K-1021/2021-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CL, zbog kaznenog djela iz čl. čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 dalje: KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. KO-DO-572/2021 od 17. svibnja 2021., nakon javno održane i zaključene rasprave 15. travnja 2025. u prisutnosti okrivljenika s zamjenikom branitelja Antunom Šestanovićem, odvjetnikom u Splitu, opunomoćenika oštećenika Mihovila Jovića, odvjetnika u Splitu i zamjenika ODO-a Split OL, a 18. travnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin C i O, rođene G, rođen **.**.1990. u [adresa],  s  prebivalištem  u [adresa],  državljanin  Republike Hrvatske,  kuhar  s  završenom  SSS, neoženjen, otac dvoje malodobne djece od 9 i 11 godina, zaposlen u društvu SCAFFOLD CONSTRUCTION  d.o.o.  s  mjesečnim primanjima  od  oko  1.000,00  eura,  lošeg imovnog stanja, bez imovine,  bez čina i odlikovanja, osuđivan,

k r i v  j e

I. što je 7. veljače 2021 oko 18,15 sati, u [adresa], nakon kraće verbalne prepirke s ML, u cilju da ga teško povrijedi, istome prišao s leđa te ga udario nogom u glavu, uslijed kojeg udarca je ML pao na pod i zadobio oteklinu i krvni podljev cijele desne strane lica, ranu razderotinu i krvni podljev ispod desnog oka, krvarenje iz nosa te prijelome jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i kostiju očne šupljine sve desno, s oštećenjem živca ispod desnog oka, koja povreda je teške naravi,

dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tešku tjelesnu ozljedu – djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 1. KZ/11.

III. Stoga se okrivljeni GL na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 dužan je okrivljeni GL u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 600,00 (šesto) eura, od čega iznos od 383,57 (tristo osamdeset tri eura i pedeset sedam centi) eura predstavlja troškove sudsko medicinskog vještačenja, dok iznos od 216,43 (dvjesto šesnaest eura i četrdeset tri centa) eura predstavlja paušalni trošak.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj KO-DO-572/2021 od 17. svibnja 2021. protiv okrivljenika CL zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

2. Pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima spram navoda iz optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret optužnim aktom, pa se pristupilo provođenju dokaznog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze ispitivanjem oštećenika ML i svjedoka KL, ČL te stalnog sudskog vještaka dr. AL.

3.1. U dokazne svrhe pregledan i pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 12. veljače 2021. (list 3-4 spisa), medicinska dokumentacija oštećenika ML (list 9-13, 28 i 31 spisa), medicinska dokumentacija okrivljenika CL (list 19 spisa), fotografija s ozljedama oštećenika ML (list 84 spisa) te fotografije ozljede ruke okrivljenika (list 101-107 spisa).

3.2. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 pročitani su i pregledani zapisnici o ispitivanju oštećenika ML i svjedoka KL pred policijskim istražiteljem od 26. travnja 2021. (list 35-41) te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. AL od 6. svibnja 2021. (list 45-47 spisa).

3.3. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 87-91 spisa).

4. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi kao i prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

4.1. Tako je u obrani od 12. veljače 2021. pred policijskim istražiteljem, iskoristivši svoje zakonsko pravo da ne odgovara na pitanja, kazao da su se kritične prigode on i djevojka s njenim vozilom našli u predmetnoj jednosmjernoj ulici i da su im u susret iz zabranjenog smjera došli oštećenik ML i njegov sin KL te da su odmah počeli svirati i bljeskati sa svjetlima da se pomaknu s ceste pa da je izašao iz vozila da vidi o čemu se radi i da su ga njih dvojica prvo počeli vrijeđati i prijetiti mu, a potom da su ga i fizički napali na način da su ga prvo udarali šakama i zatim da su uzeli nekakve daske i obojica ga tukli s njima, zbog čega da je zadobio ozljede uha i dlana ruke.

4.1.1. On da se branio i da nikoga u niti jednom trenutku nije udario te da mu je najbitnije bilo da mu djevojka ne bude ugrožena i da pobjegne s mjesta događaja, a što da je na koncu i uspjela. Ubrzo da su i oni prestali s napadom na njega pa da su napustili mjesto događaja. Njegova djevojka da se s vozilom još nalazila u blizini mjesta događaja i da ju je odmah nakon što su napadači otišli nazvao na mobitel.

4.2. Iznoseći svoju obranu na raspravi (8. travnja 2025.) je naveo da su se kritične prigode on i njegova tadašnja djevojka ČL vraćali s njenog sela i da ga je vozila na rođendan kod zeta. Da bi izbjegli prometni zastoj i kolone na cesti da su išli sporednim ulicama pa da su došli do ulice u kojoj da se dogodio fizički sukob. U niti jednom trenutku da nisu bili parkirani u toj ulici jer da su se morali naglo zaustaviti budući da su oštećenik ML i njegov sin KL došli sa svojim vozilom njima u susret iz suprotnog smjera.

4.2.1. Njegova djevojka ČL da mu se požalila da se ne može okrenuti s vozilom niti proći naprijed zbog njihova vozila pa da joj je rekao da se ne brine i da će zamoliti osobe iz drugog vozila da se pomaknu. Kada je izašao iz vozila i zamolio ih da se pomaknu s vozilom jer da mu djevojka nije baš vješta vozačica da ga uopće nisu doživjeli budući da su se nešto prepirali pa da ih je opet zamoli da se pomaknu. U tom trenutku da ga je KL sa suvozačeva mjesta počeo vrijeđati i govoriti mu da se ne glupira te da izlazi iz vozila i počinje ga fizički napadati na način da ga gura i udara rukama. U nikakve sukobe da nije želio ulaziti jer da je baš nedavno izašao iz zatvora u kojem da je bio zbog drugih kaznenih djela.

4.2.2. Dakle, KL da ga gura i udara pa da se pokušava obraniti bez aktivnog napada i da u tom trenutku iz vozila izlazi oštećenik ML te da mu prilazi s leđa s namjerom da ga uhvati i zadrži da ga njegov sin KL može udarati. U takvoj situaciji da se morao braniti pa da je oštećenika ML u tom guranju i samoobrani udario laktom u glavu, slijedom čega da je ovaj posrnuo, uhvatio se za glavu i vikao da su mu pale naočale, ali da na tlo u niti jednom trenutku nije pao. Njegova namjera da u niti jednom trenutku nije bila da mu nanese navedene ozljede jer da se borio za svoj život i da ga je dakle udario u samoobrani.

4.2.3. Kada je njegov sin KL vidio što se dogodilo, odnosno da mu je otac udaren i da je posrnuo da mu je rekao da će ga ubiti pa da je otišao do kontejnera za smeće u blizini i uzeo dasku te krenuo prema njemu s namjerom da ga udari po glavi, ali da je taj udarac uspio blokirati s rukama na način da ruke nije samo pasivno postavio u obrambeni položaj već da je aktivno išao s rukama u namjeri da napadaču izbije dasku iz ruke, a što da je i uspio. Zbog tog blokiranog udarca daskom da je zadobio ozljedu dlana ruke. Tada da je u protunapadu KL pokušao i nogom udariti, ali da ga je promašio jer da se zbog ozljede i bolova više nije mogao normalno kontrolirati. Sukob da je tada prestao pa da su napadači (otac i sin KL) otišli u svoje vozilo i napustili mjesto događaja.

4.2.4. Njegova tadašnja djevojka ČL da je bili prisutna cijelo vrijeme pa da je sve vidjela i da je tijekom sukoba vikala napadačima da ga ostave na miru i da ga prestanu udarati, a on da joj je u jednom trenutku dobacio mobitel i kazao joj da napusti mjesto događaja, međutim da ga nije poslušala i da je ostala do kraja sukoba, odnosno da je otišla tek kada su i napadači napustili mjesto događaja.

4.2.5. Potom da je otišao na rođendan i kada je došao da mu je zet već znao što se dogodilo jer da je bivša supruga od KL nazvala njegova zeta i sve mu ispričala. Njih dvoje da se poznaju jer da je ta žena frizerka pa da šiša kosu zetovoj djeci. Uglavnom, zbog njihova poznanstva da je došao do saznanja da je KL bio uhvaćen s opojnom drogom u posjedu, dok da je ML profesionalni parničar jer da je već nekoliko puta na ovakav način tražio naknadu štete zbog ozljeda koje da je već ranije imao.

4.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da ne zna zbog čega ga djevojka ČL nakon sukoba nije odvela kod zeta jer da se sve odigralo brzo i da je odjednom ostao sam na mjestu događaja pa da je kod zeta otišao pješice. U svakom slučaju da je zbog sukoba bio rastresen i da nije znao što učiniti,

- da u niti jednom trenutku oštećenika ML i njegova sina KL nije udario nogom u glavu te da isto tako nije udario ni njihovo vozilo,

- da je kritične prigode ML bio vozač, a njegov sin KL da je bio suvozač te da se njihovo vozilo kretalo ususret vozilu njegove djevojke, odnosno da su se kretala u suprotnim smjerovima jedno prema drugom,

- da je kritične prigode osim ozljede dlana ruke zadobio i niz modrica po cijelom tijelu (trbuhu, koljenima, rukama i ramenima) pa da je sve te ozljede fotografirao, ali da je slike nažalost izbrisao jer da mu dijete koristi mobitel pa da nije želio da vidi te slike. Navedenu fotografiju ozljede dlana ruke da je također bio izbrisao, ali da ju je uspio vratiti putem aplikacije Google fotografije, međutim da do fotografija s modricama nije uspio doći na taj način,

- da na hitnoj pomoći nije rekao da je napadnut već da mu je greda pala na ruku jer da nije želio da se ovaj događaj prijavi policiji, a što da bi liječnik učinio da mu je rekao istinu. Dakle, da nikada u svom životu nije probleme koji bi mu se događali prijavljivao policiji, osim jednom kada je sebe prijavio za kazneno djelo razbojništva jer da je saznao da je ustvari to djelo počinio prema očevom prijatelju.

4.4. Na pitanja ovlaštenog tužitelja i opunomoćenika oštećenika je kazao:

- da je inkriminirane prigode bio samo jedan udarac daskom i da ga oštećenik ML nije pokušao udariti daskom već da ga je samo pokušavao udarati rukama,

- da njegova obrana pred policijskim istražiteljem nije bila detaljna jer da su mu policijski službenici rekli da od ovog postupka neće biti ništa budući da su iz iskaza njegove djevojke utvrdili da je on bio napadnut pa da je tada u svojoj obrani rekao da su ga oštećenik ML i njegov sin KL više puta udarili daskama,

- da se ne može sjetiti da je pred policijskim istražiteljem izjavio da je imao i ozljedu uha, ali da ju je imao ako je tako izjavio te da je u tom slučaju ta ozljeda sigurno bila vidljiva,

- da na hitnoj pomoći nisu utvrđene druge ozljede o kojima je govorio (modrice po cijelom tijelu) jer da ih liječnicima nije pokazao budući da bi onda zaključili da je došlo do nekakvog sukoba pa da bi obavijestili policiju. Te ozljede da nije pokazao ni policijskim istražiteljima.

4.5. Na pitanje svoga branitelja je odgovorio da je navedeni sukob trajao oko 10- 15 minuta.

5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka i savjesne ocjene svakog dokaza, kako pojedinačno, a isto tako i svezi s ostalim dokazima, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik GL počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11 na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

6. Naime, navedeno kazneno djelo čini onaj tko drugoga teško tjelesno ozlijedi ili mu teško naruši zdravlje.

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je kritične prigode između okrivljenika CL i oštećenika ML prvo došlo do verbalnog, a potom i do fizičkog sukoba te da je oštećenik nakon sukoba zatražio hitnu medicinsku pomoć.

7.1. Navedena utvrđenja su utemeljena, kako na okrivljenikovoj obrani, tako i drugim izvedenim te prethodno pobrojanim dokazima.

8. Međutim, sporno je bilo je li te prigode oštećeni ML zadobio teške tjelesne ozljede u vidu otekline i krvnog podljeva cijele desne strane lica, ranu razderotinu i krvni podljev ispod desnog oka, krvarenje iz nosa te prijelom jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i kostiju očne šupljine sve desno, s oštećenjem živca ispod desnog oka, pa ako jest na koji način, odnosno, je li ga okrivljenik GL udario nogom u glavu uslijed kojeg udarca je pao na tlo ili je uslijed međusobnog naguravanja dobio slučajno udarac laktom u glavu zbog čega je samo posrnuo.

8.1. Dakle, trebalo je nedvojbeno utvrditi je li okrivljenik GL nanio oštećeniku navedene teške tjelesne ozljede i je li utužene prigode postupao protupravno ili je protupravnost bila isključena zbog postupanja u nužnoj obrani, a kako to tvrdi obrana pa je trebalo utvrditi i namjeru okrivljenika prilikom njegova postupanja.

9. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza oštećenika i svih saslušanih svjedoka te sudsko-medicinskom vještačenju dr. AL.

10. Tako je oštećeni ML (u svom iskazu pred policijskim istražiteljem od 26. travnja 2021. i na raspravi od 5. veljače 2025.) u bitnom naveo da je kritične prigode upravljao vozilom, dok da je njegov sin KL bio na suvozačevom mjestu i da su se kretali [adresa] pa da su naišli na jedno zaustavljeno vozilo s upaljenim svjetlima. Budući da im je to vozilo onemogućavalo nesmetani prolazak ulicom da je zaustavio svoje vozilo i pričekao par minuta vjerujući da će se drugo vozilo pomaknuti, međutim da se to nije dogodilo pa da je vozačici signalizirao svjetlima (bljeskao joj) da se pomakne. U svakom slučaju da nisu bili nestrpljivi te da su vidjeli kako se u tom vozilu prepiru i svađaju jedna muška i ženska osoba.

10.1. Nakon toga da je iz zaustavljenog vozila s mjesta suvozača izašao nepoznati muškarac mlađe životne dobi i srednje tjelesne građe (okrivljenik) pa da ga je njegov sin KL upitao treba li im pomoć, jer da je mislio da vozilo ne mogu pokrenuti, na što da mu je ovaj grubo odgovorio "šta te boli kurac, ko vam jebe mater, neću se maknit nikad" i zatim udario nogom u suvozačeva vrata njihova vozila. Vozilo da je tada pomaknuo nekoliko metara unatrag da bi njegov sin KL mogao izaći iz vozila i pregledati eventualnu štetu. Kada je ovaj izašao i sagnuo se u klečeći položaj da mu je okrivljenik pristupio s leđa i fizički ga napao na način da ga je udario nogom u predjelu leđa pa da mu je sin pao na tlo i udario glavom o nogostup. Odmah da je počeo vikati okrivljeniku da prestane s fizičkim napadom na njegova sina jer da će zvati policiju. Obzirom da je okrivljenik nastavio s fizičkim napadom da je ponovno viknuo "zovem policiju" i okrenuo leđa okrivljeniku da zakloni mobitel od kiše i vjetra. U tom trenutku da je osjetio jak udarac s nogom u predjelu desne strane lica pa da je pao na tlo. Od tog udarca da su mu razbijene dioptrijsko-progresivne naočale vrijednosti oko 929,00 eura (7.000,00 kuna).

10.2. Okrivljenik da je potom pobjegao s mjesta događaja, a njega da je sin odvezao na hitnu pomoć s tim da su u međuvremenu napad prijavili policiji. U bolnici da su mu utvrđene teške tjelesne ozljede iz činjeničnog opisa pa da je na kirurgiji hospitaliziran i operiran te da i danas osjeća posljedica ovakvog okrivljenikova napada i udarca.

10.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da na žensku osobu iz vozila nije obraćao pažnju jer da nije bilo vremena, odnosno da s njom nije komunicirao (niti je vrijeđao) i da mu se čini da ona nije ni izlazila iz svog vozila,

- da okrivljenika nije vrijeđao niti da ga je napao ili udario, a njegov sin da se samo branio od okrivljenikovih nasrtaja te da kritične prigode nisu imali nikakve daske u vozilu,

- da je šteta na vozilu zbog okrivljenikova udarca bila neznatna te da je zainteresiran za kazneni progon okrivljenika i da će njegov opunomoćenik u postupku postaviti imovinsko pravni zahtjev.

10.4. Na pitanja okrivljenika je kazao:

- da nije istina da se sa svojim vozilom kritične prigode kretao u zabranjenom smjeru i njima prepriječio put jer da vozio od Groblja Lovrinac prema Dragovodama na način da je s glavne ceste skrenuo ulijevo i onda odmah udesno u navedenu ulica koja da je dvosmjerna, ali da je ostala dionica te ulice prema nekadašnjoj Autokući Citroen jednosmjerna i da su tim zabranjenim smjeru nakon događaja pobjegli okrivljenik i djevojka,

- da nikakve slične ozljede u životu nije imao i da nikakve građanske sporove zbog toga nije ranije pred sudovima vodio kako tvrdi okrivljenik,

11. Svjedok KL (sin oštećenika) je prilikom ispitivanja pred policijskim istražiteljem (26. travnja 2021.) i na raspravi (5. veljače 2025.) kazao da njegova bivša supruga SL živi na adresi [adresa] pa da su kritične prigode on i otac ML išli vidjeti njegova malodobnog sina AL (rođen 2012.) i dati mu školske knjige. Oštećenik ML da je upravljao vozilom, dok da se on nalazio na suvozačevom mjestu i da su se kretali [adresa] pa da su na sredini ceste naišli na zaustavljeno vozilo marke "Dacia Duster", bijele boje, registarske oznake [registarska oznaka], koje da im je onemogućavalo nesmetan prolaz, slijedom čega sa su se zaustavili i pričekali par minuta vjerujući da će se to vozilo pomaknuti. Obzirom da se vozilo nije pomicalo da je njegov otac vozačici signalizirao svjetlima (bljeskao joj) da se pomakne.

11.1. U tom trenutku da je s mjesta suvozača toga vozila izašao njima nepoznati muškarac mlađe životne dobi, jače tjelesne građe i visine oko 190 cm, odjeven u plave jeans hlače, plavu jaknu i bijele tenisice (okrivljenik) pa da ga je upitao treba li im pomoć na što da mu je ovaj bezobrazno odgovorio "šta te boli kurac, ko vam jebe mater, neću se maknit nikad" i zatim udario nogom u suvozačeva vrata njihova vozila. Njegova otac da je tada vozilo pomaknuo nekoliko metara unatrag pa da je on izašao iz vozila da provjerio eventualnu štetu na vozilu. Kada se sagnuo u klečeći položaj da mu je okrivljenik prišao s leđa i udario ga nogom u predjelu leđa pa da je pao na tlo i udario glavom o nogostup. Otac da je odmah počeo vikati okrivljeniku da ga prestane udarati jer da će zvati policiju da bi potom okrivljenik prišao i njegovom ocu i s leđa ga udario nogom u glavu pa da mu je otac pao na tlo.

11.2. Okrivljenik da je tada pokušao pobjeći i napustiti mjesto događaja, ali da se on digao s tla i trčeći ga stigao pa da su se kratko naguravali, a da je ženska osoba, koja da je cijelo vrijeme sukoba bila u svom vozilu, pobjegla s vozilom prema tadašnjoj Autokući Citroen i to zabranjenim smjerom. Okrivljenik da je također u tom trenutku trčeći pobjegao za njom, dok je on oca zbog jakog krvarenja odveo na hitnu pomoć i telefonski o svemu obavijestio policiju koja da je ubrzo okrivljenika pronašla jer da im je predao registarske tablice vozila u kojem da se ovaj nalazio. U bolnici da su njegovom ocu utvrđene teške tjelesne ozljede iz činjeničnog opisa pa da je na kirurgiji hospitaliziran i operiran te da je i on zadobio lakše tjelesne ozljede glave, ali da medicinsku pomoć nije zatražio jer da mu je jedinio na pameti bilo da se njegov otac adekvatno medicinski zbrine.

11.3. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da on i otac nisu komunicirali s ženskom osobom koja da je cijelo vrijeme bila u svom vozilu na udaljenosti od oko desetak metara od njih pa da ju je čuo da je za vrijeme sukoba nešto vikala,

- da okrivljenika nije vrijeđao niti udario kada je ovaj izašao iz vozila jer da to nije bilo moguće budući da je samo otvorio vrata vozila i pitao ga treba li mu pomoć pa da je okrivljenik udario nogom u ta vrata. Okrivljenika da u niti jednom trenutku nije udario daskom kako isti tvrdi, odnosno da ga ni u kasnijem naguravanju nije udario i da se ne može sjetiti je li okrivljenik njega možda tada udario, ali da je imao ozljede pa da je nekoliko dana trpio bolove i povraćao.

- da njegov otac u niti jednom trenutku nije udario okrivljenika jer da se radi o starijoj osobi koja da ima probleme sa srcem i da se ne smije niti zadihati.

11.4. Na pitanja okrivljenika je kazao:

- da je kritične prigode padala kiša i da je njegov otac vozio od Groblja Lovrinac prema Dragovodama na način da je s glavne ceste skrenuo ulijevo i onda odmah udesno u navedenu dvosmjernu ulicu u kojoj da prebiva njegova bivša supruga i u kojoj da su zatekli okrivljenika i njegovu djevojku. Jednosmjerna ulica da se nalazi na dionici ceste prije navedenog skretanja udesno kada se s Groblja Lovrinac skrene ulijevo pa da su njihova vozila išla ususret jedno drugome, odnosno da su oni išli ususret zaustavljenom vozilu u kojem se nalazio okrivljenik,

- da nije istina da ga je okrivljenikova djevojka molila i preklinjala da ga pusti na miru jer da s njom uopće nije komunicirao,

- da okrivljeniku nije prijetio niti ga vrijeđao već da mu je u naguravanju samo govorio "nećeš pobjeći, nećeš pobjeći, zovi policiju". Njegov otac da se u niti jednom trenutku nije naguravao s okrivljenikom,

- da nikada nije kazneno osuđivan.

12. Svjedokinja ČL je prilikom ispitivanja na raspravi (8. travnja 2025.) istakla da su u inkriminirano vrijeme okrivljenik i ona bili u vezi i da su vraćali s njenog sela u Split jer da je okrivljenika vozila na jedan rođendan pa da je u vožnji pogrešno skrenula u jednu ulicu i da su se zbog toga počeli svađati i prepirati, zbog čega da se zaustavila s vozilom. Ubrzo da je iz suprotnog smjera došlo jedno vozilo i počelo joj davati signale svjetlima (bljeskati) da se pomakne, ali da to nije mogla učiniti jer da je iza njenog vozila bila jedna ograda. Potom da joj je vozač tog vozila počeo i svirati da se pomakne te da je tada s vozačeva mjesta izašla mlađa osoba (KL) i došla do njenog vozila i da je počela udarati rukama po suvozačevom prozoru. Budući da okrivljenik i ona nisu reagirali da je ta osoba udarila nogom u vrata vozila pa da je okrivljenik izašao i pita ga što to radi, a ovaj da ga je počeo vrijeđati i gurati. Okrivljenik da i dalje nije reagirao. U tom trenutku da se KL pridružio i otac ML pa da su sada oba napadala i gurala okrivljenika. Odjednom da je oštećenik ML uzeo jednu dasku i krenuo udariti okrivljenika, ali da nije uspio jer da ga je okrivljenik u samoobrani udario nogom u predjelu potkoljenice pa da je oštećenik ML pao na tlo, ali da se odmah pridigao. U tim trenucima da se nalazila u svom vozilu i da nikakve ozljede na oštećeniku ML nije vidjela.

12.1. Obzirom da kod sebe nije imala mobitel da joj je okrivljenik na suvozačevo mjestu bacio svoj mobitel u namjeri da pozove pomoć, odnosno da obavijesti njegove roditelje. Tada da i ona izlazi iz vozila i obraća se napadačima govoreći im da okrivljenika ostave na miru. Potom da se vraća u vozilo i da odlazi s mjesta događaja kod okrivljenikovih roditelja te da ih o svemu obavještava.

12.2. Na posebna pitanja suda je odgovorila:

- da okrivljenikovi roditelji žive u kvartu Ravne Njive i da je kod njih došla za oko 10 minuta i sve im ispričala, ali da navedeni događaj nisu prijavili policiji. Ni ona da događaj nije prijavila policiji jer da je bila pod stresom zbog svega što se dogodilo,

- da okrivljenik kritične prigode nije udario oštećenika ML nogom u glavu te da su se okrivljenik i KL međusobno naguravali i da nekih konkretnih udaraca šakama i nogama između njih nije bilo. Također da okrivljenik u niti jednom trenutku nije udario ni u vozilo oštećenika,

- da oštećenik ML nije udario okrivljenika daskom kritične prigode jer da ga je ona upozorila pa da se izmakao i u samoobrani (kako je ranije napomenula) udario oštećenika nogom. Da se ne može sjetiti kako je oštećenik došao do daske, ali da joj se čini da ju je vjerojatno pronašao u blizini kod kontejnera za smeće,

- da okrivljenik kritične prigode nije zadobio ozljede od fizičkog sukoba, ali da je imao jednu ozljedu na dlanu ruku, a koju da je zadobio u trenutku kada je uzeo navedenu dasku od oštećenika, odnosno da se ozlijedio prilikom držanja te daske u ruci te da ne zna je li okrivljenik zbog ove ozljede bio na hitnoj pomoći budući da se s okrivljenikom nakon ovog događaja nije čula nekoliko dana jer da se željela smiriti i sve zaboraviti,

- da u kritično vrijeme okrivljenik i ona nisu bili zaručeni, ali da su se tako izjašnjavali u javnosti te da su danas u dobrim odnosima.

12.3. Na pitanja ovlaštenog tužitelja i opunomoćenika je odgovorila da je s okrivljenikom prekinula vezu mjesec ili dva nakon ovog događaja, da KL u niti jednom trenutku nije koristio navedenu dasku pokušavajući udariti okrivljenika te da je mjesto događaja napustila kada je sukob prestao.

12.4. Na pitanja okrivljenikova branitelja je kazala da je KL vozio to drugo vozilo te da se ne može sjetiti kako je uspjela otići s mjesta događaja kada s vozilom nije mogla ići naprijed/nazad pa da se vjerojatno vozilo oštećenika pomaklo.

12.5. Ovdje samo još treba spomenuti da je sud morao upozoriti i smiriti okrivljenika prilikom svjedočenja ove svjedokinje jer je isti nezadovoljan njenim iskazom cijelo vrijeme negodovao, puhao i izjavio "možete me odmah suditi zbog ovog iskaza".

13. Konačno, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. AL (list 45-47 spisa) u bitnom proizlazi da je oštećenik ML zadobio oteklinu i krvni podljev cijele desne strane lica, ranu razderotinu i krvni podljev ispod desnog oka, krvarenje iz nosa te prijelome jagodične kosti, sinusa gornje čeljusti i kostiju očne šupljine sve desno, s oštećenjem živca ispod desnog oka, koje povrede da čine jednu cjelinu koja predstavlja tešku tjelesnu ozljedu nastalu jednim udarcem nogom obuvenom u cipelu silom jakog intenziteta.

13.1. Na raspravi je vještak ostao kod svog nalaza i mišljenja te je na posebna pitanja odgovorio:

- da iz nalaza okrivljenika od 9. veljače 2021. (list 19 spisa) proizlazi da je isti na hitnom kirurškom prijemu naveo da mu je prije 24 sata pala greda na desnu ruku. Te prigode da mu je dijagnosticirana rana razderotina na dlanu desne šake veličine 2 cm koja da je opskrbljena kirurškim šavovima. Ovdje da se radi o lakoj tjelesnoj ozljedi koja da je mogla nastati padom na dlan, ali i udarcem nekim bridastim tupo-tvrdim sredstvom silom srednje-jakog intenziteta pa bi ista mogla predstavljala obrambenu ozljedu koja nastaje kada osoba koja se brani postavlja ruku ispred ili ispod sredstva kojim zamahuje osoba koja napada,

- da je sada uvidom u fotografije ozljede priložene od strane branitelja okrivljenika utvrdio da se radi o rani razderotini otečenih rubova koja da je opskrbljena s jednim privremenim šavom pa da je navedena ozljeda doista nastala kritične prigode baš zbog tog jednog kirurškog šava jer da bi ozljeda bila opskrbljena s četiri do šest šavova da je bila zbrinuta do 8 sati po nastanku i da se tada ne bi smatrala zagađenom ranom. Dakle, da se ovaj tzv. odgođeni šav stavlja kod ozljeda koje su nastale ranije,

- da je ozljeda mogla nastati na način da je okrivljeniku pala greda na ruku kako je kazao medicinsko osoblju, ali da je onda greda morala pasti s veće visine i trebala ga je zahvatiti bridom, a ne ploštinom,

- da je oštećenik ML pri zadobivanju ozljede lica mogao biti u nekom prignutom ili ležećem položaju jer da takve ozljede specifične kod udarca vrškom cipele ili tenisice.

13.2. Ovakav nalaz i mišljenje sudskog vještaka, sud je prihvatio kao logičan jer je napravljen po pravilima struke, te je važno naglasiti da ni stranke na isti nisu imale nikakvih primjedbi.

14. Dakle, prije svega je otklonjen prigovor okrivljenika da oštećeni ML nije zadobio navedene ozljede (okrivljenik ukazivao da je oštećenik kao profesionalni parničar već ranije imao navedene ozljede) jer suprotno proizlazi iz navedenog vješta, dostavljene fotografije te medicinske dokumentacije prema kojoj je oštećenik kritičnog dana u 19:29 sati zaprimljen u Klinički bolnički centar Split.

15. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka i dovodeći isto u vezu s iskazom oštećenika ML, obranom okrivljenika te iskazom svjedoka KL (sina oštećenika) i ČL (tadašnje djevojke okrivljenika), sud je kao vjerodostojne i utemeljene prihvatio iskaze oštećenika ML i njegova sina svjedoka KL u većem njihovom dijelu jer je prije svega provedenim vještačenjem nedvojbeno utvrđeno da su ozljede koje je zadobio oštećenik specifične kod udarca vrškom cipele ili tenisice u glavu silom jakog intenziteta pa je obrana okrivljenika u kojoj navodi da oštećenika u niti jednom trenutku nije udario nogom u glavu već da ga je u naguravanju i samoobrani slučajno udario laktom u glavu u cijelosti iskonstruirana i usmjerena na umanjivanje vlastite kaznene odgovornosti.

15.1. Stoga, iako su iskazi oštećenika ML i njegova sina KL u svezi početka sukoba i napada okrivljenika na njih istovjetni, u bitnim dijelovima argumentirani, uvjerljivi i detaljno opisuju sve odlučne činjenice vezane za ponašanje okrivljenika kritične prigode te se nadopunjuju u jednu logičnu i povezanu cjelinu, a ujedno su i potkrijepljeni iskazom svjedokinje ČL u kojem tvrdi da okrivljenik ozljedu dlana nije zadobio u fizičkom sukobu već prilikom uzimanja i držanja predmetne daske te djelom obrane okrivljenika, sud ih ne može u cijelosti prihvatiti jer imaju određenih nedostataka, ali ipak se u konkretnom slučaju ne radi o odlučnim činjenicama koje bi dovele do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari. To se prvenstveno i isključivo odnosi na činjenicu da su oštećenik ML i njegov sin KL prešutjeli sudu da je KL nakon što mu je otac bio ozlijeđen od udarca nogom u glavu otišao do kontejnera za smeće i uzeo dasku s kojem je pokušao udariti okrivljenika.

16. Što se tiče obrane okrivljenika, već prije detaljne analize, sasvim je jasno da je ona neuvjerljiva, puna nelogičnosti i proturječja te usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

16.1. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika CL u kojoj navodi da mu nije bila namjera teško tjelesno ozlijediti žrtvu i da je postupao u nužnoj obrani jer ista nema uporište u bilo kojem dokazu koji je izveden tijekom dokaznog postupka. Iskaz okrivljenika je prihvaćen samo u onim dijelovima koji su podudarni s ostalim rezultatima provedenog dokaznog postupka, a to se također odnosi i na činjenicu da ga je KL doista pokušao udariti daskom.

16.2. Nadalje, obrana okrivljenika u kojoj on opisuje inkriminirani događaj ne odgovara iskazu njegove tadašnje djevojke ČL, a i sam mijenja svoj iskaz. Naime, okrivljenik pred policijskim istražiteljem tvrdi da su ga kritične prigode fizički napali oštećenik ML i njegov sin KL na način da su ga prvo udarali šakama i daskama, a da se on samo branio i da nikoga nije udario. Na raspravi mijenja iskaz navodeći da ga je daskom samo jednom pokušao udariti KL i da je taj udarac blokirao rukom te da je ML ipak u naguravanju i samoobrani udario laktom u glavu. Isto tako, prvo je spominjao pretrpljene ozljede uha i dlana ruke te da je njegova djevojka ČL pobjegla s mjesta događaja prije završetka sukoba i da ju je nazvao na mobitel kada su napadači (oštećenici) otišli, a sada tvrdi da je ostala do kraja sukoba (otišla nakon oštećenika) i da joj je svoj mobitel za vrijeme sukoba dobacio govoreći joj da napusti mjesto događaja te da je osim ozljede dlana imao i niz modrica po cijelom tijelu (trbuhu, koljenima, rukama i ramenima) od pretrpljenih udaraca.

16.3. Njegova tadašnja djevojka ČL, kao što je već rečeno, ne spominje da bi okrivljenik pretrpio udarac daskom, odnosno da bi taj udarac blokirao rukama i na taj način zadobio ozljedu dlana ruke već tvrdi da se izmakao i ozlijedio u trenutku kada je navedenu dasku oduzeo oštećeniku. Također negira da bi okrivljenik od oštećenika ML i njegova sina KL bio udaran šakama i nogama pa je potpuno jasno da okrivljenik nije mogao zadobiti modrice po cijelom tijelu kako tvrdi. Da su takve ozljede postojale onda bi ih okrivljenik pokazao policijskom istražitelju (kada nije liječnicima zbog straha od prijavljivanja sukoba policiji) prilikom ispitivanja te bi ih naravno putem aplikacije Google fotografije uspio sačuvati i prezentirati sudu kao što je to napravio s ozljedom dlana ruke.

16.4. Nadalje, sud ne može prihvatiti navode okrivljenika da vozilo njegove djevojke ČL u niti jednom trenutku nije bilo zaustavljeno (parkirano) u navedenoj ulici gdje se dogodio sukob, odnosno da nije ometalo promet jer suprotno proizlazi iz navode svjedokinje ČL koja ističe da su se ona i okrivljenik posvađali pa da se zaustavila i parkirala vozilo u predmetnoj ulici.

16.5. Neprihvatljiv je i dio iskaza okrivljenika o početku sukoba u kojem ističe da su napadači ustvari oštećenik ML i njegov sin KL jer suprotno proizlazi iz njihovih iskaza.

16.6. Obrana ide toliko daleko da bez ikakvih konkretnih dokaza optužuje oštećenika ML da je lažirao ozljede jer da je profesionalni parničar, dok njegovom sinu KL čak stavljaju na teret posjedovanje i prodaju opojne droge pa sud zaključuje da su takve paušalne optužbe usmjerene isključivo ka cilju da se iskazi oštećenika ML i njegova sina KL ocjene pristranima, nevjerodostojnima i usmjerenim isključivo optuživanju okrivljenika iz razloga njihove zainteresiranosti za ishod ovog postupka.

16.7. Na koncu, vjerodostojnost okrivljenikove obrane dovedena je i u pitanje kada nije mogao objasniti zašto ga njegova djevojka ČL nakon sukoba nije odvela na rođendan (ili na hitnu ili na policiju) i zbog čega se od tada nisu čuli nekoliko dana jer je krajnje životno nelogično da ga ne bi najkasnije sutra nazvala i interesirala se za njegovo zdravstveno stanje kada oboje tvrde da je okrivljenik iz čista mira bio napadnut pa sve upućuje na drugačiju verziju događaja, odnosno da je on bio napadač. To na koncu potvrđuje i činjenica što okrivljenik, njegovi roditelji i djevojka ČL takav napad nisu prijavili policiji, već upravo suprotno, napad su odmah nakon događaja prijavili oštećenik ML i njegov sin KL.

17. Stoga, sasvim je jasno da okrivljenik manipulira svojom obranom (daje proturječne i drugačije odgovore na isto postavljena pitanja), odnosno da je prilagođava situaciji pa mu se ne može pokloniti vjera kada negira počinjenje predmetnog kaznenog djela sugerirajući da je postupao u nužnoj obrani da bi od sebe odbio istodobni napad.

17.1. Takva verzija događaja je neuvjerljiva i neživotna, nije utemeljena niti ima uporište u dokazima u spisu i očito je usmjerena na ekskulpaciju okrivljenika od kaznene odgovornosti.

17.2. Naime, u konkretnom slučaju se nije radilo o istodobnom ili izravnom predstojećem protupravnom napadu oštećenika ML i njegova sina KL jer je okrivljenik njih bez ikakvog opravdanog razloga, odnosno zbog običnog nesporazuma u prometu, napao i zadao oštećeniku ML teške tjelesne ozljede. Da se uistinu radilo o istodobnom ili izravno predstojećem protupravnom napadu onda bi se radilo o sili određenog intenziteta usmjerenoj prema okrivljeniku i on bi vjerojatno zadobio i druge ozljede (ozljedu dlana zadobio kasnije) zbog napada i udaranja dvije odrasle osobe, a što nije bio slučaj pa se može zaključiti da se u konkretnom slučaju nije radilo o postupanju u nužnoj obrani, a time niti o prekoračenju nužne obrane iz čl. 29. st. 3. KZ/11. Ovdje još samo treba dodati da svjedokinja ČL nikakvo udaranje oštećenika laktom u glavu od strane okrivljenika nije spominjala.

18. Što se tiče iskaza svjedokinje ČL, inače tadašnje djevojke okrivljenika, sud je istog u većem dijelu procijenio kao neuvjerljiv, pristran i usmjeren na oslobađanje okrivljenika od kaznene odgovornosti (što nije neuobičajeno s obzirom da mu je bila djevojka u inkriminirano vrijeme i da su danas u dobrim odnosima), posebice kada početak sukoba opisuje na način da je KL izašao iz vozila i došao do njihova vozila te počeo udarati rukama po prozoru njenog vozila jer je takav njen iskaz u suprotnosti s iskazom okrivljenika. Isto tako, sud ne prihvaća ni njen opis događaja da je oštećenik ML daskom pokušao udariti okrivljenika te da je kritične prigode vozač drugog vozila bio KL ,a ne njegov otac oštećenik ML, jer suprotno proizlazi iz obrane okrivljenika i iskaza oštećenika ML i svjedoka KL pa je očito da je ista zbog proteka vremena pomiješala neke stvari, a osim toga jasno je da oštećenik ML zbog netom zadobivenih teških tjelesnih ozljeda i teškog krvarenja nije bio sposoban otići po dasku s namjerom da pokuša s njom udariti okrivljenika pa sud zaključuje da ona nikakve vidljive ozljede nije vidjela na KL, a ne na njegovom ocu ML.

19. Prema tome, po mišljenju suda, okrivljenik je očito revoltiran i ljut zbog sviranja i bljeskanja sa svjetlima da se on i djevojka pomaknu s ceste, a prethodno i uznemiren zbog svađe s djevojkom, nakon kraće verbalne prepirke, snažno nogom udario u glavu oštećenika ML, ne zato što je bio u strahu za svoj život već kako bi oštećeniku i njegovom sinu poručio da s njim nema šale, a što potvrđuje njegove riječi kada mu je KL ponudio pomoć („šta te boli kurac, ko vam jebe mater, neću se maknit nikad“). Tek tada KL odlazi po dasku i namjerava s njom udariti okrivljenika, ali ne uspijeva jer okrivljenik udarac izbjegava i potom mu dasku otima i ozljeđuje dlan desne ruke.

20. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju je utvrđeno postojanje uzročno- posljedične veze između ponašanja okrivljenika i zadobivanja teške tjelesne ozljede oštećenog ML, kojim ponašanjem je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 118. stavak 1. KZ/11.

21. Nakon svih naprijed navedenih utvrđenja, valjalo je odlučiti i o krivnji okrivljenika, a s obzirom da njegova ubrojivost nije bila upitna tijekom postupka, sud ga smatra ubrojivim počiniteljem.

22. Što se tiče oblika krivnje, utvrđeno je da je okrivljenik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan svog agresivnog postupanja i u cijelosti je htio tako i postupati. Naime, kada okrivljenik poduzima radnje napada i udaranja nogom u glavu oštećenika, on je svjestan da na taj način oštećenika može teško tjelesno ozlijediti jer je prosječnom čovjeku poznato da udarcima nogom u glavu (koja je osjetljiv dio tijela gdje je smješteno niz vitalnih funkcija, a vrlo često ozljeđivanje glave ima za posljedicu tešku tjelesnu ozljedu) može drugu osobu teško tjelesno ozlijediti, što je okrivljenik i htio učiniti.

23. Stoga sud okrivljenika smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

24. Nakon ovako utvrđene krivnje i protupravnog ponašanja okrivljenika, valjalo odlučiti o primjerenoj vrsti i visini kazneno-pravne sankcije koja će biti primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, osobnosti okrivljenika, a pri tome opet voditi računa da se izabranom sankcijom ostvari i svrha određena čl. 41. KZ/11.

25. Donoseći odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju je potrebno okrivljeniku izreći, sud je uzeo u obzir sve one okolnosti koje su od značaja za donošenje ove odluke, a koje su tijekom postupka utvrđene.

25.1. Tako je kao olakotne okolnosti okrivljeniku sud cijenio uredne osobne i obiteljske prilike (zaposlen sa stalnim prihodima te otac dvoje maloljetne djeteta starosti 9 i 11 godina).

25.2. Što se tiče otegotnih okolnosti sud je okrivljeniku cijenio višestruku prekršajnu i kaznenu osuđivanost. Naime, okrivljenik je u zadnje tri godine prekršajno osuđen 3 puta zbog prekršaja iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Zakona o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima, dok je kazneno osuđivan: a) presudom Općinskog suda u Splitu br. Kml-356/08 od 17. prosinca 2008. (pravomoćna 16. siječnja 2009.) zbog kaznenog zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 mjeseca, uz rok kušnje u trajanju od 1 godine, b) presudom Općinskog suda u Splitu br. Km-30/10 od 14. svibnja 2010. (pravomoćna 1. srpnja 2010.) zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st .1. KZ/97 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, c) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-431/13 od 19. prosinca 2013. (pravomoćna 29. siječnja 2014.) zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci (zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 360 sati), d) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-325/13 od 15. veljače 2016. (pravomoćna 5. travnja 2016.) zbog kaznenog djela uništenja i oštećenja tuđe stvari iz čl. 222. st. 1. KZ/97 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje od 2 godine, e) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-1016/14 od 11. rujna 2017. (pravomoćna 29. studenog 2017.) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, uz rok kušnje od 3 godine, f) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-45/16 od 22. siječnja 2019. (pravomoćna 14. svibnja 2019.) zbog kaznenog djela lažne uzbune iz čl. 316. st. 1. KZ/11 na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, uz rok kušnje od 3 godine, g) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-899/18 od 23. siječnja 2019. (pravomoćna 22. svibnja 2019.) zbog kaznenog djela osobito teške tjelesne ozljede iz čl. 119. st. 1. KZ/11, na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 7 mjeseci i h) presudom Općinskog suda u Splitu br. K-225/18 od 29. svibnja 2019. (pravomoćna 15. srpnja 2019.) zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 228. st. 1. toč. 2. KZ/11 na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine (zamijenjena radom za opće dobro na slobodi), što ukazuje na iskazanu upornosti i ustrajnost u protupravnom ponašanju i da ranije kaznene osude na okrivljenika nisu imale nikakav korektivni učinak, odnosno nisu na njega i njegovu svijest dovoljno specijalno preventivno djelovale da svoje ponašanje uskladi sa zakonom i da se suzdrži od činjenja novih kaznenih djela, već upravo suprotno, njegovo protupravno ponašanje i kontinuirano činjenje kaznenih djela postao je obrazac njegova ponašanja.

25.2.1. Okrivljeniku su kao otegotne okolnosti cijenjene također slaba samokritičnost i potpuni izostanak kajanja zbog vlastitog protupravnog postupanja te prije svega način i okolnosti počinjenja predmetnog kaznenog djela, kada okrivljenik bez ikakvog razloga fizički napada znatno starijeg oštećenika, nanoseći mu tjelesne ozljeda u području glave i lica, zbog čega je oštećenik bio u bolnici te je nedvojbeno trpio znatne bolove, što se može zaključiti iz opisa zadobivenih ozljeda. Okrivljenik je prilikom fizičkog napada na oštećenika, koji je 38 godina stariji od njega, pokazao izrazito visok stupanj kriminalne volje u ozljeđivanju oštećenika.

26. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, stupanj krivnje i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djela, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja i načelo individualizacije kazne, sud je okrivljenog CL na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci jer smatra da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići samo tako odmjerenom kaznom koja je u konkretnom slučaju u potpunosti adekvatna (nije prestroga, niti je preblaga, već je odmjerena s obzirom na utvrđene i vrednovane sve okolnosti) jer će se takvom kaznom postići ciljevi specijalne i generalne prevencije.

26.1. Naime, u konkretnom slučaju se radi o takvom kriminalnom postupanju okrivljenika, kao mlade osobe, koje izlazi iz okvira uobičajenih načina počinjenja terećenih kaznenih djela i ne može se adekvatno sankcionirati manjom osudom jer se takvo neprimjereno ulično nasilje počinjeno od strane mlade osobe, koja bez ikakvog razloga fizički napada osobu znatno stariju od sebe, ne može i ne smije tolerirati, posebice imajući u vidu težinu zadobivenih ozljeda u području glave i lica, koje su mogle unakaziti oštećenika, a osim toga kaznena sankcija mora biti takva da jača društveni moral i odvraća moguće buduće počinitelje kaznenih djela od upuštanja u aktivnosti kojima bi ostvarili obilježja kaznenog djela pa će se izvršiti pozitivan utjecaj na okrivljenika da se suzdrži od činjenja ovakvih i sličnih kaznenih djela, a utjecat će se i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela, pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

27. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu je izostala jer ga oštećenik nije postavio.

28. Konačno kako je okrivljenik proglašen krivim i radno je sposoban, sud ga je temeljem čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08, obvezao naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom od 600,00 eura. Od toga iznos od 383,57 eura predstavlja trošak izrade pisanog i usmenog nalaza i mišljenja po stalnom sudskom vještaku dr. AL, a iznos od 216,43 eura predstavlja paušalne troškove postupka, sve imajući u vidu trajanje i složenost postupka, kao i imovinske prilike okrivljenika pa plaćanjem troškova u navedenom iznosu neće biti dovedena u pitanje njegova materijalna egzistencija.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 18. travnja 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku CL, [adresa]

-braniteljicu okrivljenika Ivanu Bačiću, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-opunomoćeniku oštećenika Mihovilu Joviću, odvjetniku u Splitu

-u spis