Zakon.hr

Pn-1494/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji ovog suda Snježani Cvitanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, zastupanog po djelatnici u osobi Mirele Martinis, diplomirane pravnice protiv tuženika Jadransko osiguranje d.d., Put Supavla 1, Split, OIB 94472454976, ( sada Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2., OIB: 94472454976), zastupan po Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 31. siječnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Mirele Martinis i punomoćnika tuženika Dinka Simonellia, odvjetnika u Splitu i objavljene dana 18. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku pod 2) Jadranskom osiguranju d.d., OIB 94472454976, da u roku od 15 dana plate tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, u korist državnog proračuna HR 1210010051863000160, model:26, pozivom na broj: 5908-19-19-03135946249:

- za razdoblje od 15. listopada 2002. do 31. prosinca 2004. iznos od 17.800,79 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2005. do 31. prosinca 2007. godine po stopi utvrđenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14% godišnje te od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

- za razdoblje od 14. veljače 2011. do 30. rujna 2013. iznos od 27.922,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. ožujka 2014. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, time da se u slučaju promjene stope ista ima odrediti za svako polugodišnje uvećanje eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5%-tnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2017. iznos od 73.410,13 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. rujna 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak.", kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, u roku od 15 dana isplatiti tuženiku Jadransko osiguranje d.d., Put Supavla 1, Split, OIB 94472454976, ( sada Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, Listopadska 2., OIB: 94472454976), parnični trošak od 10.016,56 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po referentnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa više zatraženim od 937,50 eura ovo traženje tuženika odbija kao neosnovano.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog suda u Splitu br. Pnš-227/13 od 16. siječnja 2019. suđeno je na način:

" I. Nalaže se tuženicima pod 1) ĆS, OIB [osobni identifikacijski broj] i pod 2) Jadranskom osiguranju d.d., OIB 94472454976, da u roku od 15 dana plate tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu, OIB 84397956623, u korist državnog proračuna HR 1210010051863000160, model:26, pozivom na broj: 5908- 19-19-03135946249:

2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika pod 2. Jadransko osiguranje d.d. Split, br. Gž-348/2019-2 od 09.09.2019. odlučio je na način :

"1.Odbija se djelomično žalba tužitelja i u cijelosti žalba tuženika, te se potvrđuje prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je djelomično odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 22.970,49, te u preostalom dosuđujućem dijelu koji se odnosi na tuženika ad.2).

2.Uvažava se djelomično žalba tužitelja te se preinačava odluka o parničnom trošku pod točkom II. izreke i nalaže tuženiku ad.1) i ad.2) da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.234,40 kuna, dok se odbija tuženik ad.2) sa zahtjevom za naknadu troška."

3. Vrhovni sud RH-a u svojoj odluci br. Rev-632/2022-2 od 10. srpnja 2024. odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-348/2019-2 od 09.09.2019. riješio je na način da je u kinuo presudu Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-348/2019-2 od 9. rujna 2019. u dijelu toč. I. izreke koji se odnosi na žalbu drugotuženika i u toč. II. izreke u odnosu na drugotuženika kao i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pnš-227/2013 od 16. siječnja 2019. pod toč. I. izreke u dosuđujućem dijelu koji se odnosi na drugotuženika, kao i u toč. II. izreke, također u odnosu na drugotuženika te se predmet u tom dijelu vraća na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu, time da će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

3.1. Iz obrazloženja gore navedene odluke proizlazi:

- da je predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 15. listopada 2002. do 31. prosinca 2004., za razdoblje od 14. veljače 2011. do 30. rujna 2013. i za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2017., svom osiguraniku, koji je 4. ožujka 2000. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je djelomično odgovoran prvotuženik koji je osiguranik drugotuženika (osiguranik tužitelja doprinio je 15 % nastanku štete);

- da je tužitelj rješenjem od 17. veljače 2003., priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. listopada 2002. zbog opće nesposobnosti za rad te mu je s osnova invalidske mirovine isplatio gore navedene iznose, a polazeći od shvaćanja da se u ovoj konkretnoj parnici primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98 - dalje: ZMO/98) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13 - dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme isplate invalidske mirovine u razdoblju od stupanja na snagu do 31. kolovoza 2017., sudovi su, po provedenom vještačenju, prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja u dosuđenim iznosima, s obrazloženjem da je to poseban propis kojim je uređena materija naknade štete koju trpi tužitelj plaćanjem novčanih iznosa svojim osiguranicima, kojima je priznato pravo na invalidsku mirovinu, kao i način obračuna visine štete i od koga tužitelj tu štetu može potraživati,

- da su sudovi izrazili pravno shvaćanje da su vezani utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka u odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u štetnom događaju i nastupanja njegove opće nesposobnosti za rad, zbog koje je njemu priznato pravo na invalidsku mirovinu pa kako je tužitelj dostavio rješenje HZMO od 17. veljače 2003., kojim je priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu, od 15. listopada 2002., te su sudovi smatraju utvrđenom okolnost postojanje sporne uzročno-posljedične veze.

- da sa pravom tvrdi drugotuženik da sudovi nisu postupili zakonito kada su prihvatili tužbeni zahtjev, a bez da su dali jasne i neproturječne razloge o drugotuženikovim navodima da iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 14. rujna 2007., izrađenog za potrebe predmeta koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Pnš 229/2011, proizlazi drukčije stanje u odnosu na ono utvrđeno u upravnom postupku.

3.2. Revizijsku sud ističe da prema pravnom shvaćanju ovog suda sadržanom u brojim odlukama (primjerice broj Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., broj Rev-x 388/2018- 2 od 25. kolovoza 2020., broj Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., broj Rev 5292/2019- 2 od 16. lipnja 2020., broj Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i broj Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022.), za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnova mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09 i 75/09 - dalje: ZOOP) nakon što je taj zakon stupio na snagu, a u vrijeme kad su izvršene ispate mirovine. Pritom, iz odredbe st. 1. -5. čl. 27. ZOOP proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnova invalidske mirovine, kako što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja HZMO i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj uzrokovan radnjom osiguranika tuženika.

3.3. Nadalje, pravno shvaćanje revizijskog suda u vezi pitanja je li u parnici za naknadu štete parnični sud vezan rješenjem HZMO, sadržano je u odlukama broj Rev-x 165/2016 od 7. ožujka 2017., broj Revt 469/2017 od 11. ožujka 2020. i Rev 1261/2021 od 2. veljače 2022., prema kojemu parnični sud nije vezan odlukom tužitelja donesenom u upravnom postupku u odnosu na postojanje uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i štete koju tužitelj trpi. Dakle, kako sud u parničnom postupku nije vezan dokumentacijom iz upravnog postupka, drugotuženik može dokazivati postojanje činjenica o kojima ovisi osnovanost njegovih prigovora, a sud je te dokaze dužan ocijeniti prema odredbi čl. 8. ZPP. Postupajući suprotno tome, sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer su onemogućili drugotuženika u raspravljanju pred sudom, a ujedno su počinili i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer nisu dali jasne razloge o otklanjanju drugotuženikovog prigovora da iz nalaza i mišljenja Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 14. rujna 2007., izrađenog za potrebe predmeta koji se pred prvostupanjskom sudu vodio pod poslovnim brojem Pnš 229/2011, proizlazi drukčije zdravstveno stanje osiguranika tužitelja prije nezgode, u odnosu na ono utvrđeno u upravnom postupku.

4. Dakle, u odnosu na tuženika pod 1. KS iz [adresa]., presuda br. Pnš-227/13 od 16. siječnja 2019. postala je pravomoćna Presudom i rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-348/2019-2 od 09.09.2019. odlučujući po žalbi tužitelja i tuženika pod 2. Jadransko osiguranje d.d. Split , pa je u nastavku postupka valjalo donijeti odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na tuženika pod 2. a sve uvažavajući kako izražene pravne stavove revizijskog suda tako i njegove daljnje upute.

5. U nastavku postupku tužitelj ustraje u tužbi i tužbenom zahtjevu, svim predloženim dokazima kao i iznesenim navodima i ističe kako sud nije vezan odlukama viših sudova jer je sud EU jasno istaknuo da treba zaštiti suce kako od izravnih utjecaja tako i od posrednih utjecaja koji bi mogli usmjeriti odluke tih sudaca i na taj način dovesti u pitanje neovisnost ili nepristranost dakle sucima treba pružiti zaštitu ne samo od utjecaja izvršen ili zakonodavne vlasti nego i od utjecaja koji potječu s predmetnog suda. Tužitelj napominje kako tuženik nije predložio niti jedan konkretni dokaz kojim osporava uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i rješenja tužitelja a ujedno se ne može primijeniti Zakon o obveznom osiguranju u prometu posebno čl. 27.st.3. ZOOPŠ-a jer isti nije usklađen sa pravom EU niti se o tako utvrđenoj visini naknade štete raspravljalo tijekom postupka.

5.1. Pun tužitelja također navodi kako odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-632/2022 u točci 11. nije u skladu sa pravom EU jer se poziva na pravni stav izražen u svojim pojedinačnim odlukama umjesto da obrazloži zbog čega bi se primijenio Zakon o obveznom osiguranju u prometu a ne Zakon o mirovinskog osiguranju koji je les speciales a ujedno i kasnije i Zakon od ZOOPA. Tužitelj svoje zakonsko ovlaštenje za podnošenje tužbe crpi iz Zakona o mirovinskog osiguranju a ne iz Zakona o obveznom osiguranju u prometu.

6. Tuženik u nastavku postupka očituje na dosadašnji tijek postupka, postavljeni tužbeni zahtjev, te navode tužitelja iz podneska 21.11.2024. godine. te ističe kako je predmet potraživanja naknada štete zbog plaćene mirovine koje je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku g. ŽS po svojem vlastitom rješenju od 17.02.2003. godine uslijed „ozljede izvan rada“ za koju tužitelj tvrdi da je posljedica predmetne prometne nezgode od 04.03.2000. godine, a sve to kako slijedi:

- tužbom od 01.03.2005. godine tužitelj potražuje cjelokupnu mirovinu plaćenu za razdoblje od 15.10.2002. do 31.12.2004. godine u iznosu od 39.385,32 kn (5.227,34 eura);

- na ročištu od 13.02.2014. godine tužitelj dijelom povlači gore navedeni tužbeni zahtjev iz tužbe, potražujući otada za razdoblje od 15.10.2002. do 31.12.2004. godine novčanu naknadu u iznosu od 21.201,21 kn (2.813,89 eura) kao razmjerni iznos dotad plaćene mirovine; te ujedno postavlja i tužbeni zahtjev plaćenih mirovina za razdoblje od 01.01.2009. do 30.09.2013. godine u razmjernom iznosu od 60.630,54 kn (8.047,06 eura);

- podneskom od 23.05.2016. godine sukladno nesporno utvrđenoj suodgovornosti osiguranika tužitelja g. Ć za nastanak predmetne nezgode od 15% tužitelj smanjuje potraživanje opisano u prethodnoj alineji na način da za razdoblje od 15.10.2002. do 31.12.2004. godine potražuje novčanu naknadu u razmjernom iznosu od 17.800,79 kn (2.362,50 eura), a za razdoblje od 01.01.2009. do 30.09.2013. godine u razmjernom iznosu od 50.892,64 kn (6.754,62 eura);

- podneskom od 18.12.2017. godine tužitelj preinačuje tužbeni zahtjev na način, da uz prethodno utuženo, sada dodatno potražuje i naknadu štete u vidu plaćene mirovine za razdoblje od 01.01.2014. do 31.08.2017. godine u cjelokupnom iznosu od 73.410,13 kn (9.743,20 eura).

6.1. Dakle, tužitelj:

- potraživanje isplaćenih mirovina za razdoblje od 15.10.2002. do 31.12.2004. godine u iznosu od 17.800,79 kn (2.362,50 eura) postavlja u razmjernom iznosu kako je to bilo propisano ZOMO/98;

- potraživanje isplaćenih mirovina za razdoblje od 01.01.2009. do 30.09.2013. godine u iznosu od 50.892,64 kn (6.754,62 eura) također postavlja u razmjernom iznosu kako je to bilo propisano ZOMO/98; (s time da je u odnosu na ovaj dio potraživanja tužitelj već pravomoćno odbijen za iznos od 22.970,49 kn - 3.048,71 eura zbog zastare),

- potraživanje isplaćenih mirovina za razdoblje od 01.01.2014. do 31.08.2017. godine u iznosu od 73.410,13 kn (9.743,20 eura) postavlja u cjelokupnom iznosu kako je to propisano ZOMO/2013.

6.2. Zakon o obveznom osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23 - ZOOP) je svojom odredbo čl. 27. regulirao opseg obveze društava za osiguranje (ovdje tuženika) prema zavodu koji obavlja poslove mirovinskog osiguranja (ovdje tužitelja) koji proizlaze iz osnove osiguranja od automobilske odgovornosti na drugačiji način nego li su to regulirali i ZOMO/98 i ZOMO/2013. Sve do nedavno su u sudskoj praksi drugostupanjskih sudova postojala oprečna shvaćanja po pitanju je li opseg obveze tuženika prema tužitelju u ovakvim postupcima potrebno ocijeniti prema odredbama ZOMO-a ili ZOOP-a. Upravo stoga je u međuvremenu intervenirao Vrhovni sud RH, te je putem instituta tzv. izvanredne revizije, odnosno revizije po dopuštenju, višekratno nizom recentnih odluka iskazao i ponovio shvaćanje kako je u ovakvim slučajevima u odnosu na pitanje opsega obveze tuženika prema tužitelju potrebno primijeniti zakon važeći u vrijeme nastajanja štete tužitelju, odnosno u vrijeme isplate svakog pojedinog obroka mirovine, i to baš ZOOP, te njegovu odredbu čl. 27. kojom je i propisan taj opseg.

6.3. Makar sve jasno proizlazi već iz brojnosti i konzistentnosti najnovijih shvaćanja, ovdje odmah citiramo i navod revizijskog suda iz odluke Rev-235/2023 od 04.04.2023. godine kojim sam Vrhovni sud RH svoje shvaćanje o primjeni ZOOP-a naziva sudskom praksom koja se „ujednačila“ i „postala sigurna“. Napominje se da uzimajući u obzir zakonsko uređenje instituta revizije, odlukama donesenim po tzv. izvanrednim revizijama ili revizijama po dopuštenju praktički je dat značaj neposrednog izvora prava. To stoga što je zakonodavac propisao mogućnost podnošenja/ dopuštenja revizije u slučajevima različitih shvaćanja drugostupanjskih sudova o nekom pravnom pitanju, pa intervencijom revizijskog suda putem instituta revizije iskaže se shvaćanje koje je od tih suprotnih pravilno, a dosljedno tome se postiže cilj jedinstvene primjene prava.

6.4. Odredba čl. 27. ZOOP-a, koju je sukladno shvaćanju revizijskog suda u odnosu na opseg obveze tuženika prema tužitelju u ovakvim postupcima za primijeniti, propisuje:

"Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja

Članak 27.

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. ".

6.5. Dakle, iz prednjeg je razvidno da bi tužitelja od stupanja na snagu ZOOP-a pa naovamo, mogla pripadati stvarna šteta isključivo u vidu razmjernog iznosa mirovine oštećene osobe koja se utvrđuje „u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu“. Ništa van toga ni drugačije od toga nije predmet osigurateljskog pokrića po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti. Stoga, neovisno o drugim spornim pitanjima, glede kojih tuženik u cijelosti ustraje u svojim dosadašnjim navodima, tužbeni zahtjev na način kako je postavljen je neosnovan.

6.6. Tuženik na ročištu od 31. siječnja 2025. odustaje od dokaznih prijedloga vezanih za pitanje uzročne veze jer drži kako je teret na tužitelju te upire da iz ovdašnje odluke VSRH ( točka 11) proizlazi da utuženo potraživanje kako je i postavljeno nije obuhvaćeno osiguranjem od auto odgovornosti. Pritom nema govora o bilo kakvim povredama EU prava jer ista ničim ne zadiru u smisao i svrhu revizijskih postupaka i odluka.

7. Punomoćnici stranka na ročištu od 31. siječnja 2025. nemaju dokaznih prijedloga osim onih koji su već izvedeni u ovom postupku.

8. Sud je u postupku izveo je dokaz pregledom ispisa na transakcijama, dokaza o isplaćenim mirovinama, Rješenja tužitelja od 17. veljače 2003., Mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju tužitelja od 30. listopada 2002., izlista tužitelja o stvarno isplaćenoj svoti mirovine OS za razdoblje od 15. listopada 2002. do 31. prosinca 2004., spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-229/11 te dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za knjigovodstvo i financije Matiji Trogrlić.

9. Tuženik je popisao parnični trošak.

10. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku u razdoblju od 15. listopada 2002. do 31. prosinca 2004., za razdoblje od 14. veljače 2011. do 30. rujna 2013. i za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. kolovoza 2017., svom osiguraniku, koji je 4. ožujka 2000. nastradao u prometnoj nezgodi za koju je djelomično odgovoran prvotuženik koji je osiguranik drugotuženika (osiguranik tužitelja doprinio je 15 % nastanku štete).

