Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Broj: P-6/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin u Karlovcu, protiv tuženika JŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Krkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja ŽŽ, punomoćnika tužitelja Josipa Jankovića, odvjetnika u [adresa], tuženika JŽ, punomoćnika tuženika Luke Krkovića, odvjetnika u [adresa], na ročištu za objavu i uručenje presude 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine i to dijela kčbr. [katastarska čestica] PAŠNJAK POD HISOM 160 čhv koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod novom oznakom kčbr. [katastarska čestica] vinograd straža od 318 m2 k. o. [katastarska općina], a koja dolazi upisana u zemljišnim knjigama na imenu i vlasništvu tuženika: JŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tuženi dužan priznati i trpjeti da se tužitelj upiše kao vlasnik u zemljišnim knjigama, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JŽ tužitelju ŽŽ naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 2.997,23 eur-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude 18. travnja 2025. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 3. siječnja 2023. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da je tuženi upisan kao vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica], pašnjak pod hišom, u površini od 160 čhv. koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. [adresa].o. [adresa] od 13.10.2009. vidljivo da je njegov otac ŽŽ KŽ, [adresa], bio posjednik dijela kčbr. [katastarska čestica], vinograd straža, od 324 m2 (90 čhv), što odgovara površini od 90 čhv. Navodi da je on nastavio posjed svojih roditelja i danas se nalazi u posjedu dijela navedene čestice te je nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva i voljan je u okviru ovog postupka da mjernički vještak sačini prijavni list da dio čestice koje uživa dobije novi podbroj te je voljan snositi sve troškove ovog postupka bez učešća tuženog ukoliko je isti voljan da mu nakon toga prizna tužbeni zahtjev. Obzirom na naprijed navedeno, predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.1. Tužitelj je nakon očevida i mjerničkog vještačenja te izrađenog geodetskog elaborata specificirao konačni tužbeni zahtjev u podnesku od 17. prosinca 2024.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je predmetnu česticu kupio 28. kolovoza 2017. godine. Česticu mu je prodao LŽ. Platio je česticu, porez, te upis u gruntovnicu. Ne zna zašto CŽ nije prije njegove kupnje čestice riješio problem vlasništva s nedavno preminulim LŽ. Navodi da je njegov problem što je ŽŽ u više navrata prijetio kako će mu zatvoriti postojeći put do imanja (preko navedene čestice) a o čemu je izvijestio načelnika općine ŠŽ. Dodaje da put prema imanju prolazi tom česticom, a na imanju je građevina s uporabnom dozvolom od 2013., a put nije ucrtan.

2.1. Nadalje, u odgovoru na tužbu dostavljenom putem punomoćnika, tuženik navodi da je predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica], pašnjak pod hisom, u površini od 160 čhv, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupio 28. kolovoza 2017. od LŽ, koji je u zemljišnim knjigama u to vrijeme bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Poziva se na predmnijevu iz članka 124. st. 1. Zakona o vlasništvu:

Stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

Tuženik navodi da je predmetnu nekretninu kupio od upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika, uredno platio porez na promet nekretnina, upisao se kao vlasnik te je time nedvojbeno stekao vlasništvo predmetne nekretnine.

Smatra relevantnim članak 120. st. 1. Zakona o vlasništvu: Vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

Također, s tim u vezi ističe i predmnijevu iz članka 122. st. 1. Zakona o vlasništvu:

Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

Prema tome, čak i da je tužitelj kojim slučajem stekao vlasništvo dijela predmetne nekretnine dosjelošću (a nije), tuženik ističe da tužitelj ni u tom slučaju ne bi bio ovlašten podizati ovu tužbu s obzirom na zakonsku odredbu čl. 130. st. 2. ZV-a koja glasi: Vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano. Tuženik navodi da tužitelj nikada ni nije bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine. Iz povijesnog prikaza posjedovnog lista vidljivo je da je prije tuženika upisani posjednik u posjedovnom listu predmetne nekretnine bio LŽ (od kojega je tuženik kupio nekretninu), a prije njega posjednik je bio TŽ. Prema tome, očito je da je tužitelj u potpunoj kontradikciji jer se u tužbi poziva na posjedovni list i navodi da je posjednik dijela predmetne čestice bio njegov otac MŽ od kojeg je on navodno nastavio posjed, iako je iz punog povijesnog prikaza posjedovnog lista vidljivo da je nakon MŽ posjednik bio TŽ, pa LŽ, pa ovdje tuženi JŽ, dok tužitelj nikada nije bio upisan kao posjednik. Također, isti slijed je vidljiv i iz zemljišnih knjiga gdje je LŽ stekao vlasništvo nekretnine od TŽ, a tuženik od LŽ. Imajući u vidu gore navedeno, očito je da tužitelj nije mogao steći dio predmetne nekretnine dosjelošću jer istu nikada nije imao u evidentiranom posjedu za razliku od tuženika koji nije samo upisani vlasnik već je i upisani posjednik čitave nekretnine. Osim toga, čak i da je tužitelj bio u fizičkom posjedu dijela čestice, očito je da njegov posjed nema potrebne kvalitete da bi se moglo govoriti o stjecanju prava vlasništva dosjelošću. Naime, da bi se vlasništvo steklo dosjelošću posjed mora biti istinit, zakonit i pošten i mora se kontinuirano vršiti kroz niz godina, a ovdje ništa od navedenog nije zadovoljeno.

Konačno, a što je i najvažnije, tužitelj je predmetnu nekretninu uredno kupio, postupajući s vjerom u zemljišne knjige, upisao se kao vlasnik, platio porez, upisao se kao posjednik, te sukladno gore citiranim zakonskim odredbama tužitelj nije niti ovlašten podnijeti ovu tužbu odnosno ne može svoje pravo (čak i da ga ima, a nema) protiviti pravu tuženika. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev i dosudi tuženiku parnični trošak.

3. Tužitelj u podnesku od 29. studenog 2023. navodi da se tuženik neosnovano poziva na čl. 120. st.1, čl. 122. st.1., čl. 130. st.2. Zakona o vlasništvu. Naime, neosnovani su navodi tuženog da je pravo vlasništva stekao upisom i povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri. Kod tuženog nema dobre vjere jer je već prilikom kupnje znao da ne kupuje i dio nekretnine i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženi je dužan provjeriti i posjedovno stanje nekretnine koju želi kupiti, kakvo stanje nekretnine je prilikom uvođenja u posjed. Dakle, tuženi se ima smatrati nesavjesnim jer je znao ili mogao znati da je ta nekretnina vlasništvo treće osobe te da ne može bit predmet kupoprodaje. Nije postupanje u dobroj vjeri ako stjecatelj prilikom stjecanja nekretnine nije neposredno razgledao nekretninu prije kupnje, a niti mu je nekretnina predana u posjed. Već prilikom kupnje tuženi je znao da dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uživa tužitelj i da na tom dijelu ima vinograd. Nikada pokojni LŽ nije bio u posjedu spornog dijela nekretnine niti je prodavatelj LŽ uveo tuženog u posjed. Tuženi je vidio da tužitelj i njegova obitelj obrađuju sporni dio nekretnine na kojem postoji vinograd. Pok. LŽ nije obrađivao vinograd te je tuženi, JŽ, obzirom na stanje na terenu imao razloga posumnjati da vinograd ne pripada LŽ.

3.1. Tužitelj u podnesku od 4. prosinca 2023. navodi da iz e-maila tuženika JŽ od 1. veljače 2020. (list 57 spisa) proizlazi da JŽ ne koristi dio kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], da nije u posjedu čitave čestice, da ga ne interesira ništa tuđe, da ga dijeljenje katastarske čestice ne zanima a ako tužitelj to smatra neophodno, neka tako napravi o svom trošku. Upravo je tužitelj o svom trošku izveo mjernika koji je sačinio geodetski elaborat koji je dostavljen u spis, te po istom prijavnom listu je specificiran tužbeni zahtjev.

4. Tuženik osporava sve tvrdnje iz tužiteljevih podnesaka te ističe da su iste neosnovane, kontradiktorne i nelogične. Tužiteljeva tvrdnja da tuženik dio predmetne nekretnine nije stekao u dobroj vjeri potpuno je deplasirana budući da je iz zemljišnih knjiga kao i katastarske evidencije jasno vidljivo da je tuženik nekretninu stekao od bivšeg vlasnika i posjednika LŽ. Također, tuženik je u spis dostavio i kupoprodajni ugovor sklopljen **.**.2017. s LŽ, a koji je uredno zaveden i u zemljišnim knjigama naslovnoga suda te je tvrdnja tužitelja da tuženik predmetnu česticu nije stekao u dobroj vjeri doista potpuno deplasirana i u kontradikciji sa svim podacima i ispravama zemljišnih knjiga, kao i katastra, a koji uživaju javnu vjeru. Tuženik navodi da je upravo tužitelj taj koji nije u dobroj vjeri. Naime, tužitelj je uz tužbu dostavio stari nevažeći posjedovni list iz 2009. godine, iako mu nije moglo ostati nepoznato da se stanje u katastru od tada nekoliko puta promijenilo te da upisani posjednik predmetne nekretnine nije tužiteljev otac, nego upravo tuženik. Štoviše, iz aktualnog i važećeg posjedovnog lista kao i povijesnog posjedovnog lista koje je dostavio tuženik, vidljivo je da tužitelj nikada nije bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine. Naime, prije tuženika upisani posjednik u posjedovnom listu predmetne nekretnine bio je LŽ (od kojega je tuženik kupio nekretninu), a prije njega posjednik je bio TŽ. Također, isti slijed je vidljiv i iz zemljišnih knjiga gdje je LŽ stekao vlasništvo nekretnine od TŽ, a tuženik od LŽ. Dakle, nije sporno da je tuženik predmetnu nekretninu kčbr. [katastarska čestica] pašnjak pod hisom 160 čhv, koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kupio 28. kolovoza 2017. godine od LŽ, koji je u zemljišnim knjigama u to vrijeme bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. S tim u vezi ističe i predmnijevu iz članka 122. st. 1. Zakona o vlasništvu. Upravo radi toga tuženik je u spis dostavio i povijesni z.k izvadak iz kojeg je jasno vidljivo da niti tužitelj niti njegov otac nikada nisu bili vlasnici predmetne nekretnine, već je slijed išao od Gračana preko LŽ do tuženika. Što se tiče sudske prakse odnosno presuda VSRH tuženik smatra da se radi o staroj sudskoj praksi koja je napuštena i više se ne primjenjuje. Naime, člankom 122. st. 3. ZV i člankom 8. st. 3. ZZK izričito je propisano, citiramo: Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Imajući u vidu sve gore navedeno, tuženik se protivi geodetskom elaboratu kojeg je dostavio tužitelj jer tužitelj ne može raditi podjelu čestice koja nije u njegovom vlasništvu. Osim toga, takav geodetski elaborat je dodatno nemoguć i neprihvatljiv jer bi prema predviđenoj podjeli na novoj čestici bio pristupni put odnosno cesta koju tuženik koristi za pristup svojoj kući i drugim česticama. Drugim riječima, tuženik bi takvom podjelom zapravo ostao bez pristupa svojoj kući kao i drugim česticama. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja i dosudi tuženiku parnični trošak.

5. U dokaznom postupku, radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid i čitanje Izvatka iz zemljišne knjige (list 6 spisa), posjedovnog lista br. 31 (list 7-8 spisa), uvid u ZIS zemljišnih knjiga i katastra (list 9-10 spisa), geodetskog elaborata GEO TEAM d.o.o. za usluge i trgovinu (list 14-23 spisa), prijepisa posjedovnog lista (list 29 spisa), Povijesti promjena na katastarskim česticama (list 31 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 33 spisa), izvatka iz zemljišne knjige povijesni prikaz (list 34-35 spisa), geodetskog elaborata (list 42-53 spisa), e-mail poruke (list 57 spisa), izvatka iz zemljišne knjige povijesni prikaz (list 64-65 spisa), ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 66-68 spisa), povijesnog zk. izvatka (102-104 spisa), izvatka iz zemljišne knjige povijesni prikaz (list 106-110, 111-113 spisa), izvatka iz zemljišne knjige (list 114), ugovora o kupoprodaji nekretnine (list 15-117), ugovora o kupoprodaji (list 119-122), kupoprodajnog ugovora (list 123-125), skice lica mjesta (list 130 spisa), ugovor o dosmrtnom uzdržavanju (list 152-154 spisa).

Proveden je očevid na licu mjesta uz mjerničnog vještaka Nataliju Bokulić te su na licu mjesta saslušani svjedoci FŽ, VŽ, GŽ, ĆŽ, HŽ, DŽ i ZŽ (list 86-93 spisa) te svjedok IŽ (list 146-147 spisa). Saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke (list 147-149 spisa).

6. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje vlasništva tužitelja na dijelu kčbr. [katastarska čestica] (nova oznaka kčbr. [katastarska čestica]) upisane u vlasništvo tuženika, temeljem nasljeđivanja iza svog oca pok. MŽ i dosjelošću tužitelja putem njegovih prednika oca MŽ i djeda.

7.1. Tuženik to osporava tvrdeći da je kupio predmetnu nekretninu od upisanog vlasnika LŽ, upisao se kao vlasnik i posjednik, platio porez, te se poziva da je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige.

8. Nesporno je da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog s tada upisanim vlasnikom, prodavateljem LŽ, **.**.2017.

8.1. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke za priznanje prava vlasništva tužitelju na dijelu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], odnosno prijeporu koji ima novu oznaku 497/4 u površini od 318 m2.

9. Održan je očevid na licu mjesta uz nazočnost mjerničnog vještaka Natalije Bokulić, ing. geodezije te stranaka i svjedoka. Na licu mjesta tužitelj je određeno pokazao prijepor te je utvrđeno da prijepor sadrži dio vinograda, dio prilaznog puta prema objektu tuženika a koji prijepor i pokazivanje je identificirao mjernični vještak. Iz nalaza mjerničnog vještaka proizlazi da je predmetni prijepor koji je pokazao tužitelj dio kčbr. [katastarska čestica], a koja cijela parcela u katastarskom operatu se vodi kao vinograd površine 576 m2 i upisana je u pl. 478 K. O. [katastarska općina] na JŽ, [adresa]. Ista parcela u zemljišnim knjigama upisana je u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kao kčbr. [katastarska čestica], pašnjak pod hisom, površine 160 čhv. i upisana je u vlasništvo JŽ, [adresa]. Koliki dio te parcele obuhvaća prijepor mjernični vještak navodi da će iskazati kada izvrši geodetsko snimanje i izračuna površine.

Pun. tužitelja i pun. tuženika nisu imali daljnjih pitanja niti primjedbe na nalaz vještaka. Pun. tuženika istaknuo je da tuženik smatra uopće nepotrebnim provođenje dokaza izrade prijavnog lista i skice iz razloga što se tuženik protivi bilo kakvoj podjeli predmetne čestice jer je riječ o vlasništvu tuženika i tužitelj nije ovlašten i nema pravo tražiti podjelu tuđe čestice.

9.1. Na licu mjesta saslušani su svjedoci FŽ, VŽ, GŽ, ĆŽ, HŽ, DŽ i ZŽ (list 86-93 spisa)

9.2. Svjedok VŽ (list br. 87 – 88 spisa) u svom iskazu navodi da ovaj prijepor zajedno sa ostalim zemljištem koje pokriva vinograd i put, sve do ograde kojom je ograđeno imanje gospodina JŽ bilo je od ĆŽ KŽ i ĐŽ, Željkovih roditelja. Prije je to bilo još od tužiteljevog djeda. Nakon što su umrli roditelji ĆŽ CŽ, KŽ i ĐŽ, sve je to pripalo zajedno s prijeporom EŽ, tužitelju. ĐŽ je umrla prije, a MŽ je umro možda pred pet godina. Ovaj prijepor zajedno s vinogradom i prilaznim putem uživali su Željkovi roditelji i poslije njih CŽ, i nikada ih nitko nije smetao u tome. Ovaj put koji se vidi na terenu zajednički je korišten i koristio ga je gospodin JŽ do svog imanja i tužitelj. Koristio je onaj kome je trebalo.

TŽ je bio načelnik Općine Netretić, danas je pokojni i umro je prije nekih 10- tak godina, a UŽ je njegov sin. Oni vinograd nisu uživali, a dio koji pokriva put, jesu. Prolazili su njime jer su išli na ovo isto mjesto gdje je imanje gospodina JŽ jer je tu bila jedna klijet, a to je ova kuća tuženika i to je gospodin JŽ tu kuću kupio i sada je ograđena unutar njegovog imanja. Ograde prije nisu bile, to su sve bili vinogradi i steljnici.

Na upit punom. tužitelja tko još prolazi i provozim tim putem osim gospodina JŽ i CŽ, svjedokinja odgovara: nitko osim njih.

