REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10604/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JBN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Kardumu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku Vedranu Kopiloviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice, odvjetnika Hrvoja Karduma i punomoćnice tuženika, VBN, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., dana 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe čl. 5.2 i 9.2 Ugovora o kreditu broj: 49979/07 od 10. srpnja 2007. sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja aktom tuženika.

II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici JBN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.366,32 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 17,86 eura od 13. svibnja 2009.,

- 17,86 eura od 10. lipnja 2009.,

- 17,86 eura od 09. srpnja 2009.,

- 17,86 eura od 14. kolovoza 2009.,

- 17,86 eura od 15. listopada 2009.,

- 17,86 eura od 15. listopada 2009.,

- 17,86 eura od 30. listopada 2009.,

- 17,86 eura od 12. studenog 2009.,

- 17,86 eura od 12. prosinca 2009.,

- 17,86 eura od 14. siječnja 2010.,

- 17,86 eura od 12. veljače 2010.,

- 17,86 eura od 12. ožujka 2010.,

- 17,86 eura od 13. travnja 2010.,

- 17,86 eura od 13. svibnja 2010.,

- 17,86 eura od 12. lipnja 2010.,

- 17,86 eura od 13. srpnja 2010.,

- 17,86 eura od 11. kolovoza 2010.,

- 17,86 eura od 14. rujna 2010.,

- 17,86 eura od 12. listopada 2010.,

- 17,86 eura od 12. studenog 2010.,

- 17,86 eura od 14. prosinca 2010.,

- 17,86 eura od 11. siječnja 2011.,

- 17,86 eura od 26. svibnja 2011.,

- 17,86 eura od 11. lipnja 2011.,

- 17,86 eura od 12. srpnja 2011.,

- 17,86 eura od 12. kolovoza 2011.,

- 17,86 eura od 10. rujna 2011.,

- 17,86 eura od 10. rujna 2011.,

- 17,86 eura od 11. studenog 2011.,

- 17,86 eura od 11. studenog 2011.,

- 17,86 eura od 13. prosinca 2011.,

- 17,86 eura od 12. siječnja 2012.,

- 17,86 eura od 07. ožujka 2012.,

- 17,86 eura od 07. ožujka 2012.,

- 17,86 eura od 12. travnja 2012.,

- 17,86 eura od 01. svibnja 2012.,

- 17,86 eura od 08. svibnja 2012.,

- 17,86 eura od 22. kolovoza 2012.,

- 17,86 eura od 22. kolovoza 2012.,

- 17,86 eura od 07. studenog 2012.,

- 17,86 eura od 07. studenog 2012.,

- 17,86 eura od 18. lipnja 2013.,

- 17,86 eura od 18. lipnja 2013.,

- 17,86 eura od 17. rujna 2013.,

- 17,86 eura od 08. studenog 2013.,

- 17,86 eura od 07. prosinca 2013.,

- 17,86 eura od 11. siječnja 2014.,

- 17,86 eura od 11. veljače 2015.,

- 17,86 eura od 14. veljače 2015.,

- 17,86 eura od 14. travnja 2015.,

- 17,86 eura od 15. svibnja 2015.,

- 17,86 eura od 10. lipnja 2015.,

- 17,86 eura od 10. srpnja 2015.,

- 17,28 eura od 26. rujna 2015.,

- 17,28 eura od 17. listopada 2015.,

- 17,28 eura od 18. studenog 2015.,

- 17,28 eura od 17. prosinca 2015.,

- 17,28 eura od 19. siječnja 2016.,

- 17,28 eura od 23. veljače 2016.,

- 12,08 eura od 24. ožujka 2016.,

- 12,08 eura od 30. travnja 2016.,

- 12,08 eura od 01. lipnja 2016.,

- 12,08 eura od 01. srpnja 2016.,

- 12,08 eura od 29. srpnja 2016.,

- 11,73 eura od 29. srpnja 2016.,

- 11,73 eura od 01. rujna 2016.,

- 11,73 eura od 01. listopada 2016.,

- 11,73 eura od 01. studenog 2016.,

- 11,73 eura od 30. studenog 2016.,

- 11,73 eura od 31. prosinca 2016.,

- 11,66 eura od 01. veljače 2017.,

- 11,66 eura od 25. veljače 2017.,

- 11,66 eura od 11. ožujka 2017.,

- 11,66 eura od 20. travnja 2017.,

- 11,66 eura od 25. svibnja 2017.,

- 11,66 eura od 28. lipnja 2017.,

- 11,32 eura od 21. srpnja 2017.,

- 11,32 eura od 25. kolovoza 2017.,

- 11,32 eura od 19. rujna 2017.,

- 11,32 eura od 31. listopada 2017.,

- 11,32 eura od 25. studenog 2017.,

- 11,32 eura od 29. prosinca 2017.,

- 11,85 eura od 24. siječnja 2018.,

- 11,85 eura od 27. veljače 2018.,

- 11,85 eura od 27. veljače 2018.,

- 11,85 eura od 27. veljače 2018.,

do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7.1. Ugovora o kreditu broj: 49979/07 od 10. srpnja 2007. sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,50% iznosa kredita.

IV. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužiteljici JBN, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ulazne naknade iznos od 494,39 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2007., a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, naknaditi tužiteljici JBN, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 1.582,72 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 28. studenog 2023. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom ugovor o kreditu broj 49979/07 dana 10. srpnja 2007. u iznosu od 149.000,00 kuna uz promjenjivu kamatnu stopu. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu bez jasnih i određenih parametara zašto je ista promijenjena te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Tužiteljica navodi da je takva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna, odnosno nije određena niti odrediva. Također navodi da je tuženik od tužiteljice temeljem odredbe članka 7.1. predmetnog ugovora o kreditu naplatio s osnova troška obrade kredita, odnosno tzv. ulaznu naknadu, dana 12. srpnja 2007. u iznosu od 3.725,00 kn, odnosno 494,39 eura. Navodi da tužiteljica nije mogla pregovarati niti utjecati na tu odredbu već je ona bila unaprijed formulirana po principu "uzmi ili ostavi". Slijedom navedenog, a kako je tužiteljica tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platila tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužiteljica predlaže sudu utvrditi ništetnim odredbe:

- čl. 5.2 i 9.2 Ugovora o kreditu broj: 49979/07 od 10. srpnja 2007. sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja se mijenja aktom tuženika i

- čl. 7.1. Ugovora o kreditu broj: 49979/07 od 10. srpnja 2007. sklopljenog između tuženika kao kreditora, i tužitelja kao korisnika kredita u dijelu u kojem su ugovoreni jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,50% iznosa kredita, te potražuje od tuženika na ime preplaćenih iznosa zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 1.366,32 eura zajedno sa zateznom kamatom do isplate, te s osnova ulazne naknade iznos od 494,39 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 12. srpnja 2007., do isplate uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom, a kako je to konačno specificirano podneskom od 29. kolovoza 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovore zastare te da je tuženik sve promjene kamatne stope, kao i naplatu tzv. ulazne naknade, izvršio sukladno tada važećim propisima. Također navodi da nije došlo do neravnoteže između ugovornih stranaka i spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužiteljici. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 49979/07, od dana 10. srpnja 2007. (list 8-10), presliku otplatnog plana (list 11-28), presliku prometa plaćanja (list 29-50), presliku kretanja EURIBOR-a (list 130). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. (list 141-150), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 161-162).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 49979/07, dana 10. srpnja 2007. na iznos od 149.000,00 kuna (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 120 mjeseci (članak 3. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 5. i 9.2. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 10,29% godišnje, te da je odredbom članka 7. ugovorena tzv. ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 2,50% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, da se ista naplaćuje jednokratno odmah prije korištenja kredita, te da se korisnik istu obvezuje platiti, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

6. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 10,29% godišnje, promjenjiva te primjenom odredbe ugovora koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu.

7. Iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan u bitnome proizlazi da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o kreditu kod tuženika u kunama s promjenjivom kamatnom stopom. Navodi da joj je bio predočen gotov formirani ugovor o čijim odredbama nije mogla pregovarati s tuženikom niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do rasta kamatne stope, kao niti o naplati tzv. ulazne naknade. Ulazna naknada joj je naplaćena. Kredit još otplaćuje.

8. Odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav, dok je odredbom čl. 272.st.2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

9. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87.st.1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

10. Iz sporne odredbe čl. 5. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 10,29% godišnje, koja odredba je sama po sebi lako uočljiva i jasna. No valja istaknuti da je ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. i čl. 272. ZOO ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

11. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 5.2. i 9.2. predmetnog ugovora u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu određena odnosno odrediva, a isto tako nije niti dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

12. Nadalje iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora bila upoznata s odredbama Općih uvjeta poslovanja Banke kao niti da joj je pri sklapanju ugovora bio uručen primjerak istih dok iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, proizlazi da od strane tuženika nije bila upozorena na mogućnost da bi se takvo povećanje kamate moglo dogoditi kao i da joj je bilo onemogućeno pregovarati o promjeni kamatne stope. Nadalje valja istaknuti da i iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

13. Sud nalazi da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz sporne odredbe čl. 5.2. i 9.2. nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužiteljica, kao potrošač, dovedena u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužiteljica mogla znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogla ocijeniti zašto, kako i temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužiteljici kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču, pa tako niti tužiteljici.

14. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljicom u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ju je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama istog. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužiteljici nerazumljiva.

15. Dakle, tužiteljici su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužiteljica samo općenito znala i da je kamatna stopa promjenjiva. Kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

16. U odnosu na odredbu čl. 7.1. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena tzv. ulazna naknada za obradu kredita u iznosu od 2,50% od ukupnog iznosa odobrenog kredita, da se ista naplaćuje jednokratno odmah prije korištenja kredita, te da se korisnik istu obvezuje platiti, valja napomenuti da se sve gore obrazloženo odnosi i na navedenu odredbu. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

17. S obzirom na utvrđeno, očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljicom, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i od čega se ta naknada sastoji.

18. Daljnjom ocjenom predmetnog ugovora jasno je da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru jer Ugovor ima oznaku broj 49979/07 te je više nego jasno da se da se radi o ugovoru kojeg je unaprijed pripremio i otipkao tuženik te da se o odredbama tog ugovora, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

19. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe č. 47. ZOO ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužiteljice kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište može primijeniti i na druge naknade, u konkretnoj situaciji, odnosno u tzv. ulaznoj naknadi, s obzirom da je utvrđeno kako se o istoj također nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.

20. Slijedom navedenog kako je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a ništava. Nadalje utvrđeno je da je sporna odredba prouzročila i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP

21. Slijedom navedenog kao prethodna pitanja usmjerena na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe predmetnog ugovora o kreditu iz odredbe članka 5.2. i 9.2. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i odredbe članka 7.1. koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu valjalo je odlučiti temeljem odredbe čl.81. i čl.87.st.1. ZZP, čl. 3- 4., čl.269., čl.272. te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) da se radi o ništetnim odredbama.

22. U odnosu na tuženikovu tvrdnju da predmetni kredit nema potrošačko svojstvo te da tužiteljica nije potrošač i da je tužiteljica dužna dokazati suprotno valja navesti da sama paušalna tvrdnja tuženika da tome nije tako nije dovoljna da takav navod iz samog ugovora pobije, a teret dokaza da tužiteljica nije potrošač je na tuženiku, a kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev 18/2018 od 26. svibnja 2020., što tuženik nije dokazao. Također, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica predmetni kredit u cijelosti iskoristila za renovaciju kupaonice u njezinom privatnom stanu kojeg nije iznajmljivala niti ga je koristila za poslovne svrhe. Stoga je tuženikov prigovor otklonjen kao neosnovan.

23. U odnosu na pitanje zastare ističe se kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) to valja uzeti u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323.st.1. ZOO-a, jer je istom odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao. Iako u ovom postupku tužiteljica nije zatražila u tužbenom zahtjevu da se utvrdi izrijekom da se radi o ništetnim predmetnim odredbama ugovora o kreditu, sud je o ništetnosti istih odlučio kao o prethodnom pitanju, pa se navedeni stav Vrhovnog suda RH može primijeniti i u ovom postupku. Stoga je sud ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

24. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćenog iznosa kamata zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

25. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i iznosa tzv. ulazne naknade, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 16. srpnja 2024. proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih anuiteta prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih anuiteta prema obračunu tuženika iznosi 10.293,89 HRK, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 HRK =7,53450 HRK) iznosi 1.366,32 EUR, te da je člankom 7. ugovora ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva po stopi od 2,50% od iznosa odobrenog kredita – minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah prije korištenja kredita. Prema knjigovodstvenoj kartici (list 29 spisa) je razvidno da je isplaćen iznos kredita od 145.275,00 HRK, odnosno 149.000,00 HRK umanjeno za iznos jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 3.725,00 HRK, odnosno 494,39 eura, odnosno ista je naplaćena u tom iznosu dana 12. srpnja 2007. Iznosi po mjesecima te datumi plaćanja i dospijeća navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

26. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića iz Darfin d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji stranke nisu imale nikakve primjedbe niti prigovore. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

27. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižih kamata valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog nižih kamata koje, cijeneći sve naprijed navedeno, nisu bile jasno predočene, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. tužiteljica niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

28. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je istu utvrdio sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 1.366,32 eura (10.293,89 kuna), s pripadajućim zateznim kamatama s obzirom da se tu radi o preplatama kod stvarno plaćenih anuiteta na ime promjene kamatne stope, te u iznosu od 494,39 eura (3.725,00 kuna), koji se odnosi na plaćenu tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita, a koja je naplaćena od tužiteljice dana 12. srpnja 2007., a sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

29. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, i odredba koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu obradu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te tužiteljici naplatio tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita, te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

30. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da sud utvrdi ništetnima odredbe 5.2. i 9.2. te 7.1. predmetnog ugovora o kreditu, te shodno navedenom potražuje od tuženika isplatu iznosa na ime razlike zbog povećanja kamatne stope iznos od ukupno 1.366,32 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, te iznos od 494,39 eura s osnova tzv. ulazne naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom od dana plaćanja 12. srpnja 2007. do isplate, pa je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkama I. - IV. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 28. studenog 2023. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 17. siječnja i 29. kolovoza 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 05. lipnja 2024. i 12. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 500 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.250,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 200,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura, te na presudu u iznosu od 66,36 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.582,72 eura, kako je i odlučeno pod točkom V. izreke ove presude.

32. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška preliminarnog izračuna preplate s obzirom da isti nije bio potreban za vođenje ovog postupku, te za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun. uz rješenje o pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 66,36 eura

2. Tuženiku po pun.