REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 83 Pn-2930/2023-87

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije [adresa]), zastupan po punomoćniku Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 07. veljače 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja RM, odvjetničke vježbenice i SM, zamjenika OGDO Zagreb, dana 17. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju ČM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije [adresa]) iznos od 6.636,14 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. 5. srpnja 2013. do isplate, i to do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju ČM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (ranije [adresa]) naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.375,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tuženik u tužbi od 18. veljače 2014. navodi da se nalazio na izdržavanju kazne zatvora i to od 27. veljače 2008. do rujna 2008. u Zatvoru u Zadru, nakon čega je premješten u Zatvor u Zagreb, gdje je bio od 14. studenog 2008. kada je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi, dok je od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. bio u Zatvoru u Šibeniku, a nadalje od 23. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013. u Zatvoru u Zadru. Navodeći kako je kaznu izdržavao u potpuno neljudskim i ponižavajućim uvjetima, koji se prije svega protive odredbama Ustava RH, odredbama Zakona o izvršenju kazne zatvora, kao i CPT Standardima Vijeća Europe. Temeljno pravo zatvorenika je pravo na smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i potrebnim zdravstvenim standardima. Zbog prenapučenosti i loših higijenskih uvjeta u Zatvoru u Zagrebu, Zatvoru u Zadru i Zatvoru u Šibeniku, radilo se o smještaju nedostojnim čovjeka. Sobe u kojima je boravio bile su prenapučene te je raspoloživi prostor po osobi ispod minimuma standarda propisanog zakonom. U Zatvoru u Šibeniku tužitelj je bio primoran čak 20 dana spavati na podu zatvorskog hodnika, obzirom da nije bilo dovoljno prostora/kreveta za sve zatvorenike. Tužitelj je bio izložen najgorem obliku ponižavanja te je bio prisiljen boraviti u uvjetima koji nisu dostojni čovjeka, a u kojim uvjetima se ne može postići niti svrha kažnjavanja. Tužitelj je 22 sata dnevno provodio u sobi, u kojoj se nalazi i sanitarni čvor ( tzv. čučavac) bez adekvatne ventilacije i koji od ostataka prostorije nije u potpunosti odijeljen i gdje se vidi gornji dio tijela zatvorenika u stajaćem položaju, a sobom se šire neugodni mirisi, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete. U istom prostoru poslužuje se i hrana, čije konzumiranje je radi nedostatka prostora i nedostatne ventilacije te sanitarnog čvora vrlo neprimjereno i vrijeđa ljudsko dostojanstvo. S obzirom da za stolom nema mjesta za sve zatvorenike, isti su primorani jesti ''na smjenu'' ili na krevetu, što predstavlja ponižavajuće postupanje i kršenje zakona i pravilnika, kao i standarda za postupanje sa zatvorenicima. U takvoj sobi zatvorenici provode 22 sata dnevno, obzirom da u Zatvoru ne postoji prostorija za zajedničko druženje zatvorenika ili blagavaonica, a ne postoji niti mogućnost za bavljenje kojom od slobodnih aktivnosti. Madraci na kojima zatvorenici spavaju su dotrajali , neugodnog mirisa te iz njih vire žice. Osvijetljenost u sobi vrlo je slaba te su po cijeli dan uključene neonske lampe, koje su nedovoljne za čitanje. S vanjske strane prozora u Zatvoru u Zagrebu postavljena je aluminijska zaštita koja sprječava pogled i zamračuje sobu. Ljeti je u sobi nepodnošljivo vruće, a u sobi nema nikakve ventilacije. Zimi je pak grijanje nedostatno pa zatvorenici znaju vrijeme provoditi u jaknama. Održavanje osobne higijene u Zatvoru je uvelike otežano, obzirom da je tuširanje dozvoljeno tek jednom do dva puta tjedno u trajanju od 5-10 minuta u zapuštenoj i prljavoj kupaonici, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama na način da se nad čučavcem polijevaju vodom iz plastičnih posuda. Zbog nedostatka sredstava za održavanje osobne higijene i čistoće prostorija u kojima borave zatvorenici,a koje je Zatvor dužan osigurati, uvjeti života su dodatno otežani. Hrana koja se poslužuje ne odgovara zdravstvenim i prehrambenim standardima, a cijene proizvoda u kantini su previsoke i nerealne. Kontakti s osobama izvan zatvora vrlo su otežani, prvenstveno radi duljine dopuštenog kontakta te procedure koja se primjenjuje u odnosu na posjetitelje. Kvaliteta i dostupnost zdravstvene zaštite u zatvorskim ustanovama bila je na najmanjoj mogućoj razini. Tužitelj je stopostotni invalid te mu je potrebna svakodnevna medicinska skrb, koja mu u zatvoru nije bila omogućena. Osim toga, izrečena mu je i sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, koja se nije pravilno provodila, a često bi terapiju dijelili pravosudni policajci umjesto medicinskog osoblja. Do liječnika se vrlo teško dolazi (mogućnost liječničkog pregleda je svakih nekoliko tjedana ili čak nekoliko mjeseci od iskazane potrebe za pregledom) niti Zatvor raspolaže adekvatnim liječnicima. Boravak na otvorenom prostoru dozvoljen je u trajanju od dva sata dnevno, što je više nego nedostatno, posebice imajući u vidu tužiteljevo zdravstveno stanje. U zatvoru uopće nema stručnog osoblja kojem se mogao obratiti za pomoć ili savjet odnosno nema nikakve pripreme za izlazak na slobodu. Tužitelj se u nekoliko navrata obraćao nadležnim tijelima, ne bili ishodio zaštitu svojih prava, međutim bez rezultata. Za cijelog svog izdržavanja kazne zatvora tužitelj nije imao mogućnosti za pravilno ostvarenje zakonom zajamčenih prava na rad, prava na sportske aktivnosti, na druženja, pristup biblioteci ili pravo na izobrazbu te su takvi uvjeti života vrlo teški i neprimjereni. Sve navedeno potkrijepljeno je Izvješćima pučkog pravobranitelja za 2008., 2009., 2010., 2011. i 2012. u dijelu koji se odnosi na osobe lišene slobode. Zakonom o izvrđavanju kazne zatvora (NN br. 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13 – u nastavku: ZIKZ) i to čl. 9. propisano je da se ''kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvom obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja…''. Stavkom 2. istog članka propisano je ''da se zabranjenim postupcima poglavito smatraju postupci koji su nerazmjerni održavanju reda i stege u kaznionicama ili zatvorima ili su nezakoniti pa mogu proizvesti trpljenje ili neprimjereno ograničenje temeljnih prava zatvorenika''. Stavkom 3 propisano je ''pravo na naknadu štete zatvorenika koji je bio žrtva zabranjenih postupaka''. Člankom 14. istog Zakona predviđena su prava svakog zatvorenika, koja su između ostalog smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, redoviti obrok hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava propisanih Zakonom, zdravstvenu zaštitu, dodir sa vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru kaznionice odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno. Čl. 74. ZIKZ-a propisano je: ''Smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. Zatvorenika se u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna posteljina. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10 m3 prostora. Svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid. Kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.'' Člankom 76. ZIKZ-a propisano je: ''Sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju se propisno održavati i redovito čistiti. Poslove iz st. 1. ovog čl. obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade. Zatvorenicima se omogućuje svakodnevno pranje tijela. Od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobe higijene. Kaznionica, odnosno zatvor, osigurat će vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Nošenje brade, brkova i duge kose može se iznimno ograničiti iz sigurnosnih ili zdravstvenih razloga. Nadzor nad održavanjem osobne higijene i čistoće obavlja liječnik ili druga osoba medicinske struke. Stavkom 1 članka 78. ZIKZ-a propisano je ''da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima.'' Člankom 80. ZIKZ-a propisano je: '' Zatvoreniku se omogućuje rad u skladu s njegovim zdravstvenim sposobnostima, stečenim znanjima i mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora. Zatvorenika se potiče na rad radi održavanja i stjecanja stručnog znanja i iskustva, njegova osposobljavanja te radi tjelesnih i duševnih potreba. Na temelju liječničkog mišljenja i pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora zatvorenika koji je pristao na rad raspoređuje se na rad kroz uobičajeno radno vrijeme. Organizacija rada i način rada moraju biti što sličniji organizaciji i načinu rada na slobodi. Zatvorenika se može zaposliti na poslovima u kaznionici, odnosno zatvoru ili kod drugog poslodavca izvan kaznionice, odnosno zatvora. Zatvorenika se raspoređuje na rad u kaznionici, odnosno zatvoru prema Pravilniku o radu i strukovnoj izobrazbi , popisu i opisu radnih mjesta zatvorenika te naknadi za rad i nagradi, koji donosi ministar nadležan za poslove. Člankom 19. st. 1. ZIKZ-a propisano je da ''kaznionica odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještina zatvorenika.'' Člankom 93. st. 1. ZIKZ-a propisano je ''da se vrsta izobrazbe određuje programom izvršavanja , a ovisi o sposobnostima i sklonostima zatvorenika, trajanju kazne i drugim okolnostima značajnim za ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne, te mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora.'' ČL. 96. ZIKZ-a propisano je:''Kaznionica, odnosno zatvor osigurat će prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena. Kaznionica, odnosno zatvor organizira razl8ičite vrste aktivnosti za zadovoljenje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika. Slobodno vrijeme zatvorenika organizira se u:_ likovnim, tehničkim, glazbenim, literarnim, dramskim, novinarskim, informatičkim i sličnim radionicama, raspravnim klubovima, vježbaonicama i tome slično. Sadržaj organiziranog slobodnog vremena određuje se programom izvršavanja. Zatvoreniku će se prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora omogućiti samoorganiziranje slobodnog vremena (hobby) na vlastiti trošak ako to ne narušava sigurnost i red i ne ometa druge zatvorenike. Radi organiziranog sudjelovanja u predlaganju načina korištenja slobodnog vremena kroz različite aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba, mogu se osnovati povjerenstva zatvorenika. Broj, sastav, izbor i rad povjerenstava zatvorenika utvrđuje se kućnim redom. '' Člankom 97 ZIKZ-a propisano je: Kaznionica, odnosno zatvor opremit će knjižnicu dovoljnim brojem knjiga iz različitih područja. Kaznionica, odnosno zatvor koji nema knjižnicu organizirat će posudbu knjiga iz mjesne knjižnice''. Člankom 99 ZIKZ-a propisano je:'' Kaznionica, odnosno zatvor, u skladu sa svojim mogućnostima, osigurat će zatvoreniku uvjete za tjelovježbu, šport i rekreaciju.'' Člankom 101 ZIKZ-a propisano je: '' Kaznionica, odnosno zatvor organizirat će praćenje radijskog i televizijskog programa u skladu s kućnim redom. Organizirano praćenje televizijskog programa upravitelj može uskratiti zatvoreniku ako je to nužno radi održavanja reda i sigurnosti''. Člankom 103. st. propisano je: '' Zatvoreniku se osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osiguranje osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Zatvoreniku koji nema zdravstveno osiguranje liječenje se osigurava na trošak kaznionice, odnosno zatvora. Zatvoreniku će se propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.'' Člankom 117. ZIKZ- a propisano je: ''Zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat. Zatvorenika po odobrenju upravitelja mogu posjećivati i druge osobe. Broj posjetitelja može se ograničiti do broja kojim se jamči sigurnost i red te sigurnost posjetitelja.'' Sukladno Pravilniku o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN br. 92/2002) čl. 3. propisano je ''da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tušira se u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora''. Stavkom 2. istog članka propisano je ''da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima'', a stavkom 4 ''da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor u vrstama, količinama i rokovima uporabe navedenim u popisu koji je sastavni dio ovog Pravilnika''. Člankom 4. Pravilnika propisano je: ''Zatvoreniku se osigurava zasebna postelja, posteljina i ormar za osobne stvari. Postelje moraju biti međusobno razmaknute najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar''. Čl. 5. Pravilnika propisano je: ''Prostorije u kojima borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22°C danju i 15°C noću''. Člankom 6. Pravilnika propisano je: '' Prostorija za dnevni boravak prema se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa te igranje društvenih igara''. Člankom 7 Pravilnika propisano je:''Zatvorenicima se osiguravaju tri obroka hrane dnevno, zatvorenicima koji rade poslužuje se i dopunski, topli ili hladni obrok''. Člankom 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je ''da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju''. U današnjoj praksi Europskog suda koja se odnosi na Republiku Hrvatsku višestruko je utvrđena povreda čl. 3. Konvencije, a tiče se uvjeta smještaja osoba lišenih slobode i općenito načina izvršavanja kazne zatvora u Republici Hrvatskoj. Europski odbor za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) donio je tzv. standarde kojih se RH kao potpisnica Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europske konvencije o sprječavanju mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja dužna pridržavati. Kao jedno od temeljnih jamstava CPT ističe da svi zatvorenici bez izuzetka ( uključujući i one koji su kažnjeni samicom ili drugom mjerom) moraju imati mogućnost svakodnevnog boravka na otvorenom, zatim mogućnost pristupa odgovarajućem nužniku i održavanje dobrih higijenskih standarda CPT smatra suštinskim komponentama humanog okruženja. S tim u vezi CPT napominje da ne odobrava praksu primijećenu u određenim zemljama gdje zatvorenici koriste kante kao nužnik koji se naknadno prazne. Nužnici moraju biti locirani ili unutar ćelijskog smještaja (odvojeni) ili na način da su dostupni u svako doba dana ili noći, ako se nalaze izvan ćelija. Također, nužan je odgovarajući pristup tuševima ili kupaonicama. Prema CPT-u kombinacija prenatrpanosti zatvora, niskog nivoa aktivnosti i neadekvatnog pristupa nužniku ili kupaonama unutar jedno te iste ustanove dovodi do učinka krajnje štetnog za zatvorenika. Kao idući vrlo važan standard CPT navodi mogućnost zatvorenika da održavaju dobar kontakt s vanjskim svijetom u vidu garancije održavanja odnosa s familijom i bliskim prijateljima. Prema CPT-u učinkoviti žalbeni postupak i inspekcije predstavljaju osnovne garancije protiv zlostavljanja u zatvorima. U interesu je i zatvorenika i zatvorskog osoblja da jasno određeni disciplinski postupci budu formalno uspostavljeni i primijenjeni u praksi uz odsustvo bilo kakvih nejasnih ''sivih zona'' u ovoj grani. Za preostala jamstva predviđena navedenim Standardima CPT-a predlaže se izvršiti uvid u priloženi CD na kojem se nalazi cjelovita verzija Standarda Europskog odbora. Izdržavanje kazne zatvora u uvjetima koji ne odgovaraju propisanim standardima dovodi do povrede i ustavnog prava predviđenog odredbom čl. 23. st. 1. i čl. 25. st. 1. Ustava Republike Hrvatske. Tužitelj se dana 5. srpnja 2013. temeljem članka 186. a ZPP-a obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješavanje spora, međutim do danas nije zaprimio odgovor. Tužitelju je izdržavanjem kazne u uvjetima koji ne odgovaraju pripisanim standardima povrijeđeno pravo osobnosti definirano odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a te čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, i to osobito kroz povredu prava na tjelesni, psihički i duševni integritet te povredu prava na dostojanstvo. Tužitelj specificira tužbeni zahtjev na način da se potraživanje tužitelja za naknadu štete odnosi na razdoblje od 14. listopada 2010. do 6. lipnja 2013. U razdoblju od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. tužitelj je boravio u Zatvoru u Šibeniku, uz prekid od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011. Od 23. siječnja 2012. pa do otpuštanja na slobodu 6. lipnja 2013. tužitelj je bio u Zatvoru u Zadru. U odnosu na razdoblje boravka u Zavoru u Zadru od 27. veljače 2008. pa do rujna 2008. te na razdoblje boravka u Zatvoru u Zagrebu do rujna 2008. do 14 studenog 2008. tužitelj povlači tužbu. Tužitelj prema konačnom zahtjevu iz podneska od 16.09.2024. potražuje iznos pravične novčane naknade zbog neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti i dostojanstva zbog kršenja zabrane neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Šibeniku te u Zatvoru u Zadru u iznosu od 6.636,14 EUR sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. 05.07.2013. do isplate, kao i parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti i navodi da na temelju odredbe čl. 24. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ( ''Narodne Novine'', broj 117/03) za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske opće mjesno je nadležan sud u čijem području tužitelj ima prebivalište dakle u konkretnom slučaju to je Općinski sud u Zadru. Sukladno čl. 52. ZPP-a u sporovima za naknadu štete je osim suda opće mjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Tužitelj je najveći dio kazne izdržao u Zatvoru u Zadru, stopa Općinski građanski sud u Zagrebu nije mjesno nadležan po ovom kriteriju. Slijedom navedenog, predlaže se naslovnom sudu donošenje rješenja kojim se oglašava mjesno nenadležnim te po pravomoćnosti istog, spis uputiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Zadru. Podredno, tuženik ističe da su navodi tužitelja u tužbi paušalni, bez priloženih dokaza o relevantnim činjenicama slijedom čega se osporava i visina tužbenog zahtjeva kao i činjenični navodi tužbe. Ističe se prigovor zastare potraživanja naknade štete budući da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 5. srpnja 2013. te je zastara nastupila za razdoblje prethodno 5. srpnja 2010. primjenom Zakona o obveznim odnosima temeljem kojeg potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu počinila. Nadalje, imajući u vidu da je prema podacima iz Kaznene evidencije tužitelj do sada pet puta pravomoćno osuđivan, upitno je ostvarenje prava na naknadu štete, radi nepostizanja cilja i društvene svrhe radi koje se dosuđuje pravična novčana naknada. Tijekom izvršenja kazne zatvora tužitelju nisu povrijeđena prava osobnosti obzirom da je tužitelju osigurano ostvarivanje svih prava sukladno pozitivnim propisima te su tijekom izdržavanja kazne bili ispunjeni svi uvjeti u odnosu nemogućnost održavanja osobne higijene tužitelja( čl. 76. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora), opremljenost zatvora u kojima je tužitelj izdržavao mjeru pritvora odnosno kaznu zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima (čl. 74. st. 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora), pružanje kontinuirane i adekvatne opće specijalističke zdravstvene zaštite tužitelju. Prilikom izvršenja kazne prema tužitelju nije bilo nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja uz uvažavanje objektivnih poteškoća koje se odnose u manjem dijelu na manjak kvadrature i prostranost ćelije, s obzirom da treba uzeti u obzir kumulativni učinak svih uvjeta u kojima se izvršava kazna zatvora. Sukladno stavu Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog i ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja , ponižavanje kao povreda čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda može biti rezultat određenih organizacijskih nedostataka, pa i nedostataka smještajnog kapaciteta, ali je prilikom ocjene da li je uslijed toga došlo do povrede prava osobnosti potrebno utvrditi ukupnu kvalitetu života u konkretnoj ustanovi, koja ovisi i o mogućnosti organizacije različitih aktivnosti i iskoristivih mogućnosti boravka zatvorenika izvan ćelije kako u vremenskom tako i u sadržajnom smislu. Pozivanje tužitelja na pojedine odluke Europskog suda za ljudska prava, kao doka da je bio izložen ponižavajućem i nečovječnom postupanju te da mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, do koje povrede da je došlo zbog prenapučenosti zatvora i neosiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika, ne upućuje na zaključak da je u konkretnom slučaju došlo do povrede prava osobnosti na koje tužitelj upire i to one koje bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade, imajući u vidu i da se odlukama Europskog suda za ljudska prava rješavalo povodom zahtjeva pojedinih osoba zbog nečovječnog i ponižavajućeg postupanja protivno čl.3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a vezano uz uvjete smještaja u Kaznenom zatvoru Lepoglava, Kaznionici Požega i Zatvorskoj bolnici. Tužitelj je u pritvoru Zatvora u Zadru proveo vrijeme od 27. veljače 2008. do 20. listopada 2008. Dana 20. listopada 2008. tužitelj je prepraćen u Zatvor u Zagrebu, Odjel za dijagnostiku i programiranje. Nakon objavljene opservacije tužitelj je 14. studenog 2008. premješten na daljnje izdržavanje kazne u Kaznionicu u Lepoglavi. Dana 15. listopada 2010. tužitelj je premješten u Kaznionicu i Zatvor u Šibeniku. Dana 23. siječnja 2012. zbog organizacijskih razloga tužitelj je premješten na daljnje izdržavanje kazne u Zatvor u Zadar. Tužitelj je za vrijeme svog boravka u Zatvoru u Zadru bio smješten u sobama, površine i sa ukupnim brojem soba kako slijedi: Od 29.02.2008. do 12.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno- 6 osoba; Od 13.03.2008. do 18.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 5 osoba; Dana 19.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 4 osoba; Dana 20.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 5 osoba; Dana 21.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 4 osobe; Od 22.03.2008.; do 24.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 5 osoba; Od 25.03.2008.; do 28.03.2008.; soba br. 14; površina = 15,28 m2, ukupno= 6 osoba; Od 29.03.2008.; do 07.04.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba; Dana 08.04.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 4 osoba; Od 09.04.2008. do 17.04.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba; Od 18.04.2008. do 25.04.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 26.04.2008. do 03.05.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba; Od 04.05.2008. do 23.05.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 24.05.2008. do 01.06.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 02.06.2008. do 18.06.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 19.06.2008. do 22.06.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 23,06.2008. do 07.07.2008.; soba br. 4; površina =15,51 ni2, ukupno= 6 osoba;Dana 08.07.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 09.07.2008. do 21.07.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 22.07.2008. do 27.07.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 28.07.2008. do 04.08.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 05.08.2008. do 08.08.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 09.08.2008. do 27.08.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 28.08.2008. do 01.09.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Dana 02.09.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 6 osoba;Od 03.09.2008. do 23.09.2008.; soba br. 4; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba;Od 24.09.2008. do 30.09.2008.; soba br. 4; površina =15,51 m2, ukupno= 4 osoba;Od 24.01.2012. do 26.01.2012.; soba br. 2; površina =15,51 m2, ukupno= 3 osobe; Od 27.01.2012. do 01.02.2012.; soba br. 2; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba; Od 02.02.2012. do 17.02.2012.; soba br. 2; površina = 15,51 m2, ukupno= 6 osoba; Od 18.02.2012. do 28.02.2012.; soba br. 2; površina = 15,51 m2, ukupno= 5 osoba; Od 29.02.2012. do 23.03.2012.; soba br. 2; površina =15,51 m2, ukupno= 6 osoba; Od 24.03.2012. do 21.04.2012.; soba br. 17; površina = 18,30 m2, ukupno= 6 osoba; Od 22.04.2012. do 27.04.2012.; soba br. 17; površina = 18,30 m2, ukupno= 5 osoba; Dana 28.04.2012.; soba br. 2; površina = 15,51 m2, ukupno= 3 osobe; Od 29.04.2012. do 03.05.2012.; soba br. 2; površina =15,51 m2, ukupno= 4 osobe; Od 04.05.2012. do 18.05.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 19.05.2012. do 11.06.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 12.06.2012. do 17.06.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 18.06.2012. do 26.08.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 27.08.2012. do 06.09.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 07.09.2012. do 13.10.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 14.10.2012. do 20.10.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 21.10.2012. do 23.10.2012.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 24.10.2012. do 10.01.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 11.01.2013. do 17.01.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 18.01.2013. do 07.02.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 08.02.2013. do 09.02.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 10.02.2013. do 13.02.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 2 osobe; Od 14.02.2013. do 15.02.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 16.02.2013. do 17.02.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 18.02.2013. do 06.03.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 07.03.2013. do 15.03.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 16.03.2013. do 19.03.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Od 20.03.2013. do 25.03.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 3 osobe; Od 26.03.2013. do 06.06.2013.; soba br. Dl; površina = 16,45 m2, ukupno= 4 osobe; Sanitarni čvor u sobama br. 2, br. 17 i br. 4 je smješten do prozora, izdvojen je od ostatka sobe, ali nema vrata, a za potrebe ventilacije ima prirodan otvor koji je smješten u samom sanitarnom čvoru. U sobi br. Dl sanitarni čvor je smješten također do prozora, ima ventilacijski otvor, a ima i vrata od PVC-a, jer je to novoadaptirani odjel. Za potrebe tuširanja zatvorenika koriste se dvije zajedničke kupaonice, svaka sa četiri tuš kabine, a zatvorenici se puštaju češće na tuširanje, a posebice za vrijeme ljetnih vrućina. Prehrambeni obroci koji se pripremaju za zatvorenike pripremaju se u zatvorskoj kuhinji gdje su stalno zaposlena dva kuhara, a kad se hrana pripremi, a prije same podjele, istu prvi proba/kuša službenik na poslovima dežurstva i kvalitetu iste upisuje u evidenciju kvalitete hrane, kao i naziv pripremljene hrane. Redovito se obavlja kontrola uzoraka hrane od strane ZZJZ. Dezinsekcija i deratizacija se redovito provode, a po potrebi i češće, na poziv medicinske sestre stalno zaposlene u kaznenom tijelu. Zdravstvena zaštita se zatvorenicima pruža u zatvorskoj ambulanti u kojoj su stalno zaposlene dvije medicinske sestre, a zatvor ima sklopljen ugovor sa specijalistom opće medicine dr. JM, i sa specijalistom neuropsihijatrom dr. Emilom Zampera, koji dva puta tjedno posjećuju zatvorenike, a po potrebi i češće. Svakom zatvoreniku je omogućen pristup dnevnom tisku putem zatvorske kantine, tj. svaki zatvorenik o svome trošku može nabaviti dnevni tisak koji god poželi, a u zatvoru postoji zatvorska knjižnica koja raspolaže sa preko tisuću naslova, a koja služi izričito za potrebe zatvorenika. Kazneno tijelo ne raspolaže za prostorom u kojem je moguće bavljenje športskim aktivnostima, ali kako bi zatvorenicima olakšali boravak u zatvoru, na prostoru šetnjice je izgrađena jedna sportska sprava koju zatvorenici koriste prilikom boravka na šetnjici. Također je moguće igranje šaha, čovječe ne ljuti se i drično, a organizirana je i likovna sekcija u kojoj zainteresirani zatvorenici mogu korisno trošiti svoje slobodno vrijeme. Uzroci hrane su ispitani:06. ožujka 2012., 02. srpnja 2012., 27. prosinca 2012., 08. ožujka 2013., 28.ožujka 2013., Deratizacija i dezinsekcija su vršeni: 29. veljače 2012., 20. lipnja 2012., 10. kolovoza 2012., 12. studenog 2012., 09. svibnja 2013., 30. srpnja 2013., 16. rujna 2013., 27. prosinca 2013. U Zatvoru i Kaznionici u Šibeniku sukladno 61. 74. ZIKZ-a zatvorenik ima pravo na smještaj koji odgovara zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. Prostorije u kojima borave zatvorenici su čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Zatvor ima sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele. Ostvarivanje navedenog prava je nužno razmatrati u ukupnosti standardiziranih uvjeta smještaja zatvorenika. Naime, Kaznionica i zatvor u [adresa] redovito omogućava zatvorenicima održavanje osobne higijene, čistoće posteljnog rublja i odjeće, čistoće prostora i prostorija u kojima borave, mogućnost dodatnih kulturnih i sportskih sadržaja i aktivnosti izvan kategorije prava zatvorenika, korištenje dnevnog boravka, omogućavanje izvanrednih izlazaka iz Kaznionice i zatvora, mogućnost nabave raznovrsnih proizvoda u zatvorskoj prodavaonici, redovitu i kvalitetnu zdravstvenu i stomatološku zaštitu i skrb i slično. Po premještaju u Kaznionicu i Zatvor u Šibeniku, dana 15. listopada 2010., tužitelj je smješten u više krevetnu sobu br. 7 na I. Odjelu gdje je boravio do dana 26. listopada 2010. sa 10 zatvorenika. Kvadratura sobe broj 7 na I. Odjelu je 32 m2, a kubikaža 112,40 m3, što prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora odgovara smještaju 8 zatvorenika po kvadraturi i 11 zatvorenika po kubikaži. Tijekom boravka tužitelju u navedenoj sobi boravilo je 10 do 11 zatvorenika, ukupno računajući i tužitelja. Na navedenom odjelu gdje je bio smješten tužitelj nalazi se kupaonica sa tuš kabinama i umivaonicima sa toplom vodom. Koriste je isključivo zatvorenici koji borave na tom odjelu. Za održavanje čistoće kupaonice, te hodnika navedenog odjela zadužen je zatvorenik raspoređen na poslove pomoćnog radnika na održavanju čistoće. Dalje, u tekstu navodimo razdoblja u kojima je u navedenoj sobi bilo više od 8 zatvorenika: Od 27.10.2010.-12.11.2010.- 11 zatvorenika s tužiteljem Od 13.11.2010.-21.11.2010.- 10 zatvorenika s tužiteljem i od 22.11.2010.-23.11.2010. - 11 zatvorenika s tužiteljem Od 23.11.2010. -25.11.2010. - 10 zatvorenika s tužiteljem. Dana 26. studenog 2010. do dana 28. studenog 2010. tužitelj je bio smješten u prostom hodnika Prijemno-otpusnog odjela tzv. „Pogon" sa još 5 zatvorenika. Na prostoru hodnika Prijemno-otpusnog odjela bio je smješten: Od 28. studenog 2010. - 02. prosinca 2010.-4 zatvorenika sa tužiteljem. Tužitelj je u više navrata zatražio da bude smješten u prizemlju, tj. u jednoj od soba na Prijemno-otpusnom odjelu, međutim bio je upoznat da će se soba br. 7 na navedenom odjelu osloboditi dana 03. prosinca 2010., te je bio suglasan da smještajem na hodniku navedenog Odjela sve dok se ne oslobodi više krevetna soba, budući da ne želi biti smješten zbog svog zdravstvenog stanja na I. Odjelu (problem sa kralježnicom i oticanjem nogu). Hodnik navedenog Odjela prilagođen je za smještaj istovjetan onom u spavaonicama budući je ugradnjom gips ploča u mjesecu listopadu 2010. izvršena zaštita navedenog prostora, tako da su uvjeti ne samo prilagođeni, već zbog više svjetlosti i zraka i bolji od smještajnih uvjeta u spavaonicama. Niti jednom u navedenom razdoblju tužitelj se nije žalio na navedeni smještaj. U tom razdoblju u hodniku su bili smješteni i do 5 zatvorenika, a dimenzija hodnika je dužine 18,5 m, 2,10 m širine i 3,80 m visine, tj. 38,85 m2 i 147,63 m3, što po zatvoreniku iznosi 7,77 m2 i 29,52 m3. Sanitarni čvor je cea. 10 m udaljen od sobe, a sastoji se od 2 WC-a, jednog tuša i 2 umivaonika. Svim zatvorenicima koji su smješteni u Prijemno-otpusnom odjelu sobe su otvorene 24 sata i navedeni zatvorenici uključujući i tužitelja mogu nesmetano koristiti hodnik, sanitarni čvor koji omogućava obavljanje fizioloških potreba zatvorenika u čistim i primjerenim uvjetima te je osigurana privatnost svakog zatvorenika. Zatvorenicima je 24 sata dostupna pitka voda. Također, omogućeno im je svakodnevno tuširanje, te su uvjeti za održavanje osobne higijene u potpunosti zadovoljeni, a boravkom u prizemlju imao je mogućnost više boraviti na otvorenom prostoru (prostor hodnika gdje se nesmetano može šetati - bez stepeništa, jer bi smještanjem zatvorenika na prvi ili drugi kat bio izložen dodatnom naporu - zbog penjanja i silaženja stepenicama, a što ne bi bilo moguće da je smješten na prvom ili drugom katu zatvora). Navedeni prostor je uređen, hodnik se grije sa 2 radijatora (svaki ima 16 članaka). Svi prostori zatvora se prikladno održavaju i čiste. Nadalje, na navedenom hodniku postoje 2 velika prozora, a u sanitarnom čvoru nalazi se također prozor, tako da nisu istaknuti navodi zatvorenika da nije bilo dovoljno prirodnog svjetla, svježeg zraka i nedostatne ventilacije. Prozori na hodniku gledaju na šetnjicu Kaznionice i zatvora. Tužitelj je dana 03. prosinca 2010. premješten u više krevetnu sobu br. 7 na Prijemno-otpusnom odjelu. Soba u kojoj je smješten ima 29,64 m2 i 103,74 m3, što je prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora odgovara smještaju z zatvorenika po kvadraturi i 10 zatvorenika po kubikaži. Sve sobe u kojima je boravio tužitelj imaju dovoljno dnevnog svjetla, električnu rasvjetu, električne priključke za korištenje vlastitih TV prijamnika i drugih tehničkih uređaja. Sobe su svake godine krečene i ličene, redovito se održavaju, čiste su i dovoljno su prostrane. Dalje, u tekstu navodimo razdoblja u kojima je u navedenoj sobi bilo više od 7 od 03.12.2010. - 12.12.2010. - 11 zatvorenika s tužiteljem Od 14.12.2010. - 15.12.2010. - 10 zatvorenika s tužiteljem Od 15.12.2010. -16.12.2010. - 11 zatvorenika s tužiteljem Od 16.12.2010. - 17.12.2010. - 10 zatvorenika s tužiteljem Od 17.12.2010. - 21.12.2010.

- 9. zatvorenika s tužiteljem Od 22.12.2010. - 02.01.2011. - 10 zatvorenika s tužiteljem Od 03.01.2011.-31.01.2011.- 11 zatvorenika s tužiteljem Od 01.02.2011.-20.03.2011. - 11 zatvorenika s tužiteljem Od 21.03.2011. -21.04.2011. - 12 zatvorenika s tužiteljem Od 22.04.2011. - 27.05.2011. - 11 zatvorenika s tužiteljem Od 28.05.2011. - 15.07.2011. - 10 zatvorenika s tužiteljem. Temeljem rješenja Županijskog suda u Šibeniku, broj: IKI-41/11 od 17. svibnja 2011. odobren mu je prekid kazne od 15. srpnja 011. do 23. kolovoza 2011. (sveukupno 40 dana). Od 23.08.2011.-24.08.2011.- 11 zatvorenika s tužiteljem Od 25.08.2011. - 22.09.2011. - 10 zatvorenika s tužiteljem Od 23.09.2011. - 29.09.2011. - 9 zatvorenika s tužiteljem Od 30.09.2011. - 09.10.2011. - 10 zatvorenika s tužiteljem Od 10.10.2011. - 16.10.2011. - 9 zatvorenika s tužiteljem od 17.10.2011.-23.01.2011.- 10 zatvorenika s tužiteljem. Sukladno 51. 14. st. 1. toč. 9. Zakona o izvršavanju kazne zatvora i rasporedu dnevnih aktivnosti Kaznionice i Zatvora u Šibeniku boravak na svježem zraku omogućen je zatvorenicima na prostranoj šetnjici svaki dan i to dva puta u trajanju do jedan sat u jutarnjim satima i jedan sat u popodnevnim satima. Tijekom boravka tužitelju je u karton posjeta upisana cijela primarna obitelj (majka, otac i dvije sestre), te preostalih 10 osoba koje su sa zatvorenikom u krvnom srodstvu. U Kaznionici i Zatvoru u Šibeniku posjete za zatvorenike su svake druge i četvrte nedjelje i svakim blagdanom u mjesecu. Zatvorenik sukladno svojoj razini uspješnosti „uspješan" mogao je koristiti produljenu posjetu članova obitelji ili drugih osoba s nadzorom u trajanju od 30 minuta jedanput u dva mjeseca. Zatvorenici iz soba na doručak, ručak i večeru odlaze u zatvorsku kuhinju koja je smještena u podrumu ustanove. U kuhinji se nalaze dvije blagovaonice, koje su opremljene sa stolovima i stolicama. Sukladno čl. 78. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora zatvoreniku se osigurava najmanje tri obroka dnevno kalorične vrijednosti od najmanje 3000 kcal dnevno. Sastav i hranidbenu vrijednost hrane nadzire liječnik ili druga osoba medicinske struke. Sukladno čl. 76. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora Kaznionica i Zatvor u Šibeniku zatvoreniku je omogućavao dovoljnu količinu higijenskih potrepština. Po dolasku na izdržavanje kazne zatvora tužitelju je dodijeljen stručni savjetnik za tretman gđa. ČMM kojoj se je redovito javljao na razgovore, stručnu pomoć i sve ostalo što bi mu trebalo. Sa tužiteljem seje redovito razgovaralo, a i sama obitelj je znala često telefonskim putem kontaktirati stručnu savjetnicu za tretman. Također navodimo daje imao pristup biblioteci i pristup na druženja u dnevnom boravku dva puta na dan (praćenje TV programa, društvene igre). Tužitelju je tijekom cijelog izdržavanja kazne bila dostupna svakodnevna medicinska skrb. Budući da mu je temeljem 51. 76. KZ-a izrečena sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti / narkomanija, bio je redovito kontroliran od strane specijaliste psihijatrijske medicine. Sukladno rasporedu dnevnih aktivnosti zatvorenici se mogu baviti sportskim aktivnostima na igralištu i u teretani Kaznionice i Zatvora. Tužitelj nije nikada iskazao interes da se bavi navedenim aktivnostima. Navodimo također daje tužitelju utvrđena nesposobnost za rad zbog problema sa kralježnicom (pao sa skele) zbog čega mu je bio i odobren prekid kazne. Tužitelj nikada nije izrazio želju za dodatnim školovanjem. Tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi od 14. studenog 2008. do 15. listopada 2010. kada je premješten na daljnje izdržavanje kazne u Zatvor u Šibeniku, a pregled smještaja po sobama i odjelima unutar Kaznionice u Lepoglavi dostavlja se u spis. Nakon dolaska na izdržavanje kazne u Kaznionicu u Lepoglavi tužitelj je pojedinačnim programom raspoređen na rad u radno terapijsku radionicu, kao šivač gornjišta. Dana 20. svibnja 2009. zbog procijenjene nesposobnosti za rad, raspoređen je u neradnu skupinu zatvorenika. Imao je povredu kralježnice zadobivenu dok je obavljao građevinske poslove na slobodi. Dugogodišnji je ovisnik o heroinu, te je bio uključen u tretman ovisnika o drogama, ali nije pokazivao interes za isti. Tijekom izdržavanja kazne bio je uglavnom prilagođen ponašanja s ocjenom uspješnosti na razini zadovoljava i uspješan. Tri je puta stegovno kažnjavana. Nije se uključivao u organizirano provođenje slobodnog vremena, te je uglavnom pratio TV program. Što se tiče izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi kod smještaja svakog zatvorenika, tako i kod smještaja tužitelja vodi se računa o tome da smještaj bude u skladu sa 51. 14. st. 1. t. 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, odnosno primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima. Smještaj zatvorenika provodi se sukladno 51. 74. ZIKZ-a, pri čemu se vodi računa da se zajedno smještavaju zatvorenici, prema kriminološkim i drugim obilježjima, koji neće međusobno negativno utjecati jedni na druge, radi provedbe pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora i sprječavanja međusobnog lošeg utjecaja. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja, slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Smještaj zatvorenika odgovara zdravstvenim, higijenskim i klimatskim prilikama. Sve prostorije u kojima je zatvorenik boravio bile su čiste, suhe opremljene dnevnim i umjetnim svjetlom koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, imaju prekidač za hitne pozive u slučaju potrebe i zaštitu od požara (detektore dima). Sobe su opremljene radijatorima koji su uključeni u sustav centralnog grijanja, a grijanje ovisi o klimatskim prilikama. Temperatura u sezoni grijanja održava se u skladu s odredbom iz čl. 5. Pravilnika o standardima smještaja i prehrane, danju na 22, a noću na 15 °C. Sustav grijanja je automatski podešen regulacijom u stanici (kotlovnici) čime se osigurava održavanje temperature na potrebnoj razini. Kaznionica je u proteklom periodu uzimajući obzir objektivne okolnosti prekapacitiranosti, posebnu pozornost posvetila veličini ostalog prostora dostupnog zatvorenicima, higijeni i sanitarnim uređaja, kvaliteti hrane, skrbi za zdravlje zatvorenika i prilikama za slobodno kretanje i tjelovježbu, te pojačanom kontaktiranju s obitelji. Slijedom svega navedenog može se konstatirati kako umanjena prostornost na koju tužitelj prigovara nije takvog karaktera da bi utjecala na provedbu prava osobnosti kod tužitelja u smislu kršenja ili povrede njegovih temeljnih prava. Imajući u vidu cjelovitost odredbi kojima se ureduje smještaj i boravak zatvorenika na jednoj strani, te objektivne mogućnosti radi izvršavanja tih odredbi na drugoj strani; naglašavajući još jednom prekapacitiranost, prava zatvorenika njegovim smještajem nisu ciljano i namjerno uskraćena, već su posljedica objektivnih okolnosti koje će se otkloniti kada to objektivne prilike dopuste. Valja naglasiti, da zatvorenici sukladno dnevnom rasporedu određeni dio dana borave izvan svojih soba, u radionicama, TV boravku ili na svježem zraku. Svi ostali prostori (hodnici, kupaonice, zatvorenička kantina, prostor za podjelu hrane) u kojima se boravi tijekom dana zadovoljavaju prostorne kapacitete. Ako smještaj tužitelja procjenjujemo u ukupnosti standardiziranih uvjeta za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi tužitelju nisu narušavana temeljna ljudska prava utvrđena ustavom RH, međunarodnim ugovorima, Zakonom o izvršavanju kazne zatvora i provedbenim propisima. Kaznionica u Lepoglavi ima sanitarne uređaje koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god zatvorenici to žele. Pitka voda uvijek je dostupna svakom zatvoreniku, a spomenute uvjete kaznionica je u proteklom periodu učinila još kvalitetnijima, prikopčavanjem na još kvalitetniji vodovod. U sklopu zajedničkog sanitarnog čvora, odnosno kupaonice, na odjelu su u funkciji četiri tuša s toplom vodom koji su zatvorenicima dostupni za korištenje tijekom cijelog dana, odnosno korištenje kupaonice nije ograničeno. U sklopu kupaonice smješten je sanitarni čvor, a vrata sobe se ne zaključavaju, tako da je pristup sanitarnom prostoru i pitkoj vodi stalno moguć. Tužitelju je kao i svim drugim zatvorenicima dostupna hladna i topla voda (grijanja u internoj kotlovnici Kaznionice) u zatvoreničkoj sobi, te u prostorima za tuširanje kao i na radnom mjestu, tijekom čitavog dana kroz čitavu kalendarsku godinu. Posebno se ističe kako je održavanje higijene prostora u kojima zatvorenici borave obavlja sukladno čl. 76. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, prema kojem se sve prostorije i drugi prostori zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, što obavljaju zatvorenici u trajanju od najmanje 2 sata dnevno bez novčane naknade, a zatvor osigurava potrebna sredstva za čišćenje navedenih prostora, održavanje osobne higijene, čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Svi poslovi vezani za održavanje čistoće odjeće, posteljnog rublja, deka i ostalog rublja obavljaju se u praonici rublja Kaznionice. Deke se peru dva puta godišnje, a po potrebi i češće, posteljina svaki drugi tjedan, donje rublje, ručnici i odjeća svaki tjedan. Predano rublje i odjeća opere se i osuši u jednom danu tako da nema čekanja. Madraci i sva druga posteljina mogu se zamijeniti za novu ako su oštećeni. Tužitelju je za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Kaznionici u Lepoglavi pružana primjerena i adekvatna zdravstvena zaštita sukladno njihovom zdravstvenom stanju i potrebama. Predlaže se odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obvezu tužitelja nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka.

3. Ovdje je potrebno navesti kako je ovaj sud prvotno donio presudu Pn-2181/15 od 28.05.2021. kojim je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu štete od 50.000,00 kn sa zateznom kamatama od 05.07.2013. do isplate, kao i parnični trošak od 16.875,00 kn sa zateznom kamatom od 28.05.2021. o isplate.

4. Županijski su u Sisku rješenjem Gž-57/22 od 16.11.2023. ukinuo je prethodno navedenu presudu ovog suda i predmet vratio na ponovni postupak.

5. U obrazloženju iste presude stoji kako je predmet zahtjeva naknada neimovinske štete radi povrede prava osobnosti tužitelja uzrokovane njegovim boravkom kao zatvorenika u Zatvoru u Šibeniku u razdoblju od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. (uz prekid izdržavanja kazne od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011.) te u Zatvoru u Zadru od 23. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013. (podnesak tužitelja od 16. ožujka 2021., strane 209 do 210 spisa). Prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude prvo navodi da se zahtjev tužitelja za naknadu štete odnosi na razdoblje od 14. listopada 2010. do 6. lipnja 2013., pri čemu je u razdoblju od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. tužitelj bio u Zatvoru u Šibeniku, uz prekid od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011., a od 23. siječnja 2012. pa do otpuštanja na slobodu 6. lipnja 2013. u Zatvoru u Zadru, dok da je u odnosu na razdoblje boravka u Zavoru u Zadru od 27. veljače 2008. pa do rujna 2008. te na razdoblje boravka u Zatvoru u Zagrebu od rujna 2008. do 14. studenoga 2008. povukao tužbu. Međutim, dalje u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud protivno naprijed navedenom, a protivno i sadržaju spisa (navodima tužitelja iz podneska od 16. ožujka 2021.) utvrđuje da je u ovom postupku tužitelj precizirao da predmetni zahtjev za naknadu štete potražuje za vrijeme boravka u Zatvoru u Zadru, [adresa] i [adresa] (točka 40. obrazloženja). Prvostupanjski sud pored navedenog u razlozima navodi i da tužitelj potražuje iznos pravične novčane naknade zbog neimovinske štete nastale uslijed povrede prava osobnosti i dostojanstva zbog kršenja zabrane neljudskog i ponižavajućeg postupanja i kažnjavanja za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u Zatvoru u Šibeniku te u Zatvoru u Zadru. Navedeni razlozi o utuženom razdoblju i penalnim ustanovama u kojima je tužitelj boravio u utuženom razdoblju su proturječni. Prvostupanjski sud pobijanu presudu donosi, između ostalog, i uz obrazloženje da se kod smještaja tužitelja u ustanovama tuženice radi o nehumanim uvjetima življenja u zatvoru u prostoriji površina premalih za smješteni broj osoba jer da je površina tužiteljevog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2 tijekom njegovog boravka zbog izdržavanja kazne zatvora u Zadru u periodu od 27. veljače 2008. do 9. mjeseca 2008., zatim Zatvoru u Zagrebu u kojem je boravio do 14. studenoga 2008. kada je premješten u Kaznionicu u Lepoglavi, od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. kada boravi u Zatvoru u Šibeniku, a od 23. siječnja 2021. do 6. lipnja 2013. u Zatvoru u Zadru. Prvostupanjski sud ne daje razloge zašto je vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Zagrebu i vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Zadru u periodu od 27. veljače 2008. do 9. mjeseca 2008., i uvjeti njegovog smještaja u navedenim penalnim ustanovama i u navedenom razdoblju pravno odlučno za odluku o zahtjevu o kojem je odlučeno pobijanom presudom, kada tužitelj naknadu štete ne zahtijeva u svezi boravka u Zatvoru u Zagrebu te u Zatvoru u Zadru u navedenom razdoblju. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj boravio u Zatvoru u Zadru od 29. veljače 2008. do 30. rujna 2008. i od 24. siječnja 2012. do 6. lipnja 2012. (točka 45. obrazloženja), iako je prema razlozima presude utvrdio i da je u tom zatvoru boravio do 6. lipnja 2013., što je međusobno proturječno. Vezano za kvadraturu soba u kojima je tužitelj kao zatvorenik u tom zatvoru boravio da je: - od 27. veljače 2008. do 26. ožujka 2008. boravio u sobi 14 II odjela kvadrature 15,28 m², - od 27. ožujka 2008. do 30. rujna 2008. u sobi 4 I odjela kvadrature 15,51 m², - od 24. siječnja 2012. do 24. ožujka 2012. u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m², - od 25. ožujka 2012. do 27. travnja 2012. u sobi 17 II odjela kvadrature 18,30 m², - od 28. travnja 2012. do 4. svibnja 2012. u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m², - od 5. svibnja 2012 do 6. lipnja 2013. u sobi 1 D odjela kvadrature 16,45 m², međutim prvostupanjski sud pri tome nije utvrdio odlučnu činjenicu koliko je osoba, uključujući tužitelja, boravilo u navedenim sobama u predmetno vrijeme, pa je nejasno temeljem čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da bi cijelo vrijeme boravka tužitelja u navedenoj penalnoj ustanovi površina tužiteljevog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2. Radi naprijed navedenog nije jasno temeljem čega prvostupanjski sud utvrđuje da bi povreda prava osobnosti tužitelja, predmet zahtjeva, trajala oko 1236 dana, a povezano s čime mu i dosuđuje naknadu štete u iznosu kao u pobijanoj presudi, jer je to protivno razlozima koji se odnose na utvrđenja razdoblja boravka tužitelja u Zatvoru u Šibeniku i Zatvoru u Zadru (na što se zahtjev i odnosi, a u razdoblju od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. (uz prekid izdržavanja kazne od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011.), te od 23. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013.). Na žalbene navode valja odgovoriti da je mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava (dalje: ESLJP) iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske (br. 7334/13 od 20. listopada 2016.) pa je tako potvrđen standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika, a površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku, smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", broj: Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02., 13/03., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Oborivost čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika: smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna, takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe te je podnositelj zahtjeva smješten u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru, pri čemu valja navesti da je teret dokaza toga na tuženici. Treba i naglasiti da prema stajalištu ESLJP koje je izraženo u brojnim odlukama, za nečovječno postupanje pri izvršenju kazne zatvora, patnja i s njom povezano poniženje moraju prekoračiti onu nužnu količinu patnje ili poniženja koje je neizbježno povezano sa zakonitim lišenjem slobode. I Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.) uređivao je u pravno relevantno vrijeme izvršavanje kazne zatvora. Tim Zakonom također je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Radi navedenog je na temelju članka 369. stavka 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će održati novu glavnu raspravu te nakon ponovne ocjene izvedenih dokaza koji se odnose na pravno odlučne činjenice (u svezi boravka tužitelja kao zatvorenika u Zatvoru u Šibeniku u razdoblju od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. (uz prekid izdržavanja kazne od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011.) te u Zatvoru u Zadru od 23. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013.), utvrditi sve pravno odlučne činjenice pa i one ukazane mu ovom odlukom te potom o zahtjevu tužitelja donijeti novu na zakonu osnovanu odluku, pri čemu će i otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovom odlukom, a kojom će odlukom odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka koji ovise o uspjehu stranaka u parnici.

6. U ponovnom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku potvrde o otpuštanju iz Zatvora u Zadru od 6.6.2013. (list 7 spisa), presliku žalbe tužitelja na uvjete izdržavanja kazne u Zatvoru u Zadru (list 8-9 spisa), očitovanje Županijskog suda u Zadru na navedenu predstavku tužitelja od 16.4.2013. (list 10 spisa), presliku medicinske dokumentacije tužitelja (list 11-18, 104-127 spisa), presliku rješenja Županijskog suda u Šibeniku IKI-41/11 (list 19-20 spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora (list 21-23 spisa), presliku zapisniku o očevidu u Zagrebu od 13.9.2013. u Kaznionici u Lepoglavi od 28.2.2013. (list 66-71 spisa), vještvo dipl. ing. ŽM iz predmeta P-4253/12 (list 72-87 spisa), izvješće Uprave za zatvorski sustav o smještaju tužitelja u Kaznionici u Šibeniku od 19.11.2015. (list 92-93 spisa), Kaznionicu u Zadru od 10.12.2015. (list 102-103 spisa), presliku zahtjevu Europskom sudu za ljudska prava od 27.9.2015. (list 141-153 spisa), izvod iz sudske prakse (list 215-231 spisa), pročitao iskaz tužitelja te svjedoka OM i ČM (list 132- 134 spisa), svjedoka ZM (list 160-162 spisa), svjedoka ŠM. (list 166-167 spisa), svjedoka RMM, TM, FM, GM i KM, (list 177-181 spisa), svjedoka ĐM. (list 190-193 spisa), te nadalje izvršio uvid u CPT Izvješće i Izvršni završetak (list 410- 508 spisa), izvod iz sudske prakse (list 287-404 spisa), izvješće Uprave za zatvorski sustav o smještaju tužitelja u Kaznionici u Šibeniku od 22.04.2024. (list 272-274 spisa), Kaznionicu u Zadru od 23.04.2024. (list 275 spisa).

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - dalje ZPP), sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi kako je tužitelj bio na izdržavanju kazne zatvora u Zadru u periodu od 27.2.2008. do 09. mjeseca 2008., da je potom premješten u Zatvor u Zagrebu u kojem je boravio do 14.11.2008. kada je premješten u kaznionicu u Lepoglavi. Od 14.10.2010. do 23.01.2012. boravi u zatvoru u [adresa], uz prekid od 15.07.2011. do 23.08.2011. a od 23.01.2012. do 06.06.2013. u zatvoru u Zadru, a naknadu štete potražuje za period od 14.10.2010. do 23.01.2012. kada je boravio u zatvoru u [adresa] (bez perioda prekida), te od 23.01.2012. do 06.06.2013. kada je boravio u zatvoru u Zadru

9. Nadalje je utvrđeno kako se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 5. srpnja 2013. godine, a u koji je sud izvršio uvid, a isto tako da je tuženik dana 27. rujna 2015. podnio zahtjev Europskom sudu za ljudska prava u vezi s činjeničnim navodima ove tužbe zbog povrede članka 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kojem tužitelj iznosi historijat tužbe u svezi uvjeta u zatvorima u kojima je izdržavao predmetnu kaznu.

10. Nadalje je utvrđeno kako je odlukom Ustavnog suda RH od 17. ožujka 2009. broj U-III-4182/08, 678/09 usvojena ustavna tužba R.Š. i utvrđeno da je istom tijekom pritvora provedenog u Zatvoru u Zagrebu povrijeđeno ustavno pravo na čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva, time da je naloženo Vladi Republike Hrvatske da u primjerenom roku, ne duljem od 5 godina, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja osoba lišenih slobode, iz obrazloženja koje odluke proizlazi, između ostalog, da je podnositelj do podnošenja ustavne tužbe proveo 20 mjeseci u pritvoru te da iz preporuke R (99) 22 i stajališta Europskog odbora za sprječavanje mučenja i neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne (CP) proizlazi temeljeno načelo da države u čijem se zatvorskom sustavu ne miže izbjeći prenapučenost imaju trajnu dužnost da takvo stanje zatvorenicima nadoknade povećanom pozornošću i skrbi koja se pridaje veličini prostora za smještaj, higijeni, sanitarnim uvjetima, kvaliteti prehrane, zaštiti zdravlja i mogućnosti tjelovježbe i rekreacije.

11. Nadalje, da je pučki pravobranitelj sastavio izvješće o radu za 2012. godinu kada je bio u posjetu u Zatvoru u Zagrebu i Zatvoru u Osijeku pa je između ostalog naveo da je Ustavni sud RH u ožujku 2009. godine naložio Vladi RH da u primjerenom roku, ne duljem od 5 godina, prilagodi kapacitete Zatvora u Zagrebu potrebama smještaja pritvorenika sukladno standardima Vijeća Europe i prakse Europskog suda za ljudska prava, a koji za pritvorenike i zatvorenike neće biti ponižavajuće.

12. Taj rok ističe za godinu dana, a osim toga navodi da je i Odluka Ustavnog suda RH iz studenog 2010. naložila Vladi RH da u primjerenom roku, ne duljem od 3 godine, omogući nesmetano kretanje osoba s posebnim potrebama (U- III/64744/2009), a rok za rješenje je studeni 2013.

13. Istom Odlukom naloženo je uspostaviti i djelotvorno provoditi nadzor nad kvalitetnom zdravstvene zaštite u cijelom zatvorskom sustavu, a prema podacima dostupnim pučkom pravobranitelju, taj nadzor do danas nije uspostavljen. Materijalnopravni propisi koje je sud prvog stupnja imao u vidu su sljedeće.

14. Odredbom čl.19. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08, dalje u tekstu ZOO), propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, te da se pod pravima osobnosti razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, sloboda i drugo.

15. Odredbom čl. 1100. ZOO-a propisano je da sud dosuditi pravičnu novčanu naknadu ako nađe da težina povreda i okolnosti slučaja to opravdavaju, time da se pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade treba voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilj kojemu služi ta naknada, kao i o tome da se dosuđenom naknadom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16. Odredbom čl. 74. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, dalje: ZIKZ) propisano je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, te da se zatvorenika u pravilu smještaj u zasebnu prostoriju, a zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati, da se svakom zatvoreniku osigurava zasebna postelja, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane i za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4m2 i 10 m3 prostora, da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele te da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

17. Odredbom čl. 76. ZIKZ-a propisano je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisano održavati i redovito čistiti, da navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade, da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela, da se od zatvorenika zahtijeva održavanje osobne higijene te da će kaznionica, odnosno zatvor osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine.

18. Odredbom čl. 3. Pravilnika o standardima smještaja i prehrani zatvorenika (NN 92/2002, dalje Pravilnika) propisano je da se zatvoreniku osigurava u sobi za smještaj ili izvan sobe mogućnost stalnog korištenja sanitarnog čvora i umivaonika, a tuša u skladu s njegovim potrebama i kućnim redom zatvora.

19. U st. 2. propisano je da zatvor osigurava zatvoreniku brijanje i šišanje prema potrebama zatvorenika, potrebama održavanja higijene i zdravstvenim razlozima, a st. 4. da zatvor osigurava zatvoreniku osnovni toaletni pribor po vrstama, količinama i rokovima upotrebe navedenim u popisu koji je sastavni dio tog Pravilnika.

20. Čl. 4. Pravilnika propisuje da se zatvoreniku osigurava zasebna posteljina, postelja, ormar za osobne stvari, a postelje moraju biti međusobno razmaknuti najmanje 80 cm. Zatvorenik može zadržati osobne stvari u količini koja se može uredno odložiti u ormar.

21. Čl. 5. Pravilnika propisano je da prostorije u kojoj borave zatvorenici moraju se svakodnevno čistiti i uredno održavati. Temperatura zraka u prostoriji u kojoj borave zatvorenici u tijeku sezone grijanja ne smije biti niža od 22 stupnja celzijusa danju i 15 noću. Prostorije za dnevni boravak opremaju se na način koji omogućava zatvorenicima mjesta za sjedenje, pisanje, čitanje, tiska i knjiga, praćenje televizijskog i radijskog programa, te igranje društvenih igara (čl. 6.).

22. Čl. 7. Pravilnika propisano je da se zatvorenicima osiguravaju tri obroka hrane dnevno, a zatvorenicima koji radi poslužuje se i dopunski topli ili hladni obrok prema Tablici 1 koja je prilog pravilnika i njegov sastavni dio.

23. Čl. 3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda propisano je da nitko neće biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

24. Iz Standarda CPT-a odnosno preporuka proizlazi, između ostalog, da je potrebno stvoriti pozitivno terapijskog okruženje (pružanje dovoljno životnog prostora po pacijentu, odgovarajuće osvjetljenje, grijanje i prozračivanje, održavanje ustanove u zadovoljavajućem stanju i ispunjenje zahtjeva bolničke higijene), posvetiti pažnju uređenju prostora, kako soba za pacijente tako i dijelova za rekreaciju, time da je vrlo poželjno osigurati stolove uz krevet kao i ormare, pacijentima dozvoliti da zadrže određene lične stvari (fotografije, knjige itd.) i omogućiti im oblačenje po osobnom ukusu (što bi trebalo predstavljati dio terapijskog procesa), time da nužnički prostor mora omogućiti pacijentima izvjesnu privatnost.

25. U priloženom izvješću pučkog pravobranitelja o radu za 2009. godinu, a koji je bio u Zatvorima u Bjelovaru, Gospiću, Karlovcu, Rijeci, Sisku, Splitu, Zagrebu i Varaždinu, Kaznionicama u Glini, Lepoglavi, Lipovici, Popovači i Turopolju, te Odgojnom zavodu u Turoplju i Zatvorskoj bolnici, proizlazi kako je preglednom ustanova utvrđeno da je prenapučenost i dalje najveći problem zatvorskih prostora većinom ograničavanja, ali i kršenja prava osoba lišenim slobode. Prema podacima uprave za zatvorski sustav ukupan kapacitet kaznionica i zatvora je 3351, a broj osoba koji se u njima nalazi kreće se do 5000 što iznosi 149% popunjenosti kapaciteta. Tijekom pregleda stječe se dojam da u zatvorskom sustavu ne postoji niti jedna dvorana, kapelica i ili druga prostorija koja nije prenamijenjena u spavaonicu što značajno utječe na kvalitetu rada sa zatvorenicima i ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne zatvora. Loše higijenske standarde u nekim zatvorima (npr. Zatvor u Zagrebu) dodatno otežava činjenica da sanitarni čvorovi nisu u potpunosti odvojeni već ih od ostatka prostorije djelomično razdvaja zid visine od 180 cm (ostatak prostora do visine stropa je u potpunosti otvoren) ostvarivanje svrhe izvršavanja kazne zatvora i osposobljavanje za život na slobodi je znatno otežano ili onemogućeno izvršavanje kazne se svodi na 22 sata ležanja u sobi. Posebno zabrinutost izazivaju usmene pritužbe zatvorenika da su nakon podnošenja pritužbe pučkom pravobranitelju izloženi određenoj vrsni šikaniranja ili vrijeđanja, te je u jednom slučaju radi podnošenja pritužbe pučkom pravobranitelju pokrenut stegovni postupak u kojem je zatvorenik proglašen krivim i izrečena mu je stegovna mjera. Suci izvršenja unatoč obvezi čl. 47. Zakona o izvršavanju kazne zatvora zatvorenike obilaze rjeđe od propisanih jednom godišnje. U nekim zatvorima nema zaposlenih pravnika. Pregledom penalnih ustanova zaključeno je da odjeli tretmana nisu dovoljno ekipirani potrebnim stručnjacima socijalnih radnika, socijalnih pedagoga, pedagoga, liječnika psihologa, nastavnika i učitelja. Penalni rad odvija se u neodgovarajućim uvjetima zbog pomanjkanja prostora. U mnogim penalnim ustanovama nedostaje aktivnosti kojima je cilj razvoj vještina koje će biti zatvorenicima od koristi nakon otpusta, koje će im olakšati vraćanje u društvo. Nadalje uočen je problem nedovoljno poštivanja tajnosti kada se od osoba kojima je oduzeta sloboda traži da u obrascu zahtjeva za liječničkim pregledom navedu razlog zbog čega traže pregled kod liječnika.

26. U ovom postupku tužitelj je precizirao kako predmetni zahtjev za naknadu štete potražuje za vrijeme boravka u Zatvoru u Zadru, i [adresa].

27. U ovom postupku tužitelj je bio dužan dokazati da li zbog boravka tužiteljia u nehumanim uvjetima u zatvorima u [adresa], i [adresa] protivno odredbama Ustava RH, Zakona o izvršenju kazne zatvora kao i CPT standardima Vijeća Europe povrijeđeno ljudsko dostojanstvo zbog čega bi tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti u utuženoj visini. Imajući u vidu sporne činjenice sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka, te izvršio uvid u izvješća zatvorskog sustava o prostorima u kojima je tužitelj boravio za vrijeme boravka u navedenim zatvorima, s time da sud nije posebno analizirao vještački nalaz dipl. ing. ŽM obzirom da za isti nije postojala suglasnost tuženika u ovom postupku da se korisni kao dokaz, te zapisnike o izvršenim očevidima u zatvoru u Zagrebu i kaznionici Lepoglava, kao i analizirao i cijenio iskaz svjedoka ZM i OM obzirom je tužitelj povukao tužbu za zahtjev za naknadu štete za vrijeme boravka u tim zatvorima.

28. Iz izvješća Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionica i zatvor u Šibeniku od 19.11.2015. i 23.04.2024. u koje je sud izvršio uvid utvrđeno je kako je tužitelj dolaskom u Kaznionicu i zatvor u Šibeniku dana 15. listopada 2010. zatvorenik ČM je smješten u višekrevetnu sobu broj 7 smještenu na prvom odjelu. Ukupna kvadratura višekrevetne sobe broj 7 na prvom odjelu je 32,03 m², a kubikaža 115,93 m², ovdje napominjemo da na sanitarni čvor otpada 1,16 m² tako da površina sobe bez sanitarnog čovra iznosi 30,87 m², što prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora odgovara smještaju 7 zatvorenika po metru kvadratnom i 11,69 zatvorenika po metru kubnom. U sobi se nalazi sanitarni čvor sa umivaonikom, odvojen od spavaonice drvenim vratima i zidom koji su zatvorenici neometano mogli koristiti 24 sata dnevno. Tijekom smještaja u navedenoj sobi broj zatvorenika skupa s podnositeljem je iznosio 10 zatvorenika. Dana 26. studenoga 2010 zatvorenik je premješten u višekrevetnu sobu broj 7 smještenu na prijemno-otpusnom odjelu. Ukupna kvadratura sobe je 29,42 m², a kubikaža 107,44 m³ od , od čega 1,31 m² otpada na sanitarni čvor, što prema Zakonu o izvršavanju kazne zatvora odgovara smještaju 7 zatvorenika po metru kvadratnom i 10,74 zatvorenika po metru kubnom. U sobi se nalazi sanitarni čvor sa umivaonikom, odvojeno od prostora spavaonice koji su zatvorenici mogli koristiti 24 sata dnevno. Soba ima 2 velika prozora. Tijekom smještaja u navedenoj sobi ukupan broj zatvorenika skupa s podnositeljem se kretao od 9 do 10 zatvorenika tijekom različitih vremenskih razdoblja. zatvorenik je imao prekid izdržavanja kazne zatvora u periodu od 15. srpnja 2011. do 23. kolovoza 2011. Dolaskom na daljnje izdržavanje kazne zatvora, dana 23. kolovoza 2011. zatvorenik ČM smješten je u višekrevetnu sobu broj 7 smještenu na prijemno-otpusnom odjelu gdje je boravio do 23. siječnja 2012.. U navedenom razdoblju u sobi je boravilo od 9 do 10 zatvorenika zajedno s podnositeljem. Rješenjem Središnjeg ureda KLASA: 730-08/12-01/67. URBROJ: 514-07-01-02-02/4-12-2 od 18. siječnja 2012., zatvorenik ČM premješten je iz Kaznionice i zatvora u [adresa] na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u Zadru.

29. Iz izvješća Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionica i zatvor u Zadru od 10.12.2015. u koji je ovaj sud izvršio uvid utvrđeno je kao je tužitelj boravio u Zatvoru u Zadru od 29. veljače 2008. do 30. rujna 2008. i od 24. siječnja 2012. do 6. lipnja 2013. Vezano za kvadraturu soba u kojima je boravio izvještavamo slijedeće:

-od 27. veljače 2008. do 26. ožujka 2008. zatvorenik je boravio u sobi 14 II odjela kvadrature 15,28 m²

- od 27. ožujka 2008. do 30. rujna 2008. zatvorenik je boravio u sobi 4 I odjela kvadrature 15,51 m²

- od 24. siječnja 2012. do 24. ožujka 2012. zatvorenik je boravio u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m²

- od 25. ožujka 2012. do 27. travnja 2012. zatvorenik je boravio u sobi 17 II odjela kvadrature 18,30 m²

- od 28. travnja 2012. do 4. svibnja 2012. zatvorenik je boravio u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m²

- od 5. svibnja 2012 do 6. lipnja 2013. zatvorenik je boravio u sobi 1 D odjela kvadrature 16,45 m².

46. Iz izvješća Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Kaznionica i zatvor u Zadru od 22.04.2024. vezan za podatak o površini sanitarnog čvora od 23.01.2012. do 06.06.2013. u prostorima u kojima je boravio tužitelj proizlazi:

- od 24. siječnja 2012. do 24. ožujka 2012. zatvorenik je boravio u sobi 2 I odjela u kojoj je sanitarni čvor veličine 0,76 m2

- od 24. ožujka 2012. do 27. travnja 2012. zatvorenik je boravio u sobi 17 II u kojoj je sanitarni čvor veličine 0,81 m2

- od 28. travnja 2012. do 3. svibnja 2012. zatvorenik je boravio u sobi 2 I odjela u kojoj je sanitarni čvor veličine 0,76 m2

- od 4. svibnja 2012 do 6. lipnja 2013. zatvorenik je boravio u sobi 1 D odjela u kojoj je sanitarni čvor veličine 1,60 m2.

30. U svom iskazu tužitelj navodi da je u Zatvoru u Šibeniku boravio od 14.10.2010.g. do 23.01.2012.g., prvo je bio u sobi sa još 9 zatvorenika, soba je bila veličine otprilike 30 m2, sa time da u sobi nije bilo sanitarnog čvora, bio je jedan tuš, jedan wc i jedan čučavac na 36 zatvorenika. Proveo je 20 dana spavajući na hodniku. Iz zdravstvenih razloga tada je zatražio prekid izdržavanja kazne te mu je isto i odobreno. Najgore je što nije bilo mogućnosti bavljenja sportskim aktivnostima osim male tzv. teretane. 22 sata je bio u sobi, 2 sata na zraku dnevno. Promijenio je dvije sobe soba br. i odjel tzv. Pogon. Soba broj 7 bila je površine 20-ak m2, u njoj nas je bilo 10, u toj sobi bio je sanitarni čvor. U zatvoru u Zadru boravio je 18 mjeseci od 23.01.2012. do 06.06.2013. Tuširanje je bilo dozvoljeno jednom tjedno dok u drugim zatvorima je bilo moguće svakodnevno. U sobi ih je bilo 8 zatvorenika, soba je površine otprilike 20 m2, omogućeno im je brijanje dva puta tjedno u utorak i četvrtak. Tamo nije omogućena nikakva sportska aktivnost, na jelovniku je naznačeno više nego što su zaista dobivali, voće su dobivali rijetko. 22 sati zaključani u u sobe, šetnja dozvoljena 2 sata dnevno. Prozori u sobama su zamagljeni. Više pute se žalio na uvjete u zatvoru, na smještaj, na nedostatak sportskih aktivnosti, hrane, vode, šetnje, na nedostatak tuširanja, brijanja, održavanja osobne higijene. Navodi da je odgovor dobio od suca izvršenja da su njegove žalbe proslijeđene Ministarstvu koje se oglušilo. Sa posjetama nije bilo problema, one su se održavale po jedan sat tjedno. Najveći problem je skučenost prostora, puno puta je ručao na krevetu jer za stolom nije bilo mjesta. U slučaju zdravstvenih problema, a ima problem sa nogama odvedu ih liječniku koji dolazi u zatvor, a napominje da se radi o liječniku koji je u mirovini. Protiv njega je bila izrečena sigurnosna mjera liječenja ovisnosti od opojnih droga, te su samo u kaznionici u Lepoglavi bili održani sastanci liječenih ovisnika. U ostalim zatvorima ne. I tijekom boravka u zatvoru u Zadru bila mu je potrebna pomoć, a pošto mu nije pružena pio je tablete Xanaks, Apaurin, Marivarin za vene, tablete za spavanje, smirenje, samo da dan brže prođe. Svakodnevno je imao psihičke krize, i dan danas mu se priviđaju stvari koje je prolazio u zatvoru u Zadru, te se noću često budi znojan i zadihan. Ima teške probleme od tog zatvora. Poslije izlaska iz zatvora nastavio se liječiti od droge, na metadonskoj je terapiji, a nije se liječio od trauma iz zatvora. I u zatvoru imao adekvatnu metadonsku terapiju. U zatvoru u Zagrebu boravio je 25 dana, u sobi površine otprilike 20-ak m2, u sobi ih je bilo 8 (ponekad 7), u sobi je bilo skučeno, sanitarni čvor je bio unutar te sobe. Problem zatvora u Zagrebu je skučenost sobe. Nikako ne može preboljeti sve što je preživio u zatvorima, evo i sada kada priča o tome oznoji se i uzruja, šokantno je i jako ga boli što to morao proći.

31. U svom iskazu svjedok RMM navodi da u vremenu kada je tužitelj boravio u Zatvoru u Zadru ona je obavljala poslove voditeljice odjela tretmana u Zatvoru u Zadru gdje se bavi izradom programa za svakog pojedinog zatvorenika te prati tijek izvršavanja kazne zatvora i ostale poslove koji su navedeni u Pravilniku o unutarnjem redu. Zatvorenici svoje prigovore glede uvjeta načina izdržavanja kazne zatvora podnose isključivo upravitelju zatvora koji je dužan odgovoriti pisano ili usmeno na prigovor zatvorenika. Koliko se sjeća tužitelj je zbog svojih zdravstvenih razloga u jednom trenutku čak i dobio prekid izdržavanja kazne zatvora. Tretman koji je bio određen pojedinačnom programu odnosno za tužitelja bio je uredno izvršavan. Pritužbe koje je imao tužitelj, a koje su se odnosile na njezin odjel je odmah rješavala sa tužiteljem, a sve pritužbe koje nisu bile u njezinoj nadležnosti su prosljeđivane upravitelju zatvora. S obzirom na tretman koji je bio predviđen za tužitelj može reći da da prilikom izvršavanja tog tretmana nije bilo nikakvog kršenja njegovih prava.

32. U svom iskazu TM navodi da za vrijeme boravka tužitelja u Zatvoru u Zadru on je obavljao dužnost upravitelja zatvora. Sjeća se da je dobivao prigovore od strane tužitelja, a vezano za uvjete u zatvoru. Napominje da u razdoblju od 2010. da ne zna točno kada, zatvori su bili prenapučeni odnosno u sobama gdje je bilo dozvoljeno da boravi četvero zatvorenika bilo ih je i do šest, odnosno nekada ih je bilo pet, a nekada ih je bilo šest. Prema zakonu svaki zatvorenik je imao pravo na 4 m2 svog prostora s tim da ako bi se povećao broj zatvorenika u sobi došlo bi do smanjenja tog prostora. Ne sjeća se točno kada i da li im se obraćao tužitelj, ali pretpostavlja da im se obraćao i upućuje na pismohranu koja se nalazi u Zatvoru gdje je sve evidentirano o boravku zatvorenika u zatvoru odnosno koliko duge je bio u zatvoru, da li je imao prigovora na boravak u zatvoru, s kim je boravio u ćeliji i ostalo. Ponavlja kako zna da su mu zatvorenici dolazili i obraćali mu se radi uvjeta u zatvoru i načinu izvršavanja kazne zatvora, a da se točno ne sjeća prigovora koje je upućivao tužitelj, ali da se to može provjeriti u pismohrani zatvora. Navodi da nisu svi zatvorenici mogli u isto vrijeme ručati za stolom koji je namijenjen za četiri osobe, jer je ćelija bila prenapučena. U zatvoru je tada postojala jedna kupaonica za dva odjela sa tri tuš kabine. Sukladno mogućnosti se puštalo zatvorenike da se tuširaju i o tome se vodila evidencija koja je zabilježena u pismohrani, a evidencija se vodila iz razloga da se nekog zatvorenika pustilo tri puta, a nekog možda niti jednom. Otprilike bilo je šezdeset zatvorenika na tri tuš kabine. Nisu dopuštali da se zatvorenici više puta tuširaju nego što je to bilo predviđeno pravilnikom. Dva puta tjedno je bilo predviđeno brijanje, na način da su se žileti donosili u ćeliju koji su se morali pobrojati prilikom vraćanja da ne bi slučajno došlo do nekakve zloupotrebe odnosno ozljede i također prilikom održavanja glavnih rasprava zatvorenicima je omogućeno da se obriju. Mi smo radi sigurnosti odredili da brijanje bude dopušteno dva puta tjedno. On je potpisivao jelovnik i pretpostavljao da ono što je napisano na jelovniku i da je posluženo zatvorenicima. U slučaju da je došlo do promjene u jelovniku o tome su obaviješteni zatvorenici. Najveći problem u zatvoru je bila prenapučenost sa zatvorenicima, a ostali uvjeti kao što su higijenski, zdravstvena zaštita, prehrana i ostali uvjeti da su bili u skladu s pravilnikom. U ljetno vrijeme bi se zatvorenici pustili na jednu šetnju dnevno dva sata, a ćelije bi im bile otvorene četiri sata da bi se mogle prozračiti i zatvorenici su se u to vrijeme mogli slobodno kretati po hodniku. Prije navedena procedura nije čak ni bila propisana, ali je on to odlučio da bi olakšao boravak zatvorenicima u zatvoru s obzirom na ljetne vrućine.

33. U svom iskazu svjedok FM navodi kako je zajedno sa ČM bio u Zatvoru u Šibeniku, on je u Zatvor u Šibenik došao u svibnja 2011. ČM je tada bio smješten u srednjoj sobi br. 9. Ona je bio smješten u ćeliji sa ČM. Nije bio odmah smješten u sobu, spavalo je njih sedam odmah u hodniku jer je bila gužva. Petnaestak dana nakon što je došao u zatvor bio je smješten u sobu gdje je bio i smješten ČM. Uglavnom je bilo njih deset zatvorenika u ćeliji, a u nekim situacijama, bilo ih je i dvanaest. Dok su bili u toj ćeliji znali su vidjeti i pantagene kako izlaze iz školjke, čak su ih hvatali po hodniku. U sobi se nije nalazio sanitarni čvor već u hodniku, bio je čučavac kojeg je koristilo najmanje trideset zatvorenika. Ne sjeća se da li su vrata ćelije bila otključana ili zaključana te se ne može sjetiti kako su išli na toalet koji se nalazi na hodniku. U ćeliji se nalazilo dvanaest kreveta, otprilike osam ormara, jedan veliki stol, ve više od sedam stolica, imali smo devet televizija, radio, kuhalo koje su si sami donijeli kao i televizije. Šetnja je zakonski trajala dva sata, ali uprava zatvora znala je to skraćivati zbog gužve. Tuširanje smo mogli slobodno obavljati, samo ne u kasnim večernjim satima, samo se trebalo dosta čekati dok bi se došlo na red. Hranili su se u menzi koja se nalazila u podrumu zatvora, tamo bi doručkovali, ručali i večerali, može reći da je hrana bila loša, nije bila pripravljena na ukusan način. U zatvoru se nalazila kantina gdje su mogli dva puta tjedno kupovati hranu i higijenske potrepštine i ostalo, samo su se žalili na cijene koje su bile u kantini dno nije došlo do smanjenja cijene. Zna da je tužitelj imao problema sa kralježnicom dok je boravio u zatvoru i znala mu je oticat noga. Može reći da je teško biti bolestan u zatvoru, jer moraš imati dosta strpljenja, doktori ne posvećuju dovoljno pažnje prema zatvorenicima i sve je jako sporo. Nije se u utuženom razdoblju nalazio sa tuženikom u Zatvoru u Zadru. Navodi da je tužitelju bilo prekinuto izvršavanje zatvorske kazne otprilike mjesec dana zbog zdravstvenih razloga, sjeća se da je imao rez na kralježnici od operacije. Navodi da ćelija ima dva prozora, otprilike veličina ćelije je 30m2. Imali su slobodan pristup hodniku, ali se zapravo nisu mogli kretati po njemu, jer su se u istom nalazili zatvorenici koji su spavali u tom hodniku gdje su se nalazile njihove stvari.

34. U svom iskazu svjedok GM navodi da je sa ČM bio u Zatvoru u Zadru i to tijekom 2012. On i ĆM su bili zajedno u ćeliji otprilike šest mjeseci. Uglavnom ih je bilo osmero u ćeliji, ali se taj zbroj znao i povećati uslijed nečijeg dolaska. Veličina ćelije je otprilike 25m2. U ćeliji se nalazilo šest kreveta, dva do tri ormara-kazete, stol za četvero ljudi i dvije klupice. U ćeliji se nalazio i sanitarni čvor – školjka bez vrata koji su znali pokrivati sa dekom da zadrže malo privatnosti. Bilo im je omogućeno ići na vanjsku šetnju dva sata dnevno po sat vremena. Tijekom dana su im bila otvorena vrata od ćelije i mogli su se kretati hodnikom svog odjela. Mogli su se nesmetano šetati hodnikom. Bilo im je omogućeno dva puta tjedno tuširanje, a znalo se desiti da se nisu tuširali dva puta tjedno i to iz razloga jer nije bilo tople vode ili nije bila volja čuvara. Hranili su se u ćelijama kako nisu imali dovoljno mjesta svi za stolom, neki od njih su se morali hraniti na krevetima ili sjedeći na kantama. Tuširali su se otprilike pet minuta jer su gledali i da drugi dođu na red da se mogu istuširati. Hrana je uvijek bila ista, ali je bila jestiva. Imali su jedan prozor u ćeliji koji nije bio baš funkcionalan odnosno nisu ga mogli otvoriti. Zna da je tužitelj imao velikih zdravstvenih problema, koliko zna često je išao kod doktora, zatvorenici nisu bili zadovoljni kako im je pružana zdravstvena zaštita i briga. Po njemu ĆM je trebao biti na D odjelu koji je preuređen i sa boljim uvjetima. Ističe da nikada nije bio u Zatvoru u Šibeniku.

35. U svom iskazu svjedok KM navodi kako je boravio u Zatvoru u Zadru u razdoblju od 2. srpnja 2010. do 2. kolovoza 2012. i onda od 17. kolovoza 2012. do travnja 2013.. Nije bio u zajedničkoj ćeliji s ČM, ali u jednom periodu je bio u zajedničkim šetnjama. Ponekad se zbog vremenskih uvjeta nije mogla obavljati šetnja na svježem zraku. Prostor koji je predviđen za šetnju na svježem zraku je djelomično natkriven otprilike do polovice. Može reći da je u ćelijama uvijek bilo puno više ljudi nego što je to uopće bilo predviđeno i dopušteno zakonom, svaka ćelija je imala svoj sanitarni čvor koji je bio bez vrata i znao se često zaštopati. Neke ćelije su imale školjku, a neke su imale čučavac. Uglavnom je bio jedanput tjedno dozvoljeno tuširanje pa su se zatvorenici znali tuširati unutar ćelije na način da bi ušli u sanitarni čvor i polijevali bi se sa vodom. Može reći da su mu osobno uvjeti koji su bili u zatvoru u Zadru bili takvi da su narušili njegovo zdravlje, psihičko i fizičko, a tako loši uvjeti bili su također u zatvoru u [adresa] i [adresa]. Hrana je neki put bila ukupna, a neki put neukupna sve ovisno tko je od kuhara pripravljao tu hranu.

36. U svom iskazu svjedok ĐM navodi da je bio upravitelj Kaznionice u Šibeniku od 2012. do 2016., a sjeća se da je tužitelj ČM boravio u Kaznionici u [adresa] te da nije bio primjerenog ponašanja kao i da nije radio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora. Ne može se točno izjasniti u kojim ćelijama je tužitelj boravio, ali ako je boravio u onoj previđenoj za dva zatvorenika ista ima propisane 4m2 odnosno 10m3 prostora dok ćelije u kojima boravi 8 zatvorenika nemaju propisanu kvadraturu. Što se tiče higijene u zatvorskim ćelijama za istu su zaduženi sami zatvorenici, naime, isti odnosno jedan od njih koji je zadužen za održavanje čistoće svaki dan dobije na raspolaganje sredstava za čišćenje uz pomoć kojih mogu svakodnevno oprati WC te ostale dijelove ćelije. Sanitarni čvor se nalazi u ćeliji, ali je isti odvojen zidom. Dakle, isti nema vrata, ali zid onemogućava ostalim zatvorenicima da gledaju onoga tko vrši nuždu. Ne sjeća se događaja da su zatvorenici morali vršiti nuždu u bocu dok su čekali red na WC, dok je on bio upravitelj takav događaj se ni jednom nije zbio. Navodi da zatvorenike koji boluju od AIDS-a, hepatitisa i slično izoliraju, odnosno u Kaznionici u Šibeniku ne smješta ih se sa drugim zatvorenicima. Što se tiče higijenskih uvjeta u utuženo vrijeme u Kaznionici Šibenik, odnosno da li je u ćelijama bilo miševa, žohara, insekata i slično navodi da se dva puta godišnje vrši deratizacija i dezinsekcija te da miševa i insekata nikad nije bilo u samim ćelijama, već bi se isti ponekad javili u podrumskim prostorijama, gdje se nalazi skladište. U pogledu zdravstvene zaštite zatvorenika navodi da Kaznionica u Šibeniku ima Ugovor i liječnik je svaki drugi dan posjećivao zatvorenike dok navodi da je medicinska sestra na usluzi ''svakodnevno'', odnosno ista je zaposlenica Kaznionice u [adresa]. Ukoliko bi se zatvorenici žalili na zubobolju bili bi odvedeni kod zubara. Što se tiče specijalističkih pregleda navodi da zatvorenici Kaznionice u Šibeniku prilikom naručivanja za specijalističke preglede imaju prednost pred ostalim građanima. U pogledu higijenskih uvjeta zatvorenika navodi da Kaznionica u [adresa] ima tri kata, a da svaki kat predstavlja posebno odjeljenje. Na svakom katu nalazi se kupaonica te je svakom od zatvorenika svakodnevno omogućeno tuširanje odnosno korištenje kupaonicom, šampone, sredstva za tuširanje i brijanje zatvorenici dobivaju svaki 7 do 15 dana. Što se tiče održavanja higijene u kupaonicama za to su zaduženi redari odnosno netko od zatvorenika koji se za to prijavi. Za taj posao redari dobivaju i plaću. U pogledu dostupnosti pitke vode navodi da se u svakoj ćeliji nalazi slavina pa zatvorenici mogu nesmetano i u neograničenim količinama koristiti pitku vodu. Pred zatvorenicima je na raspolaganju i zatvorska kantina u kojoj mogu kupovati što žele, samo što im je maksimum iznosa kupovine ograničen na 1.000,00 kn dnevno. Naglašava da za vrijeme trajanja njegovog mandata kao upravitelja Kaznionice u Šibeniku na svakom katu nalazio se i hladnjak gdje bi zatvorenici u ljetnim mjesecima mogli držati svoja pića.

37. Iz provedenih dokaza u spisu, a imajući u vidu prethodna utvrđenja suda ovaj sud je utvrdio kako se kod smještaja tužitelja u ustanovama tužene radi o nehumanim uvjetima življenja u zatvoru u prostoriji površina premalih za smješteni broj osoba.

38. Naime, iz iskaza prethodno navedenih svjedoka tijekom postupka kao i iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi kako tužitelju nisu bili osigurani uvjeti određeni ZIKZ-om, kao i Konvencijom.

39. Relevantne pravne norme o kojima sud mora voditi računa pri odlučivanju o navedenom zahtjevu jesu, prije svega odredba čl. 3. Konvencije, kojom je propisano da nitko ne može biti podvrgnut torturi, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, a onda i odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora među kojima su od posebnog značaja: -odredba čl. 3. kojom je propisano da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom tim zakonom (st. 2.) i da ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju (st. 4.), -odredba čl. 9. st. 1. kojom je propisano da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva te da su zabranjeni i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima, -odredba čl. 14. kojom je propisano pravo zatvorenika na boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno, -odredba čl. 74. kojom je propisano da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima te klimatskim prilikama, da slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak, da prostorije u kojima zatvorenici borave moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane sa umjetnim i dnevnim svjetlom te da za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora, da svakom zatvoreniku uvijek mora biti dostupna pitka voda i da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele, -odredba čl. 76. prema kojoj se zatvorenicima mora omogućiti svakodnevno pranje tijela te održavanje osobne higijene, u koju svrhu im se mora osigurati vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. -odredba čl. 78. prema kojoj se zatvoreniku mora u pravilnim razmacima osigurati odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, i -odredba čl. 96. prema kojoj se zatvoreniku mora osigurati prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena, organiziranje različite vrsta aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika. Upravo iz navedenih odredbi ZIKZ-a jasno proizlazi koji su to bitni elementi za procjenu kvalitete života zatvorenika u nekoj zatvorskoj ustanovi. Svakako da je među njima bitan element (čimbenik) i površina spavaonice. Glede navedenog čimbenika (površine spavaonice) u važećoj praksi Europskog suda za ljudska prava važe tri temeljna načela: da svaki zatvorenik mora imati vlastito mjesto za spavanje u sobi; da svaki zatvorenik mora imati na raspolaganju barem tri m2 podne površine; i da ukupna površina sobe mora biti takva da omogućuje zatvorenicima slobodno kretanje između namještaja, a nepostojanje bilo kojeg od prethodno navedenih elemenata samo po sebi stvara čvrstu pretpostavku da uvjeti boravka u zatvoru nisu prikladni i da predstavljaju ponižavajuće postupanje i kršenje članak 3. Konvencije, ali koju pretpostavku je, u određenim situacijama, dopušteno i moguće oboriti kumulativnim učincima drugih uvjeta boravka u zatvoru o kojima govore naprijed citirane zakonske odredbe.

40. Naime, Europski sud za ljudska prava je u svojim pilot presudama naveo kako se mjerodavna načela i standardi za procjenu prenapučenosti zatvora odnose na sljedeća pitanja: (i) pitanje minimalnog osobnog prostora u zatvoru na temelju čl. 3. Konvencija; (ii) dovodi li raspodjela osobnog prostora koji je ispod 3 m² sama po sebi do povrede čl. 3.; i (iii) koji mogu nadomjestiti dodjelu oskudnog osobnog prostora. Europski sud je u svojim presudama potvrdio da je standard od 3 m² podne površine po zatvoreniku u smještaju u kojem boravi više zatvorenika relevantni minimalni standard čl. 3. Konvencije. U konkretnom slučaju je vidljivo kako je tužitelj imao na raspolaganju imao manje od 3 m² osobnog prostora. Nadalje, prema čl. 3. Konvencije, ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m² površine u zatvorima u kojima boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede članka 3.

41. Naime, naknada štete zbog boravka u neadekvatnim uvjetima u zatvoru, odnosno zbog povrede dostojanstva osuđenika iz članka 25. Ustava Republike Hrvatske, poseban oblik naknade štete koji ne podliježe klasičnom utvrđivanju uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete. Neimovinsku štetu ne predstavlja samo pojava fizičkog ili psihičkog bola ili straha ili pak smanjenje životne aktivnosti, nego i svaka povreda osobnosti i dostojanstva prema čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (tako i stajalište Ustavnog suda izraženo u odluci broj: U-III-4719/2017 od 14. veljače 2019.).

42. Također, Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - u daljnjem tekstu: Konvencija), koja je u odnosu na Republiku Hrvatsku stupila na snagu 5. studenog 1997., propisuje u čl. 3. da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

43. Iz izvješća Uprave za zatvorski sustav Ministarstva Pravosuđa, kaznionice i zatvora u [adresa], te iskaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj u višekrevetnoj sobi broj 7 na prvom odjelu je 30,87 m², da je dana 26. studenoga 2010 zatvorenik je premješten u višekrevetnu sobu broj 7 smještenu na prijemno-otpusnom odjelu. površine 29,42 m², od čega 1,31 m² otpada na sanitarni čvor, a da se tijekom smještaja u navedenoj sobi ukupan broj zatvorenika skupa s podnositeljem se kretao od 9 do 10 zatvorenika tijekom različitih vremenskih razdoblja, a da je dana 23. kolovoza 2011. tužitelj smješten u višekrevetnu sobu broj 7 na prijemno-otpusnom odjelu gdje je boravio do 23. siječnja 2012.

44. Iskazu tužitelja u dijelu u kojem navodi kako je u zatvoru u [adresa] boravio u sobi sa još 9 zatvorenika, a da soba je bila veličine otprilike 30 m2, sud vjeruje kao životnom i u suglasju sa prethodno navedenim izvješćem te iskazu svjedoka FM.

45. Iz izvješća Uprave za zatvorski sustav Ministarstva Pravosuđa, kaznionice i zatvora u Zadru, te iskaza tužitelja proizlazi kako je tužitelj boravio u Zatvoru u Zadru od 29. veljače 2008. do 30. rujna 2008. i od 24. siječnja 2012. do 6. lipnja 2012. u sobi 14 II odjela kvadrature 15,28 m², u sobi 4 I odjela kvadrature 15,51 m², u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m², u sobi 17 II odjela kvadrature 18,30 m², u sobi 2 I odjela kvadrature 15,51 m² u sobi 1 D odjela kvadrature 16,45 m. 46. Iz iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka FM i GM u kojem dijelu im sud poklanja vjeru utvrđeno je kako je u problem i ovog zatvora skučenost ćelija i prekapacitiranost, te da je tužitelj boravio u prostorima koji prema odredbama Pravilnika nije nužan prostor po jednom zatvoreniku od 4 m2, a što jasnu svom iskazu potvrđuje i upravitelj tog zatvora saslušan kao svjedok LM koji u svom iskazu navodi kako je najveći problem u zatvoru bila prenapučenost sa zatvorenicima.

47. Iz dokumentacije u spisu i iskaza tužitelja nedvojbeno proizlazi ako je tužitelj bio liječeni ovisnik, da je bio tablete Xanaks i Apaurin, a da je kao takav očito bio smješten u prostorijama sa ostalim zatvorenicima, no da mu u vezi toga nije pružena posebna zdravstvena njega.

48. Iz iskaza tužitelja i preslušanih svjedoka proizlazi kako je zatvorenicima omogućeno tuširanja i brijanje dva puta tjedno i to u prostoriji izvan ćelije no ograničenog vremenskog trajanja, a što je zasigurno nedovoljno za redovno održavanje učestalih higijenskih potreba.

49. Obzirom na prehranu iz istih iskaza je utvrđeno kako zatvorenici dobivaju tri obroka, a da se radi o hrani bogatoj ugljikohidratima, te da zatvorenici zbog prenapučenosti prostora hranjenje obavljaju i na krevetima na kojima spavaju.

50. Analizirajući provedene dokaze, iskaz tužitelja preslušanih svjedoka, te izvješća Uprave za zatvorski sustav Ministarstva Pravosuđa, za Centra za dijagnostiku Zagrebu, kaznionice i zatvora u [adresa] i [adresa] ovaj sud je utvrdio očitovanja Zatvora u Šibeniku, proizlazi kako je tužitelj u navedenoj ustanovi u razdoblju od 14.10.2010. do 23.01.2012., uz prekid od 15.07.2011. do 23.08.2011., dakle 425 dana, boravio u uvjetima kako slijedi: - od 15.10.2010. do 25.11.2010. u sobi broj 7. na I. Odjelu, površine 32,00 m2, kubikaže 112,40 m3 (op. prema cit. očitovanju Zatvora u Šibeniku površine 32,03 m2, 116,93 m3) zajedno sa sanitarnim čvorom površine 1,16 m2, relevantna površina 30,84 m2, s tim da je u sobi boravilo ukupno 10 do 11 zatvorenika ovisno o razdobljima, pa je prema navodima tužene iz odgovora na tužbu od 17.04.2014. u razdoblju:

- od 15.10.2010. do 26.10.2010. – 10 zatvorenika, 3,08 m2 po zatvoreniku;

- od 27.10.2010. do 12.11.2010. - 11 zatvorenika, 2,80 m2 po zatvoreniku

- od 13.11.2010. do 21.11.2010. - 10 zatvorenika, 3,08 m2 po zatvoreniku

- od 22.11.2010. do 23.11.2010. - 11 zatvorenika, 2,80 m2 po zatvoreniku

- od 23.11.2010. do 25.11.2010. - 10 zatvorenika, 3,08 m2 po zatvoreniku

- od 26.11.2010. do 28.11.2010. u prostoru hodnika Prijemno-otpusnog odjela tzv. „Pogon" sa još 5 zatvorenika, a od 28.11.2010. do 02.12.2010. sa još 4 zatvorenika. U tom razdoblju u hodniku su bili smješteni i do 5 zatvorenika, a dimenzija hodnika je dužine 18,5 m, 2,10 m širine i 3,80 m visine, tj. 38,85 m2 i 147,63 m3, što po zatvoreniku iznosi 7,77 m2 i 29,52 m3. Sanitarni čvor je 10 m udaljen od sobe, a sastoji se od 2 WC-a, jednog tuša i 2 umivaonika - od 03.12.2010. do 23.01.2012. u sobi br. 7 na Prijemno-otpusnom odjelu, površine 29,64 m2, kubikaža 103,74 m3 (op. prema cit. očitovanju Zatvora u Šibeniku površine 29,43 m2, kubikaže 107,44 m3), zajedno sa sanitarnim čvorom površine 1,31 m2, relevantna površina 28,12 m2, s tim da je u sobi boravilo ukupno od 9 do 12 zatvorenika ovisno o razdobljima, pa je tako prema navodima tužene iz odgovora na tužbu od 17.04.2014. u razdoblju

- od 03.12.2010. do 12.12.2010. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 14.12.2010. do 15.12.2010. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 15.12.2010. do 16.12.2010. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 16.12.2010. do 17.12.2010. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 17.12.2010. do 21.12.2010. - 9. zatvorenika, 3,12 m2 po zatvoreniku

- od 22.12.2010. do 02.12.2011. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 03.01.2011. do 31.01.2011. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 01.02.2011. do 20.03.2011. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 21.03.2011. do 21.04.2011. - 12 zatvorenika, 2,34 m2 po zatvoreniku

- od 22.04.2011. do 27.05.2011. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 28.05.2011. do 15.07.2011. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 23.08.2011. do 24.08.2011. - 11 zatvorenika, 2,55 m2 po zatvoreniku

- od 25.08.2011. do 22.09.2011. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 23.09.2011. do 29.09.2011. - 9 zatvorenika, 3,12 m2 po zatvoreniku

- od 30.09.2011. do 09.10.2011. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku

- od 10.10.2011. do 16.10.2011. - 9 zatvorenika, 3,12 m2 po zatvoreniku

- od 17.10.2011. do 23.01.2012. - 10 zatvorenika, 2,81 m2 po zatvoreniku 51. Primjenom mjerodavnih načela i standarda za ocjenu prenapučenosti zatvora koje je ESLJP iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske, broj 7334/13 od 20. listopada 2016., a prema kojima se prilikom izračuna raspoloživog osobnog prostora treba od površine prostorije oduzeti površina sanitarnog čvora, te dobiveni iznos podijeliti sa brojem zatvorenika s kojima je žrtva boravila, proizlazi da je tužitelj za vrijeme boravka u Zatvoru u Šibeniku u razdoblju - od 15.10.2010. do 25.11.2010. imao od 2,80 do 3,08 m2 osobnog prostora na raspolaganju, - od 26.112010. do 02.12.2010. kada je boravio u prostoru hodnika Prijemno-otpusnog odjela tzv. „Pogon" nije moguće utvrditi relevantnu površinu budući se radi o hodniku te o površini sanitarna čvora tužena nije dostavila podatke, - od 03.12.2010. do 23.01.2012. imao od 2,34 do 3,12 m2 osobnog prostora na raspolaganju. Tužitelj napominje kako navodi tužene iz odgovora na tužbu od 17.04.2014. prema kojem se u razdoblju od 15.10.2010. do 25.11.2010. ukupan broj zatvorenika u sobi u kojoj je tužitelj boravio u Zatvoru u Šibeniku kretao od 10 do 11 dok je taj broj iz uvodno cit. očitovanja Zatvora u Šibeniku iznosio 10, kao i navodi iz odgovora na tužbu kako se u razdoblju od 03.12.2010. do 23.01.2012. ukupan broj zatvorenika u sobi kretao od 9 do 12 ovisno o razdobljima u usporedbi s navodima iz uvodno cit. očitovanja Zatvora u Šibeniku prema kojem se taj broj kretao „od 9 do 10 zatvorenika tijekom različitih vremenskih razdoblja“ ukazuju na to kako tužena nije dostavila točan podatak o tome s koliko je zatvorenika u spornom razdoblju boravio tužitelj.

52. S tim u vezi, za ukazati je kako je tužena dužna voditi preciznu i potpunu evidenciju o smještaju tužitelja u svojim ustanovama pa je na tuženoj teret dokaza da je tužitelj bio smješten u odgovarajućim uvjetima. S obzirom da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da tužena nije vodila potpunu i preciznu evidenciju, navodi tužitelja da je za cijelo vrijeme boravka u predmetnoj ustanovi imao na raspolaganju ispod 3 m2 osobnog prostora se cijene kao osnovani.

53. Na navedeno upućuje i ustaljena sudska praksa u sličnim postupcima kao primjerice iz odluke i rješenja Ustavnog suda RH, broj U-III-3643/2018 od 25. lipnja 2020. godine, podnositelj MM, u kojoj Ustavni sud u točki 10.1. ističe: „10.1. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da je boravio u prenapučenim ćelijama za cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi. Ustavni sud utvrdio je da je tužena uz podnesak od 26. svibnja 2015. dostavila raspored boravka podnositelja u sobama za vrijeme izvršavanja kazne u Kaznionici u Lepoglavi. Međutim, dostavljeni raspored ne sadrži potpune podatke za cjelokupno razdoblje od 2003. do 2007. nego samo podatke za određene datume. Stoga nije moguće utvrditi koliko je osobnog prostora podnositelj imao na raspolaganju za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi, odnosno u kojem je razdoblju podnositelj boravio u ćelijama u kojima je imao na raspolaganju manje od 3 m2 osobnog prostora. U tom smislu Ustavni sud ističe da je tužena dužna voditi preciznu i potpunu evidenciju o smještaju zatvorenika, pa je na tuženoj teret dokaza da je zatvorenik bio smješten u odgovarajućim uvjetima (usporedi s Muršić, navedeno, § 137.), što tužena u konkretnom slučaju nije dokazala. Stoga Ustavni sud prihvaća navode podnositelja iz ustavne tužbe da je podnositelj cijelo vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi (od 31. ožujka 2003. do 25. listopada 2012.) boravio u prenapučenim ćelijama, koje razdoblje se prema ocjeni Ustavnog suda smatra duljim boravkom te predstavlja per se povredu ustavnog/konvencijskog prava zbog nedostatka osobnog prostora (usporedi s Muršić, navedeno, §§ 151. - 153.). Slijedom navedenog, a polazeći od naprijed navedenih načelnih stajališta Ustavnog suda i ESLJP-a, Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj za vrijeme boravka u Kaznionici u Lepoglavi bio izložen trpljenju i poniženju koje nadilazi stupanj trpljenja ili poniženja koji je u takvim slučajevima neizbježan. Ocjena je Ustavnog suda da su podnositelju u postupku koji je prethodio ustavnoj tužbi povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 23. stavkom 1. i 25. stavkom 1. Ustava.“

54. Prema tome tuženik je u ovom postupku bio dužan dokazati da da je ispunio svoju obvezu vođenja potpune evidencije, a što isti nije učinio pa je ovaj sud primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 219. i 221.a. ZPP-a utvrdio kako je tužitelj u Zatvoru u Šibeniku u predmetnim razdobljima boravio s najvećim brojem zatvorenika koji iz navoda tužene proizlaze odnosno da je u razdoblju od 15.10.2010. do 25.11.2010. bilo ukupno 11 zatvorenika s tužiteljem, a u razdoblju od 03.12.2010. do 23.01.2012. ukupno 12 zatvorenika. Iz toga proizlazi kako je u predmetnim razdobljima tužitelj na raspolaganju imao samo od 2,34 do 2,80 m2 osobnog prostora.

55. Prema tome, tužitelj je u Zatvoru u Šibeniku u razdoblju od 14.10.2010. do 23.01.2012., uz prekid od 15.07.2011. do 23.08.2011., dakle 425 dana, manje od 3 m2 osobnog prostora na raspolaganju. Stoga je boravak u uvjetima protivnima konvencijskom standardu bio pravilo, a ne iznimka. Navedeno iz brojne sudske prakse, kako ESLJP, tako i domaćih sudova predstavlja per se povredu ustavnog i konvencijskog prava na zabranu zlostavljanja iz članaka 23. i 25. Ustava te članka 3. Konvencije.

56. Osim navedenog, smještaj tužitelja nije odgovarao ni minimalno potrebnim higijenskim i zdravstvenim uvjetima. Naime, zbog prenapučenosti osobna higijena nije se mogla normalno održavati, uvjeti života u takvom prostoru bili su vrlo teški i neprimjereni i nikako nisu udovoljavali zdravstvenim standardima. U sobama u kojima je tužitelj potom boravio bio je smješten i sanitarni čvor tzv. čučavac, koji nije bio na odgovarajući način odvojen od ostatka sobe, što predstavlja nehumane uvjete obavljanja nužde i općenito ponižavajuće higijenske uvjete, a zbog inventara i nedostatka minimalno potrebnog osobnog prostora se nije moglo normalno kretati po sobi. U takvoj sobi bez adekvatne ventilacije kojom se šire neugodni mirisi zatvorenici 22 sata dnevno provode u te ujedno i konzumiraju obroke.

