REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-997/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Siniši Marinoviću, a po prijedlogu sudskog savjetnika Lordana Ćošića, u pravnoj stvari tužitelja BI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica BIA, zaposlenica Sindikata, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Zagreb, Jurišićeva 13, OIB: 87311810356, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja BIA, zaposlenice sindikata, i punomoćnice tuženika PI, zaposlenice tuženika, dana 18. travnja 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HP – HRVATSKA POŠTA d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, isplatiti tužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 773,00 eura neto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose:

- na iznos od 29,33 eura od 16.02.2021.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eura od 16.03.2021.g. do isplate

- na iznos od 36,82 eura od 16.04.2021.g. do isplate

- na iznos od 19,24 eura od 16.05.2021.g. do isplate

- na iznos od 32,99 eura od 16.06.2021.g. do isplate

- na iznos od 22,74 eura od 16.07.2021.g. do isplate

- na iznos od 36,74 eura od 16.08.2021.g. do isplate

- na iznos od 33,24 eura od 16.09.2021.g. do isplate

- na iznos od 34,99 eura od 16.10.2021.g. do isplate

- na iznos od 32,99 eura od 16.11.2021.g. do isplate,

- na iznos od 20,99 eura od 16.12.2021.g. do isplate,

- na iznos od 35,14 eura od 16.01.2022.g. do isplate,

- na iznos od 31,16 eura od 16.02.2022.g. do isplate

- na iznos od 32,72 eura od 16.03.2022.g. do isplate

- na iznos od 38,49 eura od 16.04.2022.g. do isplate

- na iznos od 25,66 eura od 16.05.2022.g. do isplate

- na iznos od 33,24 eura od 16.06.2022.g. do isplate

- na iznos od 33,24 eura od 16.07.2022.g. do isplate

- na iznos od 32,99 eura od 16.08.2022.g. do isplate

- na iznos od 31,16 eura od 16.09.2022.g. do isplate

- na iznos od 29,32 eura od 16.10.2022.g. do isplate

- na iznos od 13,65 eura od 16.11.2022.g. do isplate,

- na iznos od 16,74 eura od 16.04.2023.g. do isplate

- na iznos od 29,75 eura od 16.05.2023.g. do isplate

- na iznos od 28,91 eura od 16.06.2023.g. do isplate

- na iznos od 22,27 eura od 16.07.2023.g. do isplate

i to do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023.g. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 13. srpnja 2023. navodi da je zaposlen kod tuženika te da ostvaruje pravo na naknade utvrđene Kolektivnim ugovorom za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. (Dalje u tekstu: KU). Tužitelj navodi da je Kolektivnim ugovorom utvrđeno pravo radnika na naknadu mjesečnog troška prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno, no da mu tuženik nije isplatio naknadu prijevoza sukladno navedenim odredbama KU. Naime, tužitelj radi na adresi [adresa], a adresa njegovog mjesta stanovanje je [adresa], o čemu je predao Izjavu o mjestu stanovanja, te navodi da je od mjesta njegova stanovanja do mjesta rada udaljenost veća od 2 km, pa smatra da ostvaruje pravo na naknadu prijevoza iz čl. 54. st. 5 točka a. KU, u visini cijene javnog gradskog prijevoza u Splitu, odnosno 38,48 eura mjesečno. Tužitelj ovom tužbom stoga potražuje za razdoblje od siječnja 2021. do lipnja 2023. isplatu naknade prijevoza zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Podneskom od 10. veljače 2025. tužitelj navodi da je obavijestio tuženika o svojoj adresi stanovanja, te konačno uređuje tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika iz podneska od 27. siječnja 2025. (str. 87 – 88 spisa) tako da od tuženika po osnovi neisplaćene naknade za prijevoz u razdoblju od siječnja 2021. do lipnja 2023. potražuje iznos od 773,00 eura neto zajedno sa zateznim kamatama. Tužitelj na ročištu 21. ožujka 2025. dodaje da je pisanu izjavu o mjestu stanovanja predao tuženiku uz ugovor o radu. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno donijeti presudu kao u izreci, te ne potražuje trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ne spori da je tužitelj zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu sklopljenog 7. siječnja 2021., te također nisu sporne odredbe Kolektivnog ugovora na koje se tužitelj poziva u tužbi. Međutim, Kolektivnim ugovorom sklopljenim između tuženika i sindikata propisane su pretpostavke temeljem kojih radnici ostvaruju pravo na naknadu troškova prijevoza. Odredbom čl. 54. st. 3. Kolektivnog ugovora propisano je kako je Poslodavac obvezan participirati u troškovima prijevoza samo onim radnicima koji su poslodavcu dostavili potpisanu izjavu o adresi stanovanja, a iz koje je razvidno da je pješačka udaljenost od adrese stanovanja radnika do adrese rada 2 km ili više. Izjavom o adresi stanovanja radnik pod punom građanskom i materijalnom odgovornošću dokazuje da su podaci iz izjave u cijelosti točni. Dakle, predmetnom propisanom odredbom Kolektivnog ugovora kumulativno se moraju ostvariti dvije pretpostavke kako bi radnik ostvario pravo na naknadu troškova prijevoza, i to pretpostavka udaljenosti od mjesta stanovanja do mjesta rada veća od 2 km, te pretpostavka da je radnik dostavio potpisanu Izjavu o stanovanju poslodavcu, a s obzirom da, kako navodi tuženik, tužitelj nikada nije dostavio Izjavu o adresi stanovanja tuženiku, to isti niti ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza. Temeljem navedene Izjave vršila bi se izmjera puta od adrese stanovanja do adrese rada. Nadalje, tuženik ističe da je kojim slučajem tužitelj dostavio Izjavu o adresi stanovanja u kojoj bi bila upisana adresa stanovanja [adresa], te adresa rada [adresa], ipak ne bi ostvario pravo na participaciju troškova jer nema 2 km pješačke udaljenosti. Ako se zamijene polazište i odredište tada udaljenost iznosi 1,85 km. Ova ruta je sličnija ruti kako bi išao pješak. Navedeno je provjereno Google mapsom koji pronalazi tri pješačke rute, a koje su sve kraće od 2 km, a prema odredbi čl. 54. st. 2. KU propisano je da se participacije iz st. 1. odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike. S tim u vezi, tuženik napominje kako ispis udaljenosti koji tužitelj dostavlja uz tužbu ne predstavlja najkraću pješačku udaljenost. Tuženik posebno ističe kako mu se tužitelj niti u jednom trenutku nije obratio radi dodatne provjere troškova prijevoza u čitavom utuženom periodu, pa je za pretpostaviti kako je bio suglasan s istim. Na ročištu 8. listopada 2024. Tuženik je učinio nespornom visinu cijene javnog prijevoza u Splitu u visini od 38,48 eura mjesečno. Podneskom od 27. siječnja 2025. tuženik dostavlja preliminarni izračun potraživanja tužitelja, a na ročištu 21. ožujka 2025. ističe da nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 10. veljače 2025., niti tijek zatezne kamate u istome, ali da je i dalje sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva, stoga predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev, te ne potražuje trošak.

3. Tijekom postupka izvedeni su sljedeći dokazi: izvršen je uvid u ugovor o radu i aneks ugovora o radu tužitelja kod tuženika (str. 5 – 8 spisa), u potvrdu HAK-a o udaljenosti adrese stanovanja i adrese rada tužitelja (str. 9 spisa), u Kolektivni ugovor za radnike HP – Hrvatske pošte d.d. (HP Glasnik 21/17 i HP Glasnik 27/20) (str. 10 – 67 spisa), u dopis HAK-a od 13. siječnja 2025. (str. 83 – 84 spisa), sudsku praksu te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Sud je u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na temelju svih izvedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan iz slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika tuženika, za isplatu naknade za prijevoz za razdoblje od siječnja 2021. do lipnja 2023., na temelju važećeg Kolektivnog ugovora, u iznosu od 773,00 eura neto zajedno sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlenik tuženika. Nije sporno da se na radni odnos tužitelja kod tuženika primjenjuje Kolektivni ugovor za radnike Hrvatske Pošte d.d. od 14. prosinca 2017. (dalje u tekstu: KU). U postupku nije sporno da je mjesto stanovanja tužitelja [adresa], a da je adresa rada [adresa]. Nije sporna cijena javnog prijevoza u Splitu u iznosu od 38,48 eura mjesečno, te nije sporna visina tužbenog zahtjeva konačno uređena podneskom tužitelja od 10. veljače 2025., niti tijek zatezne kamate u istome. U postupku je sporno ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za prijevoz od siječnja 2021. do lipnja 2023. u visini određenoj KU, odnosno sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva.

7. Spisu prileži dopis Hrvatskog autokluba (Dalje u tekstu HAK) od 13. siječnja 2025. (str. 83 – 84 spisa), kojim HAK dostavlja izračun najkraće cestovne rute prema vlastitoj interaktivnoj karti koja je dostupna kao besplatni javni servis na mrežnim stranicama Hrvatskog autokluba. U dopisu HAK-a se navodi da je za potrebe izračuna korištena starija verzija lnteraktivne karte HAK-a, posljednja koja sadrži opciju najkraće rute, te da tražena udaljenost od polazišta na adresi [adresa], do odredišta na adresi [adresa], i to cestovna udaljenost za vožnju automobilom iznosi 2,29 km, a u suprotnom smjeru 1,85 km.

8. Prema članku 8. stavak 1. Zakona o radu (''Narodne novine'': 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu ZR) u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

9. Prema članku 90. stavku 3. ZR-a plaća radnika sastoji se od osnovne odnosno ugovorene plaće, dodataka i ostalih primitaka. Prema stavku 4. istog članka ZR-a dodaci iz stavka 3. točke 2. istog članka ZR-a, su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu razmjerno odrađenim radnim satima pod određenim uvjetima (otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i sl.) i drugi. Nadalje prema stavku 5. članka 90. ZR-a poslodavac je dužan dodatke iz stavka 3. točke 2. članka 90. ZR-a obračunati u iznosu i na način koji je utvrđen posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a prema stavku 6. istog članka ostali primici radnika iz stavka 3. točke 3. ovoga članka ZR-a, su primici radnika koje poslodavac radniku isplaćuje u novcu ili naravi na temelju kolektivnog ugovora, pravilnika o radu, akta poslodavca ili ugovora o radu.

10. U čl. 54. Kolektivnog ugovora za radnike HP-Hrvatska pošta d.d. od 8. prosinca 2017., koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, navodi se da radnik stječe pravo na naknadu mjesečnog troška prijevoza na relaciji od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno (dalje u tekstu: Naknada prijevoza). Mjesto stanovanja u smislu tog ugovora smatra se mjestom stanovanja s kojeg radnik redovito svakodnevno dolazi na posao. Poslodavac participira naknadu prijevoza u visini najniže cijene mjesečne pokazne karte javnih prijevoznih sredstava u sjedištu županije radnikova stanovanja bez obzira na to koristi li se radnik takvim prijevozom. Ako u sjedištu županije radnikovog mjesta stanovanja nije organiziran javni prijevoz radnik ostvaruje pravo na participaciju u naknadi prijevoza u visini cijene osnovne mjesečne pokazne karte javnog gradskog prijevoza u sjedištu poslodavca (Zagreb). Ako radnik želi ostvariti naknadu prijevoza veću od iznosa definiranog stavom 3. i 4. ovog čl. prethodno je obvezan dostaviti poslodavcu točnu i vlastoručnu potpisanu izjavu o mjestu svog stanovanja (dalje: u tekstu izjava o mjestu stanovanja). Izjavom o mjestu stanovanja radnik pod punom građanskom odgovornošću dokazuje pravo na naknadu prijevoza davanjem podataka o svom mjestu stanovanja i dužan ju je podnijeti svaki put kada promijeni mjesto stanovanja. Radnici imaju pravo i na veći iznos za prijevoz, veći od naknade određene stavom 3. i 4. toga člana pod uvjetom da su potpisali izjavu o mjestu stanovanja. Radnici imaju pravo na razliku prijevoza u visini iznosa najjeftinije karte prijevoza na iskazanoj relaciji na kojoj postoji organizirani prijevoz. Ako na iskazanoj relaciji ili na jednom njezinom dijelu ne postoji organizirani radni prijevoz radnik ostvaruje pravo na razliku prijevoza u iznosu od 7,00 kuna po km relacije u jednom smjeru, jednom mjesečno. Maksimalni iznos participacije u naknadi prijevoza po svim osnovama iz prethodnog stavka iznosi 700,00 kuna mjesečno neovisno o osnovama po kojima se naknada prijevoza ostvaruje na temelju tog člana. U slučajevima kada je cijena prijevoza veća, zbog iznimnih poslovnih okolnosti na prijedlog izvršnog direktora Grupe područja, a uz suglasnost direktora divizije, može se odobriti i veći iznos. Radnik ima pravo na naknadu prijevoza iz tog čl. samo za dane nazočnosti na radu. Radnicima kojima je odobrena uporaba službenog motornog vozila poslodavca od 0,00 do 24 sata kao i radnici kojima je odobrena uporaba privatnog motornog vozila u službene svrhe nemaju pravo na naknadu prijevoza iz ovog čl. Naknada prijevoza iz ovog čl. obračunava se i isplaćuje s plaćom za protekli mjesec. Ako analiza ostvarenja ukupnih mjesečnih troškova koje će poslodavac napraviti nakon I. tromjesečja glede primjene obračuna i isplate naknada prijevoza na temelju odredaba ovog čl. pokaže da su ostvareni ukupni troškovi veći od troškova koji su bili ostvareni primjenom načina obračuna naknade po ranijem KU za isti broj radnika sindikati su suglasni da će bez odgode pristupiti pregovorima o izmjeni tog člana.

11. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

12. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

13. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tvrdio da se participacija poslodavca u troškovima prijevoza odnosi na najkraću izravnu relaciju od adrese stanovanja do adrese rada radnika koja se utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog autokluba (HAK) kao najkraća ruta uz korekciju za uređene pješačke staze, pješačke nathodnike i pothodnike. S tim u vezi, tuženik napominje kako ispis udaljenosti koji tužitelj dostavlja uz tužbu ne predstavlja najkraću pješačku udaljenost.

.

14. U postupku nije sporno da je mjesto stanovanja tužitelja na adresi [adresa], a da je adresa rada [adresa]. Tužitelj u postupku tvrdi da je tuženiku dostavio potpisanu izjavu o mjestu stanovanja uz ugovor o radu., te tuženik tijekom postupka ne tvrdi da bi mjesto stanovanja tužitelja bilo različito od mjesta stanovanja kojeg je tužitelj naznačio.

15. U Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme i Aneksu ugovora o radu tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, koji prileže spisu (str. 5-8 spisa) navodi se da će tužitelj obavljati poslove radnog mjesta Poštar za opću dostavu od 7. siječnja 2021., te se navodi mjesto stanovanja tužitelja [adresa].

16. Po mišljenju ovog suda tužitelj ne bi imao pravo na utuženu naknadu prijevoza u slučaju da je promijenio mjesto stanovanja, a da o tome nije obavijestio poslodavca, te u slučaju da poslodavcu nije poznata adresa, odnosno mjesto stanovanja tužitelja. Kako to ovdje nije slučaj, ovaj sud smatra da tužitelj ispunjava uvjet iz čl. 54. st. 3. KU s obzirom da je mjesto stanovanja tužitelja bilo poznato, a tužitelj nije mijenjao mjesto stanovanja od dana sklapanja ugovora o radu do podnošenja tužbe.

17. Iz dopisa HAK-.a proizlazi da najkraća udaljenost od adresa stanovanja tužitelja [adresa], do adrese njegovog rada [adresa] iznosi 2,29 km, a od adrese rada [adresa], do adrese stanovanja [adresa], 1,85 km. Kada se udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada razlikuje od udaljenosti mjesta rada do mjesta stanovanja, treba uzeti udaljenost povoljniju za radnika-in favorem laboris, pa u ovom slučaju sud utvrđuje da udaljenost iznosi 2,29 km. Pri tome prema izričitoj odredbi čl. 54. KU relevantna je udaljenost od mjesta stanovanja do mjesta rada tužitelja, a ne obrnuto, a takvo pravno stajalište zauzeo je i Županijski sud u Zagrebu, u presudi broj: Gž R- 945/2024-2 od 28. siječnja 2025. u pravno i činjenično primjenjivom predmetu. Slijedom navedenoga, na temelju dopisa HAK-a, kojega stranke nisu osporavale, udaljenost između mjesta stanovanja tužitelja i mjesta rada iznosi 2.29 km, odnosno više od 2,00 kilometra, pa je time cijelosti ispunjena pretpostavka za isplatu naknade za prijevoz tužitelju na temelju čl. 54. st. 1. i 2. KU.

18. Slijedom navedenoga, tužitelj ima pravo na naknadu prijevoza iz čl. 54. st. 5 točka a. KU, u visini cijene javnog gradskog prijevoza u Splitu, odnosno 38,48 eura mjesečno u utuženom razdoblju. U postupku je utvrđeno da tuženik tužitelju u razdoblju od siječnja 2021. do lipnja 2023. nije isplaćivao naknadu za prijevoz sukladno čl. 54. Kolektivnog ugovora, koji se primjenjuje na radni odnos tužitelja kod tuženika, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 773,00 eura neto na ime naknade za prijevoz, odnosno odlučeno ja kao u izreci presude.

19. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu. ZOO) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki mjesečni iznos naknade za prijevoz od dospijeća tj. od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, kako je zatražio tužitelj, a tuženik tijek zateznih kamata nije sporio, s obzirom da se prema čl. 53. KU naknade iz Kolektivnog ugovora isplaćuju zajedno s plaćom do 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, u skladu s čl. 92. st. 4. ZR-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a koja je propisana za ostale odnose.

20. S obzirom da stranke ne potražuju trošak postupka, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

21. Slijedom svih navedenih i obrazloženih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. travnja 2025.

Sudac:

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a Zakona o parničnom postupku).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku