Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj P-1150/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Tajani Vizentin Brnabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vizentin, Brnabić & Rus j.t.d u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćnici Ani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Poldan i partneri, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane 26. veljače 2025., u nazočnosti zamjenica punomoćnika stranaka, temeljem objave od 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I-Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 1. te odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj 628-50-3850952 od 20. prosinca 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi : "Kunska protuvrijednost CHF 111.200,00 CHF (stojedanaesttisućadvjesto švicarskih franaka) po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja."

"… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…".

II-Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 16.240,68 Eur – 122.365,40 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 4,20 EUR od 01.04.2008 do isplate

na iznos od 20,48 EUR od 05.11.2008 do isplate

na iznos od 3,36 EUR od 01.12.2008 do isplate

na iznos od 25,13 EUR od 01.01.2009 do isplate

na iznos od 28,47 EUR od 01.02.2009 do isplate

na iznos od 29,98 EUR od 01.03.2009 do isplate

na iznos od 25,82 EUR od 01.04.2009 do isplate

na iznos od 26,61 EUR od 01.05.2009 do isplate

na iznos od 20,24 EUR od 01.06.2009 do isplate

na iznos od 15,55 EUR od 01.07.2009 do isplate

na iznos od 16,80 EUR od 01.08.2009 do isplate

na iznos od 19,27 EUR od 01.09.2009 do isplate

na iznos od 19,06 EUR od 01.10.2009 do isplate

na iznos od 16,56 EUR od 01.11.2009 do isplate

na iznos od 21,25 EUR od 01.12.2009 do isplate

na iznos od 25,01 EUR od 01.01.2010 do isplate

na iznos od 30,36 EUR od 01.02.2010 do isplate

na iznos od 29,13 EUR od 01.03.2010 do isplate

na iznos od 36,39 EUR od 01.04.2010 do isplate

na iznos od 35,01 EUR od 01.05.2010 do isplate

na iznos od 37,69 EUR od 01.06.2010 do isplate

na iznos od 60,93 EUR od 01.07.2010 do isplate

na iznos od 56,14 EUR od 01.08.2010 do isplate

na iznos od 65,31 EUR od 01.09.2010 do isplate

na iznos od 60,65 EUR od 01.10.2010 do isplate

na iznos od 53,16 EUR od 01.11.2010 do isplate

na iznos od 68,97 EUR od 01.12.2010 do isplate

na iznos od 89,09 EUR od 01.01.2011 do isplate

na iznos od 74,84 EUR od 01.02.2011 do isplate

na iznos od 79,84 EUR od 01.03.2011 do isplate

na iznos od 73,48 EUR od 01.04.2011 do isplate

na iznos od 74,63 EUR od 01.05.2011 do isplate

na iznos od 101,59 EUR od 01.06.2011 do isplate

na iznos od 99,40 EUR od 01.07.2011 do isplate

na iznos od 120,89 EUR od 01.08.2011 do isplate

na iznos od 109,85 EUR od 01.09.2011 do isplate

na iznos od 97,77 EUR od 01.10.2011 do isplate

na iznos od 96,47 EUR od 01.11.2011 do isplate

na iznos od 95,54 EUR od 01.12.2011 do isplate

na iznos od 101,30 EUR od 01.01.2012 do isplate

na iznos od 106,33 EUR od 01.02.2012 do isplate

na iznos od 107,00 EUR od 01.03.2012 do isplate

na iznos od 142,96 EUR od 01.04.2012 do isplate

na iznos od 146,20 EUR od 01.05.2012 do isplate

na iznos od 148,42 EUR od 01.06.2012 do isplate

na iznos od 144,69 EUR od 01.07.2012 do isplate

na iznos od 145,67 EUR od 01.08.2012 do isplate

na iznos od 142,87 EUR od 01.09.2012 do isplate

na iznos od 136,83 EUR od 01.10.2012 do isplate

na iznos od 143,27 EUR od 10.11.2012 do isplate

na iznos od 146,36 EUR od 08.12.2012 do isplate

na iznos od 144,20 EUR od 10.01.2013 do isplate

na iznos od 132,04 EUR od 09.02.2013 do isplate

na iznos od 142,37 EUR od 12.03.2013 do isplate

na iznos od 143,27 EUR od 11.04.2013 do isplate

na iznos od 139,22 EUR od 22.05.2013 do isplate

na iznos od 126,63 EUR od 20.06.2013 do isplate

na iznos od 126,31 EUR od 01.07.2013 do isplate

na iznos od 9.762,63 EUR od 04.07.2013 do isplate

na iznos od 70,53 EUR od 01.08.2013 do isplate

na iznos od 73,23 EUR od 12.09.2013 do isplate

na iznos od 76,97 EUR od 01.10.2013 do isplate

na iznos od 75,04 EUR od 01.11.2013 do isplate

na iznos od 76,41 EUR od 01.12.2013 do isplate

na iznos od 77,96 EUR od 01.01.2014 do isplate

na iznos od 67,96 EUR od 01.02.2014 do isplate

na iznos od 69,72 EUR od 01.03.2014 do isplate

na iznos od 69,14 EUR od 01.04.2014 do isplate

na iznos od 67,20 EUR od 01.05.2014 do isplate

na iznos od 66,58 EUR od 01.06.2014 do isplate

na iznos od 66,86 EUR od 01.07.2014 do isplate

na iznos od 69,06 EUR od 01.08.2014 do isplate

na iznos od 70,92 EUR od 01.09.2014 do isplate

na iznos od 70,53 EUR od 01.10.2014 do isplate

na iznos od 72,14 EUR od 01.11.2014 do isplate

na iznos od 73,22 EUR od 01.12.2014 do isplate

na iznos od 72,58 EUR od 01.01.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.02.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.03.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.04.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.05.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.06.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.07.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.08.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.09.2015 do isplate

na iznos od 73,46 EUR od 01.10.2015 do isplate

počam od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

III- Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 628-50- 3850952 od 20. prosinca 2006. sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi :

"…u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

IV-Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 4.540,45 Eur – 34.210,02 kn preplaćen s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 85,61 EUR od 01.02.2008 do isplate

na iznos od 85,61 EUR od 01.03.2008 do isplate

na iznos od 85,60 EUR od 01.04.2008 do isplate

na iznos od 85,60 EUR od 01.05.2008 do isplate

na iznos od 85,60 EUR od 01.06.2008 do isplate

na iznos od 85,59 EUR od 01.07.2008 do isplate

na iznos od 85,59 EUR od 01.08.2008 do isplate

na iznos od 85,59 EUR od 01.09.2008 do isplate

na iznos od 85,59 EUR od 01.10.2008 do isplate

na iznos od 85,59 EUR od 05.11.2008 do isplate

na iznos od 85,58 EUR od 01.12.2008 do isplate

na iznos od 85,58 EUR od 01.01.2009 do isplate

na iznos od 85,58 EUR od 01.02.2009 do isplate

na iznos od 85,58 EUR od 01.03.2009 do isplate

na iznos od 85,57 EUR od 01.04.2009 do isplate

na iznos od 85,57 EUR od 01.05.2009 do isplate

na iznos od 85,57 EUR od 01.06.2009 do isplate

na iznos od 85,56 EUR od 01.07.2009 do isplate

na iznos od 85,56 EUR od 01.08.2009 do isplate

na iznos od 85,56 EUR od 01.09.2009 do isplate

na iznos od 85,56 EUR od 01.10.2009 do isplate

na iznos od 85,55 EUR od 01.11.2009 do isplate

na iznos od 85,55 EUR od 01.12.2009 do isplate

na iznos od 85,55 EUR od 01.01.2010 do isplate

na iznos od 85,55 EUR od 01.02.2010 do isplate

na iznos od 85,54 EUR od 01.03.2010 do isplate

na iznos od 85,53 EUR od 01.04.2010 do isplate

na iznos od 85,53 EUR od 01.05.2010 do isplate

na iznos od 85,53 EUR od 01.06.2010 do isplate

na iznos od 85,53 EUR od 01.07.2010 do isplate

na iznos od 85,52 EUR od 01.08.2010 do isplate

na iznos od 59,93 EUR od 01.09.2010 do isplate

na iznos od 59,93 EUR od 01.10.2010 do isplate

na iznos od 59,93 EUR od 01.11.2010 do isplate

na iznos od 59,92 EUR od 01.12.2010 do isplate

na iznos od 59,92 EUR od 01.01.2011 do isplate

na iznos od 59,91 EUR od 01.02.2011 do isplate

na iznos od 59,91 EUR od 01.03.2011 do isplate

na iznos od 59,90 EUR od 01.04.2011 do isplate

na iznos od 59,89 EUR od 01.05.2011 do isplate

na iznos od 59,89 EUR od 01.06.2011 do isplate

na iznos od 45,69 EUR od 01.07.2011 do isplate

na iznos od 45,69 EUR od 01.08.2011 do isplate

na iznos od 45,68 EUR od 01.09.2011 do isplate

na iznos od 45,68 EUR od 01.10.2011 do isplate

na iznos od 45,67 EUR od 01.11.2011 do isplate

na iznos od 45,67 EUR od 01.12.2011 do isplate

na iznos od 45,66 EUR od 01.01.2012 do isplate

na iznos od 45,66 EUR od 01.02.2012 do isplate

na iznos od 45,65 EUR od 01.03.2012 do isplate

na iznos od 45,64 EUR od 01.04.2012 do isplate

na iznos od 45,61 EUR od 01.05.2012 do isplate

na iznos od 45,58 EUR od 01.06.2012 do isplate

na iznos od 45,55 EUR od 01.07.2012 do isplate

na iznos od 45,52 EUR od 01.08.2012 do isplate

na iznos od 45,49 EUR od 01.09.2012 do isplate

na iznos od 45,45 EUR od 01.10.2012 do isplate

na iznos od 45,41 EUR od 10.11.2012 do isplate

na iznos od 45,38 EUR od 08.12.2012 do isplate

na iznos od 45,35 EUR od 10.01.2013 do isplate

na iznos od 45,32 EUR od 09.02.2013 do isplate

na iznos od 45,28 EUR od 12.03.2013 do isplate

na iznos od 45,24 EUR od 11.04.2013 do isplate

na iznos od 45,20 EUR od 22.05.2013 do isplate

na iznos od 45,17 EUR od 20.06.2013 do isplate

na iznos od 45,13 EUR od 01.07.2013 do isplate

na iznos od 1,34 EUR od 04.07.2013 do isplate

na iznos od 25,05 EUR od 01.08.2013 do isplate

na iznos od 25,03 EUR od 12.09.2013 do isplate

na iznos od 25,01 EUR od 01.10.2013 do isplate

na iznos od 24,99 EUR od 01.11.2013 do isplate

na iznos od 24,97 EUR od 01.12.2013 do isplate

na iznos od 24,94 EUR od 01.01.2014 do isplate

počam od 01.01.2008. do 30.06.2011. godine po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. do 31.12.2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 01.01.2016. do 30.06.2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 01.07.2016. do 31.12.2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 01.01.2017. do 30.06.2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 01.07.2017. do 31.12.2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 01.01.2018. do 30.06.2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 01.07.2018. do 31.12.2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 01.01.2019. pa do isplate po stopi od 6,54% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V-Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.753,96 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi, izjavljenoj 30. svibnja 2019., navodi da je 20. prosinca 2006. sklopila s tuženikom Ugovor o kreditu broj 628-50-3850952, u svojstvu Korisnika kredita, kao stambeni kredit, uz valutnu klauzulu, u iznosu od 111.200,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja.

2.U članku 2. Ugovora ugovorena je kamatna stopa od 3,95% godišnje, a njime je i utvrđeno da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

3.Prilikom sklapanja Ugovora o kreditu, tužiteljici nije uručena nikakva daljnja dokumentacija – Opći uvjeti banke ili odluke o načinu obračuna kamatne stope.

4.Tužiteljica smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu provrijeđena njezina prava kao potrošača. Tuženik je koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Cjelokupno ponašanje tuženika da je predstavljalo nepoštenu poslovnu praksu.

5.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.

6.Tužiteljica navodi kako je ugovaranje valutne klauzule dopušteno člankom 22. Zakona o obveznim odnosima Na sporni pravni posao primjenjuje se i Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, s kasnijim izmjenama). Tužiteljica se poziva na odredbe članaka 81. – 88. koje određuju pojmove nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.

7.Odredbe članaka 1. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu da su nepoštene odredbe, obzirom da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u CHF tuženik propustio tužiteljicu u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Svrha valutne klauzule kao zaštitne klauzule je u tome da djeluje u situaciji kada se promijeni vrijednost novca – kune – naznačene na novčaincama (nominalna vrijednost) u odnosu na stvarnu kupovnu moć novca – kune – kao mjerila njegove vrijednosti.

8.Banka kao trgovac raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužiteljica kao potrošač nije imala mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog prostekle. Dapače, banka je sporni kreditni proizvod s valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji te je tužiteljica, postupajući s povjerenjem prema kreditnoj instituciji, prihvatila tako prezentirane činjenice kao točne.

9.Nadalje navodi da tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, tako da tužiteljica nije imala na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji te je i na taj način uvjerena da pristaje na valutnu klauzulu u valuti za koju se kasnije, suprotno uvjeravanjima tuženika, pokazala kao rizičnija. Tuženik je svoje kreditne proizvode prikazao kao gotove, unaprijed pripremljene i nije ostavio mogućnost pregovora o pojedinačnim ugovornim odredbama.

10.Tužiteljica navodi da joj je tuženik bio dužan, u pisanom obliku, dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potršač donio informiranu odluku. Također joj je tuženik trebao pružiti odgovarajuća objašnjenja koja bi joj omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njezinim potrebama i financijskoj situaciji te joj pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje mogu imati na nju. Svi ti podaci trebali su biti sadržani u ugovoru o kreditu. Tužiteljica u trenutku sklapanja Ugovor o kreditu nije raspolagala svim informacijama potrebnim za donošenje informirane odluke.

11.Tužiteljica se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda posl.br. Pž- 6632/2017.

12.Nadalje, tužiteljica smatra da je primjena valutne klauzule u CHF nepoštena i nedopuštena, jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro, dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena, a o kojoj mogućnosti tužiteljica nije unaprijed upozorena, što joj direktno uzrokuje štetu. Tuženik je na štetu tužiteljice stekao nezakonitu korist u vidu ekstra profita. U izračunu dostavljenom uz tužbu iskazana je razlika plaćenog iznosa u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos kredita, koja je nastala zbog primjene valutne klauzule u CHF, a koja iznosi 40.518,61 kn.

13.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pa da se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužiteljica nije imala nikakvog utjecaja na njihov sadržaj, kao ni nitko od klijenata banke. Odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna. Visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Kamata je mijenjana jednostranom odlukom tuženika, bez traženja suglasnosti tužiteljice, te je kamata postala promjenjiv element na koji tužiteljica nije mogla utjecati. Odredba ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te nije uočljiva prosječnom potrošaču i ne daje dovoljno točne i razumljive kriterije na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog odnosa proizlaze. Tuženik je kao financijska institucija trebao uvažavati interese potrošača. Ugovaranjem predmetne odredbe i podizanjem kamatne stope tužiteljica je stavljena u neravnopravan položaj te je ista odredba suprotna načelu savjsnosti i poštenja. Također, činidba u pogledu kamatne stope ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, tuženika, što je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu tužiteljice.

14.Tužiteljica se poziva na utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014., posl.br. Pž-7129/13, na odluku Vrhovnog suda RH Revt-249/14 i presudu Europskog suda C-26/13 od 30. travnja 2014. Ista da je preplatila iznos od 40.018,71 kn.

15.Dana 17. veljače 2016. tužiteljica je s tuženikom sklopila Dodatak broj Konv-01/2016, sukladno izmjenama i dopunama ZPK-a, s učincima od 30. rujna 2015. Tužiteljici je istim izmijenjena obveza preuzeta osnovnim Ugovorom na način da valuta ugovora više nije CHF, nego EUR. Novoutvrđena obveza tužiteljice, odnosno stanje glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. iznosila je 26.861,18 eur, a imala je i preplatu. Utvrđenje ništetnosti odredeba o valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi ne zastarijeva niti ništetne odredbe mogu potpisom aneksa konvalidirati. Konverzija predmetnog kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi budući se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Stoga i dalje postoji pravni interes tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora i prava koja iz te ništetnosti proizlaze.

16.Tužiteljica potražuje razlike koje su joj do dana izvršene konverzije nastale uslijed primjene nezakonitih odredbi, točnije, razliku nastalu nezakonitom promjenom kamatne stope i sada već pravomoćno utvrđene nezakonite primjene valute u CHF, a ovo sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose do dana konverzije. Navedena preplata nastala je kao posljedica usporedbe simuliranog EUR kredita od početka ugovorne obveze i uplata po postojećem CHF kreditu, iz koje proizlazi da je obveza tužiteljice po CHF kreditu bila za taj iznos veća u odnosu na EUR kredit do dana konverzije 30. rujna 2015. Ovo je iznos za koji je tužiteljičina obveza po Euro kreditu od dana primjene konverzije umanjivana za pola anuiteta dok se ista nije u potpunosti iskoristila te ista nema veze s predmetnim utuženjem.

17.Iz dostavljenog obračuna razlika nastalih kao posljedica ništetnih odredaba ugovora da je jasno vidljivo da tužiteljica nije bila obeštećena konverzijom. Tim više što je provedenom konverzijom u usporedbi sa simuliranim EUR kreditom stavljen postojeći CHF kredit, kao da je isti u cijelosti valjan.

18.Konačno, tužiteljica potražuje iznose dobivene izračunom nastalih razlika uslijed primjene nezakonitih odredaba o načinu promjene kamatne stope i valute, a koje nisu obuhvaćene konverzijom, kao i razliku u glavnici nastalu pogrešnim obračunom preostale obveze.

19.Tužbenim zahtjevom, konačno postavljenim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica predlaže kao što je odlučeno u izreci presude.

20.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da su tužiteljica i tuženik dana 20. prosinca 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj 628-50-3850952, solemniziran po javnom bilježniku Darku Paraviću iz Rijeke, pod br. OU-173/07. Nesporno je i da su stranke 17. veljače 2016. zaključile Dodatak broj KONV-01/2016 temeljem odredaba članaka 19.a do 19.i Zakona o potrošačkom kreditiranju čime je provedena konverzija kredita ugovorenog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kunski kredit s valutnom klauzulom u EUR.

21.Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu. Tuženik ističe da se taj postupak vodio radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. Sudovi nisu utvrđivali činjenice o kojima ovisi eventualno utvrđenje ništetnosti u odnosu na pojedine potrošače odnosno pojedinačne ugovore o kreditu već su sudovi na apstraktnoj razini utvrđivali jesu li valutne klauzule i klauzule o promjenjivim kamatnim stopama nepoštene i ništetne.

22.Na tužiteljici je teret dokaza da su sporne ugovorne odredbe ništetne jer takvo utvrđenje notorno ne proizlazi iz citiranih presuda u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava.

23.Tuženik navodi da je odredba o valutnoj klauzuli sadržana u članku 1. i 7. Ugovora jasna, uočljiva i razumljiva, pa tako i tužiteljici jer iz iste proizlazi da će se tužiteljici isplatiti iznos od 111.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, a koji kredit će tužiteljica vraćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za Kreditora za CHF. Tužiteljici je već u samoj odredbi ugovora obrazloženo te da joj je moralo biti jasno da visina anuiteta ovisi o srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća budući je tako izričito ugovoreno. I prije i prilikom zaključenja ugovora tužiteljici da su obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz valutu CHF, a koji da su bili i općepoznati.

24.Nadalje, ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika koji da je solemnizacijom potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te odražava njihovu pravu volju.

25.Tuženik ističe da je tužiteljici bilo poznato, odnosno nije joj moglo ostati nepoznato, da su sve valute podložne promjenama te da će se shodno tome mijenjati i troškovi kredita. Sporna odredba da je bila jasna, razumljiva i lako uočljiva pa da slijedom toga nije dopušteno ocjenjivati njezinu nepoštenost sukladno članku 99. ZZP-a.

26.Nadalje, kod tuženika da je uvijek moguće pojedinačno pregovaranje o valutnoj klauzuli jer tuženik nudi više opcija, a klijent, ovisno o svojoj kreditnoj sposobnosti, bira jednu od ponuđenih opcija. Tužiteljica je odabrala kredit s valutnom klauzulom u CHF. Valutna klauzula da ne uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a nije niti suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Valutna klauzula ugovorena je kao dvostrana klauzula koja prati kretanje valute CHF u odnosu na hrvatsku kunu. Tužiteljica je zbog povećanja vrijednosti valute CHF u odnosu na kunu bila dužna vratiti povećane iznose anuiteta u odnosu na početno utvrđen otplatni plan, no isto tako, u slučaju smanjenja vrijednosti valute bila bi dužna vratiti smanjene iznose anuiteta u odnosu na početno utvrđen otplatni plan, a što je bitno za ocjenu postojanja ravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana. Povećanje vrijednosti CHF u odnosu na ostale svjetske valute nije se mogla predvidjeti u trenutku zaključenja Ugovora, a uzrok tome se ne nalazi u postupanju tuženika niti je isti ostvario ikakav dodatni profit. Ukazuje se i na članak 9. Ugovora o kreditu.

27.Tuženik navodi da je tužiteljica postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja kada je prvo zaključila ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, a zatim od zaključenja ugovora 2006. do konverzije na temelju zakona (2016.g.) nije tražila konverziju kredita iako je na to imala pravo te tek sad podnosi tužbu tražeći utvrđenje ništetnosti.

28.U odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi, tuženik navodi da je ista jasna, razumljiva i lako uočljiva, a nalazi se u članku 2. Ugovora. Tuženik je tužiteljici objasnio posljedice ugovaranja iste, a tužiteljica je kao informiran, razumno pažljiv i razborit potrošač mogla shvatiti značenje promjenjivosti kamatne stope. Odredbom članaka 2. i 10. Ugovora, tužiteljica je pristala da se na sve što nije regulirano Ugovorom, primjenjuju opći akti banke i na njoj da je teret dokaza da su u konkretnom slučaju nepoštene i ništetne odredbe Odluka banke kao i drugih općih akata banke temeljem kojih je mijenjana visina kamatne stope. Tuženik da je svoje odluke donosio pošteno i savjesno, o promjenama je tužiteljicu obavještavao i ista nije nikada imala prigovora. Tuženik je visinu kamatnih stopa određivao u ovisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Tuženik je postupio sukladno izmijenjenoj odredbi članka 11.a st.5. ZPK (NN 143/13) te je smanjio kamatnu stopu na način da je od 1. siječnja 2014. iznosila 3,23%.

29.Tuženik navodi da je tužiteljica, kao razumno, dobro informiran, razumno pažljiv i oprezan potrošač, mogla razumjeti i shvatiti značenje i promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a čiji uvjeti su joj obrazloženi prilikom zaključenja ugovora o kreditu. Ona da je svjesno preuzela rizik povećanja kamatne stope, koja je kasnije mogla biti manja ili veća, sukladno parametrima prema kojima se ona određuje. Svjesno da je preuzela i rizik promjene tečaja koji je kasnije mogao biti manji ili veći.

30.Vezano za konverziju, tuženik navodi da je izračun izradio sukladno odredbama članaka 19.a – 19.j. Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tužiteljica nije morala pristati na konverziju. Tuženik je imao zakonsku obavezu ponuditi konverziju, koju tužiteljica nije bila obvezna prihvatiti. Dostavljen joj je izračun prije zaključenja Dodatka na koji nije isticala nikakve primjedbe te je na isti pristala.

31.Tuženik osporava pravo tužiteljice na potraživanje bilo kakve isplate. Konverzijom je tužiteljici umanjena neotplaćena glavnica za 24. 198,35 eur. Sve uplate izvršene tijekom trajanja ugovora za potrebe konverzije preračunate su u protuvrijednost eur po srednjem tečaju na dan uplate te su primljenim uplatama podmirene mjesečne obveze po novom otplatnom planu.

32.Tuženik osporava da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile ništetne. Potrošači koji su proveli konverziju da ne mogu osnovano tražiti nikakvu isplatu glede uplata s osnove promjene tečaaja valute ili promjene visine kamatne stope po osnovnom ugovoru kada su sve uplate sporazumno uračunate u konverziji prema uvjetima za kredit u Eur. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, osporava i zahtjev za zateznu kamatu.

33.Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva te potražuje naknadu parničnih troškova.

34.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 628-50-3850952 od 20. prosinca 2006., u Dodatak broj KONV-01/2016 od 17. veljače 2016., u Otplatni plan, u obavijesti banke o promjenama kamatnih stopa, u prijepis knjigovodstvene kartice, u zahtjev za kredit, saslušanjem svjedoka AP, osobnim saslušanjem tužiteljice,financijskim vještačenjem po Marimar-Fin d.o.o. Rijeka, uvidom u nalaz i mišljenje vještaka.

35.Provedenim dokazima utvrđeno je da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu br. 628-50-3850952 od 20. prosinca 2006., sa slijedećim osnovnim i relevantnim odredbama :

-U članku 1. ugovoren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 111.200,00 CHF po srednjem tečaju za CHF banke tuženika na dan korištenja kredita.

-U članku 2. ugovorena je redovna kamata od 3,95% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

-U članku 4. ugovoren je rok otplate od 360 mjeseci.

-U članku 7. ugovoreno je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji Kreditor uručuje Korisniku po isplati kredita.

36.Banka je sačinila Otplatni plan, a vještak je imao na uvidu kompletnu kreditnu dokumentaciju, o čemu će se nastavno navesti.

37.Stranke su 17. veljače 2016. sklopile i Dodatak broj KONV-01/2016 rečenom ugovoru o kreditu, kojim su ugovorile uvjete za provedbu konverzije kredita u kunski kredit s valutnom klauzulom u Eur. Iznos preostale neotplaćene glavnice kredita, nakon provedene konverzije, na dan 30. rujna 2015. iznosi 26.861,18 Eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan dospijeća.

38.Svjedok AP, zaposlenik tuženika, izjavio je da se osobe tužiteljice ne sjeća kao stranke. Za svaki novi proizvod banka je izdavala i izdaje upute. Sukladno tome oni daju informacije klijentima. Do 2009. banka je imala u osnovnoj ponudi kredite u Eurima, a sredinom 2004. je bila dodatna ponuda kredita u CHF te 2006. i u kunama, neko vrijeme je bilo i u USD. Ugovore u CHF nisu posebno reklamirali. Negdje 2008. su reklamirali ukupnu ponudu pa su tu bili uključeni i CHF krediti. Kada klijent dođe sa zahtjevom za kredit onda mu se prezentira kompletna ponuda banke.

39.U odnosu na kredite u CHF, u pravilu se radilo o dugoročnim stambenim kreditima, odnosno bez obzira da li se radilo o kreditu o Eurima ili CHF. Obzirom na dugoročnost i veće anuitete upozoravalo se klijente na nekakav značajan utjecaj na kućni budžet. Također su davali do znanja klijentima da su u redovnoj ponudi krediti u Eurima, što se tečaja Eura prema tečaju kune tiče, Euro je bio stabilniji, iz razloga što je HNB imala mogućnost utjecaja na tečaj, odnosno braniti tečaj intervencijama na deviznom tržištu i za razliku od Eura tečaj CHF se formira na tržištu posredno preko Eura i na taj tečaj HNB nije mogla utjecati u okvirima svojih mogućnosti. Stoga su kod ponude u CHF dodatno upozoravali na povećani rizik promjene kako tečaja i tako i kamatne stope. Uvijek imaju i reklamne letke.

40.Svjedok je u to vrijeme 2006. radio na radnom mjestu zamjenika direktora Podružnice Rijeka. Imao je neke klijente koji su tražili razgovor s njim, nije ih bilo puno, no u pravilu on nije ispred banke ugovarao kredite. On ne može znati kako je svaki pojedinačni službenik banke pregovarao s klijentom međutim postojale su striktne upute kojih su se referenti trebali držati i nisu imali razloga ne držati ih se jer su na temelju tih uputa rađene interne edukacije na nivou poslovnica ili na nivou banke. Pratile su se reakcije HNB-a čak i novinskih članaka tu su prema tome prilagođavali i dopunjavali komunikaciju s ljudima i klijentima. Ne može odgovoriti na pitanje iz kojih razloga se kao novi proizvod pojavio kredit u CHF, to nije u njegovoj nadležnosti. Kod CHF je kamatna stopa bila manja nego kod ugovora u Eurima, bila je manja, i kamatna stopa se kao i tečaj formira po pravilima na tržištu.

41.Do 2011. banka je imala Odluku o kamatnim stopama i naknadama koja je bila na raspolaganju na njenim internet stranicama ili se printala u fizičkom obliku na zahtjev klijenta. 2011. je regulator odlučio odnosno naložio da su sve banke u tu odluku morale uključiti poglavlje o načinu formiranja kamatne stope. Kamatna stopa U CHF kao i za ostale valute ovisi o cijeni financiranja, a cijena ovisi o stanju na tržištu. Tako kamatna stopa za CHF ovisi o kretanju libora, CDS-a, ovisi o premiji rizika, a s druge strane kamata u Eurima ovisi o kretanju Euribora i CDS-a. Kad bi došlo do promjene kamatnih stopa nije bilo potrebno i nisu pozivali stranke na zaključenje aneksa ugovora jer je ugovor o kreditu zaključen s promjenjivom kamatnom stopom.

42.Upozoravali su klijente na mogućnost porasta tečaja, kako za Euro tako i za CHF jer banka nije imala nikakav utjecaj na tečaj. Upozoravali su ih na one rizike s kojima su bili upoznati u to vrijeme, ali nisu mogli upozoriti na nešto što nisu znali i što nitko nije znao, a to je da će doći do poremećaja tržišta oko 2010. i da će tečaj porasti tako jako s nekih 4,5 na 6. Tada je bila ona poznata kriza s Grčkom. Korisnik kredita mogao je tijekom trajanja ugovora o kreditu konvertirati ugovor u Eure u bilo kojem trenutku jer je to bila odredba, misli, članka 9. ugovora. U startu je postojala za to naknadna, misli da je 2008. ukinuta.

43.S djelatnicima banke provođene su edukacije kako u poslovnici tako i na nivou banke. Dosta djelatnika banke pa čak i članova uprave u dizali kredite u CHF. Svjedok nije nadležan za izračun profitabilnosti banke, ali koliko zna, obzirom da je banka morala podržavati bilancu između aktive i pasive, nekako mu je teško prihvatljivo da bi na temelju pozitivnih tečajnih razlika dugoročno mogla ekstra profitirati.

44.Tužiteljica PP, osobno saslušana, izjavila je da su krediti u CHF bili reklamirani i na televiziji i na internetu, parola je bila "Mijenjamo život i poslovanje na bolje". Stoga nisu u tom smislu točni navodi svjedoka.

45.Obzirom da kao profesor nema viška primanja, roditelji su joj preminuli, te je ostala sama, namjera joj je bila prodati taj stan, podignuti kredit i otići negdje drugdje živjeti. Bila je u raznim bankama no zbog male plaće nije bila kreditno sposobna. U poslovnici tuženika u Rijeci, na Žabici, primila ju je gđa FP i ona ju je upoznala s tom akcijskom ponudom kredita. Tu je i ponovila da je njihova kamata najpovoljnija od svih, a to je tužiteljica i znala. Izračunali su i vidjeli da će moći pokriti ratu i rekla je da CHF stabilna valuta. Da je poslušala savjet roditelja koji nikada u životu nisu podigli kredit ne bi se ovo desilo. Ta gđa u banci ju je uvjerila da je to stabilna valuta i najbolja opcija. Prikupila je svu dokumentaciju i krenula u realizaciju kredita. Ponuđen joj je već napisani ugovor koji je samo potpisala. Nikada nije pregovarala o bilo kojoj odredbi niti joj je to bilo ponuđeno, osim iznosa, to je jedino što je pregovarala. To je bio stambeni kredit u iznosu u protuvrijednosti 111.200 CHF. Prve četiri rate su bile cca 1.700,00 kn, samo to je bilo normalno i nakon toga je krenulo porast kamata za 38%, tečaja za 2%, već peta rata se povećala za 65%. Rata je s 1.700,00 došla na 4.000,00 kn. Nikakve obavijesti nije dobivala od banke, već bi samo vidjela novi iznos rate. Uspijevala je to nekako plaćati do 2013. no onda je pala u ovrhu. Do tada je bila uplatila sa svim ratama 30.200,00 eura odnosno 37.250,00 CHF, po njenom izračunu. Onda je posudila 40.000,00 Eura za djelomičnu otplatu kredita, i to je plaćeno ukupno preko 70.000,00 Eura. Nastavila je plaćati, malo su joj se rate smanjile da bi se s 9. mjesecom 2015. bilo ukupno plaćeno 96.000,00 CHF, to je 81.000,00 Eura. Onda je došla konverzija gdje je bilo po izračunu došlo da je dužna još 51.000,00 Eura. Onda se to nešto smanjili, trebalo je još 27.000,00 Eura. Prihvatila je tu konverziju i digla opet u OTP-u kredit u kunama da zatvori taj od 27.000,00 Eura. Razbolila se, život joj je nula, operirala je kralježnicu.

46.Kod tuženika mogla je dignuti kredit u Eurima. Napominje da nije bila kreditno sposobna. Osobni bankar joj ni u jednom trenutku nije objašnjavao mogućnost promjene tečaja, a za kamatnu stopu da je moguće samo da će nešto malo narasti što bi joj povećalo ratu 100,00 ili 200,00 kn.

47.Njoj nikada nitko nije rekao niti objasnio da ako želi, da ima mogućnost prije one zakonske konverzije, konvertirati ugovor u Eure.

48.Nakon što su krenule ponude za konverziju od rujna 2015., banka joj je slala ponudu da preko njihove stambene štedionice zatvori kredit. Ona je banci upućivala prigovore jer joj nije štimao izračun, dobila je puno izračuna za konverziju u Eur, svaki puta različito. Na kraju je pristala na konverziju jer joj je bilo neizdrživo, bankrotirala je, nije bilo drugog rješenja.

49.Ugovor je prije potpisivanja pročitala, ali kao laik. Da je bila pametna mogla je otići odvjetniku da joj ugovor pročita i protumači, ali nije to napravila. Ne zna da li joj je kada je pročitala ugovor bilo nešto nejasno, očito nije ugovor pročitala kako treba. Znala je da su moguće promjene tečaja valuta, ali gđa FP joj je rekla da je CHF stabilna valuta. Kada je došla uvećana peta rata, nije se obratila banci u to vrijeme. Radila je, misli da se nije obratila banci do 2013. kad je bila ovrha, tada se obratila banci što da radi. No onda joj nitko nije dao nikakav savjet te je onda posudila tih 40.000,00 Eura da joj se smanji rata. Račun joj je bio u ovrsi, a ne kredit.

50.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Marimar-Fin d.o.o. u Rijeci, sa zadaćom izračunati novčane razlike nastale između iznosa više plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i one koje bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu, izračunati tečajnu razliku između svakog više plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i početno anuiteta po tečaju na dan isplate kredita te utvrditi ne samo pozitivne već i tzv. negativne razlike nastale zbog smanjenja kamatne stope ili tečaja valute i to u odnosu na svaku pojedinu uplatu.

51.Uvidom u nalaz vještaka utvrđeno je da je tužiteljica PP zaključila dana 20.12.2006. godine u svojstvu korisnika kredita s Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb (ovdje: tuženik) Ugovor o kreditu br. 628-50-3850952, a koji je solemniziran od Javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke dana 31.01.2007. godine pod posl.br. OU-173/07 (list 43-45 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka:

U čl. 1. ugovoren je iznos kredita kunske protuvrijednosti 111.200,00 CHF po srednjem tečaju banke kreditora važećem na dan korištenja.

U čl. 2. ugovorena je redovna kamatna stopa od 3,95%, godišnje, promjenjiva.

U čl. 4. ugovoren je rok otplate od 360 mjeseci.

U čl. 6. ugovoren je stambeni kredit s flexi otplatom uz poček od 6 mjeseci i pripis kamate glavnici.

U čl. 7. ugovoren je način otplate u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji kreditor uručuje korisniku kredita po isplati. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Grace period na otplatu glavnice kredita ugovara se na rok od 6 mjeseci i počinje teći od prvog dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten. Grace period je uključen u rok otplate kredita. Za vrijeme trajanja grace perioda kreditor mjesečno obračunva redovnu kamatu, koja se po isteku grace perioda pripisuje glavnici. Istekom grace perioda, kredit (glavnica i kamata) se otplaćuje u 354 mjesečnih anuiteta s time da prvi anuitet dospijeva na naplatu u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je istekao grace period, ali ne kasnije od 31.10.2007. godine.

52.U prvih pet godina otplate kredita, visina anuiteta može se mijenjati sukladno pisanom zahtjevu korisnika kredita koji uredno otplaćuje kredit s time da anuiteti ne mogu biti manji od minimalnog, niti veći od maksimalnog iznosa anuiteta utvrđenog odlukom kreditora. Kreditor će, prilikom svake odobrene promjene visine anuiteta, uručiti korisniku kredita novi otplatni plan. Nakon isteka pet godina, neotplaćeni iznos kredita (glavnica i kamata) otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima, prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita sukladno prethodnim odredbama. Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja žiro računa banke.

53.Dana 01.01.2014. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01.01.2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

54.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. godine.

55.Dana 17.02.2016. godine zaključen je Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 628-50-3850952 kojim je regulirana konverzija kredita iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (list 18-19 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za vještaka:

U čl. 3. utvrđeno je da je stanje preostalog neotplaćenog dugovanja korisnika kredita na dan 30.09.2015. godine sljedeće:

dospjelo dugovanje: 0,00 HRK, od toga glavnica 0,00 HRK, redovna kamata 0,00 HRK, zatezna kamata 0,00 HRK, troškovi i naknade 0,00 HRK, preplata 0,00 HRK preostala neotplaćena glavnica 55.823,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća

broj preostalih anuiteta prema otplatnom planu: 257

tekuće referentno razdoblje prema osnovnom ugovoru ističe dana 29.02.2016. godine.

U čl. 4. suglasno je tvrđeno da temeljem izračuna konverzije:

preostala neotplaćena glavnica kredita na dan 30.09.2015. godine prije provedbe konverzije iznosi 51.059,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća

tražbina korisnika kredita temeljem konverzije iznosi 1.520,97 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30.09.2015. godine iznosi 11.608,16 HRK

preostala neotplaćena glavnica kredita u kunama s valutnom klauzulom u EUR, nakon provedbe konverzije na dan 30.09.2015. godine iznosila bi 26.861,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

56.U čl. 5. suglasno je utvrđeno da razlika između izračunom utvrđene preostale neotplaćene glavnice prije konverzije iz čl.4 iznosi 24.198,35 EUR.

57.Usuglašeno je da nakon što se provede konverzija, novčana obveza korisnika kredita prema kreditoru u odnosu na dio glavnice kredita u visini 24.198,35 EUR prestaje, a korisnik kredita na ime preostale neotplaćene glavnice na dan 30.09.2015. godine duguje kreditoru iznos od 26.861,18 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća.

58.U čl. 7. suglasno je utvrđeno za potrebe ugovaranja način raspolaganja tražbine korisnika kredita temeljem konverzije da ukupan zbroj preostalih anuiteta na dan 30.09.2015. godine izračunat uz primjenu promjenjive kamatne stope redovne kamate iz EUR otplatnog plana, iznosi 47.694,06 EUR.

59.U čl. 8. suglasno je utvrđeno da se utvrđeni iznos tražbine korisnika kredita temeljem konverzije iz članka 4. koristi za namirenje budućih uzastopnih anuiteta po kreditu na način da se 50% anuiteta preračunatog u kune na dan dospijeća namiruje iz te tražbine sve dok se utvrđeni iznos tražbine korisnika kredita u potpunosti ne iskoristi.

60.Temeljem podataka iz dokumenta Kontrolni ispis unosa korištenja (list 20 spisa) vještak je utvrdio da je kredit isplaćen dana 05.02.2007. godine u iznosu od 111.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF.

61.Uvidom u arhivu tečajnih lista tuženika na web adresi www.rba.hr vještak je utvrdio da je primijenjen srednji tečaj na dan korištenja kredita 05.02.2007. godine iznosio 1 CHF = 4,5524930 HRK.

62.Prikaz tečajne liste tuženika br. 24 s primjenom od 03. do 05.02.2007. godine vještak daje u Tabeli br.1.

63.Kunska protuvrijednost isplaćenog kredita iznosila je 506.237,22 HRK.

64.Temeljem podataka iz dokumenta Prijepis knjigovodstvene kartice (list 31- 32 spisa) vještak je utvrdio da je po kreditu provedena flexi otplata kredita i da je po kreditu izvršena djelomična prijevremena otplata kredita dana 03.07.2013. godine.

65.Kod anuitetske flexi otplate, u prvih pet godina otplate kredita, visina anuiteta može se mijenjati sukladno zahtjevu korisnika kredita, s time da anuiteti ne mogu biti manji od minimalnog, niti veći od maksimalnog iznosa anuiteta. Minimalni iznos anuiteta utvrđuje se u visini kamate iz prvog anuiteta obračunatog po standardnoj anuitetskoj otplati uvećano za 10% glavnice iz tog anuiteta, a maksimalni anuitet ne može biti veći od iznosa anuiteta obračunatog po standardnoj anuitetskoj otplati. Nakon isteka pet godina preostala neotplaćena glavnica kredita otplaćuje se dalje u jednakim mjesečnim anuitetima (standardna anuitetska otplata) izračunatim sukladno preostalom roku otplate kredita.

66.Temeljem podataka iz dokumenta Otplatni plan (list 20-27 spisa) koji je početni otplatni plan kredita u Tabeli br. 2 vještak daje prikaz početnog otplatnog plana kredita sa simulacijom flexi otplate na način na koji je stvarno realizirana i simulacijom djelomične prijevremene otplate kredita dana 03.07.2013. godine, a sve za razdoblje do obračuna konverzije kredita temeljem ZID ZPK (NN 102/15) 30.09.2015. godine.

67.U početnom otplatnom planu razvidna je flexi otplata u prvih 54 mjeseca, te je po isteku flexi otplate vidljiv reobračun anuiteta od 55. anuiteta nadalje.

68.Tabela br. 2 sadrži Projekciji početnog otplatnog plana sa simulacijom flexi otplate i djelomične prijevremene otplate kredita.

69.Prema početnom otplatnom planu kredita sa simulacijom flexi otplate i djelomične prijevremene otplate kredita po početno ugovorenoj kamatnoj stopi za razdoblje do 30.09.2015. godine tužiteljičina obveza s osnova redovne kamate dospjela bi u iznosu od 31.018,40 CHF, glavnice 57.902,38 CHF, dok bi nedospjela glavnica kredita iznosila 55.5144,87 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti.

70.U izračunu je vještak koristio sljedeće parametre početnih uvjeta kredita: • Iznos kredita = 111.200,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti

• Početna kamatna stopa = 3,95% p.a.

• Početni tečaj = tečaj na dan isplate kredita = 1 CHF = 4,5524930 HRK.

71.Temeljem podataka iz dokumenata – dopisa tuženika – obavijesti o promjenama kamatne stope (list 28-30 spisa) i dokumenta Otplatni plan (list 63-64 spisa) koji je realizirani otplatni plan kredita vještak je utvrdio visinu primjenjivanih kamatnih stopa po kreditu i iznose obračunavanih anuiteta u valuti kredita.

72.U Tabeli br. 3 vještak daje pregled kamatnih stopa po kreditu s razdobljima njihova važenja, te iznose anuiteta u valuti kredita s vk u CHF.

73.Temeljem podataka iz dokumenta Izračun konverzije kredita (list 61-74 spisa), a koji sadrži realizirani otplatni plan kredita u Tabeli br. 4 vještak daje prikaz realiziranog otplatnog plana kredita.

74.Prema realiziranom otplatnom planu do 30.09.2015. godine tužiteljičina obveza s osnova redovne kamate iznosila je 37.840,89 CHF, glavnice 57.590,87 CHF što čini do tada dospjeli ukupan dug od 95.431,76 CHF, dok nedeospjela glavnica kredita iznosi 55.823,38 CHF, sve u kunskoj protuvrijednosti.

75.Datume plaćanja i uplaćene iznose pojedinih anuiteta u izračunu vještak je utvrdio iz dokumenta Prijepis knjigovodstvene kartice (list 31-32 spisa).

76.Uvid u tečajeve na dan dospijeća pojedinog anuiteta vještak je utvrdio uvidom u arhivu na internet stranici tuženika https://www.rba.hr/tecajna-lista/arhiva- tecajne-liste.

77.Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. godine.

78.Vještak ističe da je za predmetni kredit ugovorena naplata anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća iz čega proizlazi da je mjesečna obveza dospjela na dan dospijeća, zadnjeg dana u mjesecu obračunato po važećem srednjem tečaju na taj dan i obveza je uplate tog kunskog iznosa bez obzira da li se uplata izvršila prije ili poslije dana dospijeća pojedinog anuiteta. Ukoliko je uplata izvršena unaprijed tuženik je obračunao tečajne razlike.

79.U odnosu na provedenu konverziju kredita vještak je elemente konverzije utvrdio iz dokumenata: Dodatak Ugovoru o kreditu (list 18-19 spisa), Prijepis knjigovodstvene kartice (list 31-32 spisa), Izračun konverzije kredita (list 61-74 spisa).

80.Izračun se odnosi na razdoblje otplate kredita do obračuna konverzije 30.09.2015. godine, a tijek poslovnih događaja u izračunu prikazan je kronološkim redoslijedom po mjesecima.

81.U otplati kredita s valutnom klauzulom kunska protuvrijednost anuiteta može se promijeniti s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kredita, ukoliko je nepromijenjen rok otplate kredita. Da bi se razlučilo koliko je više ili manje plaćeno s osnova promjene kamatne stope eliminira se utjecaj promjene tečaja, i obrnuto, da bi se razlučilo koliko je plaćeno više ili manje s osnova promjene tečaja isključuje se utjecaj promjene kamatne stope na otplatu.

82.Kod kredita s valutnom klauzulom, ovdje u CHF, promjenom kamatne stope mijenja se iznos anuiteta i u anuitetu se mijenja odnos kamate i otplatne kvote. Kada kamatna stopa raste u anuitetu se otplaćuje više kamate a manje otplatne kvote u odnosu na početni otplatni plan, i obrnuto. Iz tog razloga u slučaju promjene kamatne stope i promjene tečaja valute kunska razlika anuiteta koji je uplaćen i kunskog anuiteta po početnom planu obračunat po tečaju na dan isplate kredita predstavlja zbroj razlike kamate u CHF (između plaćene i kamate po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i razlike otplatne kvote (između plaćene i otplatne kvote po početnom otplatnom planu) obračunate po tečaju na dan isplate kredita i tečajne razlike između stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan plaćanja i stvarno plaćenog anuiteta u valuti kredita obračunatog po tečaju na dan isplate kredita.

83.Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22,88/22) u pogledu dvojnog iskazivanja vrijednosti u valuti HRK i EUR vještak će informativno provesti preračunavanje novčanih iskaza vrijednosti bez naknade, primjenom fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona. Preračunavanje se vrši primjenom punoga brojčanog iznosa fiksnog tečaja konverzije te zaokruživanjem dobivenog iznosa u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja, pri čemu se dobiveni rezultat zaokružuje, i to na dvije decimale, a na temelju treće decimale.

84.Pri preračunavanju se primjenjuje se sljedeće matematičko pravilo zaokruživanja:

– ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena

– ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan.

Fiksni tečaj konverzije iznosi 7,53450 HRK za 1,00 EUR.

85.Npr. preračunati iznosi zaokružit će se na dvije decimale, u skladu s matematičkim pravilima zaokruživanja:

- ako je treća decimala manja od pet, druga decimala ostaje nepromijenjena (primjerice, 100,00 HRK = 13,27228 EUR, zaokruženo 13,27 EUR) i

- ako je treća decimala jednaka ili veća od pet, druga decimala povećava se za jedan (primjerice, 50,00 HRK = 6,63614 EUR, zaokruženo 6,64 EUR).

86.Izračun novčane razlike nastale između iznosa više plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i one koje bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu vještak daje u Tabeli br. 5.

87.Izračun tečajne razlike između svakog više plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i anuiteta po početnom tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike vještak daje u Tabeli br. 6.

88.Izračun manje plaćene kamate nastale zbog smanjenja kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i početni otplatni plan vještak daje u Tabeli br. 7.

89.Izračun negativnih tečajnih razlika anuiteta u razdoblju nižeg tečaja od početnog vještak daje u Tabeli br. 8.

90.Izračunom je vještak utvrdio novčane razlike nastale između iznosa više plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i one koje bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu kredita do 30.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 4.540,45 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 34.210,02 HRK.

91.Izračunom je vještak utvrdio tečajne razlike između svakog više plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i anuiteta po početnom tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike kredita, do 30.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 16.240,68 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 122.365,40 HRK.

92.Izračunom je vještak utvrdio manje plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope manje platila u odnosu na kamatu koju bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu kredita u razdoblju niže kamatne stope do 30.09.2015. godine u ukupnom iznosu od 418,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 3.150,55 HRK.

93.Izračunom je vještak utvrdio tečajne razlike između anuiteta koji bi bili plaćeni po početnom tečaju na dan isplate kredita i stvarno plaćenih anuiteta, odnosno negativne tečajne razlike kredita, za razdoblje do 30.09.2015. godine, u ukupnom iznosu od 71,93 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 541,96 HRK.

94.Uvidom u mišljenje vještaka utvrđeno je slijedeće :

95.Na temelju gore navedenih utvrđenja i izračuna vještaka, do obračuna konverzije kredita temeljem ZIDZPK (NN 102/15). s datumom 30.09.2015. godine,

• novčane razlike nastale između iznosa više plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom razdoblju stvarno platila tuženiku i one koje bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu kredita ukupno iznose 4.540,45 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 5, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 34.210,02 HRK

• tečajne razlike između svakog više plaćenog anuiteta po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja i anuiteta po početnom tečaju na dan isplate kredita, odnosno pozitivne tečajne razlike kredita, ukupno iznose 16.240,68 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 6, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 122.365,40 HRK

• manje plaćene kamate koju je tužiteljica po osnovi promjenjive kamatne stope manje platila u odnosu na kamatu koju bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu kredita u razdoblju niže kamatne stope ukupno iznose 418,15 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 7, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 3.150,55 HRK

• tečajne razlike između anuiteta koji bi bili plaćeni po početnom tečaju na dan isplate kredita i stvarno plaćenih anuiteta, odnosno negativne tečajne razlike kredita, ukupno iznose 71,93 EUR kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 8, a što obračunato primjenom fiksnog tečaja konverzije iznosi 541,96 HRK.

96.Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka te je sukladno istom precizirala tužbeni zahtjev.

97.Tuženik navodi da ne postoji nikakva preplata s osnove promjene tečaja i povećanja kamatne stope jer je ta navodna preplata i dalje samo uplata i uračunata za podmirenje kredita u Eur. Sve uplate (osim zateznih kamata, naknada i troškova), dakle i one koje tužiteljica smatra preplatama, korištene su za namirenje anuiteta po otplatnom planu u Eur pri čemu da je tužiteljica dovedena u jednak položaj s korisnikom kredita koji je u to isto vrijeme podignuo kredit s valutnom klauzulom u Eur. Tužiteljica je svojom voljom pristala na zaključenje Dodatka ugovoru.

98.Tužbeni zahtjev je osnovan.

99.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

100.U tom slučaju se na potraživanje tužiteljice ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17.

101.Tužbu je tužiteljica podnijela 30. svibnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.

102.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

103.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.

104.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.

105.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je Rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.

106.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.

107.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.

108.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.

109.Tužiteljica je postavila kondemnatorni zahtjev za isplatom. Ništetnost nastupa po samom zakonu i konverzija ne može osnažiti ništetne odredbe.

110.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene i time ništetne.

111.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

112.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

113.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužiteljica na iste nije imala utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.

114.Navedeno je utvrđeno i uvidom u ugovor te osobnim saslušanjem tužiteljice iz čijeg iskaza je utvrđeno da joj je banka tuženika ponudila kredit u valuti CHF kao najpovoljniju ponudu, navodeći da je CHF stabilna valuta, da je banka sastavila ugovor na čiji sadržaj ona nije imala utjecaja, da joj osobni bankar nije ništa dodatno objašnjavao o mogućnosti promjene tečaja, a za kamatnu stopu da je moguće da može malo narasti, da za kredit u Eurima nije kreditno sposobna, nisu joj obrazloženi razlozi rasta anuiteta, nije upozorena na bilo kakve rizike. Anuiteti su jako narasli.

115.Nadalje, u kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.

116.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.

117.Na konkretan slučaj odnosno predmetne ugovor sklopljen između stranaka, primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP- a).

118.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.

119.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.

120.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.

121.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.

122.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

123.Odredbe predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi, navedene u izreci, su nepoštene ugovorne odredbe. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.

124.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. To proizlazi i iz stranačkog iskaza tužiteljice, a koji je prethodno citiran.

125.Vezano za iskaz svjedoka AP, isti je bio zamjenik direktora Podružnice Rijeka, nije radio kao osobni banker. Konkretni slučaj mu nije poznat, a iskazivao je o općenitom načinu rada. Izjavio je da ne može ni znati kako je svaki pojedini službenik banke pregovarao s klijentima. Stoga njego iskaz nije relevantan za ovu parnicu.

126.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su : odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

127.Zakon o obveznim odnosima u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.

128.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana. Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača. Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope. Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana nekoliko puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.

129.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.

130.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.

131.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužiteljicu, a kako bi ista donijela razboritu i informiranu odluku.

132.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.

133.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.

134.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.

135.Iz svega navedenog proizlazi i da su ugovorne odredbe u kojima se glavnica kredita vezana uz CHF, navedene u izreci, a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštene, time i ništetne.

136.Tužiteljica u svom iskazu navodi da joj je tuženik ponudio kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a iz njenog iskaza proizlazi da nije upozorena na rizike i ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule, da je ugovor bio pripremljen i da nije imala utjecaja na njegov sadržaj.

137.Temeljem odredbe članka 323. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO), posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.

138.Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uredila i postavila nakon provedenog financijskog vještačenja, a što je i mogalo učiniti tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.

139.Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i postavila sukladno istom. Visina tužbenog zahtjeva je dakle utvrđena financijskim vještačenjem, iz kojeg su utvrđeni utuženi iznosi, odnosno tužiteljica se zahtjev za isplatu postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka, a koji je prethodno detaljno obrazložen.

140.Iz mišljenja vještaka je naime utvrđeno da, pozitivne tečajne razlike kredita ukupno iznose 16.240,68 Eur, a novčane razlike između više plaćene kamate koju je tužiteljica u utuženom razdoblju platila tuženiku I one koju bi bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope po početnom otplatnom planu ukupno iznose 4.540,45 Eur.

141.Tužiteljica je stoga navedene ukupne iznose osnovano utužila, a na utužene mjesečne iznose osnovano zahtijeva i zateznu kamatu sukladno članku 29. ZOO-a.

142.Sklapanjem Dodatka ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu u pogledu kamatne stope i valutne klauzule.

143.Dana 30. rujna 2015. donijet je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK) temeljem kojeg je pružena mogućnost korisnicima kredita konvertirati svoje kreditne obveze iz valute CHF u valutu EUR. Rečenim zakonom određena je metodologija izračuna novog iznosa kreditne obveze potrošača koja se u bitnom sastojala u tome da se od početka kredita izradi preračun iz valute CHF u valutu EUR kako bi se dobila nova glavnica kredita na dan 30. rujna 2015. u EUR po kojoj će se pro futuro plaćati kredit. Način izračuna konverzije propisan je člankom 19.c ZID ZPK, a sastojao se u tome da su se uplate potrošača po stvarnom kreditu uspoređivale s uvjetima simuliranog kredita u valuti EUR, stvarnim uplatama se zatvarao fiktivni kredit i na taj način se izradilo stanje kredita na dan 30. rujna 2015. Navedenom usporedbom potrošači su imali manjak ili višak plaćenih sredstava te im je na temelju tog stanja ponuđena mogućnost sklapanja dodataka ugovora o kreditu za daljnju otplatu kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK). Tužiteljica je potpisala dodatak ugovora. Time je osigurana istovjetnost postojećeg ugovornog odnosa.

144.Cilj ZID ZPK bio je izjednačiti korisnike kredita u CHF s korisnicima kredita u valuti EUR. Tužiteljica se nije odrekla svog potraživanja niti prava na potpuno obeštećenje, a što je i propisano odredbom članka 41. Zakona o zaštiti potrošača. Potrošač se ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti. Sukladno pravnom shvaćanju iz presude Suda EU C-452/18 (Ibercaja Banco) odricanje potrošača od zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 može biti samo ukoliko to potrošač želi i izričito iskaže (slobodno i informirano). Cilj ZID ZPK bio je prvenstveno gospodarske prirode, a to je da se olakša otplata kredita potrošačima i da ih se dovede u situaciju da od 30. rujna 2015. otplaćuju kredite na način kako ih otplaćuju potrošači koji su ugovorili kredite s valutnom klauzulom u EUR. ZID ZPK nije do 30. rujna 2015. ispravljao odredbu o kamatnoj stopi niti je propisana posebna metodologija obračuna kamata u konverziji, a niti je kredit sveden na kredit u kunama bez valute CHF. Primjenom tog propisa nije se za potrošača utvrđivao pojedinačni iznos za koji je potrošač bio oštećen po nepoštenim ugovornim odredbama, niti su utvrđivani iznosi koje je trgovac neosnovano stekao. Vrhovni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke Gos 1/2019 navodi da je cilj navedenog propisa bilo otklanjanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanje dužničke krize.

145.Konverzija dakle ima samo učinak promjene valute kredita, a ne i saniranja nevaljane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno ne i obeštećenje potrošača.

146.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u oglednom postupku broj Gos 1/2019 4. ožujka 2020. donio odluku da "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli." Ustavni sud Republike Hrvatske ZID ZPK ocijenio je usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske, te Rješenjem broj U-I- 3685/20'15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za ocjenu suglasnosti s Ustavom tog Zakona. Ustavni sud navodi da pored formalne i materijalne ustavnosti ZID ZPK ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize, te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se htio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, a niti je njome nametnut prekomjeran teret kreditinim institucijama.

147.Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku nije eksplicitno dao odgovor na pitanje obeštećenja potrošača po provedenoj konverziji. Iako ukazuje na to da presuda P ne bi bila primjenjiva iz razloga što je konverzija u Republici Hrvatskoj bila dobrovoljna, u citiranoj je presudi sud zauzeo shvaćanje o utjecaju zakonodavne intervencije na prava potrošača temeljem Direktive 93/13 na način da ona ne ukida pravo na obeštećenje potrošača i da ne može ukinuti pravo potrošača na povrat koristi koju je trgovac stekao na temelju nepoštenog ugovora odnosno nepoštenih ugovornih odredbi, a da pravo na potpuno obeštećenje nema posebnog utjecaja na karakter intervencije, da li je bila izravna ili dobrovoljna.

148.Vrhovni sud Republike Hrvatske je Rješenjem posl. br. Gos-1/2019 od 4. ožujka 2020. odgovorio na postavljeno pitanje na način da sporazum o konverziji koji je zaključen na osnovu Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Također je zauzet stav da bez obzira na sklapanje Dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja ih pripadaju, a riječ je o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

149.Prema praksi Suda Europske unije u predmetu broj C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena, već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju, niti je tuženik dokazao da je tužitelju pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke.

150.Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2018. zauzeto je stajalište da nakon zaključenja sporazuma o konverziji kredita nema zapreke da se utvrđuje ništetnost odredbi ugovora o kreditu te da treba imati u vidu da je do sklapanja sporazuma o konverziji bio na snazi osnovni ugovor o kreditu koji je proizvodio pravne učinke, a koji se odnose na ispunjenje obveze korisnika kredita temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

151.Iz presude C-452/18 proizlazi da se potrošač kod dobrovoljnog sporazuma zaštite iz Direktive 93/13 pa i prava na potpuno obeštećenje može odreći samo izričito, slobodno i informirano. U konkretnom slučaju takvog odreknuća nema.

152.Temeljem Direktive 93/13 i citiranih presuda Dunai i Ibercaja Banco, proizlazi da neovisno o tome na koji način nacionalni sud cijeni na temelju zakonske intervencije sklopljene dodatke ugovora, da li kao izravnu intervenciju ili volju stranaka, oni ne smiju i ne mogu umanjiti zaštitu koju jamči Direktiva 93/13 na način da ne smiju onemogućiti povrat koristi koju je trgovac neosnovano stekao, a pogotovo ne protivno volji potrošača ako se takve zaštite i obeštećenja nije odrekao.

153.Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. navodi da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju.

154.Presudom Europskog suda u predmetu broj C-26/13 od 30. travnja 2014. određeno je da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da: ''ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva'' već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

155.U presudi Suda Europske unije u predmetu C-118/17 od 14. ožujka 2019. zauzeto je pravno shvaćanje da okolnost što su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene ništetnim i nepoštenim te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača.

156.Iz predmeta C-452/18 od 9. srpnja 2020. slijedi da bi se potrošač mogao sklapanjem sporazuma kojim se zamjenjuje nevaljana ugovorna odredba drugom odredbom, odreći zaštite koju mu pruža Direktiva 93/13 odnosno prava temeljem iste, samo i isključivo kada bi dao slobodan i informiran pristanak na takvo odricanje i znao čime se tim pristankom odriče. Tužiteljica se, kako to proizlazi i iz njenog iskaza, sklapanjem dodatka ugovora nije odrekla tog prava niti je dala niti je mogla dati slobodan i informiran pristanak te se nije odrekla svojih prava na obeštećenje niti je takvo odricanje u istome sadržano. Da je i dala takav pristanak, ne bi se radilo o slobodnom i informiranom pristanku obzirom da u vrijeme sklapanja dodatka ugovora valutna klauzula u CHF nije bila utvrđena ništetnom.

157.Potpisivanje dodatka ugovoru o kreditu između stranaka nije od značaja na utvrđenje u ovom postupku obzirom se niti odredbama ZID ZPK, a niti u Dodatku ugovora izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa te se ne spominje niti na koji način bi se trebala riješiti eventualna ništetnost odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope.

158.Zakonom se položaj korisnika kredita u CHF kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valutu EUR, a Dodatkom ugovora se uređuje pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja dodataka. Njime se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka. 159.To što su stranke zaključile Dodatak ugovoru o kreditu kojom je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i utvrđen iznos preplate, ne upućuje na to da je tužitelju vraćen iznos razlike između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

160.Ovaj sud je ocijenio, a temeljem rezultata provedenog financijskog vještačenja, da provedena konverzija nije dovela do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama.

161.Obzirom da je utvrđeno kako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama, to tužiteljica ima pravo na ostvarivanje pune zaštite.

162.Tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju vještaka te je tuženik dužan istom vratiti utužene iznose, temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a, sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom, jer je tuženik nesavjesni stjecatelj, obzirom je do stjecanja došlo po njemu sastavljenih ništetnih ugovornih odredbi.

163.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.

164.Tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka nisu osnovane te predstavljaju ustvari tuženikovu pravnu ocjenu ovog spora, a tužiteljica je tužbeni zahtjev postavila sukladno nalazu i mišljenju.

165.Vezano za tzv. negativne razlike, tužiteljica nije ništa primila od tuženika, da bi bila dužna vraćati, a također tuženik nije niti isticao prigovor prijeboja, odnosno protutužbeni zahtjev, da bi sud o tome odlučivao.

166.Tužiteljica je dakle u cijelosti uspjela u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje : ZPP).

167.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava podneska od 13. rujna 2019. (tbr.8.st.1.) te zastupanja na ročištima od 1. listopada 2019., 10. prosinca 2019., 17. ožujka 2021. i 7. ožujka 2023., (tbr.9.st.1.), sve u iznosima od po 100 bodova po radnji, te podneska od 29. siječnja 2024. i zastupanja na ročištu od 26. veljače 2025. u iznosima od 250 bodova po radnji, ukupno 1100 bodova – 2.200,00 eur, koji iznos je uvećan za trošak vještačenja od 400,00 eur te sudsku pristojbu na tužbu od 153,96 eur. Sveukupno to iznosi 2.753,96 eur, zajedno sa zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu.

168.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Opatiji, 18. travnja 2025.

S u d a c :

Renata Slavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Pun tužiteljice

2. Pun. tuženika