57. U odnosu na smještajne uvjete Zatvora u Zadru, iz očitovanja tuženika od 17.04.2014. i uvodno očitovanja Zatvora u Zadru, proizlazi da je tužitelj u navedenoj ustanovi u razdoblju od 23.01.2012. do 06.06.2013., dakle 490 dana, boravio u uvjetima kako slijedi: - od 24.01.2012. do 26.01.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 3 osobe, 4,91 m2 po zatvoreniku; - od 27.01.2012. do 01.02.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 5 osoba, 2,95 m2 po zatvoreniku; od 02.02.2012. do 17.02.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 6 osoba, 2,46 m2 po zatvoreniku; od 18.02.2012. do 28.02.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 5 osoba, 2,95 m2 po zatvoreniku; od 29.02.2012. do 23.03.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 6 osoba, 2,46 m2 po zatvoreniku; od 24.03.2012. do 21.04.2012. u sobi broj 17; površine 18,30 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 6 osoba, 2,46 m2 po zatvoreniku; od 22.04.2012. do 27.04.2012. u sobi broj 17; površine 18,30 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 5 osoba, 2,95 m2 po zatvoreniku; dana 28.04.2012.; u sobi broj 2 površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 3 osobe, 4,91 m2 po zatvoreniku; od 29.04.2012. do 03.05.2012. u sobi broj 2; površine 15,51 m2, sanitarni čvor 0,76 m2, ukupno 4 osobe, 3,69 m2 po zatvoreniku; - od 04.05.2012. do 18.05.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2, ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 19.05.2012. do 11.06.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku;- od 12.06.2012. do 17.06.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku;- od 18.06.2012. do 26.08.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 27.08.2012. do 06.09.2012.u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 07.09.2012. do 13.10.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 14.10.2012. do 20.10.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 21.10.2012. do 23.10.2012. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 24.10.2012. do 10.01.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 11.01.2013. do 17.01.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 18.01.2013. do 07.02.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 08.02.2013. do 09.02.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 10.02.2013. do 13.02.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 2 osobe, 7,42 m2 po zatvoreniku; od 14.02.2013. do 15.02.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 16.02.2013. do 17.02.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 18.02.2013. do 06.03.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 07.03.2013. do 15.03.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku; od 16.03.2013. do 19.03.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku; od 20.03.2013. do 25.03.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2,ukupno 3 osobe, 4,95 m2 po zatvoreniku;- od 26.03.2013. do 06.06.2013. u sobi broj Dl; površine 16,45 m2, sanitarni čvor 1,60 m2ukupno 4 osobe, 3,71 m2 po zatvoreniku.

58. Prema tome, iz prethodno navedenog razvidno je kako tužitelju i u Zatvoru u Zadru, jednako kao i u Zatvoru u Šibeniku, u utuženom razdoblju bila uskraćena prava u pogledu minimalno raspoloživog osobnog prostora. Tako je isti u razdoblju od 27.01.2012. do 27.04.2012., dakle 91 dan, imao ispod 3 m2 osobnog prostora na raspolaganju, dok je preostali dio boravka imao pretežito od 3 do 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju, a navedeni nedostatak osobnog prostora tužena nije dokazala da bi bio kompenziran drugim uvjetima boravka. Stoga je došlo do kršenja čl. 23. st. 1. ičl. 25. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 3. Konvencije.

59. Za razdoblja u kojima zatvorenici imaju između 3 i 4 m2 osobnog prostora na raspolaganju, u spomenutoj presudi Muršić protiv Hrvatske, navedeno je sljedeće:„U slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi – veličine od 3 do 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku – prostorni čimbenik ostaje snažan čimbenik u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru od strane Suda. U takvim će se slučajevima povreda članka 3. utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim standardima.“

60. Iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka utvrđeno je kako je nedostatak osobnog prostora dodatno intenzivirala činjenica da se u Zatvoru u Zadru u sobama nije bilo dovoljno prirodnog svjetla niti svježeg zraka, da je mogućnost održavanja higijene bila na najnižoj mogućoj razini, da se sanitarni čvor tzv. čučavac nalazio unutar sobe te nije imao ventilaciju i nije bio u potpunosti odvojen od ostatka sobe, a u takvim sobama zatvorenici 22 sata dnevno provode u sobi te je tužitelj nerijetko morao konzumirati i hranu na krevetu budući da za stolom u sobi nije bilo dovoljno mjesta, da su madraci na kojima zatvorenici spavaju su dotrajali, neugodnog mirisa te iz njih virežice. Zdravstvena zaštita je također neadekvatna, do liječnika se vrlo teško dolazi. Održavanje osobne higijene je uvelike otežano, obzirom da je tuširanje dozvoljeno tek jednom tjedno, zbog čega se zatvorenici improvizirano tuširaju u sobama. Zbog nedostataka sredstava za održavanje osobne higijene i čistoće prostorija u kojima borave zatvorenici, a koje je Zatvor dužan osigurati, uvjeti života su dodatno otežani.

61. Također, i hrana je bila izrazito loše kvalitete, jednolična bez voća, na jelovniku bi bilo naznačeno više hrane nego što su zatvorenici zaista dobivali. Dodatno, prema tužitelju se izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti nije provodila te unatoč 100%-tnoj invalidnosti tužitelja ni u Zatvoru u Zadru smještaj tužitelja nije mu bio prilagođen, pristup liječnicima je bio znatno otežan budući se odlazilo samo po potrebi liječniku u mirovini, pa je tužitelj sam pio tablete Xanax, Apaurin, Marivarin za vene, tablete za spavanje i smirenje samo da mu dan brže prođe. Stoga je očito kako je u Zatvoru u Zadru postojao čitav niz drugih neodgovarajućih uvjeta boravka.

62. Iz provedenih dokaza u spisu, a imajući u vidu prethodna utvrđenja suda ovaj sud je utvrdio kako se kod smještaja tužitelja u ustanovama tužene radi o nehumanim uvjetima življenja u zatvoru u prostoriji površina premalih za smješteni broj osoba.

63. Imajući u vidu da toliki broj osoba tijekom dana mora koristiti sanitarni čvor što dodatno otežava život u sobi jer sanitarni čvor nije u potpunosti odijeljen od sobe i time spriječen prolaz zvukova i mirisa u sobu, pa je na opisani način povrijeđeno pravo tužitelja na dostojanstveni život u okviru izdržavanja zatvorske kazne.

64. Tome se dodaje kako sud vjeruj iskazima tužitelja i preslušanih svjedoka da se i postupak hranjenja obavljao u ćeliji na način da je dio zatvorenika jeo za stolom a dio na krevetima, a kada se uzme u obzir površina prostorije u kojoj je tužitelj bio smješten zajedno sa ostalim zatvorenicima te krevetima i ostalim namještajem.

65. Nadalje sud smatra da je tužiteljevo pravo osobnosti povrijeđeno u odnosu na propisani pravilnik o pravu zatvorenika na vršenje higijene, tj pranje tijela budući da je iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka evidentno kako tuširanje nije bilo omogućeno dostignutim higijenskim standardima u RH.

66. Iz navedenoga proizlazi da je površina tužiteljevog osobnog prostora bila ispod konvencijskog standarda od 3 m2 tijekom njegovog boravka zbog izdržavanja kazne zatvora od 14.10.2010. do 23.01.2012. (ne uključujući prekid) kada boravi u zatvoru u [adresa], a od 23.01.2021. do 06.06.2013. u zatvoru u Zadru.

67. Kod ocjene osobnog prostora koji ima svaki zatvorenik, ovaj sud smatra da ulazi ukupna kvadratura, odnosno površina sobe, tako da površina sobe ne umanjuje za površinu sanitarnog čvora, budući prema podacima penalnih ustanova, kao i iskaza svjedoka, te samog tužitelja, proizlazi da sanitarni čvor sa ostalim prostorom sobe čini jednu cjelinu koju koriste sve osobe smještene u toj sobi.

68. Imajući u vidu činjenice utvrđene na temelju službenih podataka o smještaju tužitelja u penalnim ustanovama, na temelju zapisnika o očevidu, te iskaza saslušanih svjedoka, ovaj sud smatra da je boravkom u Zatvoru u Zadru i [adresa], tužitelju povrijeđeno pravo iz članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 76/10, 5/19 - dalje: Konvencija), te članka 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/08, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 - dalje: ZIKZ), a to iz razloga što je tužitelj u svojstvu zatvorenika u zatvoru u Zadru od 23. siječnja 2012. do 06. lipnja 2013., a u zatvoru u [adresa] od 14. listopada 2010. do 23. siječnja 2012. dakle vrijeme duže od godinu dana, kroz koje vrijeme je, obzirom na broj osoba u sobi, osobni prostor tužitelja bio na granici konvencijskog standarda, a za cijelo to vrijeme tužitelj nije imao osigurane adekvatne higijenske standarde, jer je bio smješten u prostoriji u kojoj se nalazio veći broj zatvorenika, te se u istoj prostoriji se nalazio i WC koji nije bio u potpunosti zatvoren, pa su se po prostoriji nakon obavljanja nužde nesmetano mogli širiti neugodni mirisi, a k tome se u sobi posluživala i hrana zatvorenicima, što se nikako ne može smatrati prostorom dostojnim smještaja čovjeka, bez obzira što se radi o zatvorenicima i što svako oduzimanje slobode ima za posljedicu određeno trpljenje i poniženje koje je povezano s legitimnim postupanjem prema osobama lišenim slobode.

69. Isto tako uvažavajući sve organizacijske uvjete u navedenim zatvorima samom činjenicom da je Pravilnikom propisano pravo zatvorenika na pranje tijela što je danas ispod svakih opće prihvaćenih životnih standarda, to je ograničavanjem i ovih prava tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti.

70. Slijedom navedenog, a obzirom na opisane povede prava osobnosti tužitelja ovaj sud je zaključio kako težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema čl. 1100. st. 1. ZOO-a u visini od 6.569,77 EUR koliko isti i potražuje predmetnom tužbom (a koji iznos je manji od onog koji bi tužitelju pripadao prema broju dana provedenih u spomenutim zatvorima u prostoru manjem od 3 m2 dakle od 14.10.2010. do 23.01.2012. uz prekid od 15.07.20011. do 23.08.2011., dakle 425 dana, zatim od 27.01.2012. do 27.04.2012. dakle 91 dan, a u preostalom dijelu do 06.06.2013. između 3 i 4 m2 osobnog prostora za koji tužitelj nije dokazao da i bio kompenziran drugim uvjetima boravka, pa je tako tužitelj boravio u neadekvatnom prostoru sveukupno 912 dana), ako se uzme primjerena naknada po danu od 10,00 EUR dobije se iznos koji daleko premašuje zatraženi konačnim zahtjevom), a sve to sa zateznom kamatom od podnošenja zahtjeva za mirno rješenja spora, tj. 05.07.2013. do isplate.

71. U odnosu a prigovor zastare potrebno je navesti kako prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Pritom je za početak tijeka zastare potrebno da budu poznate sve posljedice naknade štete, kao i opseg i visina te štete, kao i da je štetna radnja nastala. Odredbom čl. 186.a st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08.,123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., dalje: ZPP) propisano je da podnošenjem zahtjeva iz stavka 1. istog članka (zahtjev za mirno rješenje spora) zastarijevanje zastaje, dok je odredbom stavka 5. istog članka propisano da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu.

72. Po pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelju su za vrijeme lišenja slobode bili poznati i štetnik i šteta, a kako u konkretnom slučaju tužitelj potražuje naknadu štetu za period od 14.10.2010. (bez obzira na prekid od 15.07.2011. do 23.08.2011.), a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 05.07.2013., to je razvidno kako niti u kojem slučaju nije nastupila zastara predmetnog potraživanja.

73. Tužitelju je zatezna kamata dosuđena po stopi propisanoj čl. 29.s t. 2. ZOO- a i to do 31. srpnja 2015. sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), od 01. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023.sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22), a od 31.12.2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23).

74. Tužitelju je nadalje priznat trošak parničnog postupka i to: za sastav zahtjeva za mirno rješavanje spora od 5. srpnja 2013. 200,00 EUR, za sastav tužbe od 18. veljače 2014. 200,00 EUR, za sastav podneska od 19.studenog 2014. 200,00 EUR, za žalbu protiv rješenja od 24. studenog 2014. 100,00 EUR, za pristup ročištu od 3. studenog 2015. 200,00 EUR, za sastav podneska od 16.studenog 2015. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 3. ožujka 2016. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 1. prosinca 2016. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 31. kolovoza 2017. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 3. svibnja 2018. 200,00 EUR, za sastav podneska od 13. lipnja 2019. 200,00 EUR, za sastav podneska od 16. ožujka 2021. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 17. ožujka 2021. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 20. travnja 2021. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 15. travnja 2024. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 17. rujna 2024. 200,00 EUR, za sastav podneska od 05. studenog 2024. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 08. studenog 2024. 200,00 EUR, za pristup ročištu od 06. veljače 2025. 200,00 EUR, ukupno 3.500,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 875,00 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09).

75. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastav podneska od 6. ožujka 2014. 50,00 EUR, za sastav podneska od 28. ožujka 2014. 50,00 EUR, za sastav podneska od 1. prosinca 2015. 50,00 EUR, za sastav podneska od 2. ožujka 2016. 50,00 EUR, za sastav podneska od 30. svibnja 2016. 50,00 EUR, za sastav podneska od 21. lipnja 2016. 50,00 EUR, za sastav podneska od 11. rujna 2017. 50,00 EUR, za sastav podneska od 5. listopada 2017. 50,00 EUR, za sastav podneska od 6. listopada 2017. 50,00 EUR, za sastav podneska od 24. listopada 2017. 50,00 EUR, za sastav podneska od 18. svibnja 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 21. svibnja 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 5. lipnja 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 6. srpnja 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 9. listopada 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 8. studenog 2018. 50,00 EUR, za sastav podneska od 12. ožujka 2019. 50,00 EUR, za sastav podneska od 18. svibnja 2020. 50,00 EUR, za sastav podneska od 29. lipnja 2021. 50,00 EUR, za sastav podneska od 14. srpnja 2021. 50,00 EUR obzirom navedeni podnesci nisu nužan trošak ovog postupka, a sadržaj istih tužitelj je mogao iznijeti bilo na ročištu, bilo u ostalim podnescima za koje je tužitelju priznat trošak prema Tbr. 8. toč. 1. tarife u cijelosti, te za sastav podneska od 16. rujna 2024. 200,00 EUR i podneska od 05. studenog 2024. 200,00 EUR, obzirom je sadržaj istih podnesaka tužitelj mogao iznijeti na ročištima od 17.09.2024. i 08.11.2024. a za koje je tužitelju priznat puni iznos tarife, a koja ročišta su održana odmah nakon dan, odnosno tri dana, i time ne stvarati dodatni trošak.

76. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje,kao i uspjeh stranaka u sporu prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 05.11.2024. od 6.569,77 EUR.

77. Obzirom tužitelj u postupku nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u cijelosti i to u ukupnom iznosu od 4.375,00 EUR, dok je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška obzirom je u cijelosti izgubio spor, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I i II.

78. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 155/23), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 17. travnja 2025. do isplate.

U Zagrebu, dana 17. travnja 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika