REPUBLIKA HRVATSKA

P-2116/2023-20

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Toniju Grgurinu, u pravnoj stvari tužitelja: ĐI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Elen Kuvač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tuženice: REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587), koju kao zakonski zastupnik zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika zakonskog zastupnika tuženice VI, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude održanom 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. br. 931/1 K. O. [katastarska općina], označenog brojevima 6-7-8-9-6, površine 84 m2, sve označeno na skici mjesta očevida od dana 31.01.2025., urađenoj po vještaku mjerniku FI, ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.

II. Utvrđuje se da je tužitelj stekao vlasništvo dijela čest. br. 931/1 K. O. [katastarska općina], označenog brojevima 1-2-3-4-5-1, površine 150 m2, sve označeno na skici mjesta očevida od dana 31.01.2025., urađenoj po vještaku mjerniku FI, ing. geod., a koja skica je sastavni dio ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je vlasnik realnih dijelova čest. br. 931/1 K. O. [katastarska općina] opisanih u izreci ove presude (od kojih da se na dijelu opisanom pod točkom I. izreke ove presude zatiče maslinik položen neposredno uz tzv. Borajsku cestu, dok da se na dijelu opisanom pod točkom II. izreke zatiče spremište tj. garaža dimenzija 5,91 x 11,69 m koja da je legalizirana) stekavši ih nasljeđivanjem oca NI odnosno dosjelošću. Slijedom istaknutih činjeničnih navoda, a sukladno rezultatima u postupku provedenog očevida, tužitelj je konačno predložio donošenje presude sadržaja kao u izreci.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu opirala istoj i njome stavljenom zahtjevu navodeći da iz dokaza priloženih uz tužbu ne proizlazi osnovanost istog, pa tako niti da bi pravni prednik tužitelja bio vlasnik odgovarajućih realnih dijelova predmetne nekretnine. Osim toga, navela je i da je prema podacima iz katastarskog operata upisana kao posjednica predmetne nekretnine, a čime da je oborena presumpcija poštenog posjeda. Stoga, kako da tužbenim tvrdnjama i dokazima dostavljenima uz tužbu nije dovedena u sumnju valjanost upisa njezinog vlasništva glede predmetne nekretnine, to je predložila da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem zemljišnih knjiga ovog suda za K. O. [katastarska općina], zapisnika s očevida od 24. listopada 2024., skice mjesta očevida izrađene po vještaku mjerniku FI (nom. Đ) Jurasu, ing. geod. iz „Ureda za izmjeru“ d.o.o., Šibenik i zaprimljene u sudu 30. siječnja 2025., Geodetskog snimka izrađenog od strane dipl. ing. geod. II **.**.2014., Geodetskog situacijskog nacrta izrađenog od strane dipl. ing. geod. II **.**.2023., rješenja o nasljeđivanju ovog suda br. O.191/82 od 25. ožujka 1982., rješenja o izvedenom stanju od 25. srpnja 2014., te iskaza svjedoka SI i OI, dok stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Analizom i ocjenom svih u postupku provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, kao i rezultata cjelokupnog postupka, sud postavljeni zahtjev tužitelja nalazi osnovanim.

6. Naime, ocjenom u postupku provedenih dokaza sud je sljedećih utvrđenja:

- da sporni realni dijelovi čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi predstavljaju legalizirani objekt mješovite namjene (garaža i spremište) s okućnicom vidno odijeljenom od susjednih nekretnina (dio koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina omeđena brojevima 1-2-3-4-5-1) i maslinik sa 6 stabala maslina ograđen od susjednih parcela niskim zidićem (dio koji je na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice prikazan kao površina omeđena brojevima 6-7-8-9-6),

- da je predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama ovog suda, a počev od 2009., upisana kao vlasništvo tuženice, dok je od osnivanja zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina] pa do 1950. bila upisana na imenu Obćinskog odlomka Vrpolje pripadajućeg političkoj Šibenskoj Općini, a u razdoblju 1950. - 2009. kao Općenarodna imovina, organ upravljanja Mjesni narodni odbor Vrpolje,

- da su se odgovarajući realni dijelovi predmetne nekretnine, a kao sastavni dio većeg kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji NI koja je na područje na kojem je položena predmetna nekretnina doselila prije cca 300 godina, kako to proizlazi iz personalnih dokaza provedenih tijekom postupka (iskaza svjedoka SI /rođ. 1939./ i OI /rođ. 1941./, inače tužiteljevih susjeda koji su iskazivali o svojim neposrednim saznanjima glede posjedovnog stanja na spornim realnim dijelovima predmetne nekretnine, kao i saznanjima stečenima od starijih članova obitelji i mještana, te kojima su u cijelosti potvrđene tvrdnje tužitelja isticane u tom smislu u činjeničnom supstratu tužbe), dugi niz generacija tj. nekoliko stotina godina nalazili u kontinuiranom, samostalnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja, a ranije (i to najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a od kojeg vremena su u postupku saslušani svjedoci imali neposrednih saznanja glede posjedovnog stanja na licu mjesta) i u posjedu jednake kvalitete njegovih pravnih prednika (i to djeda mu NI i oca NI), kao i da su sporni realni dijelovi predmetne nekretnine (ranije sastavni dijelovi velikog kompleksa u vlasničkom posjedu obitelji NI odgovarajući dijelovi kojeg su diobama unutar te obitelji pripali pojedinim članovima iste), a koji su vidljivo odijeljeni od susjednih nekretnina, po imenovanima kontinuirano korišteni kao pomoćni objekt (spremište i garaža izgrađeni prije cca 30 godina na mjestu ranijeg svinjca, kokošinjca i četiri jame za gašenje vapna), odnosno kao maslinik podignut na mjestu ograđenog prostora za čuvanje blaga (ovaca koje su držali tužiteljevi pravni prednici).

7. Nadalje, u svezi primjene relevantnih materijalnih propisa u ovoj parnici ističe se kako slijedi:

- da iz dokaza provedenih tijekom postupka, posebno onih personalnih (vodeći pritom računa o dobi u postupku saslušanih svjedoka), nije moguće s dovoljnom sigurnošću zaključiti o izvršavanju posjeda od strane pravnih prednika tužitelja kroz vrijeme dosjelosti propisano pravnim pravilom iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (koje bi bilo dovršeno do 6. travnja 1941.), a koji propis se ima primijeniti na odnose nastale prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/80. i 36/90., odnosno „Narodne novine“ br. 53/91., 9/92. i 77/92.) tj. 1980., odredbom članka 29. kojeg propisa je bilo izričito zabranjeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima u tadašnjem društvenom vlasništvu, odnosno upisanima kao općenarodna imovina (sve u vrijeme bivšeg društvenog uređenja),

- da je odredbom članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), a koji propis je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997., bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile statusa kao u konkretnom slučaju, kao i za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, s tim da je ta odredba ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999. („Narodne novine“ br. 137/99.), te je ujedno Zakonom o izmjenama i dopunama ZV-a („Narodne novine“ br. 114/01.) dopunjen članak 388. na način da je novom odredbom stavka 4. propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u rečenom statusu kao i stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma.

8. Pravno je shvaćanje ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o vremenu podnošenja tužbe (prije ili poslije donošenja naprijed citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju u svezi sadržaja izvorne odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske).

9. Slijedom svega naprijed navedenog, a polazeći od činjeničnih navoda tužbe iz kojih proizlazi i da se predmet spora dugi niz generacija nalazio u neometanom vlasničkom posjedu njega i njegovih pravnih prednika, utvrđenja su ovog suda da je kontinuirani, samostalni i od nikog ometani posjed tužitelja i njegovih pravnih prednika glede spornih realnih dijelova predmetne nekretnine izvršavan najkasnije počev od početka 50-ih godina prošlog stoljeća, a koji posjed ovaj sud po kvaliteti nalazi makar savjesnim odnosno poštenim, te koja kvaliteta posjeda se presumira po samom zakonu, dok okolnost da je tuženica upisana kao vlasnica i posjednica predmetne nekretnine, sama za sebe, a kraj ostalih naprijed navedenih utvrđenja ovog suda, ne utječe na činjenični zaključak ovog suda da su se odgovarajući realni dijelovi predmetne nekretnine makar od početka 50-ih godina prošlog stoljeća nalazili u kontinuiranom faktičnom i od nikog ometanom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika, kao i od činjenice da u konkretnom slučaju u svezi potraživanja tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak ovog suda da je tužitelj odgovarajuće realne dijelove predmetne nekretnine stekao makar ispunjenjem za to zakonom propisanih pretpostavki - izvanrednom dosjelošću rok koje je, propisan člankom 159. stavak 4. ZV-a /u trajanju od 40 godina/, svakako dovršen do vremena stupanja na snagu ZV-a, zbog čega je zahtjevu tužitelja valjalo udovoljiti u cijelosti i presuditi kao u izreci.

10. Odluka o parničnom trošku je izostala budući da stranke nisu stavile zahtjeve za nadoknadu istog.

Šibenik, 18. travnja 2025.

SUDAC

Toni Grgurin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a:

- tužitelju, po punomoćnici

- tuženici, po zakonskom zastupniku