Posl. broj: P-409/2024-14.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
Zlatar, Trg slobode 14A
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obiju zastupanih po punomoćnici Marini Mikulić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika VA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Šuti- Kudelić, odvjetnici iz Zlatara, radi utvrđena ništetnosti, podredno poništenja oporuke, nakon javne glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnica, 18. travnja 2025.
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. O d b i j a s e prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere koja glasi:
"1.) Određuje se protivniku osiguranja FA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da za vrijeme trajanja ovog postupka na nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] Purga i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], omogući predlagateljici osiguranja ŠA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da izvršava svoje pravo suvlasništva na način da se suzdrži od zatvaranja prostorija na nekretninama u suvlasništvu, a posebice na prostorijama u gospodarskoj zgradi koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te makne sve dosada postavljene prepreke na nekretninama.
2.) Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovosudskog parničnog postupka. "
II. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je ništetna pisana oporuka pred svjedocima proglašena u ostavinskom predmetu kod Općinskog suda u Zlataru poslovni broj O-1/2024, iza ostaviteljice, sada pokojne HA iz [adresa].".
III. O d b i j a s e podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Poništava se pisana oporuka pred svjedocima proglašena u ostavinskom predmetu kod Općinskog suda u Zlataru poslovni broj O-1/2024, iza ostaviteljice, sada pokojne HA iz [adresa].".
IV. O d b i j a s e zahtjev tužiteljica za naknadu troškova.
V. N a l a ž e s e tužiteljicama ŠA i GA te tuženiku FA naknade troškove postupka u iznosu od 1.000,00 EUR (tisuću eura) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljice navode da su rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, posl.br. Gž-851/2024 od dana 20.08.2024. upućene da u roku od 15 dana od dana zaprimanja predmetnog pismena pokrenu parnicu protiv gore navedenog tuženika radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, slijedom čega tužiteljice pravodobno u roku podnose ovu tužbu. Naime, tijekom ostavinskog postupka iza pokojne HA koji se provodi pod brojem O1/2024 pred ovim sudom, utvrđeno je da je pokojna HA (dalje u tekstu: ostaviteljica) cijeli svoj suvlasnički dio ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela u vlasništvo I. tužiteljici, a riječ je o ½ suvlasničkog dijela na nekretninama upisanim u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji ugovor je tuženik osporio. Za isti suvlasnički dio na nekretninama je tijekom ostavinskog postupka utvrđeno da je ostaviteljica naknadno raspolagala istima i to oporukom u korist tuženika, a koju oporuku su tužiteljice u ostavinskom postupku kao zakonske nasljednice osporile kao istinitu i valjanu slijedom čega je ovaj sud donio odluku o prekidu ostavinskog postupka te uputio tuženika u pokretanje parnice, te je u konačnici povodom žalbe tuženika, drugostupanjski sud obje strane ostavinskog postupka uputio u parnicu. Nastavno na navedeno, tužiteljice iako su svjesne da oporuka ne može naknadno osporiti ugovor o doživotnom uzdržavanju, osporavaju valjanost takve oporuke, s obzirom da u trenutku sastava oporuke ostaviteljica zbog godina i bolesti nije bila u stanju shvatiti značenje onog što potpisuje, ista je bila u zabludi, kao i zbog činjenice da oporuka nije sastavljena u obliku koji je propisan Zakonom o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje u tekstu: ZN), a čemu će detaljnije biti razrađeno u donjem dijelu tužbe. Tužiteljice primarno navode, a što je vidljivo iz spisa, kako je ostaviteljica 2008. godine svoj suvlasnički na nekretninama upisanim u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i sve pokretnine prenijela ugovorom o doživotnom uzdržavanju I. tužiteljici, odnosno I. tužiteljica je temeljem ugovora po smrti ostaviteljice postala vlasnica njezinog dijela nekretnina kao i sve pokretne imovine. Obaveza I. tužiteljice temeljem ugovora je bila da skrbi o majci te uzdržava istu do trenutka njene smrti, a što je I. tužiteljica izvršavala temeljem ugovora te je kao i II. tužiteljica bila jako dobro upoznata s majčinim teškim zdravstvenim stanjem pogotovo posljednjih nekoliko godina, a koje je ponajviše prouzrokovano visokom dobi i bolestima ostaviteljice koja preminula u 96. godini. Tužiteljice su bile jako dobro svjesne zdravstvenog stanja ostaviteljice, koja je u razdoblju koje je prethodilo smrti često bila hospitalizirana, gubila se, pokazivala znakove dementnosti, imala ozljede zbog učestalih padova a što je ujedno pokazatelje demencije, nije mogla u potpunosti skrbiti o sebi, a posebice nije bila u stanju svakodnevno uzimati sve brojne potrebne lijekove, a o čemu ju je posebno morala svaki dan upozoravati I. tužiteljica. Stoga, životno je nelogično da je ostaviteljica nakon što je prije više od 15 godina ugovorom odredila prijenos imovine u trenutku svoje smrti, odjednom odlučila taj isti dio oporučiti u korist tuženika i to u trenutku najlošijeg zdravstvenog stanja kad je uz brojne druge tegobe pokazivala i znakove dementnosti. Isto tako, I. tužiteljica se najviše skrbila o ostaviteljici tijekom posljednjih godina života te bila u svakodnevnom kontaktu s istom, dok tuženik osim što je dijelio kuću s ostaviteljicom (nisu živjeli u zajedničkim prostorijama) nije brinuo o ostaviteljici niti imao svakodnevne kontakte, zbog čega je iznenađujuće da bi na kraju oporučno raspolagala s imovinom koju je već prenijela na I. tužiteljicu baš u korist tuženika. Slijedom navedenog, tužiteljice tvrde da ostaviteljica u trenutku potpisa oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, zbog čega je nastavno na odredbu čl. 26. ZN-a, oporuka ništava. Također, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da je ostaviteljica posljednjih mjeseci bila nesposobna za brigu o sebi, te joj je zbog dobi i bolesti liječničkom uputom predložena stalna skrb kao i smještaj u ustanovi za produženo liječenje. Štoviše, u liječničkoj dokumentaciji je nekoliko puta navedeno da se ostaviteljica gubi u vremenu i prostoru te je predloženo da se za ostaviteljicu provede postupak lišenja poslovne sposobnosti. Dakle, ako uzmemo u obzir općepoznate činjenice, ovakvo stanje ostaviteljice nije došlo preko noći već je trajalo neko vrijeme, točnije i prije nego je ostaviteljica navodno potpisala oporuku. Tužiteljice osim priložene medicinske dokumentacije, predlažu da se provede i dokaz saslušanja svjedokinje, a koja je ujedno navodno i potpisala oporuku, gđe. DA koja je bila prva susjeda ostaviteljice te je ponekad znala svratiti do ostaviteljice da po uputi I. tužiteljice provjeri kako je ostaviteljica te da je podsjeti da uzme potrebne lijekove koje nije znala uzimati sama, kao i svjedokinje gđe. ŠAL, također susjede ostaviteljice te g. ČA, unuka ostaviteljice. Nadalje, tužiteljice ukazuju na to da osim nesposobnosti za rasuđivanje, njihova majka je dovedena u zabludu od strane tuženika, jer ista nije znala što potpisuje i nije mogla shvatiti koji pravni učinak može imati njeno oporučno raspolaganje, pogotovo kad se uzme u obzir da je prethodno istu imovinu prenijela I. tužiteljici koja se cijelo vrijeme skrbila o njoj, a što je razlog za poništenje oporuke zbog mane volje sukladno čl. 28. ZN-a. Osim gore navedeni razloga za utvrđenje ništavosti i poništaj oporuke, tužiteljice navode da postoje i drugi razlozi za poništenje oporuke zbog oblika oporuke sukladno čl. 29. ZN-a. Naime, tužiteljice imaju saznanja kako je jedan od supotpisnika oporuke, gđa. DA oporuku potpisala naknadno, a ne u trenutku dok je ostaviteljica izjavila da je oporuka njezina i istu potpisala, a što je suprotno s onim što je određeno u čl. 31. ZN-a koji jasno propisuje da se pisana oporuka pred svjedocima mora izjaviti u istodobnoj nazočnosti dva svjedoka. Dakle, među ostalim, oporuka pravna nije valjana jer svjedokinja nije nazočila potpisivanju oporuke od strane ostaviteljice. Također, tužiteljice ističu da potpis njihove majke ne odgovara potpisu koji je njihova majka inače koristila na službenim dokumentima, stoga imaju razloga sumnjati da je tuženik krivotvorio ostaviteljev potpis. Sukladno navedenom, tužiteljice su postavile tužbeni zahtjev za utvrđenja ništetnosti navedene oporuke te, podredno, u slučaju da sud smatra da navedeni tužbeni zahtjev nije osnova, tužbeni zahtjev za poništaj navedene oporuke. Osim navedenoga, I. tužiteljica ovim putem opreza radi sukladno čl. 341.-346. Ovršnog zakona podnosi i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine, a to sve zbog toga što joj tuženik onemogućava izvršavanja vlasništva na njenom suvlasničkom dijelu, a posebice na prostorijama u gospodarskoj zgradi koja se nalazi u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina]. Naime, I. tužiteljici je trenutačno zabranjen pristup od strane tuženika koji je zatvorio i zaključao prostorije na način da onemogući I. tužiteljici pristup prostoriji i stvarima u njoj. I. tužiteljica ističe da je ista ugovorom o doživotnom uzdržavanju postala suvlasnica navedene nekretnine kao i gospodarske zgrade te je postala vlasnica svih pokretnih stvari koje su bile u vlasništvu njene majke kao ostaviteljice. Slijedom navedenom, zbog straha da zbog onemogućenog pristupa njenom suvlasničkom dijelu na nekretninama koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Purga i 738 k. o. [katastarska općina] kao i svoj pokretnoj imovini koja se nalazi na navedenim nekretninama, može doći do eventualne štete zbog neodržavanja, I. tužiteljica kao predlagatelj osiguranja predlaže da sud odredi privremenu mjeru kao u I. točki izreke.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je točno je da je on tijekom ostavinskog postupka iza pok. HA osporio ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. majke stranaka, HA i tužiteljice ŠA, te je tuženik također upućen na pokretanje parničnog postupka radi osporavanja tog ugovora o doživotnom uzdržavanju, koji postupak je pokrenut tužbom pod brojem P- 416/2024. Kao što je i iznijeto u predmetnoj tužbi, ugovorom doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između majke stranaka, sada pok. HA i tužiteljice ŠA, **.**.2008., a kojim ugovorom (članak III ) je tužiteljica preuzela obvezu doživotno uzdržavati majku HA i to na način da će istoj: osigurati adekvatan smještaj i prehranu, osigurati redovito spremanje prostorija koje služe za stanovanje i pranje rublja, osigurati joj potrebnu odjeću i obuću, osigurati svu potrebnu njegu, a u slučaju bolesti nabavljati lijekove,te u slučaju bolničkog liječenja posjećivati u bolnici, te brinuti o njezinim osobnim potrebama, održavati osobne kontakte,nakon smrti pokopati ju prema mjesnim običajima, plaćati naknadu za grobno mjesto, te snositi troškove održavanja grobnog mjesta. Primateljica uzdržavanja, pok.HA je zauzvrat odredila da se u času njezine smrti prenosi u vlasništvo tužiteljici ŠA nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],suvlasništvo u 2/4 dijela i to: čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] površine 220 čhv.,voćnjak površine 100 čhv. i dvorište- neplodno-kuća i gospodarske zgrade površine 120 čhv.; čkbr. [katastarska čestica] pašnjak tukovčica površine 90 čhv.; čkbr. [katastarska čestica] oranica tukovina u [adresa] površine 275 čhv; čkbr. [katastarska čestica] livada tukovčica površine 204 čhv.; čkbr. [katastarska čestica] livada tukovčica površine 204 čhv. i čkbr. [katastarska čestica] livada tukovčica površine 408 čhv., a na temelju kojeg ugovora se je tužiteljica odmah nakon smrti pok. HA, upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica, odnosno suvlasnica nekretnina. No, kao što je to također iznijeto u predmetnoj tužbi, tužiteljica ŠA nije uzdržavala svoju majku odnosno nije izvršavala svoje ugovorom o doživotnom uzdržavanju preuzete obveze. Ista živi u [adresa] i njezino mjesto prebivališta, ujedno i stanovanja je u [adresa], a dok je pok. HA cijeli svoj život živjela u [adresa] u kući na adresi [adresa], a u kojoj žive tuženik i njegova obitelj. Tužiteljica ŠA je samo povremeno vikendom, jednom, ponekad dva puta mjesečno znala doći u posjetu pok. majci, a pok. HA se je u pravilu sama brinula o sebi, a u slučaju bilo kakovih potreba, pomagali su joj tuženik i članovi njegove obitelji, posebno sin NA. Stoga, ni tuženik, kao niti članovi njegove obitelji nisu imali nikakvih saznanja o postojanju eventualno bilo kakvog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Kuća u [adresa], u kojoj su kao što je već prednje navedeno živjeli tuženik sa svojom obitelji i majka stranaka, pok. HA, održavana i adaptirana je isključivo prihodima tuženika, …(zamjena krova i krovišta u nekoliko navrata, uređenje tavanskog stana, asfaltiranje dvorišta ..i dr,.), time da je sve režijske troškove (struja, plin, telefon, smeće, TV, komunalne naknade, voda, slivne vode i dr..) za cijelu kuću snosio je isključivo tuženik. Sve prednje iznijeto upravo je i razlog što je majka stranaka, pok. HA, dana 20. 04. 2023.god. sačinila oporuku kojom je svoj suvlasnički dio nekretnine-kuće sa zemljištem i gospodarskim objektima na adresi [adresa] ostavila u nasljedstvo tuženiku. Oporuka je napisana isključivo i na zahtjev pok. HA, a prilikom potpisivanja oporuke po oporučiteljici , istovremeno su bile prisutne i svjedokinje označene u oporuci, DA i LA, time da je unuk pok. HA, NA, kojem je otprilike u to vrijeme pok. HA, tj. njegova baka, potpisivala i elaborat glede etažiranja kuće, mobitelom snimio potpisivanje oporuke, ujedno i elaborata. Pok. HA, u trenutku potpisivanja oporuke, koja je kao što je već prednje navedeno sačinjena na njezin zahtjev, a nasuprot navodima tužiteljice, bila je u potpunosti sposobna za rasuđivanje. Unatoč starosnoj dobi, i za svoju starosnu dob bila je dosta vitalna i bistrog uma. Slijedom svega iznijetog, tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica i predlaže da se isti odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka. Glede prijedloga tužiteljice za izdavanje privremene mjere, tuženik se protivi izdavanju iste, budući su u cijelosti netočni i neosnovani navodi tj. razlozi koje tužiteljica iznosi u prijedlogu.
3. Tužiteljice su se na odgovor na tužbu očitovale podneskom od 18. listopada 2024. ocjenjujući navode tuženika u pogledu ugovora o doživotnom uzdržavanju neistinitim, netočnim i bespredmetnim za postupak koji se vodi radi utvrđenja valjanosti oporuke. Naime, identične navode tuženik je kao tužitelj iznio u upravo u postupku koji je pokrenut radi raskida ugovora pod poslovnim brojem P-416/2024 pred ovim sudom, stoga je nepotrebno iste navoditi i u ovom postupku u kojem je nužno utvrditi je li oporuka kojom je primateljica uzdržavanja naknadno raspolagala svojom imovinom u korist tuženog, uopće valjana. Slijedom navedenog, a s obzirom da tuženik iznosi činjenice povezane s drugim postupkom, tužiteljice nastavno na čl. 313. ZPP-a, predlažu spajanje postupaka radi zajedničkog raspravljanja ovosudnog postupka kao i postupka koji se već vodi pred ovim sudom pod brojem P-416/2024. No, tužiteljice opreza radi osporavaju sve navode tuženika iznesene u odgovoru na tužbi te kao što su se očitovale u postupku oznake P-416/2024 ističu da se I. tužiteljica tijekom cijelog razdoblja od potpisa ugovora pa do smrti primateljice uzdržavanja te čak u razdoblju nakon smrti u pogledu pokopa i održavanja groba, brinula o primateljici uzdržavanja. U pogledu oporuke, tužiteljice ističu da tuženik navodi da je oporuka napisana isključivo na zahtjev pokojne HA koju je trenutku potpisivanja mobitelom snimio njen unuk NA te da je ista kako navodi tuženik u to vrijeme navodno potpisivala i elaborat glede etažiranja kuće. Prvenstveno, tužiteljice osporavaju da je oporuka potpisana na zahtjev pokojne HA jer je ista već prije navedene nekretnine ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela u vlasništvo svojoj kćeri, ovdje I. tužiteljici. Isto tako, opovrgavaju vjerodostojnost navodne snimke koju je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik. Prema postojećoj dokumentaciji postoje ozbiljne indicije da ostaviteljica zbog zdravstvenog stanja nije bila u stanju shvatiti što potpisuje i koje su posljedice takve oporuke kao i indicije da je tuženik prijetvornim ponašanjem držao ostaviteljicu u zabludi prilikom sastavljanja i potpisa oporuke. Naime, u jednom od otpusnih pisama se navodi da je ostaviteljica dezorijentirana u vremenu i prostoru te ista se povremeno gubi, te je od strane doktora predložen postupak lišenja poslovne sposobnosti i stavljanja ostaviteljice pod skrbništvo. S druge strane, tužiteljice dostavljaju dokumentacije iz koje proizlazi da su tuženik i njegov sin već par mjeseci prije oporuke (ista je sastavljena u 4. mjesecu 2023.) pokazivali interese za suvlasničkim dijelom koji je po smrti HA pripao I. tužiteljici. Naime ugovorom o darovanju od dana 05.12.2022. godine, tuženik svoj suvlasnički dio daruje sinu AA, no ugovorom izričito navodi da daruje svoj suvlasnički dio koji je u naravi desni dio prizemlja, desni dio kata kuće i cijeli tavan, a koji ako se pogleda skica kuće iznosi i više od njegovog suvlasničkog dijela kojeg ima na kući, što znači da ugovorom o darovanju daruje i dio koji je u tom trenutku pripadao pokojnoj HA. Odmah nakon toga, tuženikov sin pokreće postupak etažiranja gdje pokušava etažirati kuću suprotno svojim suvlasničkim udjelima, odnosno pokušava pripisati sebi vlasništvo na posebnim dijelovima u većem dijelu nego što iznose njegovi suvlasnički udjeli. Samo četiri mjeseca nakon toga, ostaviteljica u takvim uvjetima potpisuje oporuku i etažni elaborat kako navodi tuženik, iako je petnaest godina unazad odredila da će svoj suvlasnički dio prenijeti po svojoj smrti upravo I. tužiteljici. Uzevši u obzir gore navedeno ponašanje tuženika i njegovog sina kao i činjenicu da ostaviteljica nije bila u posebno dobrim odnosima sa sinom i snahom te iako su živjeli u istoj kući o njoj se brinula I. tužiteljica, može se zaključiti da oporuka nije učinjena na zahtjev ostaviteljice te da je kod sklapanja oporuke postojala mana volje te je u potpunosti izostala sposobnost za rasuđivanje kod pokojne HA. Isto tako, tužiteljice ističu da iako su bile u dobrim odnosima s majkom te je redovno posjećivale, a dodatno k tome I. tužiteljica je sukladno ugovoru o doživotnom uzdržavanju brinula o svojoj majci, iste nisu znale niti posumnjale da postoji oporuka sastavljena u korist tuženika. Tužiteljicama je u interesu da se sazna prava istina te utvrdi je li oporuka bila valjana, a posebice kad se uzme u obzir da je njihova majka posljednjih godinu dana bila smanjenih kognitivnih sposobnosti te nije znala ni više skuhati niti sjetiti se uzeti potrebne lijekove. Slijedom navedenog, tužiteljice ostaju pri svojoj tužbi i tužbenom zahtjevu kao i pri prijedlogu za privremenom mjeru te u cijelosti osporavaju navode tuženika.
4. U postupku su pročitani: cijeli spis ovog suda posl. broj: O-1/2024. iza pok. HA, osobna iskaznica HA, zahtjev/ potvrda o preuzimanju Z-06 P, otpusno pismo Opće bolnice Varaždina od 21. prosinca 2023., uputno pismo liječniku od 26. listopada 2023., otpusno pismo zdravstvene njege od 21. prosinca 2023., povijest bolesti Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana od 25. listopada 2023., povijest bolesti Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana od 24. listopada 2023. te potvrda da su posebni dijelovi nekretnine samostalne uporabne cjeline na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ([adresa]) klasa: 361-08/23- 03/000039 Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zlatar od 22. prosinca 2023.; pregledano su ispis fotografije na strani 27 spisa skica kuće na str 38 spisa; saslušani su svjedoci DA, ŠAL, ĆA, NA i LA te su saslušane stranke.
5. Tužiteljice su na pripremnom ročištu 13. studenoga 2024. odustale od dokaznog prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja, a na ročištu za glavnu raspravu 20. ožujka 2025. odustale su i od dokaznog prijedloga za provođenjem grafološkog vještačenja, dok je tuženik na ročištu za glavnu raspravu 28. siječnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje ostalih svjedoka navedenih u odgovoru na tužbu.
6. Nije sporno:
- da je u ostavinskom postupku iza pok. HA, na ročištu 6. veljače 2024. zakonski nasljednik, sin ostaviteljice FA predao oporuku koja je proglašena te je preslika uvezana na listu 11 ostavinskog spisa;
- da su zakonske nasljednice, kćeri ostaviteljice GA i ŠA na tom ročištu dale nasljedničke izjave kojima proglašenu oporuku ne priznaju istinitom i pravno valjanom jer da je ostaviteljica bila dementna i nije znala što potpisuje;
- da je nasljednica ŠA na istom ročištu predala ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je kao davateljica uzdržavanja s ostaviteljicom HA kao primateljicom uzdržavanja sklopila 9. travnja 2008.;
- da su nasljednice ŠA i GA ugovor o doživotnom uzdržavanju priznale pravovaljanim i izvršenim, a PA je proglašenu oporuku priznao istinitom i pravovaljanom te prihvatio nasljedstvo temeljem iste, a ugovor o doživotnom uzdržavanju nije priznao pravovaljanim jer da ga ŠA nije izvršavala:
- da je rješenjem ovog suda posl. broj: O-1/2024-12. od 10. svibnja 2024. prekinut ostavinski postupak iza pok. HA te je nasljednik FA upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnični postupak protiv nasljednica ŠA i GA radi pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju te radi utvrđenja da je pisana oporuka pred svjedocima od 20. travnja 2023. istinita i pravovaljana;
- da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. broj: Gž-851/2024-2. od 20. kolovoza 2024. uvažena žalba nasljednika FA te je navedeno prvostupanjsko rješenje djelomično preinačeno u točki II. izreke na način da su nasljednice ŠA i GA upućena da u roku od 15 dana od zaprimanja ovog rješenja pokrenu parnicu protiv nasljednika FA radi utvrđenja da je pisana oporuka ostaviteljice sastavljena pred svjedocima 20. travnja 2023. i proglašena na ročištu 6. veljače 2024. neistinita i pravno nevaljana;
- da je ŠA po svojoj punomoćnici rješenje Županijskog suda u Varaždinu primila 3. rujna 2024., a nasljednica GA **.**.2024. te su tužbu u ovom predmetu podnijele 18. rujna 2024.;
- da je FA protiv ŠA **.**.2024. podnio tužbu radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju zaprimljenu pod brojem P-416/2024.
7. Sporno je, je li oporuka od 20. travnja 2023. istinita i pravovaljana i to zbog tvrdnji tužiteljica da ostaviteljica u trenutku potpisivanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da je dovedena u zabludu od strane tuženika jer nije znala što potpisuje i nije mogla shvatiti koji pravni učinak može imati njeno oporučno raspolaganje te da je svjedok oporuke DA oporuku potpisala naknadno, a ne u trenutku dok je ostaviteljica izjavila da je oporuka njezina i istu potpisala pa i tvrdnje da potpis njihove majke ne odgovara potpisu koji je ona inače koristila na službenim dokumentima pa imaju razloga sumnjati da je tužitelj krivotvorio njen potpis.
8. Na pripremnom ročištu 13. studenoga 2024. odbijen je prijedlog tužiteljica za spajanjem ove parnice sa parnicom koja se vodi pod posl. brojem P-416/2024. između tužitelja FA i tuženice ŠA radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju jer činjenice koje su relevante za tu parnicu nisu odlučne i za ovu parnicu te ishod ove parnice ni na koji način ne utječe na ishod parnica radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanja pa se stoga, u smislu odredbe čl. 313. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst , 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022.,114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), spajanjem ne bi ubrzalo raspravljanje niti smanjili troškovi.
9. Neosnovani su i primarni tužbeno zahtjev i tužbeni zahtjev podneseni u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a podredno (kao uvjetna supsidijarna objektivna alternacija).
10. Prema odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN), oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina života. Prema stavku 2. tog članka, oporuka je ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje. Ako se ne dokaže suprotno, smatrat će se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje. Oporučitelj nije bio sposoban za rasuđivanje ako u tom trenutku nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupka u skladu s tim znanje. Prema stavku 3., gubitak sposobnosti za rasuđivanje koji bi nastupio pošto je oporuka napravljena ne utječe na njezinu valjanosti.
11. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZN-a, oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti je zbog toga što je bio prevaren ili se nalazio u zabludi. Prema stavku 2., prijetnja, sila ili prijevara razlog su poništenja i kad potječu od treće osobe, a prema stavku 3. raspolaganje oporukom poništit će se na zahtjev i ako je oporučitelj bio u zabludi o činjenicama koje su pobudile oporučitelj da učini ta raspolaganja.
12. Prema odredbi čl. 280. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.), zabluda (na koju se tužiteljice pozivaju) je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor.
13. Prema odredbi čl. 29. st. 1. ZN-a, valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom. Prema stavku 2. tog članka, svatko može u redovitim okolnostima oporučiti u bilo kojem od zakonom predviđenih oblika, a prema stavku 3., zbog nedostatka u obliku poništenje oporuke može zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva samo osoba koja za to ima pravni interes.
14. Prema odredbi čl. 31. st. 1. ZN-a oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema stavku 2. tog članka, svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i drug okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju.
15. Imajući u vidu nesporne činjenice te ocjenjujući sve izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud utvrđuje da je HA vlastoručno potpisala oporuku 20. travnja 2023. pa je prema tome znala i mogla čitati i pisati; da su tom potpisivanju bile istodobne nazočne kao svjedoci DA i LA koje su se na toj oporuci potpisale; da je HA prilikom potpisivanja oporuke bila sposobna za rasuđivanje te da nije bila u zabludi o tome što potpisuje i koji je značaj takvog oporučnog raspolaganja.
16. Svjedok DA u svom iskazu navodi da ju je NA jednom prilikom nazvao i pitao da li bi bila voljna biti svjedok oporuke njegovoj baki HA, a ona je rekla da može biti. Nakon nekoliko dana nazvao ju je ponovo i rekao da je on napisao oporuku pa je došla taj dan kada su se dogovorili u kuću HA. Osim nje tamo je bila i LA koju poznaje od prije, a bio je prisutan i NA. Drugih osoba tamo nije bilo. NA je onda pred njima baki objasnio sve što piše na papiru, onda joj je to i pročitao, a nakon toga je taj papir potpisala i HA i LA a i ona. Dok su potpisivali, NA je slikao mobitelom kad je baka potpisivala. Na posebno pitanje suda odgovara da se ne sjećam koji je to dan bio. Bilo je to prije dvije godine samo zna da nije bio vikend odnosno čini joj se. Ne sjećam se je li HA nešto govorila dok smo bili tamo. HA činila joj se tom prilikom "kao svaki dan". Onu ju je naime gotovo svaki dan viđala te redovito s njom razgovarala. Ona je za svoje godine bila jako prisebna, normalno je razgovarala i svaki dan je šetala. Ona je svaki dan razgovarala i s njenom bakom RA koja je inače teško pokretna. Sa njom je razgovarala o svakodnevnim stvarima, vremenu, svojoj mladosti, poljoprivredi i svemu ostalom. O oporuci nisu razgovarale niti ju je to ikad pitala. I nakon tog dana ju je viđala gotovo svaki dan te su i dalje tako normalno razgovarali i ona je bila "normalna", sve dok nije pala. LA je tog dana cijelo vrijeme bila prisutna dok je bila i ona te je i LA potpisala oporuku. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica, odgovara da se to sve događalo u kuhinji, u prizemlju. GA nije rekla da nije bila nazočna potpisivanju oporuke, a niti s njom uopće razgovaram već 15 godina, odnosno ona sa njom 15 godina nije uopće razgovarala; onda jedno vrijeme, dok je HA bila živa, zadnjih godinu dana njezinog života, nešto malo je, a nakon toga opet ne, niti sa njom niti s njenom obitelji. Na daljnje pitanje punomoćnice tužiteljica je li zadnjih godinu dana godine života primijetila na njoj znakove demencije, odnosno da ne bi bila svjesna prostora oko sebe, odnosno situacija, dogovara da nje, jer ,kao što je rekla, razgovarale su gotovo svaki dan o svemu i ona je bila svjesna svega u tim razgovorima i cijelo to vrijeme bila je "normalna".
17. Svjedok ŠAL, navodi da je HA dobro poznavala i bila u dobrim odnosima s njom. Redovito je znala dolaziti do nje kada je išla u [adresa] te su se onda razgovarale. U dva navrata joj je i davala nekakve lijekove kad nije bilo ŠA. U tim razgovorima ona je nekad znala nešto i zaboraviti, npr. kada ju je pitala je li uzela lijek pa je rekla da je, a poslije se sjetila da nije. Uglavnom puno bolje se sjećala starijih stvari, svoje mladosti, a novije stvari je ponekad zaboravila. U tim razgovorima nekad je bilo sve u redu, a nekad je "prešla u drugu temu". K njoj je dolazila na taj način godinama, a te zadnje godine njezinog života nije primijetila nekakve posebne promjene. O oporuci nikada nismu razgovarale.
18. Svjedok ĆA navodi da je baku HA redovito viđao, nekoliko puta tjedno, budući da živi u blizini njezine kuće. Kad su se vidjeli onda su razgovarali i ti razgovori su znali potrajati dosta dugo. Bila je u dubokoj starosti te se nekih stvari, naročito novijih, nije baš mogla uvijek sjetiti i snalaziti se ali se jako dobro sjećala stvari koje su se dogodile 50 godina prije. Barem pretpostavlja da ih se tako sjećala. Što se novijih situacija tiče, znala je zaboraviti je li popila lijek ili nije; nekad je lijek popila i dva puta; nije se baš snalazila s telefonom pa su joj ga morali promijeniti i slično. To stanje se naročito pogoršavalo nakon 2019. godine kada je pala prvi puta i slomila kuk. Tom prilikom nije znala niti odgovoriti kako je uopće do tog pada došlo. Zadnju godinu stanje je bilo još lošije; nije se mogla sama za sebe brinuti; nije više znala ni skuhati te bez tuđe pomoći nije mogla funkcionirati. Inače kretala se uz pomoć štake, šetala je tako, znao ju je vidjeti kod susjede; najčešće sam ju viđao kod DA, a i ona ju je često obilazila. O oporuci mu ona ništa nije govorila, nikada nije izrazila nekakvu želju da bi oporuku pisala. LA slabo poznaje i nije ju viđao kod bake. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica, odgovara da baka u zadnje vrijeme nije ništa pisala niti potpisivala, a sjeća se da je pred jedno desetak godina tražila od mame DA, UA, da ju odveze k javnom bilježniku jer nije bila sigurna je li nekoliko dana prije nešto potpisala ili radi li se o nekakvoj dozvoli za sječu šume. Na posebno pitanje suda odgovara da on u biti pretpostavlja da ona nije ništa pisala niti potpisivala, a s obzirom na njezino stanje koje je opisao. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, odgovara da živim oko kilometar udaljenosti od njezine kuće, a baku je viđao redovito, nekoliko puta na tjedan, vikendom kad bi došao do nje razgovarao bi i duže, a kroz tjedan kad bi se sreli na cesti razgovarali su kratko.
19. Svjedok NA navodi da živi u istoj kući gdje je živjela i njegova baka te otac. On si je želio srediti dio te kuće i o tome je razgovarao s ocem. On se složio, a trebalo je razgovarati i s bakom koja je bila i suvlasnica kuće. Otac je razgovarao s bakom u vezi toga i rekao je da se ona slaže. Razgovarao je i on te je rekla da nema ništa protiv toga i da on pripremi sve što treba. On se informirao da mu je trebala njezina izjava za etažiranje pa je to i sastavljeno, a osim te izjave napisao je i oporuku u skladu sa njezinim željama, odnosno kako su razgovarali u vezi toga. Kad je to i napisao, baki je rekao da bi trebalo svjedoka te je ona odmah rekla da bi to mogla biti susjeda DA koja je živjela u neposrednom susjedstvu, a on se sjetio i LA koja je isto znala dolaziti k njima i baki. Tako su se dogovorili za jedan termin. Ne sjeća se točno koji je bio dan. Uglavnom, kad je došao s posla, našli su se u kući, u kuhinji, u prizemlju, i tamo su osim njega bile baka, te DA i LA. On je baki prvo laički objasnio što u oporuci piše, nakon toga joj je detaljno pročitao cijeli tekst oporuke i još ju je pitao : "Štima? Je li sve ok, ili treba nešto primijeniti?", a ona je rekla da je sve u redu, kako su se dogovorili. Cijelo to vrijeme u kuhinji su bile DA i LA; i one s pročitale oporuku te su je i potpisale. Baka je bila uredu tom prilikom, kao i inače. Bila je inače pričljiva; kuća je na samoj cesti te je razgovarala sa svim susjedima, tko god je prolazio pored. S bakom je svakodnevno razgovarao, govorila je o raznim stvarima; detaljno se sjećala što se događalo i prije nego što sam se on rodio, a i u svakodnevnim se stvarima snalazila, gledala je TV, i znala je što se događa u svijetu. Nije primijetio da bi nešto posebno zaboravljala. Baka je inače pala. Imala je neke prijelome ali u psihičkom stanju nije primijetio nekakvu promjenu. Nakon što mu je predočena preslika oporuke na listu 11 spisa, potvrđuje da se radi o oporuci koju je opisivao. Taj dan, nakon što je potpisala oporuku, baka je potpisala i izjavu o etažiranju koju je spominjao. On je i mobitelom slikao dok je baka potpisivala oporuku te nakon što mu je predočen ispis fotografije na listu 27 spisa potvrđuje da se radi o slici koju je slikao. Osim njega, bake, DA i LA tom prilikom u kuhinji nije bilo drugih osoba. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica, odgovara da je s bakom praktički živio u istoj kući; imala je sobu u istom hodniku nasuprot njegove, a otac je bio na katu. Dok je bio na poslu nije vidio tko je dolazio k baki ali je tužiteljicu ŠA viđao kada je dolazila, uglavnom vikendom.
20. Svjedok LA navodi da ju je NA jednom prilikom nazvao i pitao da li bi mogla biti svjedok oporuke njegovoj baki. Rekla je da može te ju je nakon par dana zvao ponovno i onda je došla kod njih. U kuhinju u prizemlju bila su HA i NA, a nakon nje je tamo došla i DA. NA je onda baki pročitao oporuku koja je već bila napisana i ona je onda je rekla da se s time slaže. Nakon toga je potpisala oporuku, a NA je to slikao mobitelom. Oporuku su potpisale i ona, i DA koje su cijelo vrijeme bile tamo. Baka HA je bila sasvim "normalna"; razgovarale su i općenito. Viđala ju je i inače kad je dolazila u posjetu k njoj i uvijek su razgovarale o raznim stvarima; govorila je da ide u šetnju i uvijek je pri tome bila bistra i nije joj izgledala da je nešto zaboravljala i da ne bi bila orijentirana. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica odgovara da se to događalo, kao što je rekla, u kuhinji u prizemlju, a koja se nalazi lijevo od ulaza u kuću. Bila je to "kuhinja ko kuhinja", obojana u nekakvu bež sa smeđom bojom, malo tamnija.
21. Iskaze svjedoka sud ocjenjuje neposredno uvjerljivima i nema razloga sumnjati u njihovu istinitost, a iz tih iskaza proizlazi da o samom oporučivanju neposredna saznanja imaju jedino svjedoci DA, LA i NA, dok ŠAL i ĆA o tome nemaju nikakvih neposrednih saznanja.
22. Tužiteljica ŠA, u svoj iskazu navodi da o samoj oporuci nema neposrednih saznanja, ali sumnja u istinitost iskaza svjedoka. Naime jednom prilikom joj je DA rekla da ona nije bila prisutna potpisivanju oporuke već da je negdje naknadno oporuku potpisala na tavanu, u tavanskom stanu kod PA i da joj je NA tom prilikom samo nešto kratko o tome rekao. Što se tiče danas saslušane LA, smatra da ona ne može govoriti o zdravstvenom stanju njene majke jer ju nije posjećivala niti viđala. Ona je majku svaki dan kroz tjedan zvala telefonom i s njom razgovarala, a k njoj je dolazila svakog vikenda u subotu i odlazila u ponedjeljak. S obzirom na to vidjela je da je majka zadnjih godina počela sve više zaboravljati; zaboravljala je imena osoba, i to bliskih, odnosno zamjenjivala ih je; zaboravljala je i imena stvari, npr. kad bih ju nazvala i pitala je li što jela za doručak, rekla je "ono bijelo", misleći valjda na sirni namaz. Uglavnom, smanjio joj se fond riječi. Nije više mogla sama uključivati perilicu za veš i ostale aparate, a koje je godinama koristila; nije se mogla sjetiti je li popila lijek koji joj je pripremila, a nekad je znala i dva puta popiti lijek. Zato misli da ona nije ni bila svjesna što bi oporukom raspolagala, tim više što je s njom 2008. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim je njoj dala polovicu svoje imovine. Ona je taj ugovor spomenula tuženiku još prije ostavinske rasprave, na što je on rekao da će tražiti nužni dio. Za oporuku je saznala tek na ostavinskoj raspravi. U istinitost oporuke sumnja zato što je tuženik još 2022. godine darovao svom sinu dio kuće koji njemu niti nije pripadao, a kojim je poslije raspolagano oporukom. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica: koliko često su tuženik i njegov sin NA posjećivali EA, odgovara da, s obzirom živjeli u istoj kući, su relativno rijetko s njom kontaktirali. Na pitanje suda od kuda ona to zna, odgovara da joj je EA znala govoriti da unuk pored nje samo protrči, da joj sin nekad progovori koji riječ i da nisu bili u kontaktu. Na daljnje pitanje punomoćnice: da li je EA i prije ovoga na zahtjev tuženika znala nešto potpisivati, odgovara da je bilo situacija kad je tako nešto potpisivala, a poslije nije znala što je potpisala, a niti je dobila taj papir koji je potpisala. To joj je ona sama govorila i zbog toga je bila unezvjerena. Kuhinja se nalazi u prizemlju s lijeve strane ulaza. U njoj su elementi smeđe boje, a nema ništa bež boje. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika: od kud znam da EA nije posjećivala LA, odgovara da je nije imala niti razloga posjećivati, odnosno majka joj je znala reći da je LA bila kod tuženika, a nju je eventualno pozdravila te u njezin prostor nije nikada dolazila. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju tuženiku je rekla nakon majčine smrti, a prije ostavinske rasprave. Što se tiče mentalnog stanja njihove majke, i psihijatar je utvrdio pad njezinih kognitivnih sposobnosti. Unatoč njezinom stanju kakvo sam opisala, majka je živjela sama, a za nju su se brinuli najbolje što su mogli, s obzirom da ja živi u [adresa].
23. Tužiteljica GA navodi da o oporuci neposrednih saznanja nema, ali joj je DA, nakon što je doznala za oporuku, rekla da je nju NA zvao da bude svjedok oporuke njihove majke te da ona to prvo nije htjela biti jer si je dobra i s jednima i s drugima ali ju je NA opet nagovarao te je konačno pristala. Rekla joj je da je ona tu oporuku potpisala na tavanu te da tada nije bila prisutna niti HA, a ni LA već samo NA, koji joj je oporuku i pročitao, a ona sama oporuku nije čitala. O zdravstvenom stanju njihove majke slaže se sa svime što je rekla njena sestra. Ona živi u blizini te je majku redovito viđala i pomagala joj u svemu što je trebalo jer si već nije znala skuhati, oprati veš i ostalo. Oporuku nije nikada spominjala. Dva tri puta joj je spomenula ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopila s sestrom, zadnji puta negdje prije smrti, a i par godina prije toga. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica ,odgovara da joj je majka govorila i da je na tuženikov zahtjev jednom išla nešto potpisivati u Zlatar i onda je nakon par dana bila jako uzrujana jer nije znala što je potpisivala pa ju je susjeda UA vozila u Zlatar k javnom bilježniku koji joj je rekao da on nema ništa što bi ona potpisivala. Nakon godinu dana dobila je od katastra rješenje da je tuženiku prepisala neke čestice. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, odgovara da DA živi u neposrednom susjedstvu kuće u kojoj je živjela majka i zna da je majku DA redovito posjećivala, davala joj lijekove u podne, a ujutro je ona davala lijekove majci, nosila joj je hranu te su bile u svakodnevnom kontaktu. S DA je o oporuci razgovarala dva tri tjedna nakon ostavinske rasprave kad je za oporuku saznala. Upravo je ona DA o tome pitala, a ona joj prije toga ništa o oporuci nije govorila.
24. Tuženik FA navodi da mu je sin NA jednom prilikom rekao da bi si on riješio stambeno pitanje na način da si uredi prostor u kući u kojoj su skupa živjeli i živimo i sad. Da bi dobio poticajna sredstva i kredit, trebalo je riješiti vlasništvo i etažiranje te kuće. On se s time složio te je sinu darovao polovicu kuće ,a koju polovicu je on od roditelja dobio još 1980. kad je isto tako riješio svoje stambeno pitanje. O tome je onda razgovarao i s majko; rekao joj je zašto je potrebno etažiranje i da to u naravi ništa neće promijeniti, jer je ona i dalje suvlasnica kuće u kojoj je isto živjela. Ona se s time složila te mu je još rekla da će onda ona meni dati svoju polovicu kuće jer se je i za nju i za kuću cijelo vrijeme brinuo, plaćao režije, pa da sastavimo takvu oporuku. On je nakon toga to rekao NA te je on u dogovoru s projektantom pripremio izjavu koja ja bila potrebna za etažiranje, a sastavio je i oporuku budući da majka nije mogla sama pisati. On je isto razgovarao s bakom te joj pročitao oporuku s kojom se ona složila. Rekao je baki da za to trebaju dva svjedoka, a ona mu je odmah rekla da to može biti susjeda DA i da neka nađe još jednog. Poznato mu je da je poslije sin zamolio i LA da bude svjedok oporuke, ali on u tome dalje nije sudjelovao i nije bio prisutan kad je oporuka potpisivana. Poznato mu je da je tom prilikom majka potpisala i ovu izjavu za etažiranje, koju izjavu je sin dao projektantu. Primjerak oporuke je ostavio sebi, a jedan je dao njemu te je on donio oporuku na ostavinsku raspravu. Što se tiče majčinog zdravstvenog stanja, s obzirom na godine, fizički je bila slaba, nekoliko puta je i pala, a znali su je i sin i on naći na podu kad se nije mogla sama dići. Psihički je bila dobro; razgovarala je jasno sa svima, i s njim i u ovoj prigodi koju sam opisao, i inače; redovito je i šetala po [adresa], pritom razgovarala s ljudima koje je srela. Sa susjedom DA bila je u svakodnevnom kontaktu, odlazila je i k njoj gdje je puno razgovarala i s Blaženkinom bakom. LA je dolazila k njima jer su bili u prijateljskim odnosima i u tim prilikama, ako se srela s majkom, uvijek je par riječi progovorila i s njom jer one u nekim posebnim odnosima nisu bile. Na posebno pitanje punomoćnice tužiteljica: zašto majka nije sama našla svjedoke oporuke, ponavlja da je sama njegovom sinu predložila da svjedok bude DA i da neka on nađe još jednog svjedoka. Na posebno pitanje punomoćnice tuženika, odgovara da je za ugovor o doživotnom uzdržavanju doznao prvi puta tek na ostavinskoj raspravi. Kad su vadili dokumentaciju potrebnu za etažiranje, odnosno izvatke iz zemljišne knjige, vidio je da u njima nije bilo nikakve zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju.
25. Iz iskaza stranaka jasno proizlazi da nitko od njih nema neposrednih saznanja o okolnostima samog potpisivanja oporuke, a s obzirom na uvjerljiv iskaze svjedoka DA, LA i AA, sud ocjenjuje neistinitima iskaze tužiteljica ŠA i GA u dijelovima u kojima tvrde da ime je DA rekla da je oporuku potpisala naknadno, na tavanu u prisutnosti samo AA, a ne istog dana kad su je potpisale oporučiteljica HA i svjedok LA.
26. Sukladno navedenom, sud utvrđuje da je 24. travnja 2023., u prisutnosti svjedoka DA i LA, upravo oporučiteljica HA potpisala oporuku koju je sastavio NA, koji su kao svjedoci potpisale i DA i LA te da je HA pri tome sasvim jasno prisutnima dala do znanja da se sa tom oporukom slaže, čime je izvršila i samo oporučivanje – nunkupaciju pa se sukladno tome radi o autentičnoj oporuci pred svjedocima koja u cijelosti zadovoljava formalne uvjete propisana odredbama čl. 31. ZN-a. U pogledu autentičnosti potpisa oporučiteljice valja istaknuti i da su tužiteljice odustale od dokaznog prijedloga za provođenje grafološkog vještačenja.
27. Što se tiče sposobnosti oporučiteljice za rasuđivanje u trenutku potpisivanja oporuke te njezine navodne zablude o tome što potpisuje, sud, na temelju iskaza svjedoka i stranaka utvrđuje da nije dokazano da oporučiteljica u trenutku oporučivanja nije bila u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice ili da nije bila u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem ili pak da bi bila u zabludi u pogledu oporučivanja.
28. Naime, s obzirom na životnu dob oporučiteljice (rođena je **.**.1927.), nije neobično da je znala nešto zaboraviti i da više "nije znala" skuhati, oprati veš i slično te da se bolje sjećala stvari iz daljnje prošlosti nego novijih ali to ne znači i da nije bila svjesna svih okolnosti samog oporučivanja. Iz iskaza svjedoka DA, LA i AA jasno proizlazi da je oporučiteljica u vrijeme potpisivanja oporuke, kao i prije i poslije toga, bila "normalna" i svjesna o čemu se radi te da je oporuka u cijelosti odgovarala njezinoj volji. Iz tih iskaza, pa i iskaza svjedoka ŠAL i ĆA te stranaka proizlazi da je oporučiteljica održavala redovite socijalne kontakte, razgovarala o raznim stvarima i s njima i s drugim osobama koje je sretala doma i u šetnjama [adresa]. Uvjerljivim sud ocjenjuje i tuženikov iskaz iz kojeg proizlazi da je majkom razgovarao o želji sina NA da uredi stan u njihovoj kući za što je bilo potrebno etažiranje te da se ona s time složila i rekla da će onda i tuženiku dati svoju polovicu kuće jer se i za nju i za kuću cijelo vrijeme brinuo, plaćao režije pa da onda sastave takvu oporuku. Činjenica da je ostaviteljica 2008. sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ŠA kojom joj je za uzdržavanje predala svoju imovinu nakon smrti ne znači da bi ona bila u zabludi u pogledu oporuke niti da oporuka ne bi odgovarala njezinoj volji u trenutku oporučivanja budući da se u vremenu od 2008. do 2023. i njezina volja mogla, iz bilo kojih razloga, promijeniti. Navodni slučaj koji opisuju svjedok ĆA i tužiteljice u kojem je ostaviteljica "išla nešto potpisivati" u Zlatar, a da nije znala o čemu se radi, osim što nije dokazan, također ne znači ništa u pogledu same oporuke od 20. travnja 2023.
29. Medicinska dokumentacija koju su tužiteljice dostavile u spis odnosi se na liječenje HA nakon njezina pada 24. listopada 2023. (dakle, nakon sporne oporuke), a tužiteljice su na pripremnom ročištu odustale od dokaznog prijedloga za provođenje medicinskog vještačenja pa sukladno tome, ničim nije dokazano da oporučiteljica u trenutku sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje (čl. 26. st. 2. ZN-a).
30. Na temelju svega navedenoga, sud utvrđuje da je oporučitelja bila sposobna za rasuđivanje zbog čega nije osnovan primarni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti oporuke te da nije bila u zabludi kao i da nema nedostataka u obliku sporne oporuke zbog čega nije osnovan niti podredni tužbeni zahtjev za poništenje oporuke pa su stoga oba tužbena zahtjeva odbijena.
31. Nije osnovan niti prijedlog za osiguranje određivanjem privremene mjere.
32. Prema odredbi čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ), radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim svoje potraživanje, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
33. Prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ-a, ako je to nužno radi sprječavanja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnog reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.
34. Tužiteljice su u ovoj parnici postavile primarni deklaratorni tužbeni zahtjev (za utvrđenje ništetnosti oporuke) te podredni konstitutivni tužbeni zahtjev (za poništenje oporuke).
35. U sudskoj je praksi sporno može li se uopće u pogledu takvih tužbenih zahtjeva (dakle, bez kondemnatornog zahtjeva koji bi predstavljao tražbinu koja se može osigurati privremenom mjerom) odrediti osiguranje privremenom mjerom te je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl. broj: Rev 2787/2013-2. od 12. veljače 2014. izrazio pravno shvaćanje da se tzv. regulacijske privremene mjere iz odredbe čl. 347. st. 2. OZ-a mogu odrediti i u povodu deklaratornih parnica.
36. No, i u ovom je slučaju nužno da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju ne samo da to tužiteljica ŠA nije učinila vjerojatnim prilikom podnošenja tužbe sa prijedlogom za određivanje privremene mjere već je u postupku i utvrđeno da niti jedan od tužbenih zahtjeva nije osnovan.
37. Osim toga, tužiteljica ŠA je temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanja već upisana kao suvlasnica nekretnina navedenih u tužbi te, neovisno o ishodu ove parnice, svoja suvlasnička prava može adekvatnim pravnim sredstvima štiti prema svakoj osobi, pa tako i prema tuženiku.
38. Zbog navedenoga je odbijen i prijedlog za osiguranja određivanjem privremene mjere.
39. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da su tužiteljica u cijelosti izgubili parnicu pa je njihov zahtjev za naknadu troškova odbijen i njima je naloženo da naknade troškove tuženiku.
40. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), a kao potrebni su mu priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu po tbr. 8/1. u visini od po 100 bodova te zastupanja na ročištima 13. studenoga 2024., 28. siječnja 2025. i 20. ožujka 2025. po tbr. 9/1. visinama od po 100 bodova, a što zajedno iznosi 400 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54., 800,00 eura, a čemu je temeljem tbr. 46. dodan i PDV u iznosu od 200,00 eura pa je tužiteljicama naloženo da tuženiku na ime naknade troškova postupka ukupno plate 1.000,00 eura. .
U Zlataru 18. travnja 2025.
S u d a c:
Damir Čižmek
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.
DNA:
1. punomoćnici tužiteljica Marini Mikulić, odvjetnici iz Zagreba
2. punomoćnici tuženika Marini Šuti-Kudelić, odvjetnici iz Zagreba
