko vrata je također postavljen štokovani kamen kao na istočnoj strani vrata na prijepornom dijelu nekretnine, a koja kamenja su postavljena oko vrata tuženika u nivou iznad ulice oko 80 cm… „ i „nadalje se zapaža da se u prizemnom dijelu sa sjeverne strane objekta tuženiku koji je položen istočno o predmetne nekretnine nalaze 2 vrata.“ Dakle, kroz opisana željezna vrata sa sjeverne strane objekta tuženika ulazi se u dvorište koje pripada tuženicima, a na sjevernoj strani tog dvorišta nalazi se kuća koja također pripada tuženicima.

19.1. Slijedom navedenog, prolaz za kojeg tuženici kažu da je zajednički nije jedini ulaz na nekretninu tuženika.

20. Provedenim dokazima tijekom postupka, sud je utvrdio da je tužitelj stvarni vlasnik predmetne nekretnine, odnosno da je istu stekao savjesno, a da jugoistočni dio njegove nekretnine nije zajednički s tuženicima, već u njegovom isključivom vlasništvu. Također, nije utvrđeno da bi tuženici ili netko treći kazao tužitelju da bi ĐR bio suvlasnik sporne nekretnine. To što bi tuženicima bilo tegobno ulaziti na svoju nekretninu kroz sada izgrađeni objekt na njihovoj susjednoj nekretnini kako sami navode, te je li objekt tuženika na južnom dijelu njihove susjedne nekretnine ranije bio garaža, a potom izgrađena kuća i je li se takvoj izgradnji tužitelj protivio, po mišljenju ovog suda nije značajno za ishod ovog postupka, jer se u ovom postupku ne odlučuje o mogućnosti pristupa ili nužnog prolaza tuženika na njihovu nekretninu koja je položena uz istočnu među nekretnine tužitelja. Sud nije prihvatio prijedlog tuženika da se prekine ovaj postupak do okončanja parničnog postupka, po tužbi tužitelja MR protiv ovdašnjeg tužitelja PR radi poništenja kupoprodajnog ugovora kojim je tuženik kupio prijepornu nekretninu, jer eventualnu zaštitu svojih prava tuženi mogu tražiti u propisanom postupku pred sudom neovisno od ishodu navedenog postupka.

20.1. Načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi se na stjecanje knjižnog prava na temelju valjane pravne osnove koja može biti pravna osnova za derivativno stjecanje stvarnih prava na nekretninama. Pošteni stjecatelj bit će pravno zaštićen glede stjecanja knjižnog prava jedino ako je, postupajući u dobroj vjeri, upisao svoje pravo u zemljišnu knjigu na temelju takve pravne osnove - pravnog posla.

20.2. Tuženici ustraju u nesavjesnosti tužitelja pozivajući se na ugovor o diobi i dodatak istome, a na temelju kojih isprava je tužiteljev prednik upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik. Ponovno se ističe da je odbijena žalba protiv takvog rješenja. Također, nije dostavljen nikakav dokaz niti su tuženici isticali da su podnijeli brisovnu tužbu iako su imali tu mogućnost ukoliko su smatrali da je zemljišnoknjižno stanje pogrešno. Naime, sama pretenzija tuženika na nekretninu tužitelja ne znači nužno da je ista opterećena pravom tuženika, već oni to trebaju dokazati u parničnom postupku, a što, prema stavu ovog suda, u konkretnom slučaju, nisu uspjeli.

20.3. Prema tome, provedenim dokazima sud je utvrdio da je tužitelj RR vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]- [adresa], da preko sporne nekretnine tužitelja tuženici neovlašteno prolaze i protivno volji tužitelja i istu svojataju, dakle da tuženici bespravno uznemiravaju tužitelja kao vlasnika nekretnine, pa je tužitelj bio ovlašten podnijeti ovu tužbu te je primjenom odredbi članka 167. ZV-a valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev.

20.4. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-242/2021-2 od 8. lipnja 2022. izraženo pravno shvaćanje da se načelo povjerenja u zemljišne knjige odnosi (primjenjuje) samo na derivativno stjecanje knjižnog prava, te je isto zauzeto je i u presudama toga suda poslovni broj Rev-59/2000 od 16. rujna 2003., Rev-1566/2017 od 11. lipnja 2019., Rev-x 142/2016 od 11. prosinca 2019. i Revd-1939/2020 od 9. rujna 2020.

21. Actio negatoria je vlasnička tužba kojom vlasnik štiti svoje pravo vlasništva od radnji uznemiravanja koje, bez oduzimanja posjeda, ograničavaju ili ometaju vlasništvo, osobito ako se tim radnjama očituje prisvajanje nekog prava (bilo stvarnog bilo obveznog) ili modificira postojeće pravo. Dostatno je da netko izvršava sadržaj nekog prava, a nije nužno i da ga svojata.

22. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u postupku, to su tuženici dužni temeljem odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a tužitelju nadoknaditi parniči trošak. Tužitelja kojeg je u postupku zastupao opunomoćenik u osobi odvjetnika priznato je za sastav tužbe, podneska od 3. listopada 2008. i 27. svibnja 2019. zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 24. srpnja 2013., 11. travnja 2014. , 24. srpnja 2014. , 4. rujna 2014. , 6. listopada 2015. , 9. prosinca 2015. , 30. lipnja 2016. , 10. studenog 2016. 8. lipnja 2018 (50 bodova), 12. listopada 2018., 18. prosinca 2018., 28. svibnja 2019., 10. rujna 2019, 29. listopada 2019., 4. ožujka 2020., 3. ožujka 2021., 7. srpnja 2021., 24. studenog 2021., 13. lipnja 2024., 13. ožujka 2025. po 100 bodova, a kako je vrijednost boda 2,00 eura uz obračunati PDV od 25% to troškovi zastupanja po odvjetniku iznose 5.625,00 eura. Pored toga tužitelju je priznat i zatraženi trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,17 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 5.731,17 eura koje troškove imaju platiti tuženici kako je to određeno u točki II izreke.

23. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti presuditi kao u izreci.

Imotski, 18. travnja 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. ZOU HR i Bojan Filipović, Makarska

2. odvj. Slavko Pavlović-Lučić, Makarska