REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1547/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ani Galoši Comisso, odvjetnici iz Zagreba, Palmotićeva 35, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb,OIB:92963223473, zastupanog po punomoćnicima NM, IM, HMR iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija j.t.d. iz Zagreba, Galleria Importanne, Iblerov trg 10/7, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja odvjetnice Ane Galoši Comisso i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ŽM, dana 18. travnja 2025. g.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba ugovora o kreditu broj: 3207910795 od dana 21.11.2006. godine koji su sklopili tužitelj HM, kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., kao kreditor i to na način da je djelomično ništetan čl. 2. Ugovora o kreditu: Naknada: „Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge Kreditora”.

II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, 10 000 Zagreb,Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 300,46 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 12.12.2006. godine pa do isplate i to do 31.12.2007. temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" broj 153/04), a od 1.1.2008. do 31.07.2015.g. koje teku po stopi propisanoj čl. 29 st. 2 ZOO koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022.g. određenim, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju HM, OIB: [osobni identifikacijski broj] plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 388,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od presuđenja tj. 18. travnja 2025. g. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 21.11.2006. sklopio Ugovor o kreditu br. 3207910795 (stambeni za kupovinu stana u kojem tužitelj stanuje), a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita.

2. Nadalje, ističe da je odredbom čl. 2. predmetnog Ugovora tuženik obvezao tužitelja na plaćanje naknade i troškova za obradu zahtjeva za odobrenje kredita sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora, koji troškovi se odnose na obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom (sukladno čl. 270. Zakona o obveznim odnosima). Ističe da mu je naknadu naplatio 12.12.2006. odnosno za navedeni iznos umanjio isplatu ugovorenog iznosa kredita.

3. Nadalje, ističe da sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 81. st.1 i st.2. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) s obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, a u kojem se položaju tuženik nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničko društvo.

4. Ukazuje da je tuženik nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem.

5. Ukazuje da je tužitelju suprotno načelu savjesnosti i poštenja nametnuta prekomjerna i ekonomski potpuno neopravdana obveza.

6. Ugovaranje plaćanja naknade za odobrenje kredita, samo za sebe, nije nepošteno te u vrijeme sklapanja Ugovora nije postojao propis koji bi tako nešto zabranjivao. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj ukazuje da ta naknada ne odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Tuženik tužitelju uopće nije niti pokušao razjasniti zašto mu je naplatio obradu kredita, radi čega tužitelj nije imao pristup razlozima koji opravdavaju tu naknadu. Također, sadržaj navedene odredbe nepotpun je i upućuje na konkretizaciju u internim aktima banke koji tužitelju nisu pojašnjeni, niti su mu bili dostupni s obzirom da se radi o internom aktu tuženika. Predmetna naplata naknade temeljem ugovora o kreditu je nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna. Predmetna ugovorna odredba je nedvojbeno nepoštena, jer sa njome tuženik osim kamata koje redovito dobiva kao naknadu za sklapanje ugovora, naplaćuje još neku fiktivnu i ničime u stvarnosti odredivu naknadu za obradu zahtjeva i dokumentacije kredita tužitelja.

Predmetni trošak za obradu kredita ne postoji, tuženik nije imao nikakve troškove prilikom obrade tužiteljevog kredita, administrativne troškove, obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično ili da je imao bilo kakav gubitak na ime rizika poslovanja zbog obrade kredita tužitelja te je dakle ugovornom odredbom u biti tuženik sebi omogućio dodatnu naplatu nepostojećih troškova obrade kredita, a bez da se o tome pojedinačno pregovaralo.

7. Tužitelj traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci, a potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 18-28) ističe prigovor zastare s obzirom da je naknada za obradu kreditnog zahtjeva naplaćena 12.12.2006. godine, a tužba je podnesena 2024. godine (29.2.2024.) te smatra zahtjev u cijelosti neosnovanim. Smatra ugovornu odredbu jasnom, razumljivom i lako uočljivom.

Tuženik ističe da nije sporno da je dana 12.12.2006. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 300,46 eur (list 19 i 69 spisa). Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

9. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207910795, sklopljen između stranaka, ovjeru javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače poslovni broj OU-396/2006, potvrdu tuženika od 07.02.2024. o naplati naknade za obradu kreditnog zahtjeva dana 12.12.2006. u iznosu 2.263,82 kune tužitelju, uputu za odobravanje kredita građanima iz 2006., Opće uvjete poslovanja tuženika koji se primjenjuju od 01.10.1999., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, a stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su (list 76, ročište 20.3.2025.) da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.

11. Iz predmetnog ugovora o namjenskom kreditu (list 7 spisa) sklopljenom između stranaka između ostalog u čl. 2. vidljivo je da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove sukladno Odluci o Tarifi naknada za usluge kreditora.

12. Iz potvrde tuženika od 7.2.2024. (list 13 spisa) vidljivo je da je 12.12.2006. tuženik naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva tužitelju u iznosu od 2.263,82 kn, što prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 iznosi 300,46 eur.

13. Tužitelj u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu kojeg sud prihvaća navodi (list 74-75 – roč. 20.3.2025.) da je kod tuženika podigao kredit, a radilo se o stambenom kreditu za kupnju stana u kojem i danas stanuje sa svojom obitelji. Ističe da u razdoblju kada je uzimao kredit nije bio obrtnik. Dakle, radilo se o rješavanju njegovog stambenog pitanja i nije se radilo o prostoru za obavljanje bilo kakve poslovne djelatnosti niti za iznajmljivanje. Rečeno mu je kod tuženika da treba platiti tzv. ulaznu naknadu tj. naknadu za obradu kredita i nije mu objašnjeno o kakvim se to točno troškovima radi, samo je znao da tu naknadu mora platiti i tu nije bilo nikakve mogućnosti pregovora jer se radilo o tipskom ugovoru o kreditu i to po principu "uzmi ili ostavi" pa je tako bio prisiljen kako bi realizirao kredit platiti tu naknadu. Ističe da mu je za tu naknadu umanjen iznos kredita tj. odmah prilikom isplate kredita. Dakle, nije dobio puni iznos kredita nego je faktički umanjen iznos za 300,46 eura. Ističe da je pročitao Ugovor o kreditu prije potpisivanja. i kod solemnizacije ugovora kod javnog bilježnika još je jednom pročitao taj ugovor o kreditu. Ističe da ga javni bilježnik nije upozoravao na tzv. ulaznu naknadu niti što ona znači. Ne sjeća se da bi zaprimio od tuženika Odluku o tarifi naknada za usluge kreditora. Ulazna naknada spomenuta mu je kao nešto obvezujuće što mora platiti i tu nije bilo pregovora. Rečeno mu je da ne može ni o čemu pregovarati osim o dužini otplate kredita tako da nije tražio nikakva posebna pojašnjenja za tzv. ulaznu naknadu. Smatrao je da bi mogao pregovarati samo o onim stvarima koje su mu ponuđene kao mogućnost pregovaranja, međutim cijeli ugovor bio je po principu "uzmi ili ostavi" i mogao je pregovarati jedino o dužini otplate kredita tako da nije tražio izmjenu ugovorne odredbe. Bio je klijent tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, a i danas je klijent tuženika, Smatrao se oštećenim iz razloga što zapravo nije dobio iznos kredita koji je dogovorio sa tuženikom jer je taj iznos umanjen za tzv. ulaznu naknadu. Nije odustao od sklapanja ugovora o namjenskom kreditu jer je morao riješiti svoje stambeno pitanje. Kada je pročitao da se obvezuje platiti sve naknade i troškove, shvatio je da mora platiti naknadu, ali nije znao kakva je to naknada odnosno od čega se sastoji i što zapravo time plaća.

14. Svojstvo potrošača tužitelja utvrđeno je na osnovi iskaza tužitelja i predmetnog ugovora o namjenskom kreditu čiji je tužitelj bio korisnik.

15. Dakle, nije sporno da je tužitelj bio upoznat s obvezom plaćanja naknade, već o istoj nije mogao pregovarati niti je bio upoznat od čega se ista sastoji, a što je i navedeno u iskazu tužitelja.

Predmetna ugovorna odredba je ništetna, jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

U smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.

16. U odnosu na prigovor zastare valja istaći da se upravo ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužitelja da mu tuženik vrati ono što je (neosnovano) stekao temeljem ništetne odredbe ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe ugovora, radi čega je nedvojbeno kako zastara još nije niti počela teći (tako i pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020.).

17. Činjenica da je visina naknade za odobrenje kredita bila propisana Odlukom o Tarifi naknada za usluge tuženika ništa ne mijenja na stvari i to svakako nije dokaz da su stranke o toj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovarale.

18. Tužitelj je nedvojbeno bio u podređenom, slabijem položaju u odnosu na tuženika kao banku kako u pogledu pregovaračke moći tako i njezinog stupnja znanja. Isto je dovelo do toga da je tužitelj pristao na odredbe sastavljene unaprijed od strane tuženika bez mogućnosti utjecaja na sadržaj tih odredaba. Točno je da je tuženik iskoristio svoju poziciju „jače" ugovorne strane te je ugovorio naplatu naknade za odobrenje kredita, radi čega je postupao potpuno suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu kao i protivno načelu savjesnosti i poštenja.

Tuženik u sadržaj Ugovora nije unio podatak o razlogu zbog kojeg je bilo nužno ugovoriti plaćanje te naknade i zašto je visina naknade upravo navedeni iznos.

19. Slijedom navedenog sud je utvrdio ništetnom predmetnu ugovornu odredbu iz čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, te je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da vrati tužitelju ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno na isplatu iznosa od 300,46 eur, a koja visina među strankama niti nije sporna. Pri tome valja samo reći da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan, jer zastara nastupa istekom roka od 5 godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili nekog njegovog dijela iz kojeg proizlazi isplata. Kako je tužitelj ovom tužbom tražio i utvrđenje ništetnosti odredbe zbog koje traži isplatu, zastara će početi teći tek pravomoćnošću dijela presude koji utvrđuje ništetnost odredbe.

20. Na dosuđeni iznos od 300,46 eur tužitelju je priznata zakonska zatezna kamata od 12.12.2006. kako je zatraženo pa do isplate, jer je tužitelj platio tu naknadu 12.12.2006. sukladno potvrdi – list 13 spisa te je od toga dana tuženik bio nepošteni stjecatelj. Tuženik, nije dokazao opravdanost naplate naknade, što rezultira time da je ta ugovorna odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača. Tuženik je povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu.

21. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. u smislu čl. 29. st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

22. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, jer je tužitelj uspio 100% glede osnove i 100% glede visine.

Tužitelju je priznat trošak (VPS 300,46 eur – list 66 spisa)

- sastava tužbe po Tbr.7/1 od 29.2.2024. – 25 bodova

- sastava podneska Tbr.8/1 od 18.6.2024. – 25 bodova

- sastava podneska Tbr.8/1 od 30.8.2024. – 25 bodova

- zastupanja na ročištu po Tbr.9/1 od 13.9.2024. – 25 bodova

- sastava podneska Tbr. 8/1 od 17.1.2025. – 25 bodova,

- zastupanja na ročištu 20.3.2025. Tbr 9/1 – 25 bodova

- trošak PDV 25% - 75,00 eur

- trošak sudske pristojbe na tužbu Tbr.1 t.1 TSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e-komunikacije-6,64 eur

- trošak sudske pristojbe na presudu –Tbr.2 t.1 TSP u svezi čl. 7 tč3 ZSP- 6,64 eur tj. 1/2 sudske pristojbe zbog e- komunikacije ili ukupni parnični trošak u iznosu od 388,28 eur.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 18. travnja 2025. g.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika