Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-105/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, zastupan po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Ruždjak i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine, radi predaje u posjed i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 25. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, koji glasi:

“I. Nalaže se tuženiku FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatske šume d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 preda u posjed:

- k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatske šume d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506, plati iznos od 1.360,00 kn / 180,50 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2016. g. do isplate i to od 1. siječnja 2016. g. pa do 31. prosinca 2022. g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju Hrvatske šume d.o.o., Ulica Kneza Branimira 1, Zagreb, OIB: 69693144506 plati parnični trošak sa zakonskim zateznim kamata koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, nadoknaditi tuženiku ĆH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 1.125,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 18. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u podatke „ARKOD“ evidencije uporabe poljoprivrednog zemljišta utvrdio da je tuženik bespravno koristio poljoprivredno zemljište u 2015. godini i to kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha. Navedena čestica predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske kojim, temeljem Zakona o šumama, gospodari tužitelj. Valjanu pravu osnovu za korištenje šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske može predstavljati samo ugovor o zakupu. Uvidom u svoje evidencije sklopljenih ugovora o zakupu šumskog zemljišta, tužitelj je utvrdio da tuženik, u razdoblju kada je koristio šumsko zemljište, nije ima sklopljeni ugovor o zakupu za predmetno zemljište te je isto koristio bez valjane pravne osnove, dakle kao nepošteni posjednik. Na temelju Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 55/19) kao i ranije važećih uredbi o zakupu šumskog zemljišta („Narodne novine“ broj:76/14, 50/18 i 68/18), u slučaju davanja u zakup šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, zakupodavac iznos zakupnine uplaćuje na žiro račun tužitelja. To znači da je tuženik, koji koristi šumsko zemljište za obavljanje poljoprivredne djelatnosti, dužan plaćati iznos u visini iznosa zakupnine na žiro račun tužitelja. Stoga je tuženik obvezan šumsko zemljište predati u posjed tužitelju te nadoknaditi tužitelju koristi koje je imao za vrijeme njegovog posjedovanja. Ta korist jednaka je najmanje iznosu zakupnine koju bi tuženik morao plaćati tužitelju u slučaju da je sklopio ugovor o zakupu šumskog zemljišta. Zakupnina za korištenje šumskog zemljišta u svrhu pašarenja iznosi 26,54 EUR/ha godišnje. Stoga tuženik s osnove naknade za korištenje predmetnog šumskog zemljišta duguje tužitelju 180,50 EUR za 2015. godinu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik najprije prigovara u tužbi iskazanoj vrijednosti predmeta spora. Dalje navodi da se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava da bi koristio šumsko zemljište na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha. Tužitelj na okolnost da je tuženik u posjedu predmetnog zemljišta ne predlaže niti dostavlja dokaze. Iz obračuna štete kojega je tužitelj priložio uz tužbu proizlazi da tužitelj traži naknadu štete samo za 2015. dakle, prema podacima tužitelja, tuženik se nakon 2015. ne vodi kao posjednik tog zemljišta. Tuženik osporava tužitelju aktivnu legitimaciju za naknadu štete koja je navodno počinjena na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske i nema pravni interes tražiti plaćanje naknade štete u svoju korist i za svoj račun. Tužitelj potražuje naknadu štete za 2015., a ne zakupninu. Odredbama Zakona o šumama na koje se tužitelj poziva u tužbi, predviđeno je da se samo zakupnina uplaćuje na račun tužitelja, a u predmetnom postupku se ne radi o zakupnini već o naknadi štete zbog navodnog protupravnog korištenja nekretnine. Tužitelj osobito nije aktivno legitimiran za razdoblje prije 1.1.2019. jer prema tada važećem Zakonu o šumama naknadu štete mogao je ostvarivati samo vlasnik. U propisima na koje se tužitelj poziva ništa se ne navodi o naknadi štete niti cijeni zakupa šumskog zemljišta. Tuženik na kraju ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u obračun naknade štete za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove od 29. prosinca 2020. (str. 5 spisa), opomenu radi plaćanja naknade štete za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove (str. 6 spisa), odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III- 1853/2021 od 8. rujna 2021. (str. 18-22 spisa), dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 3. siječnja 2025. (str. 27-28 spisa), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta, Klasa: 320-02/15-02/180035- 41801, Urbroj: 525-01/15-1 od 18. lipnja 2015. (str. 29-33 spisa) i tablicu ARKOD analize na DVD-u (str. 34 spisa).

4. U odnosu na vrijednost predmeta spora, treba istaknuti da je o prigovoru tuženika koji se odnosi na vrijednost predmeta spora raspravljeno na ročištu održanom 3. prosinca 2024. Na tom ročištu sud je utvrdio da je tužitelj prenisko naznačio vrijednost predmeta spora (dalje: VPS), s obzirom da se tužbeni zahtjev sastoji od dva zahtjeva, i to zahtjeva za predaju u posjed (1.327,22 EUR) i zahtjeva za isplatu iznosa od 180,50 EUR, koji iznosi VPS se zbrajaju u smislu članka 37. stavak 1. ZPP. Tako je raspravnim rješenjem od 3. prosinca 2024. vrijednost predmeta spora određena u iznosu od 1.507,72 EUR, a u skladu s člankom 40. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP)

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Između stranaka je sporno dali je tuženik koristio šumsko zemljište na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha te da li je potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari na ime neisplaćene naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove u iznosu od 180,50 EUR osnovano, jer tuženik osporava da bi koristio predmetno zemljište, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare potraživanja tužitelja.

7. Sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišnih knjiga za nekretninu upisanu u zk. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojega je vidljivo da se predmeta kčbr. [katastarska čestica] odnosi na livadu, šumu i oranicu te da je navedena nekretnina vlasništvo Republike Hrvatske.

8. Prema odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23., 36/24. – dalje: ZŠ) šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, a prema odredbi članka 17. stavak 4. ZŠ, to su Hrvatske šume d.o.o. Isto je propisano člankom 17. stavak 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13., 94/14. – dalje: ZŠ/05).

9. Imajući u vidu da je nekretnina koja je predmet tužbenog zahtjeva u vlasništvu Republike Hrvatske, a kojima temeljem Zakona o šumama gospodari tužitelj, sud zaključuje da je tužitelj predmnjevani vlasnik u smislu odredbi članka 166. stavak 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. – dalje: ZVDSP), te je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

10. Uvidom u obračun naknade štete za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove od 29. prosinca 2020., utvrđeno je da je tužitelj na temelju odredbi članka 4. stavak 4. točka 5., članka 4. stavak 10. i članka 13. stavak 1. Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narode novine" broj: 55/2019.) izvršio obračun štete za korištenje šumskog zemljišta bez osnove. Kao razdoblje korištenja navedeno je 01.2015. do 31.12.2015., predmet korištenja: katastarska čestica [katastarska čestica] u površini od 6,8 ha te da cijena po ha iznosi 200,00 kuna, a ukupna cijena iznosi 1360,00 kuna. Kao ukupna cijena za razdoblje 2015. do 2020. navodi se iznos od 1360,00 kuna. Kao korisnik navedene katastarske čestice navodi se tuženik ĆH.

11. Uvidom zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta Klasa: 320- 02/15-02/180035-41801, Urbroj: 525-01/15-1 od 18. lipnja 2015., utvrđeno je da su u ARKOD upisane ARKOD parcele ID 3253025 i 3253084 pri korisniku ĆH, MIBPG 41801, sa sjedištem na adresi [adresa].

12. Uvidom u analizu ARKOD parcela upisanih na površini predmetne katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ARKOD sustav, utvrđeno je da je korisnik ĆH, MIBPG 41801, sa sjedištem na adresi [adresa], na dijelu predmetne katastarske čestice imao evidentirane ARKOD parcele ID 3253025 i 3253084 samo u 2015. godini.

13. Prema odredbi članka 166. stavak 4. ZVDSP, na vlasničku tužbu predmnjevanog vlasnika na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kada je dužan predati stvar vlasniku na odgovarajući način primjenjuje se ono što i za pravu vlasničku tužbu ako nije drugo određeno Zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnjevanog vlasnika.

14. Prema odredbi članka 162. stavak 1. ZVDSP, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

15. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

16. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe i dokaze provedene u ovom postupku, ovaj sud nalazi da tužitelj nije dokazao da je tuženik u posjedu predmetnog zemljišta. Naime, iz obračuna naknade štete za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove od 29. prosinca 2020., proizlazi da je tuženik koristio predmetno zemljište samo u razdoblju od siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., osim toga iznos koji tužitelj potražuje u ovom postupku (1360,00 kuna/180,50 EUR) upućuje da tužitelj od tuženika potražuje naknadu za korištenje zemljišta za razdoblje od jedne godine. Također, iz analize ARKOD parcela upisanih na površini predmetne katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ARKOD sustav, proizlazi da je tuženik na dijelu predmetne katastarske čestice imao evidentirane ARKOD parcele samo u 2015. godini. Cijeneći da iz navedenih dokaza proizlazi da je tuženik koristio predmetno zemljište samo u 2015., a tužitelj tijekom postupka nije podnio niti predložio dokaze iz kojih bi proizlazilo da se tuženik i dalje nalazi u posjedu tog zemljišta, ovaj sud smatra da nije osnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži predaju posjeda predmetnog zemljišta, odnosno kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha.

17. Nadalje, u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 180,50 EUR, ovaj sud smatra da je nastupila zastara potraživanja tužitelja.

18. Odredbom članka 215. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.

– dalje: ZOO) propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19. Prema odredbi članka 230. stavak 1. i 2. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

20. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na obračunu naknade štete za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove, iz čega je razvidno da se u predmetnom slučaju radi o naknadi štete za koju tužitelj smatra da ju je pretrpio jer je tuženik koristio predmetno zemljište bez pravne osnove, a koju naknadu tužitelj potražuje u visini zakupnine za korištenje šumskog zemljišta. Naime, kako je već navedeno, iz naprijed spomenutih dokaza proizlazi da je tuženik predmetno zemljište koristio samo u 2015. godini te da tužitelj potražuje naknadu za korištenje zemljišta samo za 2015. godinu, odnosno za razdoblje od siječnja do 31. prosinca 2015. Slijedom navedenog tužitelj je već od 1. siječnja 2016. od tuženika mogao zahtijevati isplatu naknade, odnosno od tog datuma, sukladno odredbi članka 215. stavak 1. ZOO, počela je teći zastara. Imajući u vidu da je tužba u ovom predmetu podnesena 30. travnja 2024., jasno je da je protekao zastarni rok propisan odredbom članka 230. ZOO. Treba reći i da neosnovano tužitelj navodi da vlasnikovo traženje naknade koja se odnosi na koristi koje je posjednik imao za vrijeme svog posjedovanja zastarijeva u roku od tri godine od dana kada mu je stvar predana pa da u ovom slučaju zastarni rok još nije počeo teći, a imajući u vidu da tužitelj nije dokazao da tuženik u posjedu drži predmetno zemljište pa mu posjed nije ni mogao predati.

21. Cijeneći sve naprijed navedeno, ovaj sud odbio je zahtjev tužitelja za predajom posjeda kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 6,8 ha, kao i zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 180,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. ZPP.

23. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, trošak sastava podneska od 20.1.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 3.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 25.2.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak ročišta za objavu u iznosu od 100,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 225,00 EUR, u skladu s Tbr. 7/1, Tbr. 8/1, Tbr. 9/1, Tbr. 9/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.) te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura, odnosno ukupno 1.125,00 EUR. Na tako dosuđeni trošak tuženiku je dosuđena i zakonska zatezna kamata u visini određenoj člankom 29. ZOO i to tekuća od dana presuđenja pa do isplate, a u skladu s odredbom članka 151. članak 3. ZPP.

24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Kutina, 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku Marijanu Ruždjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva

Ruždjak i Partneri iz Zagreba

2. Tuženiku po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku iz Kutine