REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-515/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja INNAV CONSULTING d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 53634270540, kojeg zastupa David Turkalj, odvjetnik u Zagrebu, Iblerov trg 9, protiv tuženika TERMOGRADNJA BAKOVIĆ d.o.o., Bročice, Ulica svetog Mihovila 211, OIB: 98589793792, kojeg zastupa Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, Kneza Borne 14, radi isplate, nakon jave glavne rasprave zaključene 10. ožujka 2025. u prisutnosti odvjetnice Katje Butković, zamjenice punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tužitelja ČM i punomoćnice tuženika, dana 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-319/2023 (Općinski sud u Kutini, poslovni broj Ovrv-1597/2023) od 19. prosinca 2023. te se tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u dijelu koji je obuhvaćen platnim nalogom, tako i u pogledu troškova parničnog postupka, odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.995,57 EUR, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 370,57 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, Trg kralja Tomislava 7, poslovni broj UPP/OS- Ovrv-319/2023 (Općinski sud u Kutini, poslovni broj Ovrv-1597/2023) od 19. prosinca 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da tužitelj u ovom postupku pokušava naplatiti tražbinu po računu društva Vexo d.o.o. 07-04/20, koji račun da je tuženik osporio čim je izdan, kako u pogledu njegove osnove, tako i u pogledu njegove visine, s kojim prigovor da se je direktor Vexa d.o.o. usuglasio. Osporava i aktivnu legitimaciju tužitelja, smatrajući da je Ugovor o prijeboju i ustupu potraživanja antidatiran, budući da se u istom navodi da je sklopljen između Vexo d.o.o. kao cedenta i tužitelja kao cesionara 21. prosinca 2022., ali su ovjere potpisa kod javnih bilježnika napravljene 11. kolovoza 2023. (u odnosu na direktora Vexa d.o.o.) i 23. kolovoza 2023. (u odnosu na direktora tužitelja), a u obje ovjere potpisa se navodi da su stranke vlastoručno pre javnim bilježnikom potpisale pismeno. Dakle, da je očito da je predmetni Ugovor o prijeboju i ustupu potraživanja sklopljen nakon samog podnošenja ovršnog prijedloga u ovom postupku, 16. svibnja 2023. Motiv za takvo postupanje navedenih osoba tuženik vidi u činjenici što je u odnosu na Vexo d.o.o. podnesen prijedlog za otvaranje stečajnog postupka 27. travnja 2023., u kojem se navodi da su njegovi računi u neprekidnoj blokadi duže od 120 dana, dakle od otprilike dana kada je navodno sklopljen predmetni ugovor, za što smatra da je učinjeno u namjeri oštećenja vjerovnika Vexa d.o.o. Naposljetku, osporava da bi Vexo d.o.o. uopće imao tražbinu prema tuženiku koju bi mogao cedirati tužitelju, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na naknadu za građevinske radove koje su radnici društva Vexo d.o.o. i Constructum Decentia d.o.o. obavili kao podizvođači tuženika na gradilištima City island Buzin/Zagreb i stambena građevina Samobor, u razdoblju od studenog 2020. do siječnja 2021. Račun za radove koji su obavljeni u studenom 2020. da je izdalo društvo Constructum Decentia d.o.o. i taj račun da je tuženik platio. Direktor tuženika, ČM, da je krajem prosinca 2020. kontaktirao VM, direktora Vexa d.o.o., da mu za radove iz prosinca 2020. i za siječanj 2021. izda jedan račun u prosincu 2020., kako bi mu bila manja godišnja obveza poreza na dobit, što da je i učinjeno izdavanjem utuženog računa. U trenutku izdavanja tog računa da su bili poznati odrađeni sati za prosinac 2020., dok su oni za siječanj 2021. ispisani na bazi projekcije, temeljem odrađenog broja sati u studenom i prosincu 2020. U konačnici da su svi ti radovi izvršeni. Osporava istinitost navoda tuženika da je odmah po izdavanju osporio utuženi račun, uz napomenu da je direktor tuženika izričito u whatsapp korespondenciji od 26. prosinca 2020. odobrio izdavanje tog računa. Osim toga, da je poslovna suradnja između Vexa d.o.o. i tuženika nastavljena i u veljači 2021. Smatra da se datum dospijeća tog računa treba utvrditi primjenom odredbe čl. 11. st. 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/2012., 144/2012., 81/2013., 112/2013., 71/2015., 78/2015., dalje u tekstu: ZFPPN), uvažavajući činjenicu da je tuženiku utuženi račun otpremljen 28. prosinca 2000. te da je tuženim pozvan na plaćanje tog računa 8. ožujka 2021. i 5. srpnja 2021., dakle, da mu je utuženi račun nedvojbeno dostavljen. Ističe da Ugovor o prijeboju i ustupanju potraživanja nije sklopljen onog dana kada su ovjereni potpisi njegovih potpisnika, već 21. prosinca 2022., kako se to navodi u preambuli ugovora, a potpise su ovjeravali naknadno, u svrhu pokretanja predmetnog ovršnog postupka. Tužitelj da je pokušao tuženika obavijestiti o predmetnom ustupu potraživanja slanjem obavijesti od 23. veljače 2023. i 31. ožujka 2023. na adresu sjedišta tuženika, ali da tuženik navedene poštanske pošiljke nije preuzeo, iako je o istima bio obaviješten.

