Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-809/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Štefici Bukvić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Zagreb, Margaretska ulica 3, protiv tuženice MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ružica Grbavac, odvjetnica u Sesvetama, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2334/2022-13 od 3. ožujka 2025., dana 18. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženice uvažava se kao osnovana, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2334/2022-13 od 3. ožujka 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjevu tuženice za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženoj ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, iznos 770,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 11. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužene MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu parničnih troškova kao neosnovan."

2. Navedenu presudu, pravovremenom žalbom pobija tuženica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev i tužitelju naloži da joj naknadi trošak postupka. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio, žalbene navode tuženice, kao i navode iz odgovora na žalbu, ovaj sud ne nalazi da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznos od 770,09 EUR-a (5.802,24 kn) sa zateznim kamatama od 11. lipnja 2021., za koji iznos tvrdi da je tuženici nepripadno isplaćen.

6.1. Iz navoda u tužbi u kojoj se tužitelj poziva na odredbe čl. 135., čl. 138. i čl. 148. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23; u daljnjem tekstu ZOZO) kojima je propisana naknada štete, proizlazi da tužitelj zahtjeva naknadu štete.

7. Iz dokaza koji su provedeni u postupku utvrđeno je:

- da je rješenjem tužitelja od 9. srpnja 2019. tuženici priznato pravo na roditeljski dopust u razdoblju od 22. srpnja 2019. do 17. siječnja 2020. za vrijeme kojeg razdoblja je tuženici priznato i pravo na naknadu plaće,

- da je rješenjem tužitelja od 11. veljače 2021. obnovljen postupak u predmetu priznavanja prava na roditeljski dopust tuženici ĆB, te da je istim rješenjem djelomično poništeno rješenje tužitelja od 9. srpnja 2019. na način da se tuženici ne priznaje pravo na roditeljski dopust niti pravo na naknadu plaće tijekom korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 13. studenog 2019. do 17. studenog 2020. ,

- da je navedeno rješenje tužitelja od 11. veljače 2021. postalo pravomoćno 23. ožujka 2021.,

- da je tuženici u razdoblju od 13. studenog 2019. do 17. siječnja 2020. isplaćena naknada plaće u iznosu 770,09 EUR-a.

8. Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, pozivajući se na odredbe čl. 57. st. 1. toč. 2. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20 i 85/22; u daljnjem tekstu: ZRRP), čl. 1111., čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Ispitujući pobijanu presudu s obzirom na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ocjena je ovog suda da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo donoseći pobijanu presudu, budući je sporni pravni odnos između stranaka valjalo razmatrati primjenom posebnog propisa (lex specialis) i to odredbe čl. 137. ZOZO, te čl. 57. ZRRP, kojima je propisana obveza povrata nepripadno isplaćenih naknada, u duhu čl. 1. Protokola I. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koju je Republika Hrvatska ratificirala 5. studenoga 1997., dok je sud prvog stupnja primijenio opći propis odnosno odredbe čl. 1111. i čl. 1115. ZOO- a.

10. Prema odredbi čl. 57. st. 1. i 2. ZRRP korisnik novčane potpore iz toga Zakona dužan je državnom proračunu i Zavodu naknaditi štetu, zajedno s pripadajućim kamatama, koja nastane zbog nepripadne i nepravilne isplate novčane potpore iz ovoga Zakona ako: 1. na temelju neistinitih i netočnih podataka, za koje je znao ili morao znati da su neistiniti i netočni, ostvari bilo koje pravo koje mu ne pripada, 2. u određenom roku ne prijavi promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a znao je ili morao znati za te promjene, 3. mu je isplaćena naknada na koju nije imao pravo prema rješenju ili je naknada isplaćena u većem iznosu od iznosa određenog u rješenju kojim je utvrđeno pravo i iznos naknade za vrijeme korištenja odnosnog prava, (st. 1.). Postupak za naknadu štete iz stavka 1. ovoga članka pokreće i vodi Zavod ako drugim propisom nije drugačije propisano, (st. 2.).

10.1. Odredbama čl. 52. st. 1. i 2. ZRRP propisano je da korisnik iz tog Zakona je dužan Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od 8 dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu (st. 1.). Korisnik koji ne postupi sukladno stavku 1. ovog članka dužan je Zavodu nadoknaditi nastalu štetu i ostvareni nepripadajući primitak, s pripadajućom kamatom te ga uplatiti na račun državnog proračuna, a sve u roku od 8 dana od dana zaprimanja pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima (st. 2.).

11. U odgovoru na tužbu i u žalbi tuženica se poziva na odredbu čl. 135. ZOZO i ističe da nema obvezu prema tužitelju jer nije bila upoznata sa statusnim promjenama poslodavca pa tako nije znala niti mogla znati da više nema status zaposlene osobe, slijedom čega nije mogla prijaviti promjenu.

12. Odredbom čl. 135. st. 1. i 2. ZOZO je propisano da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu, u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti koja utječe na korištenje priznatog prava po ovom Zakonu (st. 1.). Osigurana osoba obvezna je Zavodu, odnosno državnom proračunu naknaditi štetu: 1. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna uslijed toga što nije, u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, prijavila promjenu koja utječe na gubitak ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, a znala je ili je morala znati za tu promjenu, 2. ako je ostvarila primanje iz sredstava Zavoda, odnosno sredstava državnog proračuna na osnovi neistinitih ili netočnih podataka za koje je znala ili je morala znati da su neistiniti, odnosno netočni ili je primanje ostvarila na drugi protupravni način, odnosno u većem opsegu nego što joj pripada (st. 2.).

12.1. Odredbom čl. 138. st. 1. do 3. ZOZO je propisano da je Zavod obvezan zahtijevati naknadu prouzročene štete od pravne, odnosno fizičke osobe: 1. ako je šteta nastala zato što nisu dani podaci ili što su dani neistiniti ili netočni podaci o činjenicama o kojima ovisi stjecanje ili opseg prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, 2. ako je isplata izvršena na temelju neistinitih ili netočnih podataka navedenih u prijavi o stupanju radnika na rad, 3. ako je isplata izvršena stoga što nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika, odnosno prijava o istupanju radnika s rada ili ako je prijava podnesena poslije propisanog roka, 4. ako je šteta nastala podnošenjem prijave na obvezno zdravstveno osiguranje na temelju zaključenog ugovora o radu čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom, već isključivo ostvarivanje prava iz obveznoga zdravstvenog osiguranja, (st. 1.). Osigurane osobe koje su obvezne same podnositi prijave ili davati određene podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka same Zavodu naknaditi štetu koja je nastala jer prijava nije podnesena ili su dani neistiniti podaci, (st. 2.). Za štetu u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pravna i fizička osoba odgovaraju bez obzira na krivnju, a osigurane osobe u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odgovaraju za štetu ako su znale ili morale znati da su dani podaci neistiniti ili netočni, odnosno ako su znale ili morale znati za promjene koje utječu na gubitak ili opseg prava, a te promjene nisu prijavile (st. 3.).

13. Dakle, samim Zakonom se zahtjev tužitelja definira kao naknada štete, a ne kao stjecanje bez osnove kako je to zaključio sud prvog stupnja. Tim Zakonom propisani su i uvjeti kada Zavod ima pravo na povrat nepripadne i nepravilno isplaćene novčane potpore, a među kojima je i situacija kada korisnik u određenom roku ne prijavi promjene koje utječu na daljnje korištenje ili gubitak prava, a znao je ili morao znati za te promjene.

14. Promjena za koju je tuženica trebala znati je gubitak statusa osiguranika zbog brisanja poslodavca END CENTAR d.o.o. s danom 12. studeni 2019.

15. Pobijana odluka suda prvog stupnja ne sadrži razloge o ispunjenju pretpostavki za odštetnu odgovornost propisane citiranim zakonskim odredbama, jer ih je sud prvog stupnja odbio utvrđivati (točka 3.1. obrazloženja pobijane presude), iako se radi o odlučnim činjenicama za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano ukazuje tuženica pa je valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

16. U upravnom postupku u kojem je donijeto pravomoćno rješenje tužitelja od 11. veljače 2021. kojim je djelomično poništeno rješenje tužitelja od 9. srpnja 2019. na način da se tuženici ne priznaje pravo na roditeljski dopust niti pravo na naknadu plaće tijekom korištenja roditeljskog dopusta u razdoblju od 13. studenog 2019. do 17. studenog 2020., nije odlučeno o okolnostima o kojima ovisi odgovornost tuženice u smislu čl. 57. ZRRP odnosno odgovornost osigurane osobe u smislu čl. 135. ZOZO-a niti su te okolnosti u upravnom postupku utvrđivane.

17. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu na koju mu je ukazano u ovom rješenju te će te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava donijeti novu odluku koju je dužan obrazložiti sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.

18. Budući je presuda suda prvog stupnja ukinuta u glavnoj stvari, ukinuta je i u odluci o trošku postupka.

19. Slijedom navedenoga, na temelju odredba čl. 369. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

20. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a, odlučeno je u točki II. izreke ovoga rješenja.

Osijek, 18. travnja 2025.

Sudac

Štefica Bukvić