REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1064/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (prije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi obnove postupka, 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/301, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 13. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-942-03/15- 01/04, URBROJ: 2170-03-05/7-23-15 od 13. srpnja 2023. (dalje: I° rješenje od 13. srpnja 2023.).

Prethodno spomenutim prvostupanjskim aktom odbačen je prijedlog tužitelja za obnovu postupka utvrđenja statusa imovine Bracco Domenica okončanog rješenjem Primorsko-goranske županije, Ureda za imovinsko-pravne poslove, Službe za imovinske poslove, Ispostave u Malom Lošinju, KLASA: UP/I-942-03/99-01/01, URBROJ: 2170-08/5-99-2 od 15. ožujka 1999. (dalje I° rješenje od 15. ožujka 1999.). Prijedlog za obnovu postupka odbačen je uz obrazloženje da je tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje razloga za obnovu iz čl. 123. st. 2. tč. 1. Zakona o općem upravnom postupku (NN br. 47/09, 110/21; dalje: ZUP).

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u tužbi, u bitnom, izlaže kao i u žalbi. Prije svega, navodi da je pobijano drugostupanjsko rješenje doneseno povodom žalbe protiv rješenja donesenog u ponovljenom upravnom postupku (povodom rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, KLASA: UP/II-942-02/15-01/2, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-07, od 24. listopada 2018., kojim je poništeno rješenje naslovnog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-03/15-01/04, URBROJ: 2170-11- 02/7-15-4 od 7. travnja 2015.), a u kojem ponovnom postupku je prvostupanjsko tijelo trebalo ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva za obnovu predmetnog postupka. Nastavno na prethodno, tužitelj navodi da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom nije postupilo, sukladno mjerodavnim odredbama ZUP-a odnosno nije utvrdilo dolaze li do primjene odredbe članka 123. st. 2. ZUP-a koje uređuju pokretanje postupka obnove po službenoj dužnosti. Tužitelj navodi da je prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku prekinulo predmetni postupak rješenjem od 20. studenog 2018., do rješavanja prethodnog pitanja je li isprava MUP-a NRH br. 1705 IV 1949. od 30. travnja 1950. za zadržavanje talijanskog državljanstva NF lažna, te je navedenim rješenjem tadašnja stranka DF, njegova majka, upućena da to prethodno pitanje utvrdi pred nadležnim sudom. Smatra da za takvo postupanje nije bilo osnove budući da se u konkretnom slučaju ne radi o postupku koji se pokreće na zahtjev stranke već o postupku koji se vodi po službenoj dužnosti te je stoga, temeljem odredbi čl. 55. st. 1. i čl. 56. st. 2. ZUP-a, prvostupanjsko tijelo po služenoj dužnosti trebalo utvrditi da li je razlog za obnovu učinjen vjerojatnim, odnosno da li je I° rješenje od 15. ožujka 1999. doneseno na temelju lažne isprave.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, ustraje kod svih navoda iznijetih u obrazloženja osporenog rješenja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanoga rješenja tuženika u tijeku spora je izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnoga postupka i ovog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz stanja spisa slijedi da je I° rješenje od 13. srpnja 2023. doneseno u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem, KLASA: UP/II-942-02/15-01/2, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-07, od 24. listopada 2018. poništio rješenje istog prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-942-03/15-01/04, URBROJ: 2170-11-02/7-15-4 od 7. travnja 2015. kojim je odbijen odbačen, kao nepravodoban, prijedlog pravne prednice tužitelja DF, za obnovu postupka utvrđenja statusa imovine Bracco Domenica okončanog I° rješenjem od 15. ožujka 1999.

Iz sadržaja prijedloga razvidno da je DF zatražila obnovu iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a navodeći kao novu činjenicu dopis Državnog arhiva u kojem se navodi nije pronađen upis opcije za RF pok. Š rođenog **.**.1897. u [adresa] kao niti za njegovu suprugu ŽF, rođ. N, kćeri ĐF i ĐF, rođene **.**.1898. u [adresa].

Tuženik u obrazloženju rješenja od 24. listopada 2018. navodi da nisu ispunjeni uvjeti za obnovu iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a budući da je prijedlog za obnovu podnesen van objektivnog roka od 30 dana. Međutim, unatoč tome, poništava ožalbeno rješenje iz razloga što prvostupanjsko tijelo nije razmotrilo da li su ispunjeni uvjet za obnovu postupka iz čl. 123. st. 2. tč. 1. ZUP-a a obzirom da prijedlog i dokazi upućuju na korištenje lažne isprave u postupku donošenja I° rješenja od 15. ožujka 1999. kada je imovina NF prenesena u društveno vlasništvo na temelju potvrde Policijske postaje Mali Lošinj, broj: 511-09-60-03/110/33-97 od 18. studenoga 1977., kojom je NF usvojena opciona izjava za zadržavanje talijanskog državljanstva, a imovina prenesena u društveno vlasništvo. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo da je trebalo predlagateljicu uputiti da prethodno pitanje je li isprava lažna utvrdi u kaznenom postupku postupku pred nadležnim sudom te da, u tom slučaju, upravni postupak prekine do pravomoćnog okončanja tog postupka. U postupku koji je nakon toga uslijedio prvostupanjsko tijelo, po uputi tuženika, prekida postupak (rješenjem od 20. studenog 2018, KLASA: UP/I-943-03/15-01/04, URBROJ: 2170-11-02/7-18-11) do rješavanja prethodnog pitanja da li je isprava MUP- a NRH br. 1705 IV 1949. od 30.travnja 1950. lažna. Prethodno tome, stranci je upućen dopis (od 15. studenog 2018.) kojim ju se upućuje da to pitanje utvrdi pred nadležnim kaznenim sudom. Budući da stranka nije dostavila dokaz da je postupila po danoj uputi, zaključkom od 27. ožujka 2023 godine nasljednik predlagateljice ČF (ovdje tužitelj), pozvan je da u roku od 15 dana dostavi odluku kaznenog suda. Zaključkom od 18. travnja 2023., na zahtjev opunomoćenika tužitelja, taj rok je produžen za daljnjih 15 dana. Do dana donošenja osporavanog prvostupanjskog rješenja stranka nije postupila po pozivu upravnog tijela.

8. Odredbom čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Pod novim činjenicama koje mogu biti razlogom za obnovu postupka, smatraju su samo one činjenice koje su postojale u vrijeme vođenja redovitog postupka u istoj upravnoj stvari, ali se za njih u tijeku tog postupka nije znalo pa je u trenutku donošenja upravnog akta (čija se obnova traži) činjenično stanje utvrđeno bez tih činjenica. Dakle, drugim riječima, radi se u biti o starim činjenicama koje su postojale u vrijeme vođenje prijašnjeg postupka a atributom „novi/nove“ označavaju se samo zato što se za njih saznalo tek nakon okončanja redovitog postupka. Isto vrijedi i za izraz „novi dokazi“. Naime, pod tim pojmom podrazumijevaju se oni dokazi za koje se u prijašnjem postupku nije znalo, ali i oni dokazi za koje se znalo ali se isti nisu mogli pribaviti ili upotrijebiti za vrijeme vođenja redovitog postupka.

10. Odredbom čl. 123. st. 2. tč 1. ZUP-a, propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.

11. Pod lažnom ispravom koja može biti razlogom za obnovu postupka smatra se svaka isprava (privatna ili javna) u kojoj su navedeni lažni podaci i koji su bili od utjecaja u prijašnjem redovitom postupku. Takve isprave o lažnim podacima predstavljaju kazneno djelo. Je li isprava lažno sastavljena ili preinačena kao prava sa svrhom da se upotrijebi kao prava utvrđuje se u kaznenom postupku. Nije lažna svaka isprava u kojoj su navedeni netočni podaci o određenim činjenicama već samo ona isprava koja je lažno nastala kaznenim djelom, a u redovitom upravnom postupku upotrijebljena i prihvaćena kao istinita.

12. Prema st. 3. čl. 123. ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

13. Prema odredbi čl. 124. st. 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka stranka je dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

14. Sukladno odredbi čl. 126. st. 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

15. Vjerojatnost je stanje koje nije potpuno dokazano i koje se utvrđuje, u pravilu, iz posrednih dokaza. Za razliku od potpunog utvrđivanja neke činjenice u smislu načela materijalne istine (čl. 8. ZUP-a), vjerojatnost je niži stupanj pouzdanosti o pravom stanju stvari jer je za činjenice koje treba dokazati dovoljno da službena koja vodi postupak stekne osobno uvjerenje o mogućnosti postojanja tih činjenica, obično na neki posredna način iz postojanja drugih činjenica. Dakle, pravni standard vjerojatnosti podrazumijeva (i iznimno dopušta) da je za donošenje nekih odluka dostatan niži stupanj uvjerenosti u postojanje činjenica na kojima se temelje takve odluke, pri čemu se u hrvatskoj pravnoj doktrini zastupa stav da je vjerojatnost takvo uvjerenje koje ima više argumenata u prilog postojanju/nepostojanju neke činjenice od onih koji govore protiv njezinog postojanja/nepostojanja, pri čemu se tražena pretpostavka vjerojatnosti prosuđuje prema slobodnoj ocjeni, imajući u vidu ostale okolnosti svakog pojedinog slučaja, no pri čemu takva vjerojatnost mora biti činjenično obrazložena i u određenoj mjeri, koliko je to moguće, potkrijepljena dokazima.

16. U konkretnom slučaju, a koko je to spomenuto već ranije u obrazloženju ove odluke, pravna prednica tužitelja podnijela je prijedlog za obnovu iz razloga navedenih u čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a navodeći kao novu činjenicu to da u Državnom arhivu u Rijeci, kao tijelu koje je nadležno za čuvanje potrebne dokumentacije glede optanata i njihove i imovine, nije pronađen upis opcije za RF rođenog **.**.1897. u [adresa] kao niti za njegovu suprugu ŽF, rođ. N, kćeri ĐF i ĐF, rođene **.**.1898. u [adresa], a iz čega slijedi da se u je postupku čija se obnova traži pogrešno utvrđeno da se slučaju imovine Bracco Domenica radi o optantskoj imovini. Postojanje razloga za obnovu iz čl. 123. st. 1. tč. 1. ZUP-a podnositeljica je učinila vjerojatnim dostavom dopisa Državnog arhiva u Rijeci od 2. studenog 2010, KLASA: 053-02/10- 01/1064, URBROJ: 2170-53-08-10-2. Međutim, kako iz staja spisa slijedi da je pravna prednica tužitelja za razlog obnove saznala 2010., to je razvidno da je prijedlog za obnovu podnesen izvan subjektivnog roka od 30 dana iz čl. 123. st. 3. ZUP-a, pa je stoga isti nepravodoban.

17. S druge strane, što se tiče postojanja razloga za obnovu iz čl. 123. st. 2. tč. 1. ZUP-a (iako obnova postupka po toj osnovi nije tražena a što jasno i nedvosmisleno slijedi iz samog prijedloga), valja prije svega navesti da je stranka, u smislu odredbe čl. 124. st. 2. ZUP-a već uz prijedlog bila dužna dostaviti dokaze kojim će učiniti vjerojatnim postojanje razloga za obnovu. Iz stanja spisa vidljivo da niti u prijedlogu za obnovu, niti u povoljnom postupku, pravna prednica tužitelja, kao i tužitelj, nisu dostavili dokaze iz kojih bi proizlazilo da je I° rješenje od 15. ožujka 1999. doneseno na temelju lažne isprave (tč. 11. obrazloženja), a što se, sukladno ustaljenoj upravno sudskoj praksi, dokazuje presudom donijetom u kaznenom postupku (Visoki Upravni Sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-75/16 od 25. studenog 2016.).

18. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da prigovorima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitosti akata koji se pobijaju u ovom sporu te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. I izreke.

19. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a.

U Rijeci 18. travnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, Leharova 1

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za građansko trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49