4. Tuženik je osporavao sve navode tužitelja.

5. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je naveo da je prvotno izvođenje radova na navedenim gradilištima ugovoreno između društva Constructum Decentia d.o.o. i tuženika, ali da je kasnije dogovoreno da će izvođenje radova preuzeti Vexo d.o.o., tako da je tuženik i platio račun Vexa d.o.o. za studeni 2020.

6. Tuženik je smatrao da tužitelj nije dokazao da je cedent VEXO d.o.o. imao prema tuženiku tražbinu koju je mogao ustupiti tužitelju, iz razloga što nije dokazao da su radnici društva VEXO d.o.o. obavljali radove za tuženika, budući da iz svih isprava koje su dostavljene proizlazi da su radove obavljali radnici društva Constructum decentia d.o.o. S obzirom na to da se zaključuje da račun temeljem kojeg je izdano rješenje o ovrsi nije vjerodostojna isprava u smislu odredaba Zakona o računovodstvu. Osim toga, smatra da iz ostavljenih isprava ne proizlazi da je Ugovor o prijeboju i ustupu sklopljen na datum koji se u istom navodi, već da je isti bio sklopljen za vrijeme insolventnosti i blokade društva VEXO d.o.o. Ustrajao je na osporavanju da je tužitelj imao tražbinu prema VEXO d.o.o. i predložio je tu spornu činjenicu utvrditi financijskim vještačenjem poslovnih knjiga tužitelja, tako što će se utvrditi kada je tužitelj isknjižio potraživanje prema VEXU d.o.o. te koja je bila eventualna pravna osnova tog potraživanja.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su račun društva Vexo d.o.o. 07-04/20 od 31. prosinca 2020. (list 8. spisa), Ugovor o prijeboju i ustupu potraživanja sklopljen 21. prosinca 2022. između Vexo d.o.o. kao cedenta i tužitelja kao cesionara (list 9. – 10. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o cesiji), primjerak Ugovora o cesiji s ovjerenim potpisima ugovornih strana (list 23. – 28. spisa), prijedlog za otvaranje stečajnog postupka nad Vexo d.o.o. (list 52. spisa), rješenje ovog suda, St-1113/2023-23 od 14. veljače 2014., o otvaranju i zaključenju stečajnog postupka nad Vexo d.o.o. u stečaju (list 53. – 56. spisa), narudžbenica tuženika 21/20 od 12. studenog 2020. (list 75. -76. spisa), ispis e-mail korespondencije od 9. i 15. studenog 2020. (list 77. spisa), evidencija rada za studeni 2020. (list 78. spisa), račun 16/04/2020 za studeni 2020. izdane od strane Constructum decentia d.o.o. (list 79. spisa), račun 18/04/2020 za prosinac 2020. izdan od strane Constructum decentia d.o.o. (list 80. spisa), evidencija rada za prosinac 2020. (list 81. spisa), ispis WhatsApp korespondencije (list 82. – 93. spisa), račun tužitelja 11-1-1 od 2. prosinca 2022. (list 94. spisa), tužiteljeve obavijesti o ustupu potraživanja s pripadajućom dokumentacijom (list 95. – 105. spisa), Ugovor 02/2021 o osiguranju radne snage sklopljen 28. rujna 2020. između Vexo d.o.o. kao naručitelja i Constructum decentia d.o.o. kao izvoditelja (list 118. – 119. spisa), prijave radnika na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (list 120. – 121. spisa), evidencija rada za siječanj 2021. (list 122. spisa), ispis WhatsApp korespondencije (list 123. – 131. spisa), račun za plaćanje PDV-a za prosinac 2022. – obveznik je tužitelj (list 132. spisa), izvadak iz knjige izdanih računa tužitelja (list 134. spisa), tužiteljeva prijava PDV-a za prosinac 2022. (list 135. – 137. spisa), dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 12. studenog 2024. (list 145. – 146. spisa) te su saslušani svjedok VM (list 154. – 155. spisa) i zastupnik po zakonu tuženika ČM (list 156. – 157. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora jest naplata tražbine prema tuženiku, koju je tužitelj stekao ustupom (cesijom) od ustupitelja (cedenta) Vexo d.o.o., u odnosu na koju je Vexo d.o.o izdao tuženiku račun 07-04/20 na iznos od 150.025,00 kn.

10. Među strankama je sporno kada je sklopljen Ugovor o cesiji temeljem kojeg je izvršen ustup predmetne tražbine, ima li tužitelj aktivnu legitimaciju potraživati od tuženika njenu naplatu, postoji li tražbina društva Vexo d.o.o. prema tuženiku koja je bila predmetom ustupa te je li nastupila zastara utužene tražbine.

11. Iz Ugovora o cesiji, dostavljenog uz ovršni prijedlog od 16. svibnja 2023., proizlazi da je isti sklopljen 21. prosinca 2022. između Vexo d.o.o. kao cedenta i tužitelja kao cesionara.

12. Ugovor o cesiji ne mora biti sklopljen u pisanom obliku, a time nije nužno niti da su potpisi ugovornih strana javnobilježnički ovjereni, stoga činjenica da su potpisi ugovornih strana na predmetnom Ugovoru o cesiji javnobilježnički ovjereni tek u kolovozu 2023. nema nikakvog utjecaja na njegovo postojanje i valjanost .

13. Valja napomenuti da je usporedbom primjerka Ugovora o cesiji koji je dostavljen uz ovršni prijedlog (list 9. – 10. spisa) i onog koji je dostavljen na poziv Javnog bilježnika Ive Medić (zahtijevala se je dostava Ugovora o cesiji koji će zadovoljiti uvjet javno ovjerovljene isprave, u smislu odredbe čl. 32. st. 1. Ovršnog zakona /Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., dalje u tekstu: OZ/ - list 23. – 27. spisa), utvrđeno da se ne radi o jednom te istom primjerku ugovora.

14. Naime, razlikuju se potpisi i pozicije pečata ugovornih strana na drugoj stranici Ugovora o cesiji, stoga je očito da je ovaj primjerak koji je dostavljen tek na poziv javnog bilježnika potpisivan odvojeno, pred javnim bilježnicima koji su vršili ovjeru tih potpisa, u kolovozu 2023.

15. Međutim, sam Ugovor o cesiji je sklopljen onda kada su se stranke sporazumjele o njegovim bitnim sastojcima, a to je bilo 21. prosinca 2022., kako je to naznačeno u preambuli ugovora (čl. 247. u vezi čl. 80. i 81. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/), pri čemu iz dostavljenih obavijesti o ustupanju potraživanja od 23. veljače 2023. i 31. ožujka 2023. i potvrda o predaji istih na poštu putem preporučene pošiljke, proizlazi da je tužitelj uistinu pokušavao tuženika obavijestiti o predmetnom Ugovoru o cesiji prije pokretanja predmetnog postupka te prije nego li su na predmetnom ugovoru ovjereni potpisi ugovornih strana, a što sve ukazuje na to da je Ugovor o cesiji u stvari sklopljen 21. prosinca 2020., kako je to naznačeno u njegovoj preambuli, dakle, prije pokretanja ovog postupka.

16. Sud se u ovoj parnici nije bavio time je li Ugovor o cesiji sklopljen za vrijeme blokade računa cedenta Vexo d.o.o., budući da ta činjenica ne utječe na valjanost predmetnog ugovora, s obzirom da je obračunsko plaćanje zabranjeno samo subjektima koji su u blokadi, dakle, postojala bi zabrana sklapanja ugovora samo za jednu stranu, što predmetni ugovor ne bi činilo ništetnim, već bi postojala prekršajna odgovornost cedenta Vexo d.o.o. (čl. 15. i čl. 30. st. 1. t. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima /Narodne novine, broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020./ u vezi čl. 322. st. 2. ZOO-a).

17. Pitanje je li predmetni Ugovor o cesiji sklopljen za vrijeme blokade računa Vexo d.o.o. te u u kojem razdoblju prije podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja nad Vexo d.o.o. je sklopljen (Vexo d.o.o. je brisan iz sudskog registra nakon što je nad njime istovremeno otvoren i zaključen stečajni postupak) može biti relevantna za pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika, na što su ovlašteni isključivo stečajni upravitelj i stečajni vjerovnici stečajnog dužnika, ali su pravni poslovi koji su poduzeti protivno odredbama Stečajnog zakona (Narodne novine, broj: 71/2015., 104/2017., 36/2022., 27/2024., dalje u tekstu: SZ) koje uređuju opće i posebne pretpostavke pobijanja valjani i vrijede sve dok se konstitutivnom sudskom presudom ne utvrdi da su bez pravnog učinka i to opet ne prema svima, nego samo prema stečajnoj masi stečajnog dužnika (čl. 198. - 212. SZ-a).

18. Dakle, stanje blokade cedenta Vexo d.o.o. u vrijeme sklapanja Ugovora o cesiji i vremenski razmak između njegova sklapanja i podnošenja prijedloga za otvaranje stečaja nad Vexom d.o.o. nisu relevantni za ovu parnicu.

19. Stoga je tužitelj aktivno legitimiran temeljem predmetnog Ugovora o cesiji zahtijevati naplatu ustupljene tražbine, pod pretpostavkom da ustupljena tražbina postoji.

20. Ugovorom o cesiji utvrđuje se da cedent (Vexo d.o.o.) ima prema tuženiku dospjelu neplaćenu tražbinu u iznosu od 150.025,00 kn/19.911,74 EUR po računu 07- 04/20 od 31. prosinca 2020. te da cesionar (tužitelj) ima dospjelu neplaćenu tražbinu prema cedentu (Vexo d.o.o.) u iznosu od 35.750,00 kn/4.479,39 EUR). Nadalje, u ugovoru se navodi da ugovorne strane svoja potraživanja ''prebijaju'' (ne može se raditi o prijeboju, jer ugovorne strane nisu imale jedna prema drugoj međusobna potraživanja) na način da cedent ustupa cesionaru svoju tražbinu prema cesusu u iznosu od 150.025,00 kn/19.911,74 EUR (čl. 2. i 3. Ugovora o cesiji).

21. Bitno je napomenuti da je ugovoreno da tim ugovorom cedent ustupa cesionaru radi naplate cjelokupno potraživanje koje ima prema cesusu (čl. 4. st. 1. Ugovora o cesiji).

22. Valja razlikovati cesiju umjesto naplate i cesiju radi naplate.

23. Kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine (čl. 88. st. 1. ZOO-a).

24. Ali kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu (čl. 88. st. 2. ZOO-a).

25. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju, ali u slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO-a).

26. U odredbi čl. 4. st. 1. Ugovora o cesiji je izričito navedeno da Vexo d.o.o. kao cedent ustupa tužitelju kao cesionaru tražbinu koju, navodno, ima prema tuženiku u iznosu od 150.025,00 kn, radi naplate, a ne umjesto naplate, što znači da je predmetna tražbina i dalje ostala u imovini Vexa d.o.o., a na tužitelja je preneseno ovlaštenje njene naplate, a nakon što istu naplati, mogao je od tog naplaćenog iznosa sebi uzeti dio koji je potreban za namirenje njegove tražbine koju ima prema Vexo d.o.o. u iznosu od 33.750,00 kn, dok bi ostatak morao predati Vexu d.o.o.

27. Račun 07-04/20 od 31. prosinca 2020. kojeg je izdao Vexo d.o.o. tuženiku glasi na iznos od 150.025,00 kn, a odnosi se na građevinske radove koji su navodno izvršeni u prosincu 2020. na gradilištu City Island Buzin/Zagreb i Stambena građevina Samobor. U računu se napominje da su u njemu obračunati radovi koji su obavljani ukupno 1765 sati po cijeni od 85,00 kn/sat.

28. Tužitelj tvrdi da se taj račun odnosi i na građevinske radove koji su obavljani u prosincu 2020. i na one koji su obavljani u siječnju 2021., uz napomenu da je u odnosu na radove u siječnju 2021. račun izdan unaprijed, ali da su i ti radovi u konačnici obavljeni.

29. Iz whatsapp korespondencije koja je vođena između direktora tuženika, ČM i direktora Vexa d.o.o., VM, proizlazi da je **.**.2020. ČM izjavio VM da može ''poslati onu fakturu na 150 plus ovaj 12 mj''.

30. Iz dostavljene narudžbenice tuženika proizlazi da je tuženik naručio izvođenje armirano-betonskih, zidarskih i bravarskih radova (PKV armirač, zidar, betonirac, tesar, bravar, zavarivač, građevinski radnik) u trajanju od 3000 sati, po cijeni od 85 kn/sat, na predmetnim gradilištima City Island Buzin i Stambena građevina Samobor, od društva Constructum Decentia d.o.o. (dalje u tekstu: Decentia) kao izvođača, a ne od društva Vexo d.o.o. (dalje u tekstu: Vexo).

31. Nadalje, iz dostavljene e-mail korespondencije od 9. studenog 2020. proizlazi da je VM, direktor Vexa, obavijestio ČM da je Constructum Decentia d.o.o. društvo koje će biti izvođač radova, zbog čega je i predmetna narudžbenica radova izdana na to društvo.

32. Iz dostavljene evidencije prisutnosti radnika na predmetnim gradilištima i odrađenim satima, sastavljene od strane društva Constructum Decentia d.o.o. za prosinac 2020. proizlazi da su na gradilištima bili prisutni radnici HM, JM, DM, FM, LM i TM.

33. Iz dostavljene evidencije prisutnosti radnika na navedenim gradilištima koju je Constructum Decentia d.o.o. sastavila za siječanj 2021. proizlazi da su na gradilištima bili prisutni svi radnici koji su bili prisutni i u prosincu 2020., osim JM.

34. Prema dostavljenim OIB-ovima navedenih radnika sud je uspio od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje pribaviti podatke kod koga su navedeni radnici u tom razdoblju bili zaposleni.

35. Tako je HZMO naveo da je HM bio zaposlen u društvu Constructum Decentia d.o.o. od 18. svibnja 2020. do 17. prosinca 2020., nakon čega više ne postoje podaci za tog osiguranika. Nadalje, da za JM uopće ne postoje podaci za to razdoblje (tužitelj na posljednjem ročištu tvrdi da je to zato što je dostavio pogrešan OIB), da je DM bio prijavljen kod društva Constructum Decentia d.o.o. od 15. srpnja 2020. do 25. ožujka 2021. te da su FM i LM bili zaposleni kod istog društva od 16. lipnja 2020. do 25. ožujka 2021. Jedino da je TM bio zaposlen kod društva Vexo d.o.o. i to od 16. studenog 2020. do 30. lipnja 2021.

36. Dakle, usmeni ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova na navedenim gradilištima sklopljen je između tuženika kao naručitelja i Constructum Decentia d.o.o. kao izvođača te su radnici koji su bili na gradilištu u prosincu 2020. i siječnju 2021., prema evidenciji izvođača Constructum Decentia d.o.o., bili gotovo isključivo njeni radnici, a ne radnici društva Vexo d.o.o.

37. Stoga se opravdano postavlja pitanje temeljem koje pravne osnove je Vexo d.o.o. izdao račun tuženiku za navedene radove, kada on niti je bio ugovorni izvođač, niti su njegovi radnici obavljali radove na tim gradilištima.

38. Napominje se da sve i da su radnici Vexa d.o.o. obavljali radove na tim gradilištima, da to samo po sebi ne znači da bi Vexo d.o.o. imao pravo naplatiti naknadu za izvedene radove, ako je ugovorni izvođač bila Constructum Decentia d.o.o. i ako je ista dogovorno koristila radnike Vexa d.o.o. U tom slučaju bi naknada za izvedene radove svejedno pripadala društvu Constructum Decentia d.o.o., a ona bi bila dužna platiti Vexu d.o.o. naknadu za korištenje rada njegovih radnika.

39. Tužitelj je dostavio Ugovor 02/2021 o osiguranju radne snage sklopljen 28. rujna 2020. između Vexo d.o.o. kao naručitelja i Constructum Decentia d.o.o. kao izvoditelja (dalje u tekstu: Ugovor o osiguranju radne snage).

40. U Ugovoru o osiguranju radne snage se navodi da naručitelj (Vexo) povjerava, a izvoditelj (Decentia) preuzima osiguranje radne snage za izvođenje građevinskih radova na području Hrvatske, na gradilištima/objektima na kojima naručitelj (Vexo) bude imao potrebe za usluga izvoditelja (Decentia) (čl. 1. Ugovora.)

41. Iz te odredbe proizlazi da je Č bila ta koja je ustupala svoje radnike Vexu, a ne obrnuto.

42. S druge strane u odredbi čl. 2. Ugovora se navodi da se naručitelj (Vexo) obvezuje osigurati dovoljan broj radnika prema potrebama gradilišta, a da će za izvođenje građevinskih radova platiti na račun izvoditelja (V) cijenu od 85 kn po satu za svakog radnika. U čl. 3. se navodi da će se obračun izvedenih sati vršiti prema ugovorenom sustavu odrađenih radnih sati te da izvoditelj (Decentia) zadržava pravo povećanja cijene radnog sata, ovisno o složenosti izvedenih radova.

43. S obzirom da je Vexo taj koji plaća na račun Decentie cijenu sata radnika i to upravo u onom iznosu kojeg je naveo u spornom računu izdanom tuženiku, zaključak je ovog suda, unatoč nespretnosti izraza korištenih u čl. 2. Ugovora o osiguranju radne snage, da je Vexo bio taj koji je koristio radnike Decentie, a ne obrnuto.

44. Međutim, činjenica jest da je sve ''šihterice'' (evidencije rada radnika) sastavljala Decentia te da su od nje pisanim putem naručeni radovi na predmetnim gradilištima.

45. Stoga bi iz pisanih dokaza proizlazilo da je ugovor o djelu, za izvođenje armirano-betonskih, zidarskih i bravarskih radova, sklopljen između tuženika kao naručitelja i Constructum Decentia kao izvođača pa bi jedino Decentia imala pravo od tuženika zahtijevati isplatu naknade za izvedene radove (čl. 590. ZOO-a).

46. Dakle, bilo je potrebno utvrditi da li je između tuženika kao naručitelja i Vexo d.o.o. kao izvođača postojao usmeni ugovor o djelu za radove na objektima Stambena građevina Samobor i City Island Buzin/Zagreb, a ako jest tko su bili radnici koji su obavljali te radove za Vexo d.o.o. te koji broj radnih sati su utrošili za te radove, a sve kako bi se utvrdilo je li postojala i, ako jest, u kojem iznosu tražbina Vexa d.o.o. prema tuženiku koja se je mogla cedirati tužitelju.

47. Nekadašnji direktor Vexa, svjedok VM, tijekom svog iskaza navodi da je osim što je bio direktor Vexa, ujedno i vodio projekte izvođenja radova za društvo Constructum decentia d.o.o., kojeg je direktor bila njegova majka PM. Sjećao se je izvođenja radova na gradilištima Stambena građevina Samobor i City Island Buzin u razdoblju od studenog 2020. do siječnja 2021. te je izjavio da je volja bila da izvođač radova na tim gradilištima, koji je kao takav stupao u ugovor s tuženikom Termogradnja Baković d.o.o., bude društvo Constructum decentia d.o.o., međutim, kako je to društvo bilo povezano s društvom Vexo d.o.o. te je između ta dva društva postojao ugovor o ustupanju radnika, to da je Vexo d.o.o. ustupio Constructum decentia d.o.o. određene svoje radnike za izvođenje radova na tim gradilištima. Nakon što su mu predočene ''šihterice'' za ta gradilišta, izjavio je da je vjerojatno TM bio radnik društva Vexo d.o.o., a za ostale da se to ne može sjetiti bez provjere u svojim evidencijama. ČM da mu je rekao da u prosincu 2020. izda račun za izvedene radove kojim će obuhvatiti kako one radove koji su već izvedeni u tom mjesecu, tako i one radove koji će tek biti izvedeni u siječnju 2021., a sve iz razloga jer se radilo o kraju godine te je ČM htio imati manju obvezu po osnovi poreza na dobit. Radilo se je o računu koji je glasio na iznos od oko 150.000,00 kn, kojeg je izdao Vexo d.o.o., ali kojeg Termogradnja Baković nije nikada platila, iako su svi ti radovi u konačnici bili izvedeni. Istaknuo je da je dogovor bio da upravo Vexo d.o.o. izda taj račun, a potom bi od naplaćenog iznosa Vexo d.o.o. proslijedio odgovarajući iznos Decentii. Nakon promjene vlasništva nad društvom Vexo d.o.o., da je Vexo upao u financijske probleme pa je on odlučio navedeno potraživanje društva Vexo prema tuženiku ustupiti ovdje tužitelju uz odgovarajuću naknadu, kako bi barem djelomično pribavio određena financijska sredstva. Napomenuo je da je ČM bilo jasno rečeno da će radove na predmetnim gradilištima, osim radnika Decentie, obavljati i radnici Vexa.

48. Zastupnik po zakonu tuženika, ČM, u svom iskazu navodi da je VM njemu pristupio i ponudio mu je ''u najam'' radnike društva Constructum decentia d.o.o. za potrebe tuženikovih gradilišta. Dakle, da nije bilo govora o tome da će na predmetnim gradilištima raditi radnici društva Vexo d.o.o., već isključivo radnici društva Constructum decentia, s time da mu je VM rekao da iz određenih razloga ne može u sudskom registru biti upisan kao vlasnik društva te da on zastupa Constructum decentiu, a čiji je direktor bila njegova majka. Radnici Constructum decentie da nisu nikada istovremeno svi radili na istom gradilištu, a evidenciju njihovih sati, čija je cijena bila ugovorena na 85,00 kn po satu, vodio je na svakom gradilištu tuženikov poslovođa te bi očigledno na temelju te evidencije Č sastavljala svoju ''šihtericu'', s time daje tvrdio da nije nikada prije vidio ''šihterice'' koje je Č sastavila, a koje su mu predočene kao sastavni dio predmetnog spisa. Napomenuo je da su svi radovi koje su radnici Decentie izvodili, plaćeni temeljem njezinih računa. Međutim, krajem 2020., oko Božića, da mu se je obratio VM s zamolbom da izda račun za avans za radove koji će biti izvođeni u siječnju, veljači i ožujku 2021., a koji je trebao glasiti na otprilike 150.000,00 kn, međutim nije bilo riječi da bi taj račun izdavao Vexo d.o.o., s obzirom da je ugovorni partner i izvođač radova bila Constructum decentia. Nakon što je izdan taj račun na 150.000,00 kn, tuženik da ga je uveo u svoje poslovne knjige ne provjeravajući tko je njegov izdavatelj s obzirom da je račun izdan na istom obrascu kojeg je koristila Constructum decentia. Radnici Constructum decentie da su se vratili na gradilište u siječnju 2021., ali da su nakon toga otišli i više se nisu vratili, a kada je on upitao VM što se događa, da mu je isti rekao da su ga radnici napustili. Napomenuo je da su radovi koji su izvođeni u prosincu 2020. plaćeni u siječnju 2021. temeljem računa Constructum decentia d.o.o., a da su radovi koji su izvođeni u siječnju 2021. trebali biti plaćeni u veljači te godine, međutim, da vrijednost tih radova nije bila 150.000,00 kn, već oko 10.000,00 EUR, s time da s obzirom da se radnici Constructum decentije više nisu vratili u veljači 2021., čime da je tuženiku nastala šteta, da je dogovor bio da će VM stornirati izdani račun na 150.000,00 kn i naknaditi štetu koja je nastala tuženiku, a koja šteta se sastojala u tome da je tuženik morao povući svoje radnike sa drugih gradilišta, kako bi se dovršili predmetni radovi. Na pitanja punomoćnika stranaka naveo je da je računa društva Vexo d.o.o. 07-04/20 osporio usmeno u siječnju 2021. kada je shvatio da je račun izdan od strane Vexa d.o.o. te da tuženik nije platio radove koji su izvedeni u siječnju 2021., iz razloga što je račun za te radove trebala ispostaviti Constructum decentia d.o.o., a što nikada nije, iako je trebala, jer su njezini radnici vršili radove, a da je ona taj račun ispostavila da bi u tom slučaju tuženik njoj ispostavio račun za nastalu štetu, koji bi iznosio isto kao i njezin račun za izvedene radove, dakle, oko 75.000,00 kn, i tada nitko nikome ne bi bio dužan. Naveo je da radnici Construcum decentije nisu obavljali radove u veljači 2021., a nakon što mu je predočena SMS korespondencija između njega i VM od 4. veljače 2021., pojasnio je da mu je VM rekao, nakon što su ga vlastiti radnici napustili, da će dovesti na gradilište 5 radnika od Nivogradnje d.o.o., kako bi nadoknadio štetu koja je nastala tuženiku, što je on i učinio, međutim, da se je radilo o starijim osobama koje nisu bile kvalificirane za te radove, a i njihov poslodavac ih je povukao s gradilišta nakon dan ili dva, tako da ti radovi tuženiku nisu bili niti obračunati. Nije mu bilo poznato ime radnika TM. Napomenuo je da je nakon par mjeseci sreo ''te'' radnike na nekom drugom gradilištu kojom prilikom su mu oni rekli da ih je sam VM preusmjerio na neko drugo njemu isplativije gradilište. Na upit suda, ako je kao što on kaže svjedoku VM rečeno da je potrebno stornirati račun Vexa 07-04/20 i nadoknaditi tuženiku nastalu štetu, na što je on navodno pristao, kako to da iz vođene SMS korespondencije između njega i VM proizlazi da ga je VM u ožujku i srpnju 2021. tražio da plati predmetni račun, odgovorio je da to ne može objasniti, s obzirom da naglašava da VM prema tuženiku nije imao nikakvih nenaplaćenih potraživanja.

49. Izvođenjem navedenih personalnih dokaza sud je potvrdio zaključak koji proizlazi iz dostavljenih isprava, a to je da je ugovorni odnos, onaj iz ugovora o djelu, postojao isključivo između tuženika kao naručitelja radova i Constructum Decentia d.o.o. kao izvođača te da je isključivo Decentia bila ovlaštena od tuženika zahtijevati plaćanje naknade za izvedene radove, a koji joj nesporno za siječanj 2021. nisu plaćeni (upitno je da li je Č time što se njeni radnici nisu pojavili na gradilištima u veljači 2021. tuženiku uzrokovala štetu te da li bi tuženik mogao osnovano H staviti u prijeboj tražbinu po osnovi naknade štete s njenom tražbinom po osnovi isplate naknade za izvedene radove, po ugovorenoj cijeni od 85 kn/sat).

50. Vexo d.o.o. nije imao to ovlaštenje, budući da on nije bio ugovorni izvođač radova.

51. Činjenica da je zastupnik tuženika ČM rekao IM da može ''poslati onu fakturu na 150 plus ovaj 12 mj'', ne znači da je tuženik pristao da račun za radove za prosinac 2020. i siječanj 2021. umjesto Decentije, izda Vexo. Naime, iz dostavljene e-mail korespondencije te iz iskaza navedenih osoba proizlazi da je VM u komunikaciji s direktorom tuženika zastupao društvo Decentia, a ne Vexo, a to je mogao činiti, jer je direktor Decentije bila njegova majka PM, koja ga je očito na to ovlastila, s obzirom da i on sam tvrdi da je vodio određene projekte Decentije. Upravo je VM obavijestio tuženika e-mailom od 9. studenog 2020. da će izvođač po ugovoru biti Decentia te mu je dostavio sve podatke za navedeno društvo, a na što je direktor tuženika odgovorio 15. studenog 2020. slanjem pisane narudžbenice izdane na Decentiju. Stoga su i svi dogovori koji su vođeni između VM i ČM putem WhatsApp/SMS korespondencije oko broja i alokacije radnika na određenim gradilištima tuženika, vođeni u ime i za račun društva Decentia i tuženika.

52. Ugovorna povezanost društva Vexo i Decentia, kao i rodbinska povezanost njihovih članova i direktora, se tuženika ne tiče.

53. Uostalom nitko ne tvrdi niti bi to proizlazilo iz dokaza u spisu da je Vexo d.o.o. bio podizvođač radova Decentije, već da su si ta društva međusobno ustupala radnike. Prema Ugovoru o osiguranju radne snage svoje radnike je naplatno ustupala Decentia društvu Vexo, iako iz dostavljenih ''šihterica'' i podataka od HZMO-a proizlazi da je jedan radnik Vexa, TM, obavljao radove za Decentiju. Kad se radi o ustupanju radnika, tada je onaj kome su radnici ustupljeni dužan ustupitelju platiti određenu naknadu za njihov rad, ali je izvođač radova, ovdje Č, jedini ovlašten naplatiti izvedene radove od naručitelja radova.

54. Stoga je zaključeno da Vexo d.o.o. nije imao tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade za radove izvođene na gradilištima City Island Buzin i Stambena građevina Samobor u prosincu 2020. i siječnju 2021., slijedom čega nije imao pravnu osnovu za izdavanje tuženiku računa 07-04/20 od 31. prosinca 2020. na iznos od 150.025,00 kn.

55. S obzirom da nije postojala tražbina Vexa prema tuženiku koja se je mogla ustupiti radi naplate tužitelju, to je bilo bespredmetno utvrđivati stvarnu količinu sati rada koja je odrađena za tuženika u utuženom razdoblju (tomu bi bilo mjesta da je predmet ustupa bilo potraživanje J prema tuženiku), kao što je postao bespredmetan istaknuti prigovor zastare (da tražbina postoji, radilo bi se o tražbini proizašloj iz trgovačkog ugovora, za koju je propisan zastarni rok od 3 godine, a kako bi naknada za radove izvođene u prosincu 2020. dospjela najranije u siječnju 2021., a ovršni prijedlog je podnesen 16. svibnja 2023., jasno je da zastara ne bi nastupila).

56. Stoga je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, kako u pogledu glavne stvari, tako i u pogledu parničnih troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a) pa je valjalo ukinuti u cijelosti platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

57. Budući da je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnične troškove (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

58. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 19.911,74 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 12. srpnja 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 4. rujna 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 28. listopada 2024. u iznosu od iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 6. studenog 2024. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 10. ožujka 2025. u iznosu od 625,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), kao i za sudsku pristojbu za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 245,57 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023./) dakle, ukupno mu pripada 3.995,57 EUR.

59. Tuženiku na pripada naknada za pribavljanje prijedloga za otvaranje stečajnog postupka (nad Vexo d.o.o.) i rješenja o otvaranju stečajnog postupka (nad Vexo d.o.o.) u iznosima od po 62,50 EUR, budući da se radi o javno dostupnim isprava, koje se u svakom trenutku mogu preuzeti s web stranice e-Oglasna ploča, upisom naziva ovog suda i upisom OIB-a društva Vexo d.o.o., dok su sami podaci o nazivu suda i poslovnom broju stečajnog spisa vidljivo iz izvatka iz sudskog registra za društvo Vexo d.o.o. koji je također javno dostupan u elektroničkom obliku. Dakle, pribavljanje tih isprava nije tuženiku uzrokovalo nikakve troškove, niti tuženik ima pravo naplatiti odvjetničku radnju preuzimanja tih isprava s interneta na teret protivne stranke, a niti je jasno temeljem kojeg tarifnog broja OT-a je tuženik obračunao te troškove.

60. Pored toga, tuženiku ne pripada niti naknada troška za sudsku pristojbu za presudu, budući da nije tuženik obveznik plaćanja iste, već tužitelj, slijedom čega tuženik taj trošak neće orati snositi (čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./).

61. Stoga je preko iznosa od 3.995,57 EUR do zahtijevanog iznosa od 4.366,14 EUR, za iznos od 370,57 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

62. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku