REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-661/2023-11

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Artukoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Golub, u upravnom sporu tužitelja ŽR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), kojeg zastupa opunomoćenik Krešimir Majnarić, odvjetnik u Vinkovcima, Duga ulica 10/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 3. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-560-01/23-01/20, URBROJ: 511-01-149-23-1 od 28. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj 511-15-05/2-97/458/6-21 od 4. studenoga 2022. i predmet vraća na ponovan postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.000,00 eura, u roku od 60 dana.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske broj 511-15-05/2-97/458/6-21 od 4. studenoga 2022., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za proširivanje vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu na razdoblje provedeno u pričuvnom statusu policije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 27. lipnja 1991. i od 1. listopada 1991. do 27. listopada 1991.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja navodeći, u bitnome, da se pobijano rješenje temelji na samovolji i pisanoj izjavi BR, koji je 1991. bio zapovjednik pričuvnog sastava policije tadašnje Policijske uprave Vinkovci, a u kojoj izjavi je naveden samo dio činjenica, i to da je tužitelj bio u pričuvnom statusu policije samo u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 30. rujna 1991. Ističe da je takvo što moguće bilo evidentirati za nekoga tko je bio u Vinkovcima gdje je zapovjednik SR prebivao, ali ne i u [adresa]. Naime, postoje brojni svjedoci kojima je poznato da su [adresa] bili u okruženju odmah nakon tragičnog događaja 2. svibnja 1991. u Borovu Selu kada su ubijeni i masakrirani hrvatski policajci. Odmah nakon toga tužitelj i njegovi suborci pristupili su organiziranju jedinice radi obrane [adresa], što je iziskivalo nabavu oružja i streljiva, postavljanje straža oko sela, kopanje rovova i organiziranje zaštite civila. S time u vezi tužitelj ističe da su on i njegovi suborci 2. svibnja 1991. bili zaduženi s 20 pušaka od Policijske uprave Vinkovci i nakon što su zadužili oružje čuvali su punktove oko sela pa je tako sredinom lipnja 1991. došlo do ozbiljne oružane intervencije boraca iz [adresa] na punktu prema Pačetinu (područje Gradina). Naime, tada su četnici napali predmetni punkt prema Gradini koji su čuvali dragovoljci iz Nuštra, kada su dvojica dragovoljaca bila ranjena (ČR i ER). Tužitelj ističe da su on i suborci na čelu sa zapovjednikom DR otišli pomoći dragovoljcima iz Nuštra da protjeraju pačetinske četnike iz Gradine. Pritom je važno reći da su već početkom lipnja padale granate na [adresa] pa je tako prva granatirana zdravstvena ambulanta. Ujedno su sredinom lipnja bili granatirani položaji iz pravca Ostrova od izvjesnog rezervnog kapetana Ž kojeg su u toj akciji zarobili. Također su pod zapovjedništvom DR imali akciju prema pravcu sela Mlake od kuda su dolazile granate prema njihovim položajima, Upravo u toj akciji zarobili su traktor i prikolicu s minobacačem, automatske puške i streljivo. Tužitelj ističe da je u [adresa] bio i kada je im je došla pomoći vojna garda iz Vinkovaca dana 2. listopada 1991. te da su s njima bili do povlačenja iz [adresa] dana 27. listopada 1991. nakog čega su se sastali s SR koji je bio koordinator ali je očito vodio evidenciju do 30. rujna 1991., a ne do 27. listopada 1991. kada su pali [adresa]. Nedostatna evidencija odnosi se i na druge suborce pa i na zapovjednika DR. Zbog svega navedenoga tužitelj predlaže sudu poništiti osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a kako su između stranka sporne odlučne činjenice sud je sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', br. 36/24. – dalje: ZUS) u ovom predmetu održao usmenu raspravu na kojoj je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u sporu te svjedoka KR i UR (članci 62. do 76. i članak 86. ZUS-a).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 30. travnja 2019. za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika pričuvnog statusa policije Ministarstva unutarnjih poslova PU vukovarsko- srijemske za razdoblje od 2. svibnja 1991. do 27. listopada 1991. Međutim, kako je tužitelj nesporno bio pripadnik pričuvnog sastava PU vukovarsko-srijemske u razdoblju od 28. lipnja 1991 do 30. rujna 1991. ovaj je zahtjev tretiran kao zahtjev za proširenje vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu na razdoblje od 2. svibnja 1991. do 27. lipnja 1991. i od 1. listopada 1991. do 27. listopada 1991.

7. Tužitelj, dakle, tvrdi da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije u razdoblju od 2. svibnja 1991. do 27. lipnja 1991. i od 1. listopada 1991. do 27. listopada 1991. i da je u tom razdoblju branio suverenitet Republike Hrvatske na istočnoslavonskom bojištu ([adresa]).

8. Prema članku 3. stavku 1.a Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', br. 121/17., 98/19. i 84/21. – dalje: ZHBDR) hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

9. U skladu sa stavkom 2. istoga članka ZHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

10. Tijekom Domovinskog rata istočnoslavonsko bojište, a [adresa] leže na lijevoj obali rijeke Vuke, 16 km sjeverno od Vinkovaca i 14 km zapadno od Vukovara, obuhvaćalo je područje tadašnjih općina Beli Manastir, Osijek, Vinkovci i Vukovar. Strateško značenje toga područja bilo je određeno njegovim položajem uzduž granice sa Srbijom. Napetosti na ovom području počinju već u ljeto 1990. U travnju 1991. slijede prosvjedi u selima s većinskim srpskim stanovništvom zbog postavljanja hrvatskih zastava i grbova u državnim institucijama. Slijedi napad na policijsku postaju u Dalju (4. travnja), a vrhunac provokacija bilo je ubojstvo 12 hrvatskih redarstvenika iz Policijske uprave Vinkovci u Borovu Selu dana 2. svibnja 1991. Zbog masovne pogibije i masakra pojedinih policajaca navedeni događaj označio je stvarni početak ratnog stanja na području istočne Slavonije. Od toga doba nemiri, pucnjave i eksplozije u vukovarskoj regiji uskoro se nisu mogle više izbrojati.

11. Početkom prvih napetosti i s ciljem obrane Republike Hrvatske osnivaju se i prve jedinice, pa su prve ustrojene snage u stvari bile Dobrovoljačke omladinske jedinice (DOJ) i Narodna zaštita. Prve prave vojne postrojbe osnivaju se u proljeće 1991., a u mjesecu travnju 1991. ustrojen je Zbor narodne garde, koji je zbog političkih i pravnih razloga bio u sklopu Ministarstva unutarnjih poslova. Policijske uprave bile su, dakle, jedine gdje su se postrojbe Hrvatske vojske mogle stvarati, a da ne budu paravojne.

12. Opisani kontekst iznimno je važno razumjeti jer u tim okolnostima, kada je primarni cilj bio obrana Republike Hrvatske, nije bilo moguće voditi uredne i točne evidencije o pripadnosti pojedinaca točno određenoj obrambenoj jedinici. Uredno i potpuno točno vođenje evidencija jednostavno nije bilo realno očekivati. Upravo su to razlozi zbog kojih je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž- 3496/22-2 od 1. lipnja 2023. zauzeo stav da mjerodavni Zakon hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', br. 98/19. i 84/21.) ne ograničava utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na način da taj status mogu ostvariti samo one osobe koje su u odgovarajućim evidencijama evidentirane kao pripadnici neke od formacija Oružanih snaga Republike Hrvatske.

13. U tom smislu neosnovano je inzistiranje tuženika da se tužitelj ne vodi u odgovarajućim evidencijama. Evidencije jesu važne, ali nisu jedino važne.

14. U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo analiziralo je iskaze tužitelja te svjedoka NR (koji je izjavio da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije) i JR (koji je izjavio da je bio organizator obrane [adresa], uz pomoć tužitelja, pri čemu je u obavljanju poslova odgovarao zaposleniku Policijske uprave Vinkovci BR).

15. Nadalje je prvostupanjsko tijelo uzelo u obzir i pisanu izjavu BR. Nije, naravno, nezakonito izvesti dokaze čitanjem izjava svjedoka, no tada se do saznanja dolazi samo na temelju izgovorenih (zapisanih) riječi, ali ne mogu uzeti u obzir druge okolnosti (geste, odlučnost ili neodlučnost, sigurnost ili zbunjenost saslušavanog) i ne mogu se postavljati pitanja i tražiti pojašnjenja, odnosno ne mogu se ostvariti sve prednosti načela slobodne ocjene dokaza (članak 9. Zakona o općem upravnom postupku. ''Narodne novine'', broj 47/09. i 110/21.).

16. S obzirom na navedeno sud je tijekom upravnog spora, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja nadopunio dokazni postupak odnosno utvrđivao je odlučne činjenice kako bi na taj način izvršio kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja.

17. U tom smislu saslušan je SR, kao vjerojatno najvažniji svjedok u ovome predmetu. Tijekom saslušanja on je izjavio da je u mjesecu svibnju 1991. bio šef osiguranja štićenih osoba i zapovjednik pričuvnog sastava policije, a prije toga je bio šef općeg kriminaliteta, dakle u to je vrijeme bio zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova. Kada je riječ o pripadnicima pričuvnog sastava policije istaknuo je da je složeno pitanje kako se netko mogao u svibnju 1991. legitimirati kao pripadnik pričuvnog sastava policije. Istaknuo je da je on izdavao iskaznice pričuvnog sastava policije, odnosno vodio je evidenciju i za pričuvnu policiju i za Zbor narodne garde. Međutim, evidencije se u to doba nisu mogle uredno voditi, tako je bilo vrijeme, sigurnosna situacija se mijenjala svakodnevno. Svjedok je nadalje opisao opće ratne okolnosti, neizvjesnost i napetost, pa je tako istaknuo da poslije Borova Sela ništa nije bilo sigurno. Svaki dan ste bili izloženi pogibelji. Svjedok je istaknuo da zna da je tužitelj u mjesecu svibnju 1991. bio u [adresa], on mu se divio kako je preko Ostrova svakodnevno prolazio i dolazio u Vinkovce i govorio mu o stanju u [adresa], što se poduzima i što se radi na obrani. On je to primao na znanje, a ako je tužitelj nešto predložio, on je to prihvatio. Tada je s tužiteljem razgovarao kao s pripadnikom pričuvnog sastava policije. Dakle, svjedok SR smatra da je tužitelj bio pripadnik pričuvnog sastava policije još u svibnju 1991., a jednako i u listopadu 1991.

18. Ovaj iskaz je u bitnome potvrdio i tužitelj koji je izjavio da je u mjesecu svibnju 1991. živio u [adresa] a i prije toga. U to su vrijeme [adresa] bili okruženi srpskim življem, a jedini put prema Vinkovcima bio je preko Ostrova. U to vrijeme sprski živalj je dizao barikade u mjestima Ostrovo, Pačetin i Markušica. Prije pokolja u Borovu Selu bilo je provokacija, a sve je eskaliralo nakon pokolja u Borovu Selu, dakle nakon 2. svibnja 1991. Tada je zajedno s DR i pokojnim B otišao u Vinkovce, u tadašnje Izvršno vijeće (Skupštinu općine). Tamo se nalazio CR, TR i načelnik policijske uprave RR. Tada im je odobreno 60 pušaka, a te su puške autom do Vuke prtenim putem prevezli, a zatim čamcem do [adresa]. 20 pušaka je bilo za [adresa], 20 za Antin i 20 za Korođ. Te su puške preuzeli u Vinkovcima u skladištu koje se nalazilo odmah uz Policijsku upravu. Kada su zadužili te puške davali su danonoćne straže. DR, tadašnji koordinator odnosno zapovjednik, davao je izvješća Policijskoj upravi u Vinkovcima. Kasnije su [adresa] bili granatirani, a o svemu što se događalo obavještavali su SR u PU Vinkovci.

19. Polazeći od činjenice da su iskazi tužitelja i saslušanih svjedoka potkrijepljeni nužnim detaljima i da odgovaraju povijesnim činjenicama iz toga vremena, sud ih ocjenjuje vjerodostojnim. Uostalom, i logično je da je tužitelj, koji je nesporno bio pripadnik pričuvnog sastava PU vukovarsko-srijemske u razdoblju od 28. lipnja 1991 do 30. rujna 1991., u kontinuitetu bio pripadnik istih postrojbi, a ne da ih je svaki mjesec mijenjao.

20. Sud, dakle, predmetni zahtjev tužitelja utvrđuje osnovanim jer je u predmetnom razdoblju tužitelj de facto bio pripadnik pričuvnog sastava policije, a način na koji je sudjelovao u obrani neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske može se podvesti pod onaj iz članka 3. stavka 2. ZHBDR-a.

21. Stoga je sud na temelju ovlaštenja 117. stavka 1. ZUS-a poništio osporavano, kao i prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak (točke I. i II. izreke ove presude), uz obvezu toga tijela da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude, odnosno obvezu da tužitelju izda odgovarajuću potvrdu o pripadnosti pričuvnom sastavu policije u traženom razdoblju, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude.

22. U dijelu pod točkom III. izreke ove presude tužitelju je dosuđen trošak upravnog spora u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a i Tbr. 27/2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23. – dalje: Tarifa) u iznosu od 1.000,00 eura za pristup na dva ročišta (18. travnja 2024. i 6. ožujka 2025.), koliko je tužitelj i zatražio na ročištu održanom 6. ožujka 2025.

23. Pritom sud tužitelju nije mogao dosuditi troškove specificirane u podnesku od 13. ožujka 2025., jer se zahtjev za naknadu troškova može postaviti najkasnije do zaključenja rasprave (članak 148. stavak 3. ZUS-a).

U Osijeku 3. travnja 2025.

Sudac:

Tomislav Artuković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju – po opun.,

2. Tuženiku.