Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-446/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Biljane Đilas, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika SH zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama oštećenice ABC, državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K-719/2016-47 od 29. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika, optuženog SH te oštećene ABC kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci optuženi SH proglašen je krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv imovine – prijevara, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11) sve u vezi članka 51. KZ/11, te je na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 optuženiom SH utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci za svako kazneno djelo. Na temelju članka 236. stavak 1. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11 optuženi SH osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeniku CH (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 278,72 eura (dvjesto sedamdeset osam eura i sedamdeset dva centa) /2.100,00 kn (dvije tisuće i sto kuna)[1] koji je u obvezi nadoknaditi optuženi SH u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. rujna 2013. do isplate po stopi propisanoj članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 78/15), a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrena na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

1.2. Na temelju odredbe članka 560. stavak 1. i 2. ZKP/08 u vezi odredbe članka 77. KZ/11:

- utvrđeno je da novčani iznos od 11.700,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi SH ostvario kaznenim djelom iz članka 236. stavak 1. KZ/11 na štetu oštećenice ĆH.

- utvrđeno je da je novčani iznos od 11.700,00 kuna imovina Republike Hrvatske

- naloženo je optuženom SH isplatiti novčani iznos od 1.552,86 eura (tisuću petsto pedeset dva eura i osamdeset i šest centi)/ 11.700,00 kuna[1] u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08 optuženi SH je u dijelu osuđujuće presude, oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

1.4. Na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 optuženi SH oslobođen je optužbe da bi 3) točno neutvrđenog dana u lipnju 2015., u Rijeci, ul. Šetalište XIII divizije 123, u nakani pribavljanja nepripadne imovinske koristi za sebe, s ABC usmeno dogovorio da će izvršiti radove na adaptaciji stana na adresi u [adresa] za cijenu od 32.000,00 kn, premda znajući i svjestan da to neće učiniti, pa kada mu je ova uvjerena u istinitost njegovih tvrdnji, 28. lipnja 2015. na ime avansa predala gotovinski iznos od 1.000,00 eura, a naknadno na njegovo traženje još i iznose od ukupno 13.100,00 kn i 1.000,00 eura za troškove građevinskog materijala te 28. listopada 2015. iznos od 1.000,00 kn koji je trebao biti uračunat u ukupnu cijenu radova, prema unaprijed stvorenoj prijevarnoj namjeri imenovanu držao u uvjerenju da je zauzet drugim poslovima i da mu nedostaje novaca za materijal, lažno joj prezentirajući da će preuzetu obvezu ispuniti u dodatnim rokovima, što unatoč njezinom višekratnom inzistiranju nije učinio, osim u manjem dijelu, a niti je izvršio povrat primljenih novčanih iznosa, nakon čega je počeo izbjegavati kontakt s istom, dok je materijal koji je ABC dodatno kupila i dopremila u stan za potrebe adaptacije, bez njezinog znanja uzeo i iskoristio za druge radove, čime se okoristio na štetu imenovane u iznosu od 25.000,00 kn.

1.5. Temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenica ABC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz Rijeke, Kućićki put 30 b, je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 25.000,00 kn upućena u parnicu u cijelosti.

1.6. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja u dijelu oslobađajuće presude padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv presude žalbu je podnijela oštećenica ABC, putem opunomoćenika Ivane Dedić Golić, odvjetnice iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te imovinskopravnim zahtjevom. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. stavak 1. i 2. ZKP/08. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Protiv presude žalbu je podnio optuženi SH osobno i putem branitelja Dine Španjol Varenina, odvjetnika iz Rijeke iz svih žalbenih razloga. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

7. Žalba državnog odvjetnika, oštećene ABC i optuženog SH su neosnovane.

U odnosu na oslobađajući dio presude

8. Državni odvjetnik žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je iskaz oštećene ABC nekonzistentan glede obima izvedenih radova u stanu, osobe koja je postavljala pločice, pojedinačnih iznosa koje predala optuženom, te da je iskaz oštećene ABC u suprotnosti sa iskazima svjedoka BH i UH. Smatra da suprotno utvrđenju i zaključku prvostupanjskog suda iskaz oštećene ABC ispitane kao svjedoka potkrepljuje iskaz svjedoka IH koji su u bitnom međusobno suglasni i dosljedni glede odlučne činjenice iznosa avansne uplate, tijeka izvođenja radova u predmetnom stanu, a vrijednost radova koji je dogovoren potkrepljen je materijalnom dokumentacijom (vlastoručno pisana ponuda potpisana od strane optuženog u iznosu od 32.000,00 kuna). Žalbom upire da prijevarna namjera upravo proizlazi iz naprijed naveden vlastoručno pisane ponude sa vrstom i pregledom radova kronološki prema fazama izrade. Žalbom upire na iskaze svjedoka BH, UH i LH koji su iskazivali o vrsti i količini izvedenih radova u stanu oštećene ABC u vrijeme kada su ih izvodili i njihov dogovor sa optuženim. Smatra da je optuženi SH oštećenu ABC kontinuirano održavao u zabludi da će preuzetu obvezu izvršiti iako to nije imao namjeru od samog početka učinit, jedno vrijeme bio nedostupan a kada bi bio uspostavljen kontakt tražio još novaca za dovršetak radova a koji novac nije utrošio za adaptaciju stana oštećene već za druge projekte na kojima je paralelno radio.

8.1. Oštećena ABC žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o imovinskopravnom zahtjevu, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka.

8.2. Takvi navodi državnog odvjetnika po nalaženju ovog drugostupanjskog suda nisu utemeljeni jer je prvostupanjski sud za svoju odluku dao jasne, iscrpne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi SH sa oštećenom u lipnju 2015. usmeno dogovorio radove na adaptaciji stana u [adresa] za iznos od 32.000,00 kuna što potkrepljuje ponuda sa lista 39-40 spisa a u koju je bio uključen materijal i rad, te da je optuženi SH započeo s izvođenjem radova koje nije završio. Nastavno navedenom pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da je sporno u kojem su omjeru izvedeni radovi, koliko je ukupno novca na ime adaptacije stana optuženi dobio od ABC te je li optuženi postupao s ciljem da sebi pribavi nepripadnu imovinsku korist. Naime, da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ocijenivši iskaz oštećene ABC nedosljednim kada je oštećena u ne konfrontiranom iskazu iskazala da optuženi SH nije izveo dogovorene radove niti u omjeru od 10%, da je postavio pločice 2m[2] a potom na raspravi u konfrontiranom iskazu iskazala da je pločice postavila druga firma izvjesni S, da su izvedeni radovi u omjeru od 10%., da je optuženom SH predala ukupno 25.000,00 kuna (prvo 1.000,00 eura 28. lipnja 2015. i 1.000,00 kuna 20. listopada i 28. listopada 2015.). Suprotstavljajući iskaz oštećene ABC iskazima svjedoka BH i UH pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da iskazi naprijed navedenih ne potkrepljuju iskaz oštećene ABC a koje iskaze prvostupanjski sud prihvaća vjerodostojnim s obzirom da za njihov rad nisu bili plaćeni od optuženog SH (obrazloženje pod točkom 50. i 51.). Svjedok BH iskazao je da je izvodio električarske radove s pripremnim električarskim materijalom koji je kupio optuženi. Svjedok UH iskazao je da je dva tri mjeseca radio s tim da je prvotno obavljao posao bacanja i odvoza šute, razbijanja zidova i vrata, brušenje parketa, davanje „jedne ruke“ i kitanje. Stoga kada postoje suprotni iskazi oštećene ABC u pogledu vrste i obima izvedenih radova, nema pisane dokumentacije o izvedenim radovima optuženog koji tvrdi suprotno da je izveo 70% dogovorenih radova na adaptaciji predmetnog stana pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je oštećena dala optuženom 25.000,00 kuna jer o navedenom nema pisane dokumentacije, optuženi tvrdi suprotno (18.000,00 kuna), vrijednost izvedenih radova i postojanja prijevarne namjere u trenutku sklapanja usmenog dogovora. Stoga je pravilno je prvostupanjski sud optuženog oslobodio od optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08 jer nije dokazano da je optuženi SH ostvario obilježja bića kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 opisanog u činjeničnom opisu izreke prvostupanjske presude.

8.3. Oštećena ABC u žalbi žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te imovinskopravnom zahtjevu. S obzirom da sukladno članku 464. stavak 4. ZKP/08 oštećenik može pobijati presudu zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i njegovim troškovima kaznenog postupka ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u odnosu na navedene žalbene osnove. Iako oštećena navodi da se žali iz naprijed navedenih žalbenih osnova iz sadržaja žalbe oštećene razvidno je da navedene žalbene osnove ne obrazlaže već je sadržav isključivo vezan za žalbenu osnove a zbog kojih je žalba oštećenika nedopuštena. Pravilno je prvostupanjski sud oštećenu ABC na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08 sa imovinskopravnim zahtjevom uputio na građansku parnicu kada je na temelju članka 453. stavak 3. ZKP/08 optuženog SH oslobodio optužbe, te odlučio da na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava

U odnosu na osuđujući dio presude

9. Optuženi SH žalbom putem branitelja odvjetnika Dino Španjol Varenina i osobno žali se zbog „svih žalbenih razloga“. Sadržajno iz žalbi optuženog SH a koje će se razmatrati kao jedna žalba proizlazi da pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženi SH u odnosu na kazneno djelo pod 1. izreke presude postupao s prijevarnom namjerom iako je nesporno da je prekoračio dogovoreni rok. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. izreke presude žalbom upire da oštećena ĆH nije ispitana na raspravi, pročitan je njezin iskaz koji je dala pred državnim odvjetnikom, te zbog smrti nije mogla biti ispitana od strane optuženog i branitelja. Optuženi SH u osobnoj žalbi ponavlja navode obrane, osporava postojanje prijevarne namjere, te smatra da bi se zbog njegove bolesti ista svrha mogla ostvariti i zamjenom kazne zatvora za rad za opće dobro “društveno korisnim radom“.

9.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog SH prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne, argumentirane razloge glede odlučnih i drugih važnih činjenica i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela kao i razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti shodno članku 476. stavak 1. ZKP/08. Nastavno navedenom, obrazlažući u žalbi ovu žalbenu osnovu optuženi SH osporava činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda sa kojima nije zadovoljan.

9.2. Nakon pozorne ocjene obrane optuženog SH koji ne osporava da je sa oštećenim CH u rujnu 2013. usmeno ugovorio posao izrade dokumentacije za legalizaciju oštećenikove kuće u [adresa] na adresi [adresa] u roku od mjesec dana za 7.000,00 kuna a da navedeno nije u ugovorenom roku učinio pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećenog CH, pisane ponude sa lista 33 spisa utvrdio da je optuženi SH od oštećenog CH **.**.2013. primio na ime avansa iznos od 2.100,00 kuna. Naime, iz iskaza oštećenog CH proizlazi da optuženi ni nakon tri mjeseca od isteka ugovorenog roka nije ispunio preuzetu obvezu, obećavao je da će je ispuniti, te ponovno nakon sedam mjeseci od isteka roka obećava ispunjenje preuzete obveze ali i dalje je ne ispunjava te na taj način održava u zabludi oštećenog CH. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je optuženi SH postupao s prijevarnom namjerom te da nije imao namjeru preuzetu obvezu ispuniti niti vratiti dani avans u iznosu od 2.100,00 kuna. O navedenom je prvostupanjski sud dao jasne, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 20. do 28.). Nastavno navedenom, pravilno je prvostupanjski sud otklonio izmijenjenu obranu optuženog SH na raspravi u odnosu na obranu koju je dao u prethodnom postupku (u kojoj ne osporava primitak avansne uplate u iznosu od 2.100,00 kuna) jer na raspravi u obrani navodi da je od oštećenog CH primio iznos od 1.800,00 kuna, prvi put u postupku u navedeni dogovor sa oštećenim uvodi svjedoka RH koji je kao bio suradnik u navedenom dogovoru. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da suprotno proizlazi iz iskaza oštećenog CH i pisane ponude na listu 33 spisa na kojoj je jasno navedeno „isplata“ 2.100,00 kuna. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se u radnjama optuženog SH stekla obilježja bića kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

9.3. Neosnovano u žalbi upire optuženi SH da je pobijana presuda utemeljena na iskazu oštećene ĆH koji dan u nekontradiktorno jer ispitivanju oštećene ĆH nisu bili prisutni optuženi i njegov branitelj a koji iskaz smatra upitne dokazne kvalitete. Suprotno navedenom žalbenom navodu optuženog SH pravilno je prvostupanjski sud pročitao iskaz u međuvremenu preminule oštećene ĆH na temelju članka 431.stavak1 točka 2. ZKP/08 te povezujući iskaz oštećene ĆH sa iskazom svjedoka ĐH koji je za nju obavljao poslove legalizacije njezine kuće, te materijalnom dokumentacijom ocijenio iskaz oštećene ĆH vjerodostojnim potkrijepljen naprijed navedenim dokazima a obranu optuženog SH ocijenio nevjerodostojnom.

9.4. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza oštećene ĆH, pisane ponude/potvrde optuženog SH od 28.siječnja 2014. utvrdio daje oštećena ĆH predala avans u iznosu od 9.700,00 kuna na ruke te 7. ožujka 2014. iznos od 2.000,00 kuna na ime pozajmice koja je trebala biti uračunata u ukupnu cijenu dogovorenih radova na adaptaciji krovišta njezina pomoćnog objekta-štalice koja se nalazi uz njezinu kuću. Optuženi SH ne osporava da radovi nisu započeli, pa niti završeni, niti da nije oštećenoj ĆH vratio primljeni iznos novca. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da je optuženi SH postupao s prijevarnom namjerom, da je u trenutku usmenog dogovora o adaptaciji krovišta njezine štalice bio svjestan i znao da te radove neće izvršiti, a oštećena ĆH uplatila mu je avansno 28. siječnja 2014. 9.700,00 kuna, potom kao pozajmicu koja će biti uračunata u cijenu dogovorenih radova iznos od 2.000,00 kuna dana 7. ožujka 2014.. Optuženi SH ugovorene radove nije ni započeo, dakle, niti izvršio, nesporno je primio naprijed navedene iznose novca (pisana ponuda/potvrda optuženog dana oštećenici list 4 spisa), te nakon višekratnih poziva oštećene održavao je u zabludi da radi na drugim mjestima u Pećinama, da će joj po obavljenom poslu vratiti primljeni novac, dignuti kredit, da je nabavio materijal, te unatoč višekratnom inzistiranju oštećene da vrati primljeni novac ugovorene radove nije izveo niti je vratio primljeni iznos novca u ukupnom iznosu od 11.700,00 kuna. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su se u radnjama optuženog SH stekla obilježja bića kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim.

10. S obzirom da žalba optuženog zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u smislu članka 478. ZKP/08 u sebi sadržava i žalbu zbog odluke o kazni, a optuženi SH se žali i zbog odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud u navedenom dijelu ispitao je pobijanu presudu.

11. Pravilno je prvostupanjski sud za djela za koja je optuženi SH proglašen krivim kvalificirao kao stjecaj kaznenih djela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 te pravilno prilikom izbora vrste i mjere kazne na strani optuženog SH nije našao olakotnih okolnosti dok je otegotno cijenio optuženi SH osuđivan zbog istog kaznenog djela presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-422/12 od 19. srpnja 2018. koja je postala pravomoćna 20. svibnja 2019. zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora od 10 mjeseci s vremenom provjeravanja od 3 godine, presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj K-397/19 od 21. lipnja 2019., koja je postala pravomoćna 25. srpnja 2019., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci s vremenom provjeravanja od 2 godine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera), a u okviru granica propisane kazne za kazneno djelo prijevare iz članka 236.stavak 1. KZ/11 optuženom SH za kazneno djelo pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude iz članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, za kazneno djelo pod točkom 2. kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te primjenom odredbe za odmjeravanje kazne u stjecaju kaznenih djela iz članka 51. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od godine dana. Stoga ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se navedenom jedinstvenom kazna zatvora u trajanju od jedne godine ostvarit će se svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, izražavanjem društvene osude zbog počinjenih kaznenih djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, pravednosti kažnjavanja, te omogućiti počinitelju da se ponovno uključi u društvo.

12. Slijedom navedenog, žalbe državnog odvjetnika, optuženika i optuženice nisu osnovane, tako da je žalbe valjalo odbiti kao neosnovane i na temelju članka 482.

ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 18. travnja 2025.

Predsjednik vijeća

Vlasta Šimenić-Kovač