REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-288/2012-151

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Dječjeg vrtića Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842, zastupanog po punomoćnici Sanji Šelebaj-Miličević, odvjetnici u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnice tuženika te odsutnosti uredno pozvanog umješača, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842 isplatiti tužiteljici JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova neimovinske štete iznos od 12.343,22 EUR/ 93.000,00 KN zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2012. godine (od dana podnošenja tužbe), pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 30. siječnja 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842 isplatiti tužiteljici JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova imovinske štete tuđe pomoći i njege iznos od 371,62 EUR /2.800,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2007. god. (od dana prestanka potrebe za takvom pomoći), pa do isplate, po čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007.god., a od 1. siječnja 2008.god po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u svezi Odluke o eskontnoj stopi HNB, za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na dan stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Dječji vrtić Grigora Viteza iz Zagreba, Ratarska 5, OIB: 78167252842, naknaditi tužiteljici JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom s tijekom od dana donošenja presude do isplate, a po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Dječji vrtić Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842 naknadi troškove parničnog trošak u iznosu od 6.059,78 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Dječjeg vrtića Grigor Vitez, Zagreb, Ratarska 5, OIB: 78167252842 za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 638,78 EUR.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 33.200,00 EUR.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 31. kolovoza 2007. kao radnica dječjeg vrtića "Grigor Vitez", Ratarska 5, Zagreb, doživjela ozljedu na radu, obavljajući kod tuženika poslove i radne zadatke spremačice. Tužiteljica je u predmetnom štetnom događaju pretrpjela teške tjelesne ozljede te stoga postavlja zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete. Obzirom na težinu ozljeđivanja tužiteljice u predmetnom štetnom događaju, kao i trajnog invaliditeta koji je uslijed toga zaostao kod tužiteljice, tužiteljica ukazuje da je kod nje nastupila potreba za trajnom pomoći i njegom druge osobe (renta) te stoga, tužiteljica postavlja i zahtjev za isplatu rente za trajnu tuđu pomoć i njegu počevši od 1. prosinca 2007. pa nadalje.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i štetni događaj, ali osporava odgovornost jer je tužiteljica radni zadatak obavljala protivno pravilima zaštite na radu te se ozlijedila uslijed vlastite nepažnje (prilikom pranja prozora u dječjoj sanitariji pala je sa ormarića na koji je stala). Tuženik također ističe prigovor zastare potraživanja s obzirom na protek trogodišnjeg zastarnog roka. Tuženik osporava osnov i visinu postavljenog zahtjeva. Predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku. Podneskom od 1. ožujka 2012. tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja. Navedeno obrazlaže činjenicom da je tužiteljica bila osposobljena za rad na siguran način za obavljanje poslova čistačice te da je bila upoznata da se za obavljanje poslova koje treba raditi na visini, obavezno mora koristiti ljestve. Osim prethodno navedenog, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, uzročno-posljedičnu vezu te postojanje potrebe za rentom za tuđu pomoć i njegu.

3. Umješač na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. u podnesku od 20. veljače 2012. navodi da je na dan 31. kolovoza 2007. imao s tuženikom sklopljenu Policu osiguranja od odgovornosti br. 007624042488 sa iznosom osiguranja po štetnom događaju prema djelatnicima u iznosu od 60.000,00 kn. Nadalje, navodi kako se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu te predlaže pozvati tuženika na očitovanje da li je povodom predmetnog štetnog događaja sastavljen Zapisnik o inspekcijskom nadzoru. Također osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva te posebno navodi kako nema osnove da tužiteljica potražuje rentu za trajnu tuđu pomoć i njegu, posebice imajući u vidu da ista niti jednom riječi ne pojašnjava zbog čega bi joj ista bila potrebna. Navodi kako tužiteljica nema pravo tražiti zakonske zatezne kamate na spornu rentu na ime tuđe pomoći i njege od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Naime, tužiteljica ne navoda da bi plaćala uslugu pružanja tuđe pomoći i njege trećoj osobi, a zanemarivanje ove činjenice bi bilo suprotno čl. 155. Zakona o obveznim odnosima kojim je šteta definirana kao umanjenje nečije imovine. Kako su eventualnu spornu tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, navedeno se može promatrati u okvirima moralnog čina, te isto može predstavljati samo nenovčanu materijalnu štetu. Opseg nenovčane materijalne štete ne može biti poznat u vrijeme eventualnog pružanja tuđe pomoći i njege od strane ukućana. U smislu odredbe čl. 394. Zakona o obveznim odnosima, opseg naknade nenovčane materijalne štete poznat je tek onda kada je na pravno obvezujući način izražen u novcu. Naknada za nenovčanu materijalnu štetu u vrijeme pružanja tuđe pomoći i njege po ukućanima još uvijek ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu izraženu brojem novčanih jedinica, pa zatezna kamata po odredbi ne može početi teći prije donošenja presude prvog stupnja kojom je određen broj tih jedinica. Umješač predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, kao neosnovan, uz naknadu troška postupka.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem prijave o ozljedi na radu od 10. rujna 2007. (Iist 4-7 spisa), medicinske dokumentacije (list 8-144, 153-154, 191-204, 307-315, 331-335, 353-357, 386-413, 421-424, 548-682 spisa), police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 148-149 spisa), uvjerenja osposobljenosti za rad na siguran način od 5. lipnja 2007. (list 159 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 25. svibnja 2009. (list 160, 457 spisa), rješenja HZMO od 16. studenog 2009. (list 161-162, 455-456 spisa), rješenja HZMO od 5. prosinca 2011. (list 164, 453 spisa), rješenja HZMO od 27. veljače 2012. (list 174-175, 365, 458 spisa), prijave štete od odgovornosti od 19. prosinca 2007. (list 190 spisa), osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (list 205-261, 291-294 spisa), godišnjeg izvještaja o povredama i profesionalnim oboljenjima radnika na radu od 28. siječnja 2008. (list 270-271 spisa), evidencijskog kartona od 7. rujna 2007. (list 272-273 spisa), rješenja HZMO od 11. lipnja 2012. (list 287-288, 452 spisa), rješenja HZMO od 2. studenog 2015. (list 446 spisa), obavijesti od 5. listopada 2015. (list 447 spisa), rješenja HZMO od 26. kolovoza 2014. (list 448 spisa), obavijesti od 20. kolovoza 2014. (list 449 spisa), rješenja HZMO od 17. rujna 2013. (list 450 spisa), rješenja HZMO od 11. veljače 2013. (list 451 spisa), rješenja HZMO od 26. svibnja 2011. (list 454 spisa), podataka i izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 467-502 spisa), dopisa Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (dalje: HZZO) od 6. studenog 2024. (list 783 spisa), rješenja HZMO od 5. ožujka 2024. (list 791-793 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku neurologu dr. Tomislavu Breitenfeldu (list 343-351 spisa) i njegovim pisanim očitovanjem (list 370-371 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru dr. Radmili Buljan (list 417-420 spisa) i njezinim pisanim očitovanjem (list 436 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Breitenfelda i dr. Buljan (list 503-506 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. Vedrani Petrovečki (list 533-536 spisa) i nezinim pisanim očitovanjem (list 691-695 spisa), proveden je dokaz pisanim očitovanjem dr. Breitenfelda i dr. Buljan (list 723 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka dr. Breitenfelda, dr. Buljan i dr. Petrovečki (list 769-773 spisa), saslušana je tužiteljica, kao stranka (list 178-180 spisa) te su saslušani svjedoci ŠS (list 180-181 spisa), RS (list 181-182 spisa), ES (list 183 spisa), ZS (list 183-184 spisa), ĆS (list 185 spisa), ČS (list 278-279 spisa), KS (list 279-280 spisa), OS (list 301-302 spisa), AS (list 302-303 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

6. Na ročištu 5. ožujka 2025., a nakon što su odbijeni dokazni prijedlozi za provođenjem novog vještačenja po vještaku neurologu i za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka zaštite na radu, punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela u štetnom događaju od 31. kolovoza 2007.

8. U konkretnom slučaju sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda, da li je nastupila zastara potraživanja te da li postoji isključiva odgovornost tužiteljice za nastanak predmetnog štetnog događaja. U konkretnom slučaju prvo je potrebno utvrditi da li postoji isključiva odgovornost tužiteljice za štetni događaj koji je predmet ovog spora.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka nesporno je da je tužiteljica bila radnica tuženika te da je 31. kolovoza 2007. doživjela ozljedu na radu obavljajući poslove i radne zadatke spremačice te da je bila osposobljena za rad na siguran način za poslove spremačice.

10. Tijekom postupka sud je, između ostalog i na okolnost nastanka štetnog događaja te mogućnosti korištenja sredstva rada (ljestvi), saslušao tužiteljicu i svjedoke ŠS, RS, ES, ZS, ĆS, IS, KS i AS. Svjedokinja OS saslušana je na okolnost popunjavanja obrasca prijave o ozljedi na radu te prijave štete od odgovornosti.

11. Tužiteljica je u bitnome u svom iskazu navela da se kod tuženika zaposlila 2006. na poslovima spremačice te da prethodno kod tuženika nije imala nikakvih ozljeda na radu. Njezina prva nadređena osoba bila je ŠS, a tužiteljica je također potvrdila da je pohađala obuku iz zaštite na radu. Toga dana kada se ozlijedila tužiteljica je prala staklenu stijenu koja dijeli sobu i sanitariju, a koja staklena stijena je započinjala otprilike pola metra od poda i završavala je kod stropa. Navela je da u vrtiću nije bilo ljestava i za tu prigodu uzela je jedan dječji stolac koji inače koriste djeca za sjedenje, a kako nije mogla dosegnuti vrh staklene stijene, tada se rukom još naslonila na jedan stolić koji je bio pored toga stolca na kojem je stajala, s time da visinu tog dječjeg stolca na kojem je stajala procjenjuje nižom od pola metra. Tužiteljica navodi da je u tom prostoru bila sama odnosno da se teta RS nalazila u svojoj sobi blizu ove lokacije. Do štetnog događaja je došlo oko 9,45 sati. Tužiteljica je dalje iskazala da su ona i kolegice više puta prale tu staklenu stijenu. Druge kolegice (FS i KS) su rekle tužiteljici da ne postoje ljestve (osim velikih drvenih ljestvi koje koristi domar) te da svi peru prozore na način da se penju na dječje stolice, a kako se u konkretnom slučaju i ona penjala. Nadalje je iskazala da su joj kolegice rekle da može tražiti ljestve od nadređenih, ali ih neće dobiti, pa ih nije niti tražila. Tužiteljica je navela da je na dan ozljeđivanja svoj posao obavljala na uobičajeni način kao što je to i uvijek ranije radila. Navela je i da ju je ŠS vidjela da tu površinu pere na takav način, odnosno stojeći na tom stolcu i nije ju upozorila da to ne radi. Sjeća se da se nakon pada i ozljeđivanja probudila na terasi vrtića, a da je KS nazvala njezinog supruga koji ju je kasnije odvezao u Traumatološku kliniku u Zagrebu. U iskazu je navedeno i da se je iza tužiteljice nalazila i wc školjke, odnosno da je tužiteljica radila unutar sanitarnog prostora. Tužiteljica je otklonila mogućnost da je još koja spremačica toga dana radila s njom u prostoriji. Tužiteljica je nadalje iskazivala i vezano uz zadobivene ozljede, svoj oporavak te tko joj je pružao tuđu pomoć i njegu.

12. Svjedokinja ŠS, radnica koja je bila neposredno nadređena tužiteljici, u svom iskazu je u bitnome navela da je predmetnog dana bila na radu te da je vidjela tužiteljicu i prije i poslije štetnog događaja, ali očevidac nije bila. Radilo se o danu prije početka pedagoške godine kada se inače radi završno generalno čišćenje, a poznato joj je da se tužiteljica ozlijedila u sobi dnevnog boravka i da je pala s ormarića za odlaganje stvari za djecu visine oko 1,2 m. To su joj rekle odgojiteljice RS i ES te spremačica ZS. Nakon što je došla do tužiteljice nakon ozljeđivanja, nije primijetila poremećaj svijesti, ali vidjela je da je tužiteljica bila uplašena. Vezano uz organizaciju rada i obavljanje poslova čišćenja svjedokinja je navela da je tog dana bilo svih 6 spremačica na radu. Spremačice su dobile nalog da se operu sve staklene stijene toga dana, uz uputu da se rad obavlja na siguran način, tj. da se obavljaju koristeći ljestve. Suglasno s ostalim saslušanim svjedocima, svjedokinja je navela da je u vrtiću postojalo više komada ljestvi, konkretno 3. Svjedokinja je navela da su spremačice inače kod pranja staklenih stijena koristile ljestve time da je visina staklenih stijena bila do stropa, a započinjala je na visini oko 1,20 m, a visina stropa je bila niža od 3 metra. Spremačice su uobičajeno upućivane da kada ne koriste ljestve, pranje na visini obavljaju na način da na dršku metle stave produžetak i krpu i da tako peru. Poznato joj je da su se spremačice znale penjati na dječje ormariće, ali su uvijek upozoravane od strane nje, ali čak i od odgojiteljica i ravnateljice da posao ne mogu tako raditi. Dakle, u konkretnom slučaju, posao se mogao obaviti na siguran način tako da su korištene ljestve ili da se koristi drška metle s produžetkom na koji se stavi krpa. Poznato joj je da je s tužiteljicom toga dana radila spremačica ZS. Vezano uz ljestve, svjedokinja je iskazala da se nije dogodilo da se spremačica njoj obratila i da ljestava nema, nego je trebalo samo pričekati da se ljestve organiziraju. Tuženik nikada nije tjerao radnike da obavljaju poslove koji mogu ugroziti sigurnost i zdravlje.

13. Svjedokinja RS dugogodišnja je odgojiteljica i radi kod tuženika od 1993. godine. Vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja svjedokinja navodi da je tužiteljicu pridržala prilikom pada, a tužiteljica je prala staklenu stijenu na način da se popela na ormarić u koji su se spremale dječje stvari, a koji je bio visine 1,2 m. Svjedokinja se sjećala da je imala sredstvo za pranje odnosno krpu, time da je sama staklena površina započela upravo od visine tog ormara na kojem je tužiteljica stajala. Svjedokinja se u trenutku pada našla pokraj tužiteljice, pridržala ju je kod pada, a pod težinom iste je pokleknula. Svjedokinja je navela da tužiteljica nije gubila svijest, a pozvana je i medicinska sestra ŠS. Prilikom štetnog događaja, nazočne su bile i odgojiteljica ES, spremačica ZS koja je radila u tome prostoru samo s druge strane stakla, a US se slučajno zatekla u tom prostoru, a obavlja posao servirke. Vezano uz prijavu ozljede na radu, svjedokinja je navela da ranije nikada nije davala izjave vezano uz predmetni štetni događaj. Vidjela je da je druga spremačica koristila ljestve i povremeno silazila s njih i da je obavljanje pranja stijene obavljala sa ljestava.

14. Svjedokinja ES također je dugogodišnja radnica tuženika te je obavljala poslove odgojiteljice. Predmetnog dana tužiteljica je prala staklenu stijenu u sobi, dok je svjedokinja uređivala boravak za djecu. Svjedokinja je vidjela kada se tužiteljica penjala na dječji stol i vidjela je kako je počela prati staklenu stijenu koja dijeli sobu od prostorija sanitarije, odnosno vidjela je tužiteljica kako se preko stolića penjala na ormarić s kojeg je prala staklenu stijenu. Staklena površina započinje od visine ormara, ne od razine tla i proteže se do stropa. Staklena površina započinje od visine ormara koji se tu nalaze, a radi se o visini od metar i pol. Toga dana u sobi se nalazila i svjedokinja RS, a spremačica ZS je prala tu istu staklenu stijenu, ali s druge strane i to iz prostora gdje su se nalazile sanitarije. Svjedokinja je vidjela da je tužiteljica pala na RS te da je ista pokleknula od težine. Svjedokinji je poznato da su se spremačice penjale na ormariće i da ih je ŠS uvijek upozoravala kada bi se penjale. Tužiteljica je bila pri svijesti nakon pada i svi prisutni su je pitali kako je.

15. Svjedokinja ZS je iskazala da je unatrag 6 godina zaposlena kod tuženika te da je cijelo vrijeme obavljala poslove spremačice. Svjedokinja je iskazala da je predmetnog dana s tužiteljicom vršila završno pranje staklene stijene, s time da se ona nalazila u prostoru sanitarije, a tužiteljica u prostoru sobe. Prostor gdje borave djeca je od prostora sanitarije odvojena zidom s time da na visini nekoj više od preko metra počinje stakleni dio koji se proteže do stropa. Poslovi su se uobičajeno obavljali s tla (sve što se može dosegnuti), a po potrebi su se koristile i ljestve. Svjedokinji je poznato da su u vrtiću postojale troje ljestava i to jedne velike koje koriste domari i još dvoje koje koriste spremačice. Svjedokinja je navela da su ona i tužiteljica imale zajedničke ljestve za obavljanje poslova pranja stakle stijene i da je ona za svoj dio posla koristila iste. Svjedokinja je iskazala da se spremačice, ako se penju na namještaj, penju na svoju vlastitu odgovornost. Svjedokinja se nekada znala popeti na takav ormarić. Toga dana vidjela je tužiteljicu kako se popela na dječji ormarić koji se nalazio uz staklenu stijenu koji je bio visine oko 1,10 m. ŠS, kao nadređena radnica, uvijek ih je upozoravala kada bi nešto krivo radile. Svjedokinja je izjavila da nije bilo zapreke da tužiteljica koristi predmetne ljestve i za obavljanje pranja staklene stijene bile su im dovoljne jedne ljestve. Radilo se o aluminijskim ljestvama kojima se moglo normalno manipulirati. Toga dana u sobi su bile prisutne i odgojiteljice RS i ES, a one su se nalazile u sobi u kojoj je bila tužiteljica, a uređivale su je za nove vrtićku godine. Spremačice, pa i tužiteljica, koristile su radnu odjeću tj. radnu obuću. Svjedokinja je dodatno navela da nije bio problem doći do ljestava, a ako je blizu bio domar njemu je trebalo dati na znanje da se uzimaju.

16. Svjedokinja ĆS je radnica tuženika na poslovima pomoćne kuharice i to sveukupno 24 godine. Svjedokinja je kritične zgode bila na radu u centralnom objektu vrtića te je došla u sobu grupe „Ivančica“ obavijestiti zaposlene da je gotov ručak (oko 11 sati). Sjeća se da je tužiteljica bila na ormaru te su još bile prisutne i odgojiteljice ES i RS, te spremačica ZS, koja je prala stijenu unutar sanitarije. Staklena površina započinje od visine ormara pa do stropa, a visina ormara je oko 1,20 metar. Predmetni ormari inače služe za dječju didaktiku i koliko se sjeća, tužiteljica je klečala ili čučala na ormaru i podvijenih nogu je prala staklo. Kada je ušla u prostor, tužiteljicu je zatekla na ormaru, bila je lijevom rukom naslonjena na sam kut tog ormarića i u trenutku pada odgojiteljica RS se našla pored tog ormara nešto stavljajući u ormar. RS dočekala je tužiteljicu na ruke te su od težine one pokleknule. Spremačica ZS je došla iz prostora sanitarije i ona je odvela tužiteljicu do prostora sanitarije da popije vode. U prostoru sanitarija, svjedokinja je vidjela aluminijske ljestve koje se uobičajeno koriste za poslove na visini, a zadužuje ih se od domara. Vezano uz iskaze drugih svjedoka koje ju nisu navele kao svjedokinju tog događaja, ista navodi da je moguće da su zaboravile da je bila prisutna u trenutku pada.

17. Sud je povjeravao iskazima prethodno navedenih svjedoka budući su isti životni i logični, a svjedokinje su oko bitnih činjenica suglasno i detaljno iskazivale. Na temelju iskaza svjedokinja RS, ES, ZS i ĆS, sud je utvrdio je su predmetnog dana tužiteljica i svjedokinja ZS zajedno obavljale poslove čišćenja staklene stijene koja odvaja prostor dnevnog boravaka djece od prostora sanitarije. Staklena stijena počinje na visini od oko 1,2 m i proteže se sve do stropa. Spremačica ZS i tužiteljica imale su za obavljanje konkretnih poslova čišćenja na visini jedne zajedničke aluminijske ljestve koje se moglo lako premještati. Svjedokinja ZS je prala stakle stijenu s jedne strane (iz prostorije gdje su se nalazile sanitarije) i koristila je ljestve, a tužiteljica je prala staklenu stijenu iz sobe i tom prilikom se popela na dječji ormarić visine otprilike 1,2 m koji se nalazio uz tu staklenu stijenu. U jednom trenutku, tužiteljica pala s tog ormarića, a pridržala ju je odgojiteljica RS koja se u tom trenutku našla pokraj tužiteljice i predmetnog dječjeg ormarića. Navedeno u svom iskazu potvrđuje i svjedokinja ĆS koja se u tom trenutku došla u sobu obavijestiti zaposlene da je ručak. Iz iskaza ŠS i ZS sud je utvrdio da su se spremačice kod obavljanja poslova znale penjati na namještaj, ali da su od strane svoje nadređene radnice ŠS, a i od drugih zaposlenika vrtića bile upozoravane da to ne rade. Iz iskaza ŠS i ŠS i ZS proizlazi da su kod tuženika postojale troje ljestvi od toga jedne drvene ljestve i da nije bilo zapreke da se spremačice istima koriste. Sud je mišljenja da su manje razlike u iskazima svjedoka rezultat različitih poslova koje su svjedokinje obavljale predmetnog dana.

18. U postupku je saslušan i svjedok IS koji je obavljao poslove osposobljavanja iz zaštite na radu i zaštite od požara za sve vrtiće u Gradu Zagrebu. Temeljem procjene rizika za spremačice je utvrđeno da su izložene opasnosti pada na nivou prilikom kretanja skliskog terena, od pada s visine pri pranju prozora, skidanju ili montaži zavjesa i slično. Vezano za obuku spremačica, svjedok im je prilikom osposobljavanja za rad na siguran način uvijek govorio da kod obavljanja poslova npr. pranja prozora obavezno moraju koristiti ljestve koje im poslodavac mora staviti na raspolaganje. Vezano uz uvjerenje od 5. lipnja 2007. (list 159 spisa) navodi da je isto izdano nakon završene obuke tužiteljice.

19. U postupku je saslušana i svjedokinja KS koja je obavljala poslove spremačice kod tuženika. Iako nije bila očevidac predmetnog štetnog događaja potvrdila je navode svjedokinja ZS i ŠS u dijelu da je u to vrijeme u vrtiću bilo sveukupno troje ljestvi. Da su se za rad na visini trebale koristiti ljestve koje su bile dostupne ili "partviš" s krpom. Ako ljestvi trenutno nije bilo, uobičajeno se malo pričekalo. Svjedokinja je ponekad, radi ubrzanja procesa rada, znala koristiti ormarić, ali bila je svjesna da to nije ispravno, a kada bi ju vidjela ŠS ili ravnateljica, iste bi ju uvijek upozorile na navedenu nepravilnost. Osporila je dio iskaza tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala da su joj ona i FS rekle da nije moguće dobiti ljestve, odnosno da ih može tražiti od nadređenih, ali da ih neće dobiti, a da se poslovi na visini obavljaju korištenjem namještaja. Sud vjeruje iskazu predmetne svjedokinje budući je svjedokinja u bitnome suglasno iskazivala sa svjedokinjama ŠS i ZS.

20. Svjedokinja OS, kao tajnica vrtića iskazivala je na okolnost popunjavanja prijave ozljede na radu (list 4-7 spisa) i prijave štete od odgovornosti (list 190 spisa). Svjedokinja je navela da je prijavu o ozljedi na radu popunjavala 3. rujna 2007. na temelju usmenih informacija dobivenih od tužiteljice koja je toga dana došla u vrtić po tu prijavu, a sve prema uobičajenoj proceduri. Kada je popunila prijavu, istu je odnijela ravnateljici na potpis. Svjedokinja nije uzimala izjave drugih radnika, a uputu o obvezi uzimanja takvih izjava dobila je tek 2010. godine. Svjedokinja je popunila i prijavu štete od odgovornosti nakon 4 mjeseca nakon štetnog događaja na temelju kazivanja tužiteljice. Tom prilikom joj je tužiteljica navela i druge svjedoke. Sud je poklonio vjeru i ovoj svjedokinji jer iskaz životan i logičan.

21. Zaključno je saslušan i svjedok AS. Svjedok je vezano uz ljestve suglasno iskazivao sa svjedokinjama ŠS, ZS i KS te mu je sud povjerovao. Svjedok je iskazao da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja kod tuženika postojalo troje ljestvi koje su se nalazile u nezaključanoj prostoji i koje su spremačice po potrebi uzimale i vraćale, a ponekad bi im pomagao prenijeti ljestve gdje treba. Radilo se o aluminijskim ljestvama u obliku slova A. U slučaju da su bile potrebne i dodatne ljestve one su se mogle donijeti i iz drugog objekta.

22. Dakle, sud je povjerovao iskazima svjedoka koji su neposredno svjedočili nastanku štetnog događaja (RS, ES, ZS i ĆS), kao i onima koji su iskazivali o organizaciji rada i uputama o zaštiti na radu (ŠS, IS, KS, OS i AS), budući da su njihovi iskazi međusobno podudarni, dosljedni tijekom postupka te životni i logični. Iskazi su dali konzistentnu i uvjerljivu sliku događaja, između ostalog, i da su u trenutku ozljeđivanja u objektu vrtića postojale dostupne i funkcionalne ljestve za obavljanje posla na visini, da je tužiteljica bila osposobljena za siguran rad (što proizlazi iz uvjerenja o osposobljenosti za rad na siguran način i iskaza svjedoka IS) te da je tužiteljica samoinicijativno postupala protivno danim uputama i pravilima te nije obavljanja poslove na siguran način. Osobito je značajna činjenica da su svi svjedoci istaknuli postojanje ljestvi, upozorenja nadređenih i mogućnost obavljanja radnih zadataka na siguran način. Ujedno, niti jedan svjedok nije potvrdio tvrdnje tužiteljice o nedostupnosti ljestvi, što dovodi u pitanje vjerodostojnost njezina iskaza, koji je u više ključnih elemenata kontradiktoran iskazima drugih svjedoka.

23. Sud nije povjerovao iskazu tužiteljice vezano uz dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i u dijelu u kojem je iskazala da nije bilo ljestvi u vrtiću te da su joj kolegice rekle da ih može tražiti od nadređenih, ali da ih neće dobiti, a da se poslovi na visini obavljaju penjanjem na namještaj. Iskaz tužiteljice nije životan i logičan te je u suprotnosti s iskazima svjedoka ŠS, RS, ES, ZS, ĆS, KS i AS kojima je sud povjerovao. Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način i znala je kako se ispravno obavljaju poslovi na visini budući je i tijekom obuke upozoravana na isto. Dodatno se ističe da upute za rad, u skladu s naravi i vrstom posla, daje poslodavac (u konkretnom slučaju ŠS kao neposredno nadređena radnica) te joj upute ne mogu davati radne kolegice. Sve da je tužiteljica imala nekakvih nedoumica vezano uz proces rada, bila je obvezana obratiti se ŠS, stoga su navodi tužiteljice vezano za nekorištenje ljestvi za rad na visini usmjereni na izbjegavanje preuzimanja odgovornosti za obavljanje poslova pranja staklene stijene protivno pravilima struke i zaštite na radu.

24. Na temelju odredbe članka 102. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 142/03., 123/03., 30/04., 68/05., dalje: ZR), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja, poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom po općim propisima obveznog prava.

25. Budući je utvrđeno da je šteta nastala na radu, tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema općim propisima obveznog prava (čl.

15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96., 94/96., 114/03., dalje: ZZR).

26. Prema mišljenju ovog suda obavljanje poslova pranja staklenih stijena na visini za što je potrebna upotreba ljestvi predstavlja opasnu djelatnost. Čl. 64. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., dalje: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredbom čl. 1067. ZOO propisani su uvjeti oslobođenja od odgovornosti. Čl. 1067. st. 2. ZOO propisano je oslobođenje od odgovornosti u slučaju da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

27. Sud je, temeljem izvedenih dokaza zaključio da je šteta nastala isključivom radnjom tužiteljice, čime su ispunjeni uvjeti iz čl. 1067. st. 2. ZOO prema kojem se odgovorna osoba oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica obavljala radne zadatke čišćenja staklene stijene, pri čemu je svjesno, samovoljno i protivno pravilima zaštite na radu i struke koristila dječji ormarić visine 1,2 m kao improviziranu zamjenu za ljestve. Takvo ponašanje tužiteljice predstavlja svjesno izlaganje riziku i postupanje protivno uputama poslodavca (ŠS), koje su jasno bile dane tijekom svakodnevnog obavljanja poslova spremačice, ali i prilikom osposobljavanja za rad na siguran način (što je potvrđeno iskazom svjedoka IS). Tužiteljica je bila osposobljena za rad na siguran način, čemu u prilog govori i izdano uvjerenje o osposobljenosti (list 159 spisa), a ŠS (nadređena radnica) i druge radnice koje su obavljale poslove čišćenja iskazivale su da su spremačice redovito bile upozoravane da se za poslove na visini moraju koristiti ljestve ili drška metle s krpom. Uz to, dokazano je da su ljestve bile dostupne u vrtiću, da se radilo o aluminijskim ljestvama koje su se lako mogle prenositi i da je ZS, spremačica koja je istog dana radila isti posao, ali s druge strane stijene, koristila ljestve koje su bile zajedničke za nju i tužiteljicu prilikom obavljanja tog posla. Iz iskaza više svjedoka (ZS, ŠS, RS, ES, ĆS) proizlazi da je tužiteljica samoinicijativno zaobišla dostupna sredstva rada i odlučila se za opasan način rada, koji nije bio uzrokovan nikakvom objektivnom preprekom ili nuždom, već isključivo njezinim nepažljivim i nesavjesnim postupanjem. Nadalje, nije dokazano da je postojala praksa ili naredba poslodavca da se prozori ili staklene stijene peru na opasan način — naprotiv, dokazano je postojanje jasnih uputa i dostupnosti sredstava za rad na siguran način. Čak i da su se u praksi ponekad događala odstupanja, tužiteljica nije tijekom postupka dokazala da su ona bila uobičajena ili nametnuta od strane poslodavca. Iako je tužiteljica u svom iskazu nastojala odgovornost za nekorištenje ljestvi prebaciti na druge spremačice, navodeći da da su joj one rekla da u vrtiću nema ljestvi i da ih nije moguće dobiti od nadređenih, tijekom postupka je iskazima svjedoka (ŠS, ZS, KS, AS), utvrđeno suprotno. Prema tome, sud je mišljenja da su uzroci nastanka štete u cijelosti posljedica radnje tužiteljice, na koje tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, čime je ispunjen uvjet za oslobađanje od odgovornosti temeljem čl. 1067. st. 2. ZOO. Stoga, iako poslodavac odgovora prema načelu objektivne odgovornosti, u ovom slučaju tuženik se u cijelosti oslobađa odgovornosti jer je šteta rezultat isključive radnje tužiteljice koja je svoje radne zadatke samoinicijativno obavljala protivno pravilima, uputama i mogućnostima koje su joj bile na raspolaganju.

