Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u
Opatiji
Maršala Tita 4
51410 Opatija
Poslovni broj P-2911/2019-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Renati Slavić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikoli Kardumu odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB : 87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, radi utvrđenja ništetnosti i stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave održane 11. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, temeljem objave od 18. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I-Utvrđuju se ništetnima u Ugovoru o kreditu br. 716018 sklopljenim između prednika tuženika i tužitelja 22.12.2004. godine, potvrđenim po Javnom bilježniku Ćuzela Vesni pod br. OU-2797/04, sljedeće odredbe:
-čl. 2.1. u dijelu koji glasi: „promjenljiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“
-čl. 2.4. u dijelu koji glasi: „Redovna kamata po dospijeću: Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.“
-čl. 8. u dijelu koji glasi: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu CHF249,10 (dvjestočetrdesetdevet i 10/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća.“
II-Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 930,54 EUR uvećano za zateznu kamatu koja na pojedine iznose koji čine glavnicu teče od 01.02.2005. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju čini kamatna stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kako slijedi:
- na iznos od 3,18 € EUR od 1.4.2008. do isplate
- na iznos od 3,15 € EUR od 2.5.2008. do isplate
- na iznos od 2,96 € EUR od 2.6.2008. do isplate
- na iznos od 2,84 € EUR od 1.7.2008. do isplate
- na iznos od 2,82 € EUR od 1.8.2008. do isplate
- na iznos od 2,78 € EUR od 2.9.2008. do isplate
- na iznos od 2,77 € EUR od 1.10.2008. do isplate
- na iznos od 3,13 € EUR od 3.11.2008. do isplate
- na iznos od 2,52 € EUR od 1.12.2008. do isplate
- na iznos od 4,39 € EUR od 2.1.2009. do isplate
- na iznos od 4,19 € EUR od 2.2.2009. do isplate
- na iznos od 4,12 € EUR od 2.3.2009. do isplate
- na iznos od 3,84 € EUR od 1.4.2009. do isplate
- na iznos od 3,99 € EUR od 2.5.2009. do isplate
- na iznos od 3,59 € EUR od 1.6.2009. do isplate
- na iznos od 3,54 € EUR od 1.7.2009. do isplate
- na iznos od 3,47 € EUR od 4.8.2009. do isplate
- na iznos od 3,39 € EUR od 1.9.2009. do isplate
- na iznos od 5,73 € EUR od 1.10.2009. do isplate
- na iznos od 5,73 € EUR od 2.11.2009. do isplate
- na iznos od 5,27 € EUR od 1.12.2009. do isplate
- na iznos od 5,51 € EUR od 2.1.2010. do isplate
- na iznos od 5,03 €
EUR
od 1.2.2010.
do isplate
- na iznos od 4,99 €
EUR
od 1.3.2010.
do isplate
- na iznos od 4,92 €
EUR
od 29.4.2010. do isplate
- na iznos od 4,99 €
EUR
od 31.5.2010. do isplate
- na iznos od 4,24 €
EUR
od 30.6.2010. do isplate
- na iznos od 4,60 €
EUR
od 30.7.2010. do isplate
- na iznos od 4,45 €
EUR
od 1.9.2010.
do isplate
- na iznos od 4,15 €
EUR
od 4.10.2010. do isplate
- na iznos od 3,96 €
EUR
od 2.11.2010. do isplate
- na iznos od 3,76 €
EUR
od 26.11.2010. do isplate
- na iznos od 3,51 €
EUR
od 28.12.2010. do isplate
- na iznos od 3,73 €
EUR
od 26.1.2011. do isplate
- na iznos od 2,94 €
EUR
od 25.2.2011. do isplate
- na iznos od 2,90 €
EUR
od 28.3.2011. do isplate
- na iznos od 2,60 €
EUR
od 1.4.2011.
do isplate
- na iznos od 2,46 €
EUR
od 2.5.2011.
do isplate
- na iznos od 2,14 €
EUR
od 1.6.2011.
do isplate
- na iznos od 1,96 €
EUR
od 1.7.2011.
do isplate
- na iznos od 1,81 €
EUR
od 1.8.2011.
do isplate
- na iznos od 1,45 €
EUR
od 1.9.2011.
do isplate
- na iznos od 1,10 €
EUR
od 3.10.2011. do isplate
- na iznos od 0,82 €
EUR
od 2.11.2011. do isplate
- na iznos od 0,48 €
EUR
od 1.12.2011. do isplate
- na iznos od 0,20 €
EUR
od 5.1.2012.
do isplate
- na iznos od 0,40 €
EUR
od 1.2.2005.
do isplate
- na iznos od 1,30 €
EUR
od 1.3.2005.
do isplate
- na iznos od 1,21 €
EUR
od 3.11.2008. do isplate
- na iznos od 3,53 €
EUR
od 2.1.2009.
do isplate
- na iznos od 4,97 €
EUR
od 2.2.2009.
do isplate
- na iznos od 6,01 €
EUR
od 2.3.2009.
do isplate
- na iznos od 4,14 €
EUR
od 1.4.2009.
do isplate
- na iznos od 3,73 €
EUR
od 2.5.2009.
do isplate
- na iznos od 1,52 €
EUR
od 1.6.2009.
do isplate
- na iznos od 1,10 €
EUR
od 1.9.2009.
do isplate
- na iznos od 1,68 €
EUR
od 1.12.2009. do isplate
- na iznos od 3,96 €
EUR
od 2.1.2010.
do isplate
- na iznos od 5,72 €
EUR
od 1.2.2010.
do isplate
- na iznos od 5,30 €
EUR
od 1.3.2010.
do isplate
- na iznos od 9,58 €
EUR
od 29.4.2010. do isplate
- na iznos od 8,27 €
EUR
od 31.5.2010. do isplate
- na iznos od 10,55 €
EUR
od 30.6.2010. do isplate
- na iznos od 21,28 €
EUR
od 30.7.2010. do isplate
- na iznos od 18,67 €
EUR
od 1.9.2010.
