Poslovni broj: P-2928/2019-56

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

STALNA SLUŽBA U KRKU

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku, po sutkinji Tini Gorički, u pravnoj stvari tužitelja KV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kožuharovu, odvjetniku u Krku, protiv tuženika SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Đuri Maurmanu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja da nije nastao ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i njegovog punomoćnika, 18. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije nastao Ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini zaključen dana 24. listopada 2016. godine između SV iz grada [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu zajmodavca i založnog vjerovnika i KV iz općine [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Miljenke Katunar Zrinski pod poslovnim brojem OV-9525/16.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom nepostojećeg ugovora iz točke I. izreke te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na nekretnini zemljišnoknjižnih oznaka k. č. br. [katastarska čestica], stambena zgrada, [adresa], kuća, nadstrešnica, dvorište, ukupne površine 582 m[2] , na način da se briše uknjižba založnog prava na nekretnini radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zateznih kamata i troškova ovrhe pod poslovnim brojem Z-6204/2019.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.375,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužbenim zahtjevom istaknutim u tužbi od 18. prosinca 2019. tužitelj u točki I. zahtijeva da se utvrdi da nije nastao ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava zaključen između njega kao zajmoprimca i založnog dužnika te tuženika kao zajmodavca i založnog vjerovnika. Točkom II. tužbenog zahtjeva zahtijeva uspostavu zemljišnoknjižnog stanja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe nepostojećeg ugovora odnosno brisanje uknjižbe založnog prava.

1.1. U prilog tužbenom zahtjevu navodi da je javna bilježnica Miljenka Katunar Zrinski iz Krka, pod poslovnim brojem OV-9525/2016 ovjerila ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini, temeljem kojeg se SV obvezao zajmoprimcu KV predati iznos od 45.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti na dan 24. listopada 2016. po srednjem tečaju HNB-a a zajmoprimac KV se obvezao vratiti zajmodavcu pozajmicu najkasnije do 1. ožujka 2017. Međutim, taj ugovor tvrdi nisu potpisale obje stranke niti je taj dan ili bilo koji drugi dan došlo do isplate 45.000,00 eura. Štoviše tuženik da se tada nije niti nalazio u Republici Hrvatskoj a ugovor da je umjesto tuženika potpisala treća osoba – OV.

1.2. Tijekom 2016. godine tužitelj da je kao prodavatelj s tuženikom potpisao predugovor o kupoprodaji dijela obiteljske kuće za iznos kupovnine od 50.000 eura, temeljem kojeg predugovora da je tuženik isplatio tužitelju 15. rujna 2016. 19.000 eura u kunskoj protuvrijednosti. Tužitelj da je u listopadu 2016. sa OV pristupio u javnobilježnički ured KVM koja da je ovjerila privatnu ispravu odnosno ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava na nekretnini i to u odnosu na tužitelja dok tuženi nije bio nazočan. Predmetni ugovor da je potpisao OV na način da je potpisao ime tuženika. Tvrdi da je među strankama nesporno da tuženik nije nikada isplatio tužitelju iznos od 45.000,00 eura te je isključivi povod zaključenju ugovora bila zaštita prava tuženika u odnosu na treću osobu EV koji je bio prethodni kupac iste nekretnine.

1.3. Sukladno odredbi čl. 247 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu ZOO), ugovor je sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana pa kako tuženik nije očitovao svoju volju jer nije potpisao ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava budući da je njegov potpis krivotvoren ugovor o zajmu s osnivanjem založnog prava da nije niti nastao. U slučaju da je sporno potpisivanje ugovora predlaže provesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika.

1.4. Zastupan po novom punomoćniku tužitelj predlaže prvenstveno provesti dokaz grafološkim vještačenjem potpisa tuženika, smatrajući da je ključno utvrditi istinitost potpisa jer da je svaki ugovor suglasnost dviju volja te ukoliko isti nije potpisan po jednoj stranci da je taj ugovor u skladu sa čl. 322 ZOO ništetan te od samog početka ne proizvodi pravne posljedice. Osporava navod tuženika iz odgovora na tužbu da je ugovor potpisao OV po ovlaštenju SV jer je onda trebao imati za sklapanje valjanu punomoć a u ugovoru biti naveden kao punomoćnik a obvezna forma pisanog ugovora da mora vrijediti i za punomoć.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 18 spisa) navodi da je ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini ovjeren 24. listopada 2016. potpisao KV, a SV da je ovlastio OV da po njegovu ovlaštenju potpiše ugovor u njegovo ime i za njegov račun. Točno da je da su stranke sklopile predugovor o kupoprodaji nekretnine kojim je KV prodao tuženiku i njegovoj supruzi dio obiteljske kuće. Na okolnost zbog čega je zaključen sporni ugovor djelomično da je odgovor dao sam tužitelj. Ističe da je tužitelj sam podnio ispravu javnom bilježniku na potvrdu. Tuženik da niti jednim činom nije pokušao ostvariti bilo koju tražbinu s naslova navedenog ugovora. Čini nespornim da se vodi postupak pred ovim sudom po tužbi EV protiv tuženika. Predlaže stranke uputiti u postupak mirenja te navodi da se za sada protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže opreza radi odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom kako je postavljen. Punomoćnica tužitelja na ročištu 8. prosinca 2021. nije prihvatila prijedlog tuženika da se stranke upute u mirenje već je predložila nastaviti s postupkom i provesti dokaze.

3. Na glavnoj raspravi proveden je dokaz čitanjem dokumentacije priložene spisu, saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka KVM, UV, VV, GV, PV i OV, dok je svjedok IV uskratio davanje iskaza u smislu čl. 237 ZPP-a jer da je bio punomoćnik tuženika kod sklapanja i uknjižbe ugovora o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava.

4. Ocjenjujući sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

5. Pročitan je ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava te je utvrđeno da se u istom tuženik SV navodi kao zajmodavac i založni vjerovnik a tužitelj KV kao zajmoprimac i založni dužnik te se navodi da je ugovor sklopljen u Krku 24. listopada 2016. Prema članku 1. tuženik predaje tužitelju iznos od 45.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan 24. listopada 2016. po srednjem tečaju HNB-a, a tužitelj se obvezuje vratiti zajmodavcu pozajmicu najkasnije do 1. ožujka 2017. Ugovoreno je da se na zajam neće obračunavati kamate, a potpisom ugovora tužitelj potvrđuje da je 24. listopada 2016. primio zajam u iznosu od 45.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan 24. listopada 2015. po srednjem tečaju HNB-a. U slučaju da tužitelj ne vrati novac do 1. ožujka 2017. da je dužan tuženiku uz glavnicu platiti zakonsku zateznu kamatu i sve troškove prouzročene u postupku prisilne naplate. U čl. 5 navodi se da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tužitelj kao založni dužnik potpisom ugovora dozvoljava tuženiku kao zajmodavcu da na navedenoj nekretnini izvrši uknjižbu založnog prava radi osiguranja tražbine u iznosu od 45.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama na dan 24. listopada 2016. Ugovor sadrži i clausulu exequendi u članku 7. Zajmodavac se obvezuje odmah po povratu zajma izdati zajmoprimcu odnosno založnom dužniku ispravu podobnu za upis brisanja založnog prava – brisovno očitovanje, u kojoj će biti naznačeno da je dug u cijelosti namiren. Ugovor je potpisan po kako se navodi zajmodavcu i zajmoprimcu. Iz potvrde privatne isprave (list 7 spisa) proizlazi da je KV podnio privatnu ispravu

– ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 24. listopada 2016. na potvrdu. Navodi se da je ispitano da ista po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, da je sudionicima pravnog posla pročitana i da su upozoreni da potvrđena privatna isprava ima snagu javnobilježničkog akta te da sudionici prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga za njih proizlaze i da to odgovara njihovoj pravoj volji.

6. Pročitan je i predugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen između KV kao prodavatelja te SV i PV kao kupaca **.**.2016. i utvrđeno da se istim ugovorne strane obvezuju sklopiti glavni ugovor predmet kojeg će biti prijenos prava vlasništva na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi prizemlje površine 80 m[2] s pripatcima, što će biti prikazano u etažnom elaboratu. Kupoprodajna cijena ugovorena je u iznosu od 50.000,00 eura plativo u protuvrijednosti u kunama, ugovorena je kapara u iznosu od 19.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, i to kao odustatnina te se kapara uračunava u kupoprodajnu cijenu. Na dan potpisa ugovora kupci su isplatili 4.000 eura a do 15. rujna 2016. će isplatiti drugi dio i to 15.000,00 eura, dok će preostali iznos platiti prilikom potpisa glavnog ugovora. Člankom III. ugovoreno je kada će se sklopiti glavni ugovor a to je nakon što prodavatelj briše zabilježbu ovrhe, briše pravo zaloga po ugovoru o kreditu i provede etažni elaborat koju obvezu se prodavatelj obvezao izvršiti do 1. ožujka 2017., u sprotnom se predugovor smatra raskinutim i prodavatelj vraća dvostruku kaparu. Posjed je predan prilikom potpisa predugovora. Potvrdom od **.**.2016. KV potvrđuje da je primio 19.000 eura za sređivanje dokumentacije u predogovoru.

7. Čitanjem ugovora o kupoprodaji nekretnine koji se nalazi na listu 48-50 spisa utvrđeno je da su KV kao prodavatelj te SV i PV kao kupci **.**.2017. zaključili i ugovor o kupoprodaji nekretnine, predmet kojeg je 1/3 dijela cijele z.č. 2608/1 k. o. [katastarska općina], u naravi prizmelje kuće površine 80 m[2] sa pripatcima i dijelom okućnice što će biti prikazano u etažnom elaboratu koji je u izradi. U ugovoru se navodi da je isplaćen iznos od 24.000 eura do dana sklapanja ugovora o kupoprodaji, a preostali iznos obvezali su se isplatiti prilikom provedbe etažnog elaborata a provedbu elaborata predlagatelj se obvezao izvršiti do 1. svibnja 2017. u suprotnom se ugovor smatra raskinutim a podavatelj se obvezuje vratiti kupcima 24.000,00 eura. Ugovor sadrži klauzulu intabulandi.

8. Čitanjem spisa Z-6204/2019 utvrđeno je da su **.**.2019. SV i PV zastupani po punomoćniku TV podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasništva i uspostavu etažnog vlasništva protiv protustranke UV kao suvlasnice te je rješenjem Z-6204/2019 od 16. svibnja 2019. dopušten upis etažnog vlasništva, s prijenosom do tada uknjiženih tereta, između ostalog i založnog prava uknjiženog u korist tuženika s prvenstvenim redom Z-27969/16.

9. Pregledom spisa K-DO-828/2019 nije utvrđeno da bi se u istom nalazila službena bilješka o razgovoru obavljenom sa SV kako to tvrdi tužitelj, ali tuženik je u konačnici dao iskaz pa to nije niti odlučno. Kaznena prijava protiv tuženika i njegove surpuge koju je podnio KV je odbačena s obrazloženjem da se radi o nizu neriješenih vlasničkopravnih odnosa nastalih dogovaranjem i realiziranjem dvije kupoprodaje na nekretnini od strane prijavitelja te da postupanje osumnjičenika koji određenim pravnim radnjama nastoje zaštiti svoj materijalni status se ne može podvesti pod obilježja bilo kojeg kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.

10. Tužitelj naglašava tvrdnju da ugovor o zajmu sa sporazumom o zasnivanju založnog prava nije potpisan po tuženiku tvrdeći da je istog potpisao OV potpisavši se imenom i prezimenom tuženika, stoga ključnim smatra provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Međutim potpis zajmodavca na ugovoru o zajmu nije bitan sastojak ugovora o zajmu, jer isti ugovor može biti sklopljen i u usmenom obliku, obzirom da iz odredbe čl. 499. st. 1. ZOO-a, a kojom je propisano da ugovorom o zajmu se obvezuje zajmodavac da će predati zajmoprimcu određeni iznos novaca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće, proizlazi da ugovor o zajmu nastaje kada se stranke sporazumiju o bitnim sastojcima ugovora i to određenom iznosu novca koji se zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu i vremenu trajanja zajma. Stoga sud kao prvi dokaz nije odredio grafološko vještačenje već dokaz saslušanjem stranaka, a kao prvi idući dokaz saslušanje svjedoka OV za kojeg tužitelj tvrdi da je ugovor poptisao potpisavši se kao tuženik. Međutim, tuženik se na ročište zakazano radi saslušanja a koje je održano 31. siječnja 2023. nije odazvao, dok se OV pozivima nije odazivao navodeći da boluje od karcinoma, stoga je sud nastavio sa provođenjem ostalih dokaza - saslušanjem svjedoka.

11. Međutim, u konačnici tuženik i svjedok OV su svoj iskaz dali na ročištu 20. ožujka 2025. te su upravo iz iskaza tuženika i svjedoka OV utvrđene sve odlučne činjenice pa ostale iskaze svjedoka prema mišljenju suda nije potrebno niti reproducirati niti ocjenjivati.

12. Tuženik SV iskazao je da nije pozajmio novac tužitelju niti je sa tužiteljem ikada o tome razgovarao. Za potpis na ugovoru o zajmu sa lista 6-7 spisa izjavio je da to nije njegov potpis, da on nije uopće bio prisutan. OV da je dao punomoć da ga zastupa u vezi svih pitanja u vezi stana, takva da je bila njegova namjera, a da li je to tako napisano u punomoći on da ne zna jer nije pravnik, punomoć su sastavili zajedno on i OV. Punomoć da je bila samo formalnost jer da on OV vjeruje na riječ te ne treba ništa ni potpisati. Ugovor je vidio čim je OV došao u Njemačku, a OV da mu je rekao da ga je KV tim ugovorom želio osigurati. Odvjetnik IV da je napisao da je tuženik posudio novac tužitelju kojeg treba vratiti, u dogovoru sa KV. Tuženik nije formulirao taj ugoor niti je bio prisutan niti je dao novac kojeg bi mu KV trebao vratiti, dao je KV jedino novac za stan. Svi postupci koji se vode na sudu između njega i KV da su povezani. Tuženik da je odmah rekao ukoliko dobije stan da će se poništiti ugovor koji se nalazi u ovom spisu. Na upit tko je njega potpisao na ugovoru odgovorio je da je to vjerojatno učinio OV. Na upit što se htjelo postići ugovorom odgovorio je da se htjelo osigurati da on dobije stan odnosno da je regularan kupac jer ispunio sve uvjete iz predugovora a čak i više. Ne zna što je založno pravo niti kako će vratiti novac ako izgubi stan, vjerojatno ga osigurava taj ugovor, nije pravnik. Ugovor je prema njegovom saznanju sastavljao odvjetnik IV.

13. Svjedok OV tvrdi da potpis SV na ugovoru nije pisan njegovom rukom. On je tvrdi potpisao neki dokument kojeg je iznio odvjetnik IV iz ureda javnog bilježnika i rekao mu da potpiše kako bi potvrdio da je SV primio taj dokument na način da se potpisao na dnu papira kao što je to primjerice na listu 6 spisa, odnosno ispod toga nije bilo navedeno ime i prezime. Dokument je potpisao potpisavši se kao SV za što da je ovlašten od strane SV koji da mu je dozvolio ako treba potpisati kakav dokument da ga potpiše u njegovo ime o čemu da ima i pisanu punomoć a rekao mu je to i usmeno. Tvrdi da ne zna da kada je nečiji punomoćnik se treba potpisati svojim imenom i prezimenom, da mu je to trebao reći odvjetnik ili bilježnik. On je sjedio u čekaonici i nije bio u samoj prostoriji gdje su sjedili IV, KV i javni bilježnik kojeg on nije ni vidio te ne zna ni da li se radi o muškoj ili ženskoj osobi.

13.1. Također je opisao što je prethodilo odlasku kod javnog bilježnika pa je rekao kako je u rujnu ili listopadu 2016. iz crnog automobila izašao njemu nepoznat čovjek, za kojeg je kasnije saznao da se preziva EV, i počeo na njega vikati zašto je kupio njegov stan i bacio ugovor na stol te je spomenuo KV pa je na spomen KV svjedok znao o kojem se stanu radi. Naime, svjedok je poznavao KV od ranije, brat KV mu je kum, te mu se KV u proljeće 2016. obratio da ima tri stana za prodati pa je svjedok nazvao SV i rekao mu da se prodaje stan i savjetovao ga da ne kupuje stan bez odvjetnika te se i informirao tko je dobar odvjetnik pa mu je preporučen IV na kojeg je uputio SV. Rekao je EV u tom susretu da on nije kupac ali zna tko je. Kontaktirao je nakon susreta sa EV SV i rekao mu što se dodogilo a SV da mu je rekao da je stan čist a svjedok da mu je rekao da se informira kod odvjetnika IV. Nazvao je i KV kod kojeg da je nastala panika i da je molio OV da nazove SV da ne odustane od kupoprodaje. Nakon toga nazvao je i IV i rekao mu o susretu sa EV te da mu je odvjetnik IV rekao da treba osigurati SV i da će se to učiniti sa nekim ugovorom sa kojim će se staviti teret na kuću kao garancija, što da je učinjeno u nekakvom postupku solemnizacije u kojem da je KV sve pročitano pred javnim bilježnikom. Kasnije na upit pun. tužitelja odgovara da budući da je bio u čekaonici ne može reći da li se tužitelju išta čitalo. Zaključeno kod javnog bilježnika da je bilo garancija da SV neće izgubiti stan i novce. Na upit da li mu je poznato da bi tuženik tužitelju dao neki novac kojeg on treba vratiti odgovorio je da koliko je njemu poznato SV je KV davao novac samo na ime cijene za stan kojeg je kupio. Ugovor nije pročitao ali zna da je njime tužitelj htio osigurati tuženika da ne izgubi stan i uloženi novac. Nije vidio nikakvu isplatu novca niti je on tada isplaćivao ikakav novac KV. KV da ga je molio da se što prije riješi garancija da SV bude siguran za stan i uloženi novac.

14. Iskaze svjedoka OV i tuženika sud ocjenjuje istinitim budući da su iskazivali uvjerljivo, nije stečen dojam da nešto taje te uostalom isti potvrđuju i navode samog tužitelja, osim u dijelu da bi tuženika potpisao OV potpisavši se kao tuženik. U tom je dijelu upitna istinitost iskaza svjedoka OV koji negira da je to učinio, dok čak i tuženik navodi da ga je vjerovatno potpisao OV. Međutim svjedok nije negirao da bi se potpisao kao tuženik na nekom drugom dokumentu gdje kako tvrdi potvrđuje primitak dokumenta pa nije jasan razlog zašto ne bi priznao i ovaj potpis. U svakom slučaju da li je tuženika potpisao OV ili netko treći je činjenica koja se ne može utvrditi bez vještačenja, ali nije odlučna kako će biti u nastavku obrazloženo.

15. Tužitelj činjenično temelji svoj zahtjev na tvrdnji da ugovor nije potpisan po tuženiku pa da isti nije nastao odnosno po novom punomoćniku da je ništetan, međutim u tužbi iznosi i činjenicu da je isključivi povod zaključenju predmetnog ugovora bila zaštita prava tuženika u odnosu na treću osobu EV koji je bio prethodni kupac iste nekretnine, a o čemu iskazuju i stranke i svjedok OV.

15.1. Iz iskaza tuženika i svjedoka OV utvrđeno je da tuženik KV nije dao nikakav novac kojeg bi mu KV imao vratiti, već je jedini novac kojeg je tuženik tužitelju dao bio novac s osnove zaključenog predugovora o kupoprodaji nekretnine te da je svrha predmetnog ugovora bila osiguranje tuženika jer se pojavio EV koji je također zaključio ugovor glede tog istog stana (taj ugovor prileži spisu Državnog odvjetništva), na način da se tuženik osigura upisom založnog prava.

16. Za ugovor o zajmu nije predviđena pisana forma stoga činjenica što istog nije potpisao tuženik, koja činjenica je učinjena nespornom od strane tuženika, ne bi bila zapreka za nastanak ugovora o zajmu. Naime, iz iskaza tuženika proizlazi da je isti znao da je odvjetnik IV napisao da je tuženik posudio novac kojeg treba vratiti. Iz iskaza svjedoka OV također proizlazi da je odvjetnik IV, kojeg je za zastupanje u vezi kupnje stana tuženiku predložio OV, rekao da treba osigurati tuženika da ne bi izgubio do tada dan novac i da će se to učiniti sa ugovorom s kojim će se staviti teret na kuću kao garancija. Iz iskaza svjedoka OV a i iz uskrate svjedočenja odvjetnika IV proizlazi dakle da je odvjetnik IV zastupao tuženika u vezi tog stana, da je sastavio ugovor o zajmu, međutim nije ga potpisao kao punomoćnik tuženika, a navodno to nije učinio niti OV. Međutim, iz cjelokupnog odnosa i poziva ŠV, SV i IV nakon pojavljivanja EV, o kojim pozivima je iskazivao svjedok ŠV, proizlazi da je odvjetnik IV sastavio ugovor, da je ŠV pristupio sa ŠV, a da je sa svime bio upoznat i tuženik SV. Tako je tuženik SV rekao da je vidio ugovor čim mu ga je ŠV donio u Njemačku, a također je iskazao da je odmah rekao da će se ugovor o zajmu s osnivanjem prislinog založnog prava odmah poništiti ukoliko dobije taj stan. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik bio upoznat sa sklapanjem ugovora o zajmu i da ga je odobrio, stoga bez obzira na nedostatak potpisa postojala je suglasnost da se upravo takav ugovor kojeg je sastavio odvjetnik IV zaključi. Međutim, iz iskaza samog tuženika i svjedoka ŠV utvrđeno je da nikakav novac nije tužitelju dan s osnove zajma kojeg bi imao vratiti tuženik niti je to bila namjera tužitelja i tuženika pa se radi o prividnom ugovoru, kojim se htio stvoriti privid postojanja zajma radi osiguranja zalogom.

16.1. Odredbom čl. 285. st. 1 ZOO propisano je da prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, već to da među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka. Nije postignuta suglasnost volja za sklapanje ugovora o zajmu u sadržaju koji bi se ostvarivao u predaji i vraćanju novca, stranke nisu htjele i ne žele takav ugovor pa je ugovor o zajmu pravno nepostojeći i takav ugovor kao pravno nepostojeći nema učinka pa ne može biti ništetan u smislu čl. 322 ZOO-a. Takvo shvaćanje izrazio je Vrhovni sud u odluci Rev- 3586 /2018, stoga je ispravno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje da ugovor o zajmu nije nastao.

17. Što se tiče sporazuma o zasnivanju založnog prava budući da ugovor o zajmu ne proizvodi pravne učinke jer je prividan to niti ugovor o zalogu također ne proizvodi pravne učinke jer ne postoji potraživanje (zajam) koje se osigurava zalogom. Budući da je založno pravo akcesorne prirode isto uvijek prati neki osnovni pravni posao pa kako osnovni pravni posao (ugovor o zajmu) ne proizvodi pravne učinke tada ne proizvodi pravne učinke ni osiguranje koje osigurava takv pravni posao, slijedom čega je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti u cijelosti jer je posljedica nepostojanja ugovora uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nepostojećeg ugovora i odlučiti kao u točki I. i II. izreke.

18. Usput se napominje da tuženik iznosi tvrdnju da zalog osigurava da on dobije stan kao i da osigurava tražbinu iz predugovora (novac dan temeljem predugovora) pa se u vezi s time navodi da zalog može osiguravati samo novčanu tražbinu pa ne može osiguravati "da tuženik dobije stan", dok se u vezi tražbine iz predugovora navodi da tražbina tuženika s osnove danog temeljem predugovora ne postoji budući da je zaključen i glavni ugovor koji prileži spisu i tuženik je upisan kao vlasnik posebnog dijela predmetne nekretnine (utvrđeno iz spisa Z- 6204/2019 kojem prileži izvadak). Točno je da bi upis prava vlasništva tuženika mogao biti upitan zbog spora kojeg protiv njega vodi EV, koji je sa tužiteljem zaključio ugovor glede istog stana, međutim u ovom trenutku tužitelj još nema tražbinu koju bi osiguravao. Također ugovor o osnivanju založnog prava je strogo formalni ugovor pa isti mora biti potpisan po ovlaštenoj osobi da bi bio valjan. Podredno ukoliko bi se imalo smatrati da je ugovor o zalogu odobren od tuženika a i zalog stečen uknjižbom, cilj zbog kojeg je zaključen sporazum o zasnivanju založnog prava a to je osiguranje protiv osobe koja je također zaključila kupoprodajni ugovor glede istog stana, suprotan je naravi zaloga i moralu pa ništetan, iz kojeg razloga bi opet valjalo prihvatiti točku II. tužbenog zahtjeva.

19. O troškovima postupka odlučeno je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka a to je trošak zastupanja po odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova temeljem Tbr. 7. toč. 1 Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/2023, dalje u tekstu Tarifa), trošak zastupanja na osam ročišta na kojim se raspravljalo o glavnoj stvari (8. studenog 2021., 17. svibnja 2022., 14. rujna 2022., 31. siječnja 2023., 28. ožujka 2023., 24. svibnja 2023., 3. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025.) i to za svako 100 bodova temeljem Tbr. 9 Toč 1. Tarife te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova temeljem Tbr. 9 toč. 5 Tarife, što ukupno iznosi 950 bodova. Pri tome vrijednost boda iznosi 2,00 eura pa je to 1.900,00 eura. Na taj iznos obračunat je PDV pa ukupni trošak kojeg je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 2.375,00 EUR.

U Krku 18. travnja 2025.

Sutkinja:

Tina Gorički

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje županijski sud.