28. Vezano uz prigovore za popunjavanje obrasca prijave o ozljedi na rad (i prijave štete od odgovornosti), sud je mišljenja da prijava ozljede na radu nije javna već privatna isprava i nema dokaznu snagu javne isprave propisane čl. 230. st. 1. ZPP. Stoga prijava o ozljedi na radu (i prijava štete od odgovornosti) predstavlja privatnu ispravu koja ne dokazuju istinitost onoga što se u njoj potvrđuje, zbog čega se privatne isprave, kao dokazna sredstva, vrednuju i ocjenjuju u sklopu svih ostalih provedenih dokaza. Sud je povjerovao iskazu ŽS da je obrazac prijave ozljede na radu popunjavala prema izjavi same tužiteljice te da je obrazac nakon popunjavanja predala ravnateljici na potpis, kao i da u konkretnom slučaju nije uzimala izjave drugih radnika. Praksa uzimanja izjava drugih radnika uvedena je tek 2010. Činjenica da je tužiteljici priznata ozljeda na radu u upravnom postupku ne sprečava mogućnost da sud utvrđuje da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti poslodavca za štetu prema općim propisima obveznog prava. Sud je mišljenja da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o priznanju ozljede na radu u granicama njezine pravomoćnosti, ali ne ograničava sud da u ovoj parnici utvrđuje da li postoje razlozi za oslobođenje odgovornosti poslodavca od odgovornosti za štetu prema općim propisima obveznog prava. Svojom odlukom ovaj sud ne rješava nešto inkompatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje) budući da u ovom predmetu nema identiteta predmeta s ranijim upravnim postupkom.

29. Ostali priloženi i izvedeni dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. Sud je također odbio i dokazni prijedlog provođenja novog medicinskog vještačenja na okolnost uzročno-posljedične veze, kao i očevid na mjestu događaja uz prisustvo vještaka zaštite na radu smatrajući da navedeni dokazi nisu odlučni za donošenje ove odluke.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

31. Odluka o parničnom trošku tuženika temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.), prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje, a u granicama postavljenog zahtjeva. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima 7. ožujka 2012. po Tbr. 9/1 – 331,81 EUR, 4. lipnja 2012. po Tbr. 9/1 – 331,81 EUR, 1. listopada 2012. po Tbr. 9/1 – 331,81 EUR, 7.prosinca 2012. po Tbr. 9/1 – 331,81 EUR, 5. travnja 2016. po Tbr. 9/5 – 82,95 EUR, 15. lipnja 2016.- po Tbr. 9/1 – 331,81 EUR, 13. ožujka 2017. po Tbr. 9/1 – 132,72 EUR, 7. veljače 2022. po Tbr. 9/5 – 50,00 EUR, 10. svibnja 2022. po Tbr. 9/5 – 50,00 EUR, 8. rujna 2023. po Tbr. 9/1 – 199,08 EUR, 15. travnja 2024. po Tbr. 9/5 – 50,00 EUR, 16. rujna 2024. po Tbr. 9/1 – 199,08 EUR i 5. ožujka 2025. po Tbr. 9/1 – 199,08 EUR. Tuženiku su priznati troškovi sastava podneska od 1. ožujka 2012., 10. svibnja 2012., 25. srpnja 2012. i 25. veljače 2014. svaki po Tbr. 8/1 – 331,81EUR (4x331,81 EUR), te trošak sastava podneska od 18. lipnja 2015., 11. ožujka 2016 i 25. svibnja 2016., svaki po Tbr. 8/3 – 200,00 EUR (3x200,00 EUR), te trošak sastava podneska od 16. srpnja 2014. po Tbr.8/3 - 165,90 EUR. Tuženiku je priznat trošak postupka u iznos od 4.715,10 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46.) iznosi 5.893,88 EUR. Tuženiku je priznat i trošak vještačenja u iznos od 165,90 EUR. Dakle, tuženiku je priznat trošak postupka u sveukupnom iznosu od 6.059,78 EUR, dok je u preostalom iznosu od 638,57 EUR odbijen zahtjev za naknadu troška kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

32. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 33.200,00 EUR odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

33. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po pun.

3. umješaču