do isplate
- na iznos od 27,92 € EUR od
4.10.2010. do isplate
- na iznos od 23,26 € EUR od
2.11.2010. do isplate
- na iznos od 19,08 € EUR od
26.11.2010. do isplate
- na iznos od 31,19 € EUR od
28.12.2010. do isplate
- na iznos od 37,68 € EUR od
26.1.2011. do isplate
- na iznos od 31,84 € EUR od
25.2.2011. do isplate
- na iznos od 32,58 € EUR od
28.3.2011. do isplate
- na iznos od 29,99 € EUR od
1.4.2011. do isplate
- na iznos od 33,04 € EUR od
2.5.2011. do isplate
- na iznos od 42,67 € EUR od
1.6.2011. do isplate
- na iznos od 45,26 € EUR od
1.7.2011. do isplate
- na iznos od 61,14 € EUR od
1.8.2011. do isplate
- na iznos od 56,23 € EUR od
1.9.2011. do isplate
- na iznos od 46,42 € EUR od
3.10.2011. do isplate
- na iznos od 46,69 € EUR od
2.11.2011. do isplate
- na iznos od 45,92 € EUR od
1.12.2011. do isplate
- na iznos od 50,61 € EUR od
5.1.2012. do isplate
III- Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.050,00 eur, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se sukladno čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi, izjavljenoj 12. lipnja 2019. navodi da je, kao korisnik kredita, s prednikom tuženika, tadašnjeg naziva Volksbank d.d., u periodu između 2004. i 2008. sklopio Ugovor o kreditu za potrebe kupnje motornog vozila, kojim je njegova ugovorna obveza vezana valutnom klauzulom uz tečaj valute CHF, prema tečaju tuženika.
2.Tuženik je u predmetne ugovore uglavio ništetne odredbe, a što je pravomoćno utvrđeno presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13-5 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.
3.Tužitelj navodi da je banka na temelju ništetnih odredbi naplatila od tužitelja znatan novčani iznos, odnosno da je tužitelj dospjela potraživanja banke znatno preplatio, a koji iznos je banka stekla neosnovano. Stoga ovog tužbom potražuje povrat iznosa stečenog bez osnove.
4.Tužitelj u trenutku podnošenja tužbe više nije raspolagao kreditnom dokumentacijom te nije mogao ni postaviti određeni tužbeni zahtjev na isplatu, pa je predložio da se tuženiku naloži dostava tih isprava.
5.Tužbenim zahtjevom, konačno preciziranim nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj zahtijeva kao što je odlučeno u izreci presude.
6.Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prvenstveno je istakao prigovor zastare navodeći da ukoliko se ovaj spor kvalificira koa naknada štete, tada da tražbine zastarijecaju za tri godine oa saznanja za štetu i osobu štetnika, odnosno pet godina od nastanka štete, a kako je tužba podnijeta 12. lipnja 2019., to da je protekao rok zastare. Ako bi se postupak kvalificirao kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta, tada je primjenjiv zastarni rok iz odredbe članka 226. Zakona o obveznim odnosima od tri godine. Ako bi se utvrdilo da se radi o stjecanju bez osnove, zastarni rok ke pet godina od dana sklapanja ništetnog posla. Predmetni ugovor sklopljen je prije više od deset godina.
7.Nadalje, tuženik navodi da se utvrđenja iz parnice Potrošač ne mogu primijeniti na konkretan predmet, a sve kada bi presuda iz te parnice bila primjenjiva, ni tada da nema mjesta izravnoj primjeni presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz te presude. Ugovorne odrede predmetnog ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u parnici Potrošač.
8.Tuženik navodi da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu te koje je i danas na snazi, predviđa mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o potrošačkom kreditiranju. Tužitelju je pri sklapanju ugovora bilo poznato da se za promjenu kamatne stope uzimaju parametri određeni Odlukom o kamatama banke, što je interni akt tuženika i doszupan je svima. O promjenjivosti kamatne stope da se prethodno pregovaralo, a odredba o tome je jasna, uočljiva i lako razumljiva. Stoga da njenu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik osporava i da bi među strankama postojala neravnoteža niti nepošteno postupanje tuženika.
9.Također, ni ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tužitelj je imao mogućnost izbora između niza financijskih proizvoda tuženika te ugovaranje kredita u različitim valutama, a ne samo u CHF. Bio je slobodan informirati se o značenju i dometu pojedinih odredbi Ugovora o kreditu prije njegovog potpisivanja. Kao savjesna ugovorna strana tužitelj se bio sam dužan informirati o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz ugovora. Potpisivanjem i solemnizacijom ugovora koji sadrži izjavu o upoznatosti s pravima i obvezama te pravnim posljedicama ugovora, tužiteljevo eventualno propuštanje primjene dužne pažnje ili korištenja prava na informiranje da nema nikakvog utjecaja na obvezu koju je potpisivanje ugovora preuzeo. Tužitelj da ne dokazuje da je tuženik postupio protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja.
10.Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te predlaže isti odbiti uz obvezu da mu tužitelj naknadi parnične troškove.
11.Tužitelj se očitovao navodeći da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen i to prije stupanja na snagu Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), slijedom čega dakle, nije konvertiran, pa da pravna pitanja istaknuta u Zahtjevu za prethodnu odluku od 27.05.2020. godine, koji je Vrhovni sud RH uputio Sudu Europske unije nisu relevantna za ovaj postupak.
12.Tužitelj je u prilogu podneska od 7. veljače 2023. dostavio dokumentaciju kojom nije raspolagao u trenutku podnošenja tužbe, već mu je dostavljena naknadno. Riječ je o primjerku Ugovora o kreditu te kartici prometa po kreditu i otplatnoj tablici sa naznačenim kamatnim stopama, a koja dokumentacija sadrži podatke potrebne za provođenje financijskog vještačenja radi utvrđenja visine potraživanja tužitelja prema tuženiku.
13.Tužitelj osporava navode tuženika iz odgovora na tužbu kao neosnovane. Ističe, a u odnosu na tuženikovo tumačenje pravnog značaja presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača P-1401/2012, da je sude u predmetnom postupku vezan utvrđenjima navedene presude, ukoliko su za njenu primjenu ispunjeni uvjeti, dakle ako povreda prava potrošača za koje je u kolektivnom sporu utvrđeno da ih je tuženik činio, egzistiraju i u konkretnom odnosu. Sve relevantne činjenice u predmetnom sporu su dokazane i utvrđene kolektivnom presudom u parnici Potrošač. Također, tužitelj ukazuje na odluku Ustavnog suda od 03. veljače 2021. godine (U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-
4389/2019, U-III-4390/2019, U-III-4396/2019, U-III-4516/2019, U-III- 4532/2019), te se poziva na članak 502.c Zakona o parničnom postupku, prema kojoj su sudovi u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu, dakle i u ovoj predmetnoj, vezani utvrđenjima presude iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa, slijedom čega nije potrebno u dokaznom postupku ponovno utvrđivati isto, koje pravno stajalište prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 3142/2018.
14.Suprotno stavovima i tvrdnjama tuženika, tužitelj u ovoj parnici ne mora dokazivati ništetnost, tako niti nepoštenost spornih odredbi ugovora o kreditu, već je u ovom predmetu potrebno utvrditi isključivo jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu presude P-1401/2012 u ovom postupku, dakle da li su konkretnom pravnom odnosu učinjene povrede prava potrošača koje su razlog ništetnosti.
15.Povreda ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi je u tome što „Sberbank d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku Sberbank d.d. o promjeni stope ugovorene kamate“ - a ovo u vremenskom razdoblju prije zaključenja i u vrijeme zaključenja, dok je u odnosu na valutnu klauzulu povreda u tome što „prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora Sberbank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu“. Nije potrebno utvđivati da su ove povrede uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, a ovo stoga što se ova neravnoteža ostvaruje upravo u utvrđenim povredama, a niti je potrebno utvrđivati jesu li odredbe ugovora jasne i lako razumljive, budući da je suština povrede propuštanja informiranja u onome što u ugovoru o kreditu ne piše, a ne u onome što je izrijekom navedeno. Dakle, potrebno je utvrditi isključivo da je povreda prava potrošača na način naveden u presudi P-1041/2012 ostvarena u konkretnom slučaju, a u tom kontekstu navodi se da tuženik netočno tvrdi da pitanje nepoštenosti odredbi o promjenjivim kamatnim stopama nisu bile predmetom utvrđenja u koletivnom sporu, jer to jest bio predmet tog spora.
16.Dakle, za utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke da je potrebno utvrditi da ova odredba nije rezultat pregovora tuženika i tužitelja, a za utvrđenje ništetnom valutne klauzule, da tuženik nije tužitelja u cijelosti informirao o svim parametrima, a ovo se odnosni na izražen rizik rasta cijene kredita uslijed izvjesne promjene tečaja CHF u odnosu na HRK u budućem periodu otplate kredita. Teret dokaza nije na tužitelju kao potrošaču već na tuženiku kao trgovcu no unatoč tome, tužitelj je već u tužbi predložio vlastito saslušanje na ove okolnosti, pa je utoliko netočna tuženikova tvrdnja da tužitelj ne dokazuje tvrdnje o ništetnosti ovih ugovornih odredbi.
17.Tužitelj ističe da ga tuženik nije informirao o znatno izraženom riziku promjene tečaja CHF u odnosu na HRK niti mu je na bilo koji nečin barem sugerirao ovu mogućnosti, štoviše kredit sa valutnom klauzulom CHF predstavljen je tužitelju kao najpovoljniji, a o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik i tužitelj nisu pregovarali, već je riječ o standardnoj ugovornoj odredbi u tuženikovim ugovorima ove vrste kredita, dakle riječ je o tipiziranom ugovoru unaprijed pripremljenom za ovaj pravni posao. Posljedično promjeni tečaja CHF u odnosu na HRK te posljedično rastu kamatnih stopa, tužiteljeva je obveza tijekom razdoblja otplate znatno porasla u odnosu na prosječni iznos rata u početnom razdoblju otplate, a ovo dakle posljedično spornim ugovornim odredbama koje su ništetne, stoga je tuženik sve što je naplatio temeljem ništetnih odredbi stekao bez osnove.
18.Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika jest sklopljen kao standardni, tipski ugovor o potrošačkom kreditu, unaprijed sastavljen, a u kojem su unaprijed formulirane odredbe od strane tuženika. Stoga se odredba o valutnoj klauzuli ima smatrati nepoštenom, a samim tim i ništetnom (isto tako i odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, sukladno članku 81. ZZP/03.
19.Tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018. Osim što je predmetna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo, ista je nepoštena i stoga što prosječni potrošač iz odredbe o valutnoj klauzuli koja je bila uglavljena na tipiziranom obrascu ugovora o kreditu nije mogla predvidjeti ekonomske posljedice za nju proizaći sklapanjem predmetnog ugovora, a ovo je potvrđeno u presudi Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017, a koje shvaćanje je u potpunosti prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2221/2018. Isto je tvrđeno i u presudi Suda EU C-26/13 i C- 186/16.
20.VI Što se tiče pitanja primjene fiksnog tečaja koje tuženik problematizira u odgovoru na tužbu, tužitelj ističe da je ovo posljedica otpadanja kao nevaljanih odredbi koje su visinu tužiteljeve obveze činile promjenjivom. Posljedično ništetnosti ovih odredbi, obveza tužitelja nepromjenjiva je u cijelom razdoblju otplate, a prema istom tečaju po kojem je kredit tužitelju stavljen na raspolaganje, a što je konačno u skladu sa odlukom suda u postupku radi zaštite potrošača P-1401/2012 o načinu ispravljanja utvrđenih povreda prava potrošača.
21.U parnici Potrošač utvrđeno je da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopijednostranom odlukom banke u odnosu na osmotuženika (ovdje tuženika) ništetna, stoga što je potrošaču bila nerazumljiva. Ovo je utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž 6632/2017, a koje shvaćanje je u cijelosti prihvatio i Vrhovni sud RH presudom Rev 2221/2018.
22.Tužitelj posebno naglašava da se pri sklapanju ugovora nije pojedinačno pregovaralo o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke. Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika jest sklopljen kao standardni, tipski ugovor o potrošačkom kreditu, unaprijed sastavljen od strane tuženika, u kojem su sadržane odredbe unaprijed formulirane od strane tuženika, pa tako i ova navedena o promjenjivoj kamatnoj stopi. Stoga se odredba o promjenjivoj kamtanoj stopi jednostranom odlukom banke ima smatrati nepoštenom, samim tim i ništetnom, također i prema članku 81. st. 1 i 2 ZPP/03. Budući da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke koja je uglavljena u standardni obrazac sklopljenog ugovora o kreditu ništetna, na konkretni odnos između ugovornih stranaka ima se primjenjivati kamatna stopa koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora o kreditu.
23.Tuženik da se pogrešno poziva na odredbe o zastari potraživanja s različitih pravnih osnova, primjerice na odredbe o zastari povremenih potraživanja imajući u vidu pri tom otplatu kredita u mjesečnim anuitetima, iako tužiteljevo potraživanje prema tuženiku ne predstavlja potraživanje s osnove ugovora o kreditu. Međutim ništa od navedenog nije relevantno s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama i pravnim shvaćanjma definirao primjenu općeg petogodišnjeg zastarnog roka za potraživanja iz čl. 323 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, a koji zastarni rok počinje teći pravomoćnošću odluke kojom je utvrđena ništetnost. Pokretanjem parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, prekinut je zastarni rok. Zastarni rok u trajanju 5 godina ponovno je počeo teći danom pravomoćnosti presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu P-1401/2012, a koja je u odnosu na tuženika pravomoćna postala dana 14. lipnja 2018. godine, prema tome tužba u ovom postupku podnesena je unutar zastarnog roka od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti presude iz postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Istovjetno pravno stajalište usvojeno je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2245/17.
24.Tužitelju je nakon podnošenja tužbe dostavljena dokumentacija koju je i priložio, između ostalog i primjerak ugovora o kreditu, slijedom čega je tužitelj u mogućnosti točno naznačiti sporne odredbe ugovora koje su predmetom utvrđenja nisštnosti u ovom postupku. Tuženik, međutim, nije svojevoljno dostavio sve podatke koje je tužitelj izrijekom naveo u manifestacijskom zahtjevu, a koji su potrebni za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva u pogledu visine – podatke o primjenjenim tečajevima CHF u odnosu na HRK (prodajni tečaj tuženika za devize), slijedom čega tužitelj nije bio u mogućnosti postaviti točno određen zahtjev u pogledu visine novčanog iznosa koji potražuje u toč II tužbenog zahtjeva, pa je tužitelj ustrajao u zahtjevu za obvezivanjem tuženika da dostavi ove podatake – prodajne tečajeve tuženika za valutu CHF za cijelo razdoblje otplate kredita, dakle od 22.12.2004. godine do 01.01.2012. godine
25.Tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u odnosu na toč. I prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva.
26.Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu br. 716018 od 22. prosinca 2004., solemniziran istog dana kod javnog bilježnika., u otplatnu tablicu, financijskim vještačenjem po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., uvidom u nalaz i mišljenje vještaka i osobnim saslušanjem tužitelja
27.Provedenim dokazima utvrđeno je da je tužitelj, kao korisnik kredita, 22. prosinca 2004. sklopio s prednikom tuženika, Volksbank d.d. Zagreb, kao kreditorom, Ugovor o kreditu broj 716018, solemniziran istog dana od javnog bilježnika Vesne Ćuzela u Rijeci pod br. OU-2797/04.
28.U članku 1. ugovoren je iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 17.164,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju za devize Kreditora važećem na dan isplate kredita.
29.U članku 2.1. ugovorena je redovna kamata od 5,80% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadana Kreditora.
30.U članku 2.4. ugovorena je redovna kamata po dospijeću, promjenljiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.
31.U članku 3. navodi se namjena kredita – kupnja vozila, a u članku 4. valutna klauzula, odnosno kredit s eugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijendosti. Člankom 5. ugovoren je rok otplate od 84 mjeseca.
32.U članku 8. ugovoren je način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 249,10 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan dospijeća.
33.Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Tomislavu Prpiću, dipl. oec., na okolnost visine potraživanja po kreditu koji je podignut u kunama s valutnom klauzulom CHF, a za vrijeme kojeg ugovornog odnosa je došlo do promjene kamate i tečaja švicarskog franka.
34.Zadaća vještaka bila je izraditi nalaz na slijedeće okolnosti:
-utvrditi iznos svakog pojedinog anuiteta u HRK pod pretpostavkom nepromjenjive kamatne stope jednake početno ugovorenoj u cijelom periodu otplate kredita te nepromjenjivog tečaja valute CHF u odnosu na HRK koji je u cijelom periodu otplate kredita jednak tečaju primijenjenom na dan korištenja kredita.
-po svakom pojedinom plaćenom anuitetu utvrditi preplatu u odnosu na iznos izračunat prema uputi iz toč 1., a koja je preplata nastala posljedično izmjenama kamatne stope za vrijeme trajanja otplate kredita, sve specificirano po mjesecima.
-po svakom pojedinom plaćenom anuitetu utvrditi preplatu u odnosu na iznos izračunat prema uputi iz toč 1., a koja je preplata nastala posljedično promjeni tečaja CHF u odnosu na HRK, sve specificirano po mjesecima.
35.Vještak je nalaz i mišljenje izradio temeljem slijedeće relevantne financijske i ostale dokumentacije : Ugovor o kreditu broj 716018 od 22.12.2004., Otplatna tablica po kreditu (realizirani kredit), Prometna kartica po kreditu broj 716018 na ime NČ, Obavijesti o promjenama kamata, pojedinačne. U nalazu i mišljenju korišten je fiksni tečaj konverzije 7,53450 kuna za 1 EUR.
36.Iz nalaza vještaka utvrđeno je da je tužitelj dana 22.12.2004. sklopio Ugovor o kreditu broj 716018 (solemniziran istoga dana) s Volksbank d.d. (sada Hrvatska poštanska banka d.d.) sa slijedećim bitnim odredbama kredita:
Korisnik kredita NČ
Kreditor Hrvatska poštanska banka d.d.(Volksbank d.d.)
Ugovor/ kreditna parija 743937
Datum ugovora 22.12.2004
Iznos kredita 17.164,00 CHF/ 83.965,10 HRK
Iznos kredita koji se vraća u anuitetima 17.164,00 CHF
Isplata kredita (odobrenje) 24.12.2004.
Tečaj CHF na dan puštanja kredita u otplatu 4,891931
Rok otplate (mjeseci) 84
Rok otplate godine 7
Kamatna stopa prilikom potpisa Ugovora 5,800%
Efektivna kamatna stopa 7,540%
Anuitet prilikom ugovaranja u valuti 249,10 CHF
Iznos anuiteta na dan puštanja kredita 1.218,58 HRK
Tečaj po ugovoru srednji tečaj banke isplata, prodajni tečaj banke
Zatvaranje kredita konačna otplata 05.01.2012.
37.Kamatna stopa koja je iskazana u Ugovoru i inicijalnom otplatnom planu koji je dostavljen tužitelju prilikom plasmana kredita iznosila je 5,800% godišnje, s primijenjenom proporcionalnom metodom obračuna. Tužitelj je ugovorio iznos od 17.164,00 CHF, što na dan isplate 24.12.2004. (utvrđeno prema podatku na dokumentu prometa po kreditu) iznosi 83.965,10 kn, prema srednjem tečaju banke na dan 4,891931 HRK za 1 CHF.
38.Prema ugovoru i inicijalnom otplatnom planu, kredit se otplaćuje kroz 84 mjesečnih anuiteta u visini od 249,10 CHF, sve prema prodajnom tečaju banke na dan dospijeća. Anuiteti dopijevaju na naplatu u pravilu dana u mjesecu. Prema isplatnom tečaju navedeni anuitet iznosi 1.218,58 kn.
39.Tuženik je u periodu otplate kredita tri puta promijenio kamatnu stopu te se ona kretala kako slijedi:
24.12.2004 do 01.03.2008 5,80% 01.02.2005 249,10 CHF
01.03.2008 do 01.12.2008 6,40% 01.04.2008 252,50 CHF
01.12.2008 do 01.09.2009 6,70% 02.01.2009 253,65 CHF
01.09.2009 do 01.01.2012 7,40% 01.10.2009 255,75 CHF
40.Temeljem prethodno navedene dokumentacije vještak je izvršio izračun visine potraživanja nastale na ime više uplaćenoga s osnova kamate i s osnova tečajnih razlika, sve navedeno po mjesecima u utuženom razdoblju.
41.Vještak je rekonstruirao početni otplatni plan u CHF prema svim ugovornim odredbama za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.02.2005. do 01.01.2012. godine, uz primjenu metodologije obračuna koja je korištena i kod otplate kredita. Prilikom rekonstrukcije inicijalnog plana korištena je dokumentacija: Ugovor o kreditu broj 716018 od 22.12.2004.
Tablica 3.
42.Otplatni plan u CHF prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa, za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 01.12.2006. do 08.02.2011. godine, s prikazom datuma na koje je dospjela obveza zatvarana u cijelosti, izrađen na temelju dostavljene dokumentacije: Otplatna tablica po kreditu (realizirani kredit), Prometna kartica po kreditu broj 716018 na ime NČ, Tablica 4.
43.Prva zadaća vještaka je utvrditi razliku preplaćene kamate, odnosno utvrditi iznos svakog pojedinog anuiteta u HRK pod pretpostavkom nepromjenjive kamatne stope jednake početno ugovorenoj u cijelom periodu otplate kredita.
44.Načelno, promjena kamatne stope rezultira većim iznosom povećanja kamate u odnosu na rast anuiteta. Razlog tome je to što je anuitet zbroj dva parametra, kamate i otplate glavnice. Prilikom plaćanja pojedinog anuiteta korisnik kredita otplaćuje kamatu i vrši otplatu glavnice, tj. isplaćenog kredita. Promjenom kamatne stope mijenja se iznos kamate koju korisnik kredita plaća kreditoru (banci), iznos otplate glavnice i sumarno iznos anuiteta. Pri tome povećanje kamatne stope povećava kamatu, umanjuje otplatu glavnice i sveukupno povećava iznos anuiteta. To znači da kada se poveća kamatna stopa, plaćanjem povećanog anuiteta korisnik kredita otplaćuje i novi povećani iznos kamate, ali iznos povećanja plaćene kamate je veći od povećanja iznosa ukupnog anuiteta i to upravo onoliko koliko se istovremeno smanjila otplata glavnice od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu.
45.Kako je korisnik kredita smanjio otplatu glavnice, tj povećanjem kamate, usporio smanjivanje ukupnog duga u danom trenutku otplate, tako se može zaključiti da je razlika plaćene kamate novoga otplatnog plana i inicijalnoga otplatnog plana unutar anuiteta, zapravo ona razlika koja se traži, budući da se nedovoljno umanjeni dug ne može uzeti u obzir, jer isti ostaje kao daljnje dugovanje korisnika kredita, dok razlika preplaćenoga iznosa temeljem promjene kamate nastaje upravo u vrijeme kada je korisnik uplatio. Tijekom otplate kredita otplata glavnice po obračunu banke postaje veća od otplate glavnice prema početnom otplatnom planu, i to da bi dostigla usporenje iz prvog dijela otplatnog razdoblja. Razdoblje manje i veće otplate glavnice se do eventualne konačne otplate neutraliziraju, ali u slučaju prijevremene otplate ili konverzije kredita, zatečena glavnica u tome trenutku različita je od one u početnom otplatnom planu i to kao posljedica gore opisanoga.
46.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita, kamata se promijenila tri puta, te se kretala u rasponu od 5,80 do 7,40 postotnih bodova. U prvi obračun su uzeti pozitivni, preplaćeni iznosi, (manje uplaćenoga nije ni bilo jer je kamata bila samo veća od početne) iskazani kao više uplaćeno na ime plaćene kamate i predstavljaju tužiteljičino potraživanje.
47.Vještak je prilikom izračuna razlika utvrdio iznose koji su više plaćeni na ime kamate u odnosu na inicijalno ugovoreni otplatni plan pod pretpostavkom da je kamatna stopa cijelo vrijeme otplate kredita jednaka onoj navedenoj u Ugovoru o kreditu (5,80 %), koristeći pri tome prosječni tečaj plaćanja, prikazujući datum kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datum dospijeća ako je obveza zatvarana prijevremeno, te ih prikazuje u tablici 5.
48.Uplate na ime zateznih kamata i troškova nisu se uzimale u obzir kao uplate za zatvaranje dospjele glavnice i redovne kamate.
49.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da je bila primijenjena kamatna stopa koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je preplatio na ime kamate iznos od 156,10 €.
50.Slijedeća zadaća vještaka bila je da utvrdi iznos svakog pojedinog anuiteta u HRK pod pretpostavkom nepromjenjivog tečaja valute CHF u odnosu na HRK koji je u cijelom periodu otplate kredita jednak tečaju primijenjenom na dan korištenja kredita.
51.U razdoblju od odobrenja kredita do konačne otplate kredita tečaj CHF je oscilirao, te je u razdoblju otplate bio i niži i viši od tečaja prilikom plasmana kredita, a u nastavku su, sukladno zadaći kojom se traže preplate, navedeni iznosi potraživanja za period kada je tečaj dospijeća anuiteta bio viši od tečaja prilikom isplate kredita.
52.Kredit je isplaćen prema srednje tečaju banke, a otplaćivan prema prodajnom tečaju banke, a potraživanje tužitelja predstavljaju vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i pozitivne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,891931 HRK za 1 CHF), umanjeno za pripadajuće tečajne razlike po već utvrđenoj preplati kamata, da bi se izbjeglo udvostručenje potraživanja, prikazujući uz to stvarne uplate i prosječni tečaj po uplaćenome, te datume plaćanja, odnosno datume kada je u potpunosti zatvarana dospjela obveza, odnosno datume dospijeća ako je obveza zatvorena prijevremeno.
53.U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako preplatio na ime tečajnih razlika iznos od 774,44 € , a razlike se prikazuju u tablici 6.
54.U nastavku su navedeni i iznosi za period kada je prosječni tečaj plaćenog anuiteta bio manji od tečaja prilikom isplate kredita, odnosno vrijednosti koje odgovaraju iznosu koji čini umnožak dospjelog anuiteta i anuiteta i negativne razlike primijenjenog tečaja i tečaja na dan puštanja kredita (4,891931 HRK za 1 CHF). U razdoblju otplate kredita, pod pretpostavkom da se tečaj CHF nije mijenjao, tužitelj je tako manje platio na ime tečajnih razlika iznos od 386,93 €, a iznos po mjesecima se prikazuje u tablici 7.
55.Iz mišljenja vještaka utvrđeno je slijedeće:
-Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više platio iznos od 156,10 €.
-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio iznos od 774,44 €.
-Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, manje uplatio iznos od 386,93 €.
56.Tužitelj NČ, osobno saslušan, izjavio je da je podizao kredit za kupnju automobila. Otišao je u banku u Rijeku i zatražio kredit. Banka je sastavila ugovor, valjda su mu ga pročitali prije potpisa. Nije mu bilo ništa nejasno. Nisu mu objašnjavali da bi mu rata kredita mogla rasti. Ne zna što su pojmovi promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula. Službenik u banci mu je samo dao ugovor na potpis, nakon čega je otišao kod javnog bilježnika. Ne sjeća se da li je bilježnik čitao ugovor, prošlo je puno vremena. Tim sredstvima je kupio auto. Nitko ga u banci nije upozorio da bi mu rate kredita u budućnosti mogle značajnije rasti.
57.Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i svih u cjelini, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
58.Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. U konkretnom slučaju ne radi se o naknadi štete već o stjecanju bez osnove – odredba članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje : ZOO) čijim stavkom 1. je određeno da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Po odredbi stavka 2. istog članka, pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Stavkom 3. je propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
59.U tom slučaju se na potraživanje tužitelja ima primijeniti opći zastarni rok od pet godina. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. došlo je do prekida zastare, te je ona počela teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti presude donesene u tom postupku. U odnosu za zahtjev koji se odnosi na preplatu na temelju ništetne odredbe koja se odnosi na promjenjivost kamatne stope zastara je počela ponovo teći s danom 13. lipnja 2014. kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13, za dio zahtjeva koji se odnosi na stjecanje bez osnove na temelju ništetne odredbe o valuti zastara je ponovo počela teći od 14. lipnja 2018., kada je pravomoćna odluka Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17. Tužbu je tužitelj podnio 12. lipnja 2019., dakle nije protekao rok od pet godina tj. zastarni rok za stjecanje bez osnove kada se uzme u obzir datum kada je postala pravomoćna odluka iz kolektivnog spora.
60.Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-7129/13–4 od 13. lipnja 2014. koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/12 od 4. srpnja 2013. u parnici tužitelja Udruge potrošač, protiv ovdje tužene banke i drugih radi zaštite kolektivnih interesa, utvrđeno je u točki 2. da su kamatne stope banke mijenjale bez ugovorenih parametara, s jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Istovremeno je sud u točki 1. izreke preinačio navedenu presudu Trgovačkog suda i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su banke, među njima i tužena banka, u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese prava potrošača, kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koji je vezana glavnica CHF, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
61.Vrhovni sud je u svojoj odluci Revt–249/14 od 9. travnja 2015. odbio revizije tuženika od 1 – 7, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž–7129/13–4 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P–1401/12 od 4. srpnja 2013.
62.Odlukom broj U–III–2521/2015, U-III–2536/2015, U-III–2547/2015, U-III– 2565/2015, U-III–2603/2015, U-III–2604/2015, U-III–2605/2015 od 13. prosinca 2016. Ustavni sud RH je djelomično usvojio ustavnu tužbu tužitelja, te je ukinuo odluku VSRH broj Revt–249/14-2 od 9. travnja 2015. u dijelu u kojem je odbijena revizija tužitelja protiv presude VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014., a kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da su tuženici „povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo.
63.Ponovno odlučujući o reviziji VSRH je rješenjem broj Revt-575/16–5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH broj Pž–7129/13 od 13. lipnja 2014. u dijelu koji se tiče zahtjeva za utvrđenje da su 1 do 7 tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule uz koji je vezana glavnica CHF.
64.VTSRH je donio novu presudu po posl.br. Pž–6632/2017–10 od 14. lipnja 2018. kojom je odbio žalbu tuženih banaka i potvrdio presudu TS u Zagrebu posl.br. P–1401/2012. od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako da je ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Dakle, VTSRH je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih 8 tuženih banaka koristile nepoštene ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu.
65.Vrhovni sud RH je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev– 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., kojom je u bitnom odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenja VTS-a o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
66.Ishod parnice radi zaštite kolektivnih interesa omogućio je potrošačima da u individualnim restitucijskim sudskim parnicama kakva je i ova potražuju preplaćeno s osnove promjene kamatne stope, te s osnove valutne klauzule kod koje je zbog povećanja tečaja švicarskog franka došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF.
67.Ovaj je sud ocijenio da su odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, navedene u tužbenom zahtjevu, nepoštene i time ništetne.
68.U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (2003-NN 96/03), koji u odredbama članaka 81. do 88. određuje o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.
69.Prema odredbi članka 81. stavak 1. toga Zakona, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. istog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Sukladno stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 87. stavak 1. istog Zakona, nepoštena odredba ugovora je ništava, a po odredbi stavka 2. istog članka, ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
70.U konkretnom slučaju stranke su sklopile Ugovor o kreditu u unaprijed formuliranom sadržaju od strane tuženika. Tuženik je pri tom u ugovor unio nepoštene odredbe o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica kredita, CHF, te odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi kojom je tuženiku omogućeno da ju jednostrano mijenja, a kojim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, odredbe su unaprijed formulirane od strane tuženika, tužitelj na iste nije imao utjecaja, a što sve te odredbe čini ništavima, odnosno ništetnima.
71.U kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 donesena je pravomoćna i ovršna presuda. Utvrđeno je da je tuženik (jedna od ukupno 8 banaka) sklapao s korisnicima kredita u određenom vremenskom razdoblju ugovore koji su sadržavali nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF te nepoštene i ništetne odredbe da banka može svojom jednostranom odlukom, bez utvrđenih egzaktnih parametara i metode njihovog izračuna, mijenjati visinu kamatne stope za vrijeme trajanja ugovora.
72.Odredbe o promjenjivim kamatnim stopama utvrđene su ništetnima, a odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF također su ništetne, osim ukoliko bi banka dokazala da je potrošača informirala na način da je isti mogao donijeti razboritu i informiranu odluku, što tuženi nije dokazao.
73.Na konkretan slučaj odnosno ugovor sklopljen 22. prosinca 2004. (solemniziran istog dana) primjenjuje se navedena presuda u kolektivnom sporu (članak 502.c ZPP-a).
74.Vezano za promjenjivu kamatnu stopu, iz presude u kolektivnom sporu proizlazi da se radi o ništetnoj odredbi u dijelu kojom se mijenja kamatna stopa i to iz razloga jer banka nije ugovorila parametre za promjenu kamatne stope pa je predmetna odredba nepoštena. Razlozi promjene kamatnih stopa nisu bili jasni i provjerljivi.
75.Nepoštena je i ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banka nije s potrošačem pojedinačno pregovarala i utvrdila egzaktne parametre i metode izračuna, što je dovelo za posljedicu nastanak neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, na štetu tužitelja.
76.Iz odluke Vrhovnog suda RH proizlazi da je odredba o kamatnoj stopi ništetna, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa (Revt-249/14-2) od 9. travnja 2015. Početna kamatna stopa nije sporna, a odredba o načinu promjene kamatne stope je ništetna. Među strankama ostaje valjano dogovorena početna kamatna stopa.
77.Tuženik je u unaprijed formulirani ugovor unio nepoštenu odredbu o načinu promjene kamatne stope koju je sud proglasio ništetnom. Time što je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, povrijeđena su tužiteljeva prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštenu ugovornu odredbu.
78.Navedena povreda ugovornih odredbi utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH između ostalog i tuženika. Pravomoćnost se odnosi na dio vezan uz promjenu kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.
79.Odredba predmetnog Ugovora o kreditu o kamatnoj stopi (pobliže navedeno u izreci) je nepoštena ugovorna odredba. Tuženik je bio dužan, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, tužitelju kao potrošaču, u pisanom obliku dati sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, da bi tužitelj kao potrošač donio informiranu odluku. Bio je dužan prije sklapanja ugovora pružiti tužitelju odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućio procjenu da li je predloženi ugovor prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji te mu pojasniti bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje oni mogu imati na tužitelja, a koja obveza tuženika proizlazi i iz Zakona o kreditnim institucijama. Tuženika na ovakvo ponašanje obvezuju i sama načela obveznog prava i to načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti prestacija sa zabranom zloupotrebe prava i načelo zabrane prouzročenja štete drugoj strani.
80.Predmetni ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale, pa tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.
81.To potvrđuje i tužitelj u svom stranačkom iskazu gdje navodi da je banka pripremila ugovor o kreditu, da mu nisu u banci objašnjavali da bi mu rata kredita mogla značajnije rasti, a nisu mu niti poznati pojmovi promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.
82.Zakon o zaštiti potrošača (2003.) u članku 81. stavak 1. propisuje da se odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom članka 82. ZZP utvrđeno je koje se odredbe mogu smatrati nepoštenima, a primjenjivo na konkretan slučaj to su:
-odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga,
-odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca,
-odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom.
83.Nepoštena ugovorna odredba je ništetna.
84.Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje : ZOO) u članku 270. stavak 1. propisuje da je ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a po članku 272. činidba je odrediva u slučaju da ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane postavile trećoj strani da je odredi. Dakle, ništetna je odredba po kojoj je jednoj od ugovornih strana ostavljeno da određuje činidbu. Naknadno određivanje moguće je samo ukoliko to obavlja treća strana, u suprotnom činidba mora biti određena u samom ugovoru.
85.U predmetnom ugovoru visina kamatne stope nije određena niti je odrediva obzirom je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika, tj. jedne od ugovornih strana.
86.Odredba o promjeni ugovorne kamate ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a nisu ujedno precizno bili određeni uvjeti promjenjivosti i referentne stope za koje se veže promjena. Isto uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Banka je jednostrano odredila obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a nema niti egzaktnih kriterija kojima bi mogao provjeriti pravilnost promjene. Radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka, na štetu potrošača.
87.Povrijeđeno je pravo potrošača na informiranje, kao osnovno načelo zaštite potrošača, jer prilikom sklapanja ugovora potrošaču kao neprofesionalcu nisu pružene dostatne informacije o kalkulaciji koja utječe na promjenjivost kamatne stope.
88.Za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, kamatna stopa tužitelju je povećavana i mijenjana više puta, a kako to i proizlazi iz dokumentacije te nalaza i mišljenja vještaka. To je rezultiralo porastom rate kredita.
89.Nadalje, tuženik je bio dužan tužitelju kao potrošaču, a sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, dati sve potrebne informacije i objašnjenja koji se tiču valute i vrste tečaja, te druge potrebne podatke, a kako bi tužitelj donio informiranu odluku.
90.Zakon o obveznim odnosima dopušta valutnu klauzulu, no sukladno Zakonu o zaštiti potrošača ta konkretna odredba nije jasna i razumljiva te ne daje dovoljno informacija, a ni sam tuženik to nije učinio na drugi način koji bi bio prikladan. Odredba o riziku promjene tečaja mora biti razumljiva, odnosno potrošač mora biti uredno obaviješten, mora znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu i moći procijeniti gospodarske posljedice koje bi takva odredba moga imati za njegove financijske obveze.
91.Teret dokaza o tome da je tuženik informirao tužitelja na prikladan način o valutnom riziku jest na tuženiku koji to nije dokazao. Ovaj sud ocjenjuje da tuženik nije, sukladno svojoj obvezi, detaljno i razumljivo informirao tužitelja, a kako bi isti donio razboritu i informiranu odluku.
92.U presudi poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud RH odbio je revizije banaka u kolektivnom sporu Udruge Potrošač čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti.
93.Utvrđeno je da su banke propustile u fazi pregovaranja i komuniciranja s potrošačima dati im sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u ugovorima o kreditu i sve rizike koje takve ugovorne odredbe nose, a priroda i specifičnost valute CHF je poznata bankama.
94.Iz rečene Presude Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 proizlazi da su ugovorne odredbe u ugovorima o kreditu u kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF bile za klijente nerazumljive, da nisu na valjani način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi, da su banke (među njima i ovdje tuženik) kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u CHF i da su svjesno propustile o tome informirati klijente.
95.Iz svega navedenog proizlazi i da je ugovorna odredba u kojoj je glavnica kredita vezana uz CHF, (pobliže navedeno u izreci), a o čemu se nije pojedinačno pregovaralo, nepoštena, time i ništetna.
96.Temeljem odredbe članka 323. ZOO-a, posljedica ništetnosti je da je svaka ugovorna strana dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetne odredbe. Početna visina kamatne stope je između stranka usuglašena, utvrđen je i nesporan iznos glavnice kojeg je tuženik isplatio tužitelju, te tužitelju osnovano pripadaju iznosi koje je tuženik stekao temeljem ništetnih odredaba odnosno koje je stekao bez osnove.
97.Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno uredio, a što je tek tada i mogao učiniti, tek po izradi nalaza i mišljenja vještaka, te se ne radi o nedopuštenoj preinaci tužbe, odnosno sud istu dopušta, sukladno odredbi članka 190. stavak 3. ZPP-a, kao svrsishodnu za konačno rješenje odnosa među strankama.
98.U odnosu na kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva, ovaj sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i nepristran, sačinjen sukladno određenoj zadaći, a tužitelj je svoj tužbeni zahtjev i postavio sukladno istom, sve kao što je navedeno u izreci presude te je i u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovan.
99.Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da, pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, u utuženom razdoblju otplate kredita više platio iznos od 156,10 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika, više uplatio iznos od 774,44 €.
100.Upravo navedene iznose, odnosno ukupno 930,54 eur, tužitelj i potražuje tužbenim zahtjevom. Kako je utužena visina utvrđena provedenim financijskim vještačenjem, to je sud usvojio tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu, u cijelosti, zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose, sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.
101.U odnosu na tzv. negativne razlike, tužitelj nije ništa primio, da bi bio dužan vraćati tuženiku, pa sud toga nije umanjio njegovu tražbinu, a također je u ovom postupku izostao prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev tuženika. Stoga tražbina tužitelja s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita, nije umanjena.
102.U odnosu na činjenicu da je ugovor solemniziran kod javnog bilježnika, pa da se razumljivost ugovora predmnijeva obzirom na obvezu javnog bilježnika da upozori stranke na nerazumljive odredbe, valja navesti da javni bilježnik ispituje da li su stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, isti im objašnjava smisao i posljedice posla te je dužan uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Javni bilježnik neće ovjeriti ugovor ako korisnik kredita izjavi da ugovor podnesen na solemnizaciju ne razumije. No razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba.
103.Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu. Stoga je sud odluku o parničnom trošku temeljio na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, dalje : ZPP) i tuženiku, koji je osporavao tužbu, naložio da tužitelju naknadi parnični trošak.
104.Trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i troškovniku tužitelja. To su radnje sastava tužbe (tbr.7.st.1.), sastava tri obrazložena podneska (tbr.8.st.1.) i to od 7. veljače 2023., 19. ožujka 2021. i 29. studenog 2023., zastupanja na četiri ročišta (tbr.9.st.1.) i to od 15. veljače 2023., 13. studenog 2023., 7. veljače 2025. i 11. ožujka 2025., sve u iznosima od po 200,00 eur po radnji. Za sastav podneska od 6. veljače 2025., (tbr.8.st 4.) odmjerena je nagrada od 50,00 eur. To ukupno iznosi 1.650,00 eur. U trošak je uračunat i trošak vještačenja od 400,00 eur. Tužitelj nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za presudu. 105.Sveukupno je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.050,00 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 29. ZOO-a.
106.Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Opatiji, 18. travnja 2025.
S u d a c :
Renata Slavić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi pismeno, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Pun tužitelja
2. Pun. tuženika