JŽ je pravio ogradu koja ide uzduž prijepora

Od UŽ je kupio njen pok. suprug LŽ i to samo ovo što je bila kuća ali je suprug kupio zidane temelje i on je drveni dio kuće napravio doma u radioni i dovezeno je to ovamo. To je kuća u kojoj je tuženik i koja ima adresu [adresa]. Kada je njen suprug kupio od UŽ nekretninu, nekretnina nije bila ograđena nego je ogradu radio gospodin JŽ kada mu je suprug prodao. Svjedokinjin suprug nije bio vlasnik prijepora nikada i nikada nije bilo sporno da to nije njihovo, odnosno od supruga. Nadalje navodi da joj je suprug rekao da je od gospodina JŽ upravo ovo što je gospodin JŽ ogradio, dakle unutar ograde, a prijepor treba u cijelosti prepisati na ŽŽ.

Na upit punom. tužitelja da li poznaje DŽ i ZŽ, svjedokinja odgovara da ZŽ ne poznaje, a DŽ poznaje jer je iz susjednog sela, poznavala je i njene roditelje i supruga i njegove roditelje.

Na upit punom. tužitelja koliko godina unazad CŽ i njegovi roditelji uživaju ovaj vinograd, svjedokinja odgovara: uživaju cijeli njen život i prije, još su to uživali i Željkovi deda i baka. Svjedokinja je u 62. godini.

Nadalje navodi da zna samo da je njen suprug znao za spor između EŽ i JŽ i njoj je suprug rekao da ono što je unutar ograde da je samo to od JŽ, a da u papirima je drukčije ali treba gospodin JŽ vratiti nekoliko redova vinograda one koji su izvan njegove ograde koje cijelo vrijeme i uživa CŽ i njegovi.

Svjedok ĆŽ (list br. 89 spisa) u svojem iskazu navodi da ŽŽ uživa cijeli vinograd do tog puta, da zna da je i Željkov djed i Željkov otac i CŽ uživao i obrađivao ovaj vinograd koji se nalazi na prijeporu i proteže se i dalje do puta, cijeli taj dio i to zna jer su oni imali stelju preko puta i osobno je njih vidio. Čak je i jednom ili dva puta grožđe brao u vinogradu kod CŽ. Ispod Željkovog vinograda njegova sestra SŽ ima svoj vinograd pa je iz tog vinograda vidio CŽ i njegovu obitelj kako rade u vinogradu. Prije nego što je ograđena nekretnina tuženika ovim putem koristili su se i drugi vlasnici nekretnina koji su ovdje u blizini, a koji stavljanjem ovih vrata koliko čuje se i dalje koriste tim prolazom.

Vidio je da su put koji obuhvaća i prijepor kosili i održavali Željkovi roditelji i CŽ. Dio vinograda nisu koristili, uživali niti obrađivali nikada nitko osim roditelja CŽ i samog CŽ,a viđeni su TŽ i LŽ samo da dolaze dijelom prijepora i to dijelom preko puta do ove nekretnine koju je ogradio gospodin JŽ.

Svjedok ZŽ (list br. 89 – 90 spisa) u svom iskazu navodi da dok je još bila malena išla je sa svojim tatom ovim putem koji ide odozdo i dolazi na ovaj dio puta na prijeporu kroz ogradu tuženika do njihove čestice vinograda i da je tuda išla nesmetano i nikada joj nitko nije rekao da ne smije ići tuda. Tako je išla više od 50 godina koliko god se sjeća kao dijete. Gospodin JŽ je stavio ogradu i ona ako hoće ići do svog vinograda kolima mora zvati gospodina JŽ da joj otvori vrata. Ne zna da li je to u redu jer bi bilo bolje da može do svog vinograda ići kako je i išla dok nije bilo ograde. Tu su sve prije bili vinogradi i svi su išli putem kojim su trebali ići do svojih vinograda. Ovaj dio prijepora koji obuhvaća vinograd navodi da ne zna čiji je ali zna da je na njemu viđala da su na vinogradu tom radili roditelji tužitelja i tužitelj i samo njih.

Svjedok HŽ (list br. 90 spisa) u svom iskazu navodi da je ovaj vinograd koji obuhvaća prijepor bio od MŽ i oni su ga obrađivali. I danas ga obrađuje njegov sin ŽŽ. Nikada nikoga drugog nije vidio na tom vinogradu. Taj vinograd je star preko 100 godina. Za vinograd zna sto posto da je bio od MŽ, a sada od sina CŽ i to zna da je vinograd uvijek bio na ovom mjestu na kojem je i sada. Navodi da nikada nije provjeravao stanje vlasništva prijepora u zemljišnim knjigama jer nije imao potrebe za tim.

Svjedok ČŽ (list br. 91 spisa) u svom iskazu navodi da je vinograd koji je prijepor radio otac tužitelja, a danas ŽŽ. Nikada nitko drugi nije obrađivao vinograd na prijeporu i to sve koliko se on sjeća kao dijete, cijelo vrijeme nitko osim njih. Put koji obuhvaća prijepor zna da je iznad vinograda kosio isto ŽŽ ali i po ovom putu dolazi i JŽ do svoje nekretnine. Ograda je od gospodina BŽ.

Vidio je da vinograd obrađuje ŽŽ, a to je vidio i JŽ Nikada nisu TŽ i LŽ radili u tom vinogradu, samo ŽŽ i njegov tata.

Svjedok FŽ (list br. 91 – 92 spisa) u svom iskazu navodi da je ona supruga tužitelja. Prijepor su uživali suprugovi roditelji i od njegovih roditelja roditelji, i to od suprugovog tate roditelji. Nikada ih nitko nije smetao nikoga od njih u uživanju ovog cijelog prijepora. Vinograd je na istom mjestu već sigurno 150 godina.

Prijepor koji je put koristi ga njen suprug i JŽ. Suprug koristi jer su ga koristili i njegovi roditelji i koristi ga kao svoje vlasništvo, a JŽ koristi kao prilaz svojoj parceli jer taj put nije ucrtan nego koristi samo kao služnost puta. Taj put je prije bio uži, samo kolni put.

Taj put proširio je koliko ona zna odnosno samo nasipao LŽ. Zna da svjedokinja ZŽ prolazi ovim putem i travu uz put kosi njen suprug ŽŽ.

Svjedok DŽ (list br. 92 spisa) u svojem iskazu navodi da ovim prijeporom i to dijelom koji je kao put ide se puno godina i nikada nitko nije osporavao prolaz tim putem. Tuda je prolazila i ona. Tuda prolaze svi ljudi koji imaju potrebe odnosno svoje nekretnine da prođu ovim prijeporom do svojih nekretnina. Gospodin JŽ je ovdje od 2013. godine, ubrzo je stavio ogradu i to kako je i sada ograda uzduž prijepora. Vinograd je uživao CŽ i njegova supruga, govori i o vinogradu na prijeporu.

9.3.Svjedok IŽ, u svom iskazu (list 146) navodi da kada je došao raditi kod Davora Tudora 2015. godine prošao je kroz ulaz na imanje gospodina JŽ i u produžetku tog ulaza desno bila je ograda i s lijeve strane je bila ograda uz vinograd, tada vrata još nije bilo. Svjedok navodi da za među ne zna ali da je vidio da gospodin ŽŽ uživa ovaj dio vinograda koji je izvan ograde gospodina JŽ. Navodi da je za gospodina JŽ radio zgrade, okopavao i obrezivao vinograd i da je radio zajedno sa gospodinom RŽ i vrata vanjska ulazna prema kući gospodina JŽ koja spajaju lijevu i desnu ogradu.

Na upit je li mu kada gospodin JŽ rekao da ide u vinograd koji uživa gosp. ŽŽ, svjedok odgovara: ne.

9.4. Tužitelj saslušan kao stranka (list 147 spisa) u svom iskazu navodi da je podnio tužbu iz razloga što je JŽ otuđio njegov dio vinograda, iako je znao da to nije kupio i da to nije njegovo i bio je u to upućen od pok. LŽ. Taj vinograd je od pamtivijeka bio od tužiteljevog djeda i još od pradjeda. Ta parcela je bila i nastala kako su se stari ljudi nekada davno između sebe dijelili. Taj dio je u katastru bio upisan na tužiteljevog oca MŽ. Tužiteljev otac je umro 2019. i tužitelj je počeo sređivati papire i shvatio je da je ova parcela prenesna na JŽ. Tužitelj se savjetovao s odvjetnikom što da radi i podnio je ovu tužbu. Nadalje, tužitelj navodi da je čuo na svoje uši što je LŽ rekao JŽ što je kupio i to mu je rekao upravo ovo što je JŽ ogradio a to je vidio i čuo jer je bio tada tamo s njima. LŽ je rekao JŽ da je unutar žice od JŽ, a van žice od tužitelja, a to je tužitelju po nasljedstvu i po pradjedu i po djedu i po ocu. LŽ je bio vlasnik parcele koje je sada vlasnik JŽ i on je tužitelja zvao da bi postavili stupove po međi, kako je u stvarnosti i tuda ide glavni vod od vode. Tužitelj navodi da su LŽ i on postavili stupove koji su i danas na terenu, a to su stupovi od ulaznih vrata lijevo, uz vinograd. Na tim stupovima kasnije je stavljana žica. Tu žicu stavio je JŽ. JŽ tužitelju nikada nije prigovarao što koristi taj vinograd. Put koji vodi do ulaznih vrata JŽ bio je kolni put i na tom putu je bila samo služnost a koristila je ZŽ i njezini roditelji. LŽ je koristio rijetko jer je on išao drugim putem pošto je znao da je ta nekretnina tužiteljeva odnosno njegovog oca. Na upit na koji način je došao do toga da izvede mjernika, tužitelj odgovara da je mjernika izveo zato što je to bilo preneseno s njegovog oca na JŽ u katastru i sam je to vidio a zna da je JŽ upućen i da je znao da to nije njegovo. Vrata u produžetku ograde radili su RŽ i IŽ.Put je održavao njegov otac, a poslije ga ja održavao tužitelj i počistio i tako i dan danas. Na upit ako je tužitelj smatrao da je nekretnina njegova zašto nije tužio HŽ ili TŽ, tužitelj odgovara da zato što nije ni znao da su oni upisani kao vlasnici nego je poslije čuo da je JŽ to prenesao na sebe, 2019. kada je tužiteljev otac umro i kada je to počeo malo rješavati. Na upit da pojasni izjavu supruge da on redovito provjerava upise nekretnina u zemljišnim knjigama, tužitelj odgovara da je samo gledao po katastru gdje je njegov otac bio upisan i tamo je pisalo MŽ i pisalo je: dio. Tužitelj navodi da zna da se vlasništvo nekretnina registrira u zemljišnim knjigama, a ne u katastru, da je njegov otac bio upisan u katastru i da je prema tom upisu plaćao porez, a isto tako zna da katastar ne priznaje zemljišne knjige, a zemljišne knjige ne priznaju katastar i tužitelj je priznavao ono prema čemu se plaćao porez. Na upit zašto nije tužio LŽ s obzirom da je LŽ predmetnu nekretninu prodao tuženiku, tužitelj odgovara da zato što nije ni znao nego kako je već rekao to je doznao 2019. kada mu je otac umro i kada je počeo malo sređivati papire. Dok je otac bio živ tužitelj nije smio ništa raditi, a kad je otac umro tužitelj je njega naslijedio i počeo sređivati i tada vidio ovo. Na upit da li zna da otac nije nikada bio upisan u zemljišnim knjigama, tužitelj odgovara da zna, jer stari ljudi nisu sređivali papire jer nikada nije bilo novaca za to nego se gledao katastar i porez. Na upit na temelju čega tužitelj smatra ako njegov otac nije bio upisan u zemljišnim knjigama da je on vlasnik, da li ima kupoprodajni ugovor, tužitelj odgovara da je vlasnik na temelju katastra i plaćanja poreza, na temelju nasljedstva iza oca i djeda. Navodi da nema kupoprodajni ugovor, da je to bila jedna čestica velika koju su njegovi prednici podijelili, svaki je dobio jedan dio. Tužiteljevom dedi je pripala ova gdje je vinograd, ova radi koje tuži. Ova nekretnina je u tužiteljevoj obitelji i posjednici su bili njegov otac, djed i pradjed. Na upit da li ima rješenje o nasljeđivanju u kojem piše da je vlasnik predmetne nekretnine, tužitelj odgovara da misli da ima doma rješenje o nasljeđivanju i da piše, ne zna točno napamet. Na upit zašto ga nije dostavio sudu ako ga ima doma, tužitelj odgovara da nije znao da treba. Pojašnjava da je LŽ rekao JŽ kada je zajedno s tužiteljem određivao mjesta za stupiće da ovaj dio koji će biti izvan ograde da to JŽ nije kupio i da to on odcijepi tužitelju. JŽ na to ništa nije rekao ali je stavio ogradu tamo gdje je rekao LŽ, gdje su stupovi.

Tuženik, saslušan kao stranka (list 149 spisa) u svom iskazu navodi da je od LŽ kupio predmetnu nekretninu. U zemljišnim knjigama i katastru je provjerio vlasništvo nekretnine i bili su upisani LŽ i TŽ prije njega i još netko ali sad se ne sjeća. Poslije je vidio u povijesnim podacima da je bio upisan i HŽ. Temeljem toga je kupio nekretninu. Činjenica je da su ti stupovi bili tako postavljeni. Navodi da nije provjeravao prave međe jer je tada kupio 24 hektara zemlje i međe koje mu je pokazao LŽ su u biti bile međe koje i jesu odgovarale stvarnom stanju na ostalim parcelama. Istina je da mu je LŽ, ali nakon 3 godine od kupoprodaje nekretnine, rekao da je ovaj dio parcele od ŽŽ. Na to mu je tuženik postavio pitanje zašto je on to onda kupio, na što nije dobio odgovor. To je bilo 3, 4 godine nakon što je kupio nekretninu. Nakon toga tuženik je ponudio da ne dođe do spora i da pokušaju problem riješiti dogovorno ali od strane punomoćnika tužitelja je prijedlog nagodbe odbijen odnosno oni su rekli da nema nagodbe. Iako je tuženik u smislu nagodbe nudio da kupi jednu drugu parcelu od tužitelja, a za uzvrat bi on prodao tužitelju dio predmetne čestice ali bez prilaznog puta, na to tužitelj nije pristao, a tuženik je htio samo da mu na ovoj parceli ostane put jer ima uporabnu dozvolu za kuću. Međutim, takva nagodba je odbijena, a tuženik ju je nudio samo u smislu mirnog rješenja spora da bi prije nekoliko mjeseci ŽŽ tuženiku prodao tu parcelu koju je predlagao za nagodbu ali ne želi sklopiti nagodbu u ovom predmetu. Na upit tko je postavio vrata do tuženikove nekretnine, tuženik odgovara da je on ogradio zbog životinja. To je napravio negdje 2014., 2015. godine. Na upit koji je bio razlog da tu ogradu ne postavi do vinograda sa gornje sjeverne strane, tuženik odgovara da pošto su tamo već bili postavljeni visoki stupovi za vrata tako su i ostali i tako je postavio vrata i ogradu prema stupovima.

10. Mjernični vještak dostavila je Skicu lica mjesta (list 130 spisa) te u istoj utvrdila da Prijavni list koji se nalazi u spisu odgovara skici lica mjesta pa nije potrebno poništavati ovaj iz spisa u Uredu za katastar kako bi se izradio novi prijavni list.

10.1. Sud je Skicu lica mjesta dostavio strankama.

10.2. Punomoćnik tužitelja nije prigovorio skici već je isticao da je iz skice vidljivo gdje se nalazi novoformirana čestica kčbr. [katastarska čestica], a koja je nastala od dijela kčbr. [katastarska čestica] te da mjernični vještak Natalija Bokulić smatra da nije potrebno sačinjavati novi elaborat i prijavni list već da se već postojeći geodetski elaborat broj 9/2023 može upotrijebiti u ovom predmetu kao vjerodostojan pa stoga ostaje kod specificiranog tuženog zahtjeva.

10.3. Nakon što je tuženik zaprimio skicu lica mjesta mjerničkog vještaka Natalije Bokulić na istu se je očitovao pisanim podneskom od 21. listopada 2024. u kojem navodi prije svega, da je predmetna čestica 497/3, k. o. [katastarska općina] u cijelosti u njegovom vlasništvu što proizlazi iz podataka u zemljišnoj knjizi, povijesnog vlasničkog lista kao i svih izvedenih dokaza i javnih isprava iz kojih se jasno vidi slijed stjecanja predmetne nekretnine još od 1960-ih godina pa sve do tuženika i u tom slijedu se nigdje ne pojavljuje tužitelj niti njegov otac ili bilo koji drugi tužiteljev prednik. Dakle, iz zemljišnih knjiga razvidno je da su najranije zabilježeni vlasnici predmetne čestice br. 497/3, k. o. [katastarska općina] - PŽ, NŽ, AŽ, ŽŽF i HŽ, nakon čega je čestica u suvlasništvu HŽ iz [adresa] i ŽŽF iz [adresa], koji su predmetnu česticu prodali TŽ. Nakon toga nekretninu je UŽ (sin TŽ) prodao LŽ, a LŽ tuženiku JŽ. O svemu tome postoji opsežna dokumentacija, uključujući i kupoprodajne ugovore, koja se već nalazi u zemljišnim knjigama kod naslovnoga suda, a u spis predmeta ju je dostavio i tuženik. Dakle, imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik smatra da je nejasno po kojoj bi to pravnoj osnovi tužitelj i teoretski mogao steći vlasništvo dijela predmetne čestice br. 497/3, k. o. [katastarska općina]. U dosadašnjem tijeku postupka tužitelj nije istaknuo niti jedan pravni osnov navodnog stjecanja dijela predmetne nekretnine.

Nadalje, o vjerodostojnosti tužiteljevih svjedoka dovoljno govori iskaz HŽ koji je na prošlom ročištu izjavio da je „vinograd koji obuhvaća prijepor bio od MŽ“, a neosporna je činjenica da je upravo taj HŽ upravo tu nekretninu prodao TŽ. Jednako tako je nevjerojatna i izjava supruge pokojnog LŽ koja je izjavila da joj je LŽ rekao da „prijepor treba prepisati na ŽŽ“, a neosporna je činjenica da je upravo njen suprug LŽ predmetnu nekretninu prodao tuženiku i izdao tabularnu ispravu za zemljišnoknjižni prijepis čitave nekretnine na tuženika. Dakle, da su navedeni smatrali da dio nekretnine ne pripada njima nego tužitelju ŽŽ, onda za tu nekretninu ne bi sklopili kupoprodajne ugovore, prodali je u cijelosti i za to uzeli novce. Konačno, valja reći da sve ovo nije moglo ostati nepoznato tužitelju jer je sve navedeno i zabilježeno u zemljišnim knjigama, a tužiteljeva supruga je na prošlom ročištu sama izjavila da tužitelj redovito provjerava stanje u zemljišnim knjigama i to „unazad više godina“. Prema tome, očito je da tužitelj ne postupa u dobroj vjeri jer ako je smatrao da je predmetna nekretnina njegova onda se postavlja pitanje zašto nije tužio još HŽ, TŽ, UŽ ili LŽ kao prijašnje vlasnike predmetne nekretnine nego je odlučio tužiti JŽ.

Imajući u vidu sve navedeno, tuženik JŽ ističe da se protivi i da osporava skicu lica mjesta mjerničkog vještaka Natalije Bokulić budući da je upravo tuženik jedini vlasnik čitave predmetne čestice 497/3, k. o. [katastarska općina] te je jasno da tužitelj ne može raditi podjelu čestice koja nije u njegovom vlasništvu. Dakle, bilo kakva podjela ili odvajanje dijela čestice iz postojeće ne dolazi u obzir te se stoga tuženik protivi i osporava skicu kao i geodetski elaborat kojeg je dostavio tužitelj. Osim toga, skica lica mjesta je neprihvatljiva i iz razloga što bi se prema predviđenoj podjeli na novoj čestici nalazio pristupni put odnosno cesta koju tuženik JŽ koristi za pristup svojoj kući kao i drugim česticama. Drugim riječima, tuženik bi takvom podjelom zapravo ostao bez pristupa svojoj kući i drugim česticama, a što je nedopustivo. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i dosudi tuženiku parnični trošak.

11. Uvidom u Posjedovni list 31 od 13. listopada 2009. (list 7-8 spisa) sud utvrđuje da je kčbr. [katastarska čestica] DIO, Straža, vinograd, površine 324 m2 upisana na posjednika MŽ, Ivan, [adresa].

11.1. Uvidom u Povijest promjena na katastarskim česticama (za kčbr. DIO 497/3 K. O. [katastarska općina]) Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Karlovac, Odjela za katastar nekretnina Duga Resa, od 6. ožujka 2023. sud utvrđuje da je revizijom posjedovnog stanja 1972. dio kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] na [adresa] Ž, [adresa], a DIO kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] na OŽ, J, [adresa]; da su 2012. iskazom promjena 12/2012, a temeljem Rješenja Z-3418/08 DIO kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] i DIO kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] preneseni u novi posjedovni list br. 327 na Gračan Ivicu, Donje Stative 2D; da je 2017. iskazom promjena 8/2017, a temeljem Rješenja Z-3083/17 kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] u novi posjedovni list 478 na ŽM, [adresa]; da je 2017. iskazom promjena 20/2017 a temeljem Rješenja Z- 10006/2017 izvršena promjena vlasnika cijelog posjedovnog lista broj 478 i upisan je BŽ iz [adresa] i do dana izdavanja Povijesti promjena nije bilo promjena (list 31-32 spisa)

12. Za Geodetski elaborat GEO TEAM d.o.o. za usluge i trgovinu ovjeren od strane Katastra (list 42-53 spisa) mjernični vještak u ovom predmetu Natalija Bokulić navela je nakon očevida, identifikacije te snimanja prijepora, da nema potrebe navedeni Geodetski elaborat poništavati pa isti takav izrađivati u ovom predmetu već da se može koristiti predmetni Geodetski elaborat s obzirom na utvrđenja mjernčnog vještaka Natalije Bokulić u ovom parničnom predmetu.

Iz navedenog Geodetskog elaborata razvidno je da se kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] čhv. (575 m2) cijepa na dvije parcele i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak pod hisom, površine 258 m2 i kčbr. [katastarska čestica] Straža, vinograd, površine 318 m2.

Predmet tužbenog zahtjeva je kčbr. [katastarska čestica] dok kčbr. [katastarska čestica] ostaje u vlasništvu upisanog vlasnika.

13. Uvidom u Izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz te priložene Ugovore o kupoprodaji nekretnina sud utvrđuje da su upisani vlasnici predmetne čestice kčbr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] bili PŽ, NŽ, AŽ, AŽ ŽŽF i AŽ HŽ, nakon čega je čestica upisana u suvlasništvo HŽ iz [adresa] i ŽŽF iz [adresa], koji su predmetnu česticu prodali TŽ, nakon toga nekretninu je UŽ (sin TŽ) prodao LŽ, a LŽ tuženiku JŽ.

14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 66-68 spisa) sud utvrđuje da su LŽ, kao prodavatelj i JŽ kao kupac **.**.2017. zaključili isti a predmet kojeg je kčbr. [katastarska čestica] K.O. [adresa] čhv.

15. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužitelj dosjelošću tj. uživanjem osobno i po prednicima stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, posjedovanjem i uživanjem nekretnine preko više od 50 godina.

15.1. Dakle, tužitelj je dosjelošću tj. uživanjem i posjedovanjem kroz potrebno razdoblje preko 20 godina stekao pravo vlasništva na nekretnini, dosjelošću, u smislu OGZ-a koji je bio na snazi u vrijeme početka dosijedanja prednika tužitelja, i to pravnih pravila 1468. OGZ-a i stajališta sudske prakse tj. Načelnog mišljenja proširene opće sjednica Saveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. na kojoj je usvojeno načelno mišljenje, da je za stjecanje prava vlasništva po osnovi dosjelosti nepokretnih stvari dovoljno vrijeme od dvadeset godina, i to bez obzira na to da li je posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten, a poštenje se predmnijeva, a isti rok za izvanredno dosjedanje je bio propisan i Zakonom o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 10/91, 9/92, 77/92 - dalje: ZOVO, koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.) kojim je u čl. 28. st. 4. za stjecanje vlasništva dosjelošću bio propisan rok od 20 godina bio propisan rok od 20 godina a koji rok je propisan i čl. 159. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

16. Naime, sud je prihvatio kao vjerodostojnu i mjerodavnu svu dokumentaciju u koju je izvršen uvid, jer ista ničim nije dovedena u pitanje.

17. Temeljem iskaza svih saslušanih svjedoka a koje sud prihvaća kao vjerodostojne jer svjedoci imaju neposredna saznanja o kvaliteti posjeda i vremenu trajanja, iskazi su sukladni, logični i životni te u suglasnosti s navodima tužitelja i utvrđenjima na licu mjesta tim više što je i sam tuženik u iskazu na kraju dokaznog postupka potvrdio da je istina da mu je LŽ, ali nakon 3 godine od kupoprodaje nekretnine rekao da je ovaj dio parcele od ŽŽ, sud je utvrdio da je tužitelj po pravnim prednicima (svom ocu MŽ a koji je nastavio posjed iza svog oca) ušao kao pošten posjednik u posjed predmetne nekretnine koja je u ovom postupku dobila novi broj 497/4 i istu kontinuirano, samostalno i nesmetano posjeduje više od 50 godina (najmanje od 1972. kad je revizijom posjeda upisan kao posjednik otac tužitelja KŽ), i koja je od ostatka nekretnine odvojena ogradom i vratima koje je postavio tuženik JŽ (prema stupovima koje je postavio LŽ) te da JŽ nikada nije ušao u posjed dijela nekretnine na kojoj je nasad vinograda dok dijelom koji je prilazni put samo prolazi do svoje nekretnine, niti je osporavao posjed tužitelju.

S obzirom na navedeno sud utvrđuje da su se na strani tužitelja stekli uvjeti za priznanje prava vlasništva dosjelošću na predmetnoj nekretnini kojima se za izvanrednu dosjelost traži barem pošten posjed stjecatelja i protek 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

18. Pored utvrđene činjenice da tužitelj osobno i po svojim prednicima nije izgubio stvarni posjed sama činjenica promjene upisa posjednika u Katastru nije odlučna za odluku suda u ovom predmetu budući su promjene upisa izvršene temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela dakle temeljem upisa u zemljišnim knjigama kako je sud i utvrdio temeljem Izvatka iz zemljišne knjige povijesnog prikaza.

19. Sud smatra pozivanje tuženika da je pravo vlasništva stekao upisom i povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri neosnovanim budući je tuženik s obzirom na okolnost vidljivog obrađivanog vinograda imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. LŽ nije mogao prenijeti tuženiku više prava nego što je sam imao.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak i to za sastav tužbe od 3. siječnja 2023. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 11. rujna 2023. u iznosu od 50,00 eur-a (25%, tužitelj u privitku dostavlja geodetski elaborat), sastav podneska od 30. studenog 2023. u iznosu od 200,00 eur-a, zastupanje na ročištu od 6. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 27. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur-a, , zastupanje na ročištu od 13. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eur-a, za zastupanje na očevidu 14. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 7. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eur-a, sastav podneska od 17.prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur-a sastav podneska od 27. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur- a, zastupanje na ročištu od 26. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur-a, ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eur-a, PDV 25% na gornje radnje u iznosu od 587,50 eur-a. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja i izlaska suda u iznosu od 549,48 eur-a te pristojba na tužbu u iznosu od 6,64 eur-a i pristojba na presudu u iznosu od 53,09 eur-a, odnosno tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 2.997,23 eur- a.

20.1.Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga radi zabilježbe spora sa zatraženom pristojbom budući o navedenom prijedlogu nije rješavano u ovom parničnom postupku već je tužitelj podnio prijedlog direktno Zemljišnoknjižnom odjelu. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 8. veljače 2023. u iznosu od 200,00 eur-a jer isti nije nužan.

Tužitelju nije priznat trošak za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eur-a jer u ovom predmet nije održano ročište 5. prosinca 2023. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 19. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur-a jer isti nije nužan budući je tužitelju priznat trošak sastava prethodnog podneska i s obzirom na sadržaj podnesaka tužitelj se mogao očitovati jednim podneskom.

20.2. Tužitelj je zatražio i zatezne kamate na troškove postupka, stoga je sud tužitelju na dosuđeni trošak dosudio i zatezne kamate od dana donošenja presude, kao u izreci presude.

U Ogulinu 18. travnja 2025.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, u roku od 15 dana, računajući od dana objave ove presude. Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. ZOU Josip Janković i Mate K, [adresa]

2. Luka Krković, odvjetnik u Rijeci, J. Polića Kamova 8