Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-4038/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, Zagreb, Savska cesta 41, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Mladen Smoljan, odvjetnik u Zagrebu, Klaićeva 48, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 11. travnja 2024., u nazočnosti opunomoćenice tužiteljice i zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 18. travnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/275, URBROJ: 514-04-02- 01-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024. godine.
II. Nalaže se tužiteljici naknaditi zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 1. listopada 2024. godine protiv rješenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22- 01/275, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024. godine, kojim se odbija žalba Republike Hrvatske izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/20-006/2, URBROJ: 251-04-01/043-22-17 od 1. kolovoza 2022. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem točkom I. izreke odbija se prijedlog Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po katastru kč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 583 m2, upisana u pl. 1665 k. o. [katastarska općina]. Prema točki II. izreke svaka stranka snosi svoje troškove.
2. Tužiteljica u tužbi navodi da je uvidom u ručno vođenu knjigu zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], razvidno da je predmetna nekretnina zemljišnoknjižno tijelo A I. pod A 1., i to kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti 48 i gospodarske zgrade upisana na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 974 m2, i to nacionalizirana na temelju članka 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, a koje obuhvaća i gospodarske zgrade koje se sada nalaze na novoformiranoj predmetnoj čestici 1836/3 k. o. [katastarska općina], a bile su sastavni dio zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Stoga zaključak prvostupanjskog javnopravnog tijela i drugostupanjskog javnopravnog tijela da je rješenjem NO Općine Maksimir KN-497 od 30. siječnja 1960. godine nacionalizirana samo zgrada, je netočno. Naime, člankom 34. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, nacionalizirana su sva građevinska zemljišta koja su bila izgrađena ili neizgrađena, a koja se nalaze u užem gradskom rajonu gradova i naselja gradskog karaktera. Treba istaknuti da rješenje o nacionalizaciji NO Općine Maksimir nije doneseno na temelju članka 58. Zakona o nacionalizaciji, kojim rješenjem se utvrđuje građevinsko zemljište koje nije nacionalizirano zajedno sa zgradama, jer na temelju takvog rješenja tada nadležni kotarski sud će izvršiti zemljišnoknjižni upis građevinskog zemljišta kao društveno vlasništvo, a što u ovom predmetu nije slučaj. Drugostupanjsko javnopravno tijelo smatra da je pogrešno proveden upis nacionalizacije na temelju rješenja o nacionalizaciji na cijeloj zkč. br. [katastarska čestica] kuća, popisni broj 2966, dvorište i vrt, [adresa] i gospodarska zgrada površine 974 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je netočno, jer su na temelju članka 34. Zakona o nacionalizaciji sva građevinska zemljišta bila izgrađena ili neizgrađena u užem gradskom rajonu gradova i naselja gradskog karaktera, bila nacionalizirana po sili zakona. Također treba istaknuti da su tvrdnje tužitelja točne, budući da je tek 2011. godine izrađen prijavni list RN-1867/2011 k. o. [katastarska općina], kojim se izvršava dioba osnovne zkč. br. [katastarska čestica] u dvije novonastale zkč. br. [katastarska čestica], iste katastarske općine. Tumačenje tuženika da je PC zaključila kupoprodajni ugovor **.**.1980. s TC, i to za dio zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da je samim time smatrala da je to njezino vlasništvo nisu na zakonu osnovane, jer od veljače 1968. nije se moglo raspolagati zemljištem na koje je bilo upisano društveno vlasništvo, što je u ovom predmetu slučaj. Nadalje, tuženik navodi da u rješenju nisu navedeni pomoćni objekti, ne znači da nije nacionalizirano i izgrađeno građevinsko zemljište tim više što u ručno vođenoj knjizi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod opisa nekretnine navodi se vrt i dvorište i gospodarske zgrade.
3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/275, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024. godine.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev.
5. U svom odgovoru na tužbu zainteresirana osoba protivi se svim navodima tužbe, kojima tužiteljica osporava rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-942-01/22-01/275, URBROJ: 514- 04-02-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024. godine, kao i neosnovanim tvrdnjama tužiteljice da se rješenje tuženika temelji na pogrešnoj primjeni odredbi materijalnog prava. Iz navedenog rješenja dakle proizlazi da je nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada, te je u skladu sa člankom 36. stavkom 2. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta faktično nacionalizirano samo zemljište koje pokriva zgrada i služi za redovnu upotrebu zgrade (građevinsko izgrađeno zemljište), a ostali dio zemljišta (neizgrađeno zemljište) izdvaja se u posebnu parcelu i ostaje u posjedu vlasnika sve dok ga na osnovi rješenja općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi radi izgradnje ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova. U vezi sa navedenim zainteresirana osoba ukazuje kako je u postupku nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] koja je u upotrebi od 1975. godine evidentirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (po staroj izmjeri kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) korisnika PC iz [adresa], što proizlazi iz rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Broj: Z-16813/2020, Z-65413/17 od 24. travnja 2020. godine i dokumentacije na koju to rješenje ukazuje, te se kao bitno navodi da PC nikada nije deposedirana sa predmetne nekretnine, te je ostala u njezinom posjedu. Parcelacija zemljišta formalno u vezi sa navedenim nije izvršena, međutim iz dokumentacije pribavljene u postupku pred prvostupanjskim tijelom vidljivo je da je dio nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izdvojen u posebnu česticu i da je korisnik iste nekretnine bila PC prednica zainteresirane osobe. Dana 1. listopada 1980. godine zainteresirana osoba je od PC kao nasljednice JC kupila predmetnu nekretninu, platila porez na promet nekretnina i stupila u njezin faktični neposredni posjed i dijelom na istoj nekretnini izgradila objekte. Nadalje, zainteresirana osoba opetovano ukazuje da je njezino pravo vlasništva utvrđeno i upisano u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku, koji se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel vodio pod Brojem: Z-65413/2017, te je dana 24. travnja 2020. doneseno rješenje kojim je usvojena prijava zainteresirane osobe i dopušten upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, te je istovremeno odbijena prijava Republike Hrvatske koja je upućena svoje navodno pravo ostvarivati u parnici tužbom za ispravak. Dakle, zainteresirana osoba je svojedobno u sudskom postupku ishodila upis svoga prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za što je morala dokazati sve pretpostavke, te je u tom postupku radi zaštite svojih prava i interesa sudjelovala Republika Hrvatska i njezin prigovor nije prihvaćen, nakon čega Republika Hrvatska nije pokrenula odgovarajući postupak na koji je bila upućena od strane suda i koji postupak predstavlja određenu pravnu zaštitu, ukoliko je Republika Hrvatska smatrala da upis prava vlasništva u korist zainteresirane osobe nije na zakonu utemeljen. U takvoj situaciji, kada je upis prava vlasništva izvršen u postupku pred redovnim sudom koji je nadležan za vođenje zemljišnih knjiga, i u kojem je svrha i cilj usklađenje stanja u zemljišnim knjigama sa stvarnim vlasničkim stanjem, i u kojem postupku je sudjelovala Republika Hrvatska sasvim je jasno da nema mjesta vođenju upravnog postupka, niti je u takvoj situaciji pred upravnim tijelima uopće moguće raspravljati o vlasništvu predmetne nekretnine temeljem članka 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
7. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/20-006/2, URBROJ: 251-04-01/043- 22-17 od 1. kolovoza 2022. godine (stranica 4-9 spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/22-01/275, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-02 od 11. srpnja 2024. godine (stranica 13-18 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, Poslovni broj: Z-16813/2020-25, Ozn. Z-65413/17 od 24. travnja 2020. godine (stranica 34-39 spisa), zapisnik od 3. ožujka 2022. godine i 7. rujna 2021. godine, zapisnik o očevidu od 7. svibnja 2021. godine, zapisnik od 4. ožujka 2020. godine, te prijedlog tužiteljice od 4. veljače 2020. godine za donošenje rješenja kojim će se utvrditi vlasništvo RH na nekretnini u [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
8. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 11. srpnja 2024. godine, kojim se odbija žalba Republike Hrvatske izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-02/20-006/2, URBROJ: 251-04-01/043- 22-17 od 1. kolovoza 2022. godine, kao neosnovana. Potonjim rješenjem točkom I. izreke odbija se prijedlog Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) za utvrđenje prava vlasništva na nekretnini oznake zkč. br. [katastarska čestica], [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], po katastru kč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 583 m2, upisana u pl. 1665 k. o. [katastarska općina]. Prema točki II. izreke svaka stranka snosi svoje troškove. Naime, žaliteljica, ovdje tužiteljica u pravodobno izjavljenoj žalbi pobija označeno prvostupanjsko rješenje zbog pogrešno utvrđenih činjenica i pogrešne primjene materijalnog prava. U odgovoru na žalbu zainteresirana stranka SC navodi da nisu ispunjeni uvjeti za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini, jer je riječ o nekretnini koja nije bila predmetom nacionalizacije i na kojoj je treća osoba stekla pravo vlasništva na temelju valjanog pravnog osnova, o čemu je u spis dostavljena dokumentacija, kako je to vidljivo iz pravomoćnog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, Poslovni broj: Z-16813/2020, Ozn. Z-65413/17 od 24. travnja 2020. Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, 4. veljače 2020. podnijela prijedlog za utvrđivanje prava vlasništva Republike Hrvatske na nekretnini u [adresa], koja je označena kao zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema odredbi članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi, tim Zakonom uređeni su postupak i uvjeti naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u tom Zakonu, a posebice na temelju propisa navedenih u članku 2., odnosno bez pravne osnove (članak 3.) ili na temelju konfiskacije (članak 4. Zakona). Odredbom članka 77. Zakona o naknadi propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba toga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako Zakonom nije drukčije određeno. Ujedno, potrebno je istaknuti da Republika Hrvatska nema pravni položaj prijašnjeg vlasnika, odnosno ovlaštenika naknade, na način kako su oni definirani odredbama Zakona o naknadi, već da Republika Hrvatska pod uvjetima propisanim odredbom članka 77. Zakona o naknadi stječe pravo vlasništva ex lege. Odredba članka 77. Zakona o naknadi odnosi se samo na one nekretnine kod kojih je moguć naturalni povrat, a za one glede kojih se isplaćuje naknada, ona se ne primjenjuje, jer se naknada ne može isplaćivati Republici Hrvatskoj. Iz rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Maksimir, Broj: KN-497 od 30. siječnja 1960., koje je doneseno na temelju članka 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", Broj: 52/58.) proizlazi da je danom 26. prosinca 1958., tj. danom stupanja na snagu Zakona o nacionalizaciji najamnih stambenih zgrada i građevinskog zemljišta nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa], sagrađena na zkč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao prijašnje vlasništvo ĐC, RC i JC. Iz obrazloženja istog proizlazi da je predmet nacionalizacije zgrada koja se sastoji od: 5 jednosobnih, 3 dvosobna stana i 3 poslovne prostorije, te da se ova zgrada smatra najamnom stambenom zgradom koja je nacionalizirana u smislu točke 1. članka 12. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta. Člankom 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta je propisano da postupak za utvrđenje predmeta nacionalizacije, osim za građevinska zemljišta koja nisu nacionalizirana zajedno sa zgradom, provode posebne komisije za nacionalizaciju pri općinskim narodnim odborima. Protiv rješenja komisije za nacionalizaciju pri općinskom narodnom odboru može se izjaviti žalba komisiji za nacionalizaciju pri kotarskom narodnom odboru. Iz akta o oduzimanju nekretnine, odnosno rješenja Komisije za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Maksimir, Broj: KN-497 od 30. siječnja 1960. kao nesporno proizlazi da je predmet nacionalizacije bila zgrada koja se sastoji od: 5 jednosobnih, 3 dvosobna i 3 poslovne prostorije. U ovom postupku je sporno je li predmetno građevinsko zemljište bilo nacionalizirano. Prvostupanjsko tijelo je u postupku koji je prethodio donošenju ovog pobijanog rješenja utvrdilo da je predmetna zkč. br. [katastarska čestica], [adresa] površine 583 m2, dvorište 337 m2, dvorišna zgrada površine 129 m2, dvorišna zgrada 95 m2 i pomoćna zgrada površine 22 m2 je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo SC. Iz navedenog jasno proizlazi da je predmetno zemljište sada upisano kao vlasništvo treće fizičke osobe u cijelosti, a ne kao društveno vlasništvo. Prvostupanjsko tijelo je SC uključilo u predmetni upravni postupak. Iz obrazloženja rješenja gore navedenog suda jasno proizlazi da je kupoprodajnim ugovorom od **.**.1980. PC prodala TC predmetnu nekretninu koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 595 m2, koja predstavlja dio zkč. br. [katastarska čestica]. U vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 1980. u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti broj 48 i zgrada površine 974 m2 su bile upisane u društvenom vlasništvu, a isto je bilo upisano temeljem rješenja Sekretarijata za financije NO Općine Maksimir od 31. srpnja 1959. Br. 05-N.Z.-1/1-59 i rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NO- općine Maksimir u Zagrebu od 30. siječnja 1960. Sud utvrđuje da je iz stanja zemljišne knjige u vrijeme nacionalizacije najamne stambene zgrade u [adresa] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana zkč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti broj 48 i g. zgrada površine 270,8 čhv ili 974 m2 iz čega proizlazi da gospodarska zgrada i eventualni drugi izgrađeni objekti na zkč. br. [katastarska čestica] nisu bili predmet nacionalizacije, te su činili dio nenacionaliziranog zemljišta. Navedeno upućuje na zaključak da je u zemljišnoj knjizi došlo do pogrešnog upisa kada je cijela zkč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti broj 48 i g. zgrada površine 974 m2 upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] provedbom ovosudnog rješenja Z-1733/61 uknjižena kao društveno vlasništvo. Sud je uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama od 14. prosinca 2017. utvrdio da je u postupku nove izmjere za k.o. Centar 1975. godine evidentirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 583 m2 korisnika PC, a da je kao korisnik predmetne katastarske čestice (koja odgovara novoformiranoj zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) evidentiran upravo SC. Zaključak je suda kako je predmet nacionalizacije temeljem rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NO Općine Maksimir u Zagrebu od 30. siječnja 1960. bila samo zgrada [adresa] koja danas čini zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne i eventualni objekti izgrađeni na preostalom dijelu zemljišta nekadašnje zkč. br. [katastarska čestica], pa tako i nekretnina koja je predmet ovog postupka je bila pogrešno uknjižena kao društveno vlasništvo. Pored ovakvog stanja ove konkretne upravne stvari, a s obzirom na akt o oduzimanju iz kojeg nesporno proizlazi da je samo predmet nacionalizacije bila zgrada koja se sastoji od: 5 jednosobnih, 3 dvosobna i 3 poslovne prostorije i da je predmetna nekretnina u vlasništvu treće fizičke osobe koja je istu stekla temeljem valjane pravne osnove, stajalište je ovog drugostupanjskog tijela da prijedlog Republike Hrvatske za utvrđivanjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem članka 77. Zakona o naknadi nije osnovan, jer predmetno zemljište nije ni bilo nacionalizirano, a i da jest bilo nacionalizirano ne bi se moglo utvrditi pravo vlasništva Republike Hrvatske, jer je ovdje riječ o iznimci od naturalnog povrata propisanoj člankom 52. Zakona o naknadi.
9. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije osnovan prijedlog Republike Hrvatske za utvrđivanjem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem članka 77. Zakona o naknadi. Naime, tužiteljica je podnijela prijedlog prvostupanjskom upravnom tijelu dana 4. veljače 2020. godine za donošenje rješenja kojim će se utvrditi vlasništvo Republike Hrvatske na nekretnini u [adresa], upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da je tužiteljica na zapisnik od 3. ožujka 2022. godine iskazala da ostaje kod prijedloga za utvrđenje prava vlasništva Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini kako je danas upisana u Zemljišnoj knjizi. Za Grad Zagreb je na isti zapisnik opunomoćenik iskazao: "Obzirom da su na predmetnu nekretninu stečena prava trećih osoba, predlažemo donijeti odluku sukladno stanju spisa". Pri tome je potrebito naznačiti da je u vrijeme nacionalizacije u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] bila upisana nekretnina, koja se sastoji od zkč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti broj 48 i g. zgrada površine 270,8 čhv ili 974 m2 u društvenom vlasništvu, a stoga što je Komisija za nacionalizaciju pri Narodnom odboru Općine Maksimir u Zagrebu donijela temeljem članka 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", broj: 52/58.) rješenje Broj: KN-497 od 30. siječnja 1960. godine. Tako je s danom 26. prosinca 1958. godine nacionalizirana i postala društveno vlasništvo najamna stambena zgrada u [adresa] sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ranije vlasništvo UC, Julije i JC iz [adresa]. Sud smatra da je predmetnim rješenjem nacionalizirano i predmetno zemljište, budući da članak 54. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta propisuje da postupak za utvrđenje predmeta nacionalizacije, osim za građevinska zemljišta koja nisu nacionalizirana zajedno s zgradom, provode posebne komisije za nacionalizaciju pri općinskim narodnim odborima. Naime, prema članku 58. stavku 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskih zemljišta rješenje o utvrđenju nacionalizacije građevinskog zemljišta, koje nije nacionalizirano zajedno sa zgradom donosi, na osnovu odluke kotarskog narodnog odbora o utvrđenju užeg građevinskog rajona, organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija. Nadalje, u postupku, Poslovni broj: Z- 49164/2015, predmet kojeg je bilo povezivanje zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za zgradu u [adresa], određena je provedba prijavnog lista br. RN-250/17 k. o. [katastarska općina] od 17. kolovoza 2017. godine, kojim su od nekadašnje zkč. br. [katastarska čestica] kuća popisni broj 2966, dvorište i vrt u Maksimirskoj cesti broj 48 i g. zgrada površine 270,8 čhv ili 974 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nastale zkč. br. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 48 (222 m2), [adresa] i dvorište (142 m2), ukupne površine 371 m2, zkč. br. [katastarska čestica] dvorište (8 m2), [adresa] i zkč. br. [katastarska čestica] dvorište (595 m2), te su zkč. br. [katastarska čestica] otpisane u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] otpisana je iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] temeljem rješenja Z- 16813/2020 u novi zk. ul. br. [broj ZK uloška] iste k. o. [katastarska općina] naglasiti da iz prvostupanjskog rješenja od 1. kolovoza 2022. godine proizlazi da je uvidom u evidenciju o podnesenim zahtjevima za povrat oduzete imovine utvrđeno da se zahtjevi za povrat oduzete imovine odnose na poslovne prostore u prizemlju ulične zgrade, [adresa], odnosno na zahtjev za naknadu oduzetih pokretnina koje su se nalazile u poslovnom prostoru u [adresa]. Osim toga, predmetna zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi predstavlja ograđeno dvorište u dvorišnom dijelu zgrade [adresa], s time da predmetna čestica u naravi predstavlja ograđeno dvorište sa sagrađenim prizemnim objektima, a u trenutku nacionalizacije na toj čestici je bila izgrađena gospodarska zgrada, pa se radilo o izgrađenom građevinskom zemljištu, a kojim je raspolagala PC kao nasljednica bivše vlasnice JC. Iz kupoprodajnog ugovora od 1. listopada 1980. godine proizlazi kako PC iz [adresa] prodaje TC iz [adresa] nekretninu, koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 595 m2 ili 162,5 čhv, a koja nekretnina predstavlja dio zkč. br. [katastarska čestica]. Stoga je isti evidentiran kao korisnik predmetne katastarske čestice, koja odgovara zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom na gore izneseno razvidno je da nema uvjeta za donošenje rješenja, kojim bi se na predmetnoj nekretnini utvrdilo vlasništvo Republike Hrvatske. Jer, iz priloženog rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela, Poslovni broj: Z-16813/2020-25, Ozn. Z-65413/17 od 24. travnja 2020. godine proizlazi da je SC stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, odnosno postojala je i predmnijeva da je predmetna nekretnina nečije vlasništvo shodno članku 362. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.
11. Sud je dosudio zainteresiranoj osobi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 11. travnja 2025. godine – 1.000,00 eura, te PDV – a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke
1. i 2. Odvjetničke tarife.
U Zagrebu 18. travnja 2025. godine
Sudac:
Ivan Levak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
Dna:
1. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, [adresa] Zagreb, Savska cesta 41
2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49
3. Odvjetnik Mladen Smoljan, [adresa] Zagreb, Klaićeva 48
4. U spis