12. Prema uputi revizijskog suda valjalo je u nastavku postupka odgovoriti i otkloniti primjedbe tuženika na dani nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu od 14.09.2017. sadržanih u podnescima tuženika od 10. 10.2014. Međutim, kako je tuženik na ročištu od 31. siječnja 2025. odustao od prijedloga na dodatno vještačenje radi utvrđivanja udjela ranijih zdravstvenih tegoba osiguranika tužitelja kao i udjela ozljeda koje je isti zadobio u prometnoj nezgodi, te utvrđenja što je bio presudan razlog za odlazak u invalidsku mirovinu, izražavajući stav da je na tužitelju teret dokazivanja u ovoj pravnoj stvari, da dokaže kako ga pripada upravo utuženi iznos naknade štete, te da otkloni istaknuti prigovor tuženika glede uzročno posljedične veze sa priznavanjem prava osiguranika na invalidsku mirovinu. Stoga, kako je tuženik odustao od prijedloga za dodatnim izjašnjenjem tj dopunskim vještačenjem od strane Medicinskog fakulteta u Zagrebu u pogledu uzročno posljedične veze, a kako tužitelj u tom pogledu nije predlagao taj prijedlog, držeći kako tuženik tu spornu činjenicu treba dokazati sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku.

13. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanjem pravne zaštite sud će odbiti odnosno njegov prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti. To znači da pravila o teretu dokazivanja, sadržana u odredbi članka 221aZPP-a obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajući dokaznih sredstava ili nije predložila izvesti adekvatne doakze. Naime, smisao pravila o teretu dokazivanja izvire iz osnovne procesno pravne pretpostavke prema kojoj svaka stranka treba dokazati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na koje se poziva odnosno na kojoj zasniva svoje zahtjeva. Predmet dokazivanja su tvrdnje stranaka o postojanju ili nepostojanju činjenica od kojih zavisi primjena mjerodavnog prava u konkretnoj parnici.

13.1. Slijedom navedenog, a sukladno obrazloženju VSRH-a kako sud u parničnom postupku nije vezan dokumentacijom iz upravnog postupka, u konkretnom slučaju Rješenjem tužitelja od 17. veljače 2003., drugotuženik može dokazivati postojanje činjenica o kojima ovisi osnovanost njegovih prigovora, a sud je te dokaze dužan ocijeniti prema odredbi čl. 8. ZPP., iz čega proizlazi da je teret dokazivanja uzročno posljedične veze glede presudnog razloga umirovljenja osiguranika tužitelja, na tuženiku, pa kako je isti držao da je teret dokazivanja na tužitelju, to ovaj sud drži, kako tuženik nije dokazao osporavanu činjenicu, kako zdravstvene posljedice koje trpi osiguranik tužitelja iz prometna nezgoda koju je skrivio njegov osiguranik, nije onaj presudni razlog umirovljenja tužiteljeva osiguranika.

13.2. Naime, točno je da je Medicinski fakultet u Zagrebu u svom danom mišljenju od 14.09.2007. proizlazi:

"Kako s naslova potreba mozga zaostaje smanjenje životnih aktivnosti od 5%, sa naslova prijeloma desne ruke 5%, sa naslova prijeloma lijeve potkoljenice uz deformaciju 20%, s naslova prijeloma desne potkoljenice 10% , prijeloma luka trećeg vratnog kralješka uz umanjenu pokretljivost 10%, uz utvrđenje da se kod tužitelja razvijaju promjene po psihoorganskom tipu uz rijetke epileptičke napadaje te bi smanjenje životne aktivnosti iznosilo 50%. Nadalje, utvrđuje se da u medicinskoj dokumentaciji ne postoji jasan podatak o kontuziji mozga vidljivom na CT-u mozga a razvoj promjena po psihoorganskom tipu uz epi napadaje samo se dijelom mogu povezati uz štetni događaj pa je procjena smanjenja životnih aktivnosti za 1/3 navedenog postotka tj za oko 18% , 1/3 dijela se odnose na promjene uz alkoholizam a 1/3 na eventualni moždani udar. Stoga, je utvrđeno kako će tužitelj u ukupnom obimu morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu za oko 50 do 55%."

13.3. Dakle, u danom nalazu i mišljenju vještačke ustanove proizlazi kako je ista cijenila kod osiguranika tužitelja već ranija oboljenja tj zdravstvene tegobe u vidu alkoholizma ili možebitnog moždanog udara, te u odnosu na predmetnu prometnu nezgodu ocijenila pripadajuće umanjenje životnih aktivnosti u tome dijelu od oko 6% ( 18/3=6), radi čega je ranije smanjenje životnih aktivnosti povećano za 5%, uračunavajući upravo onu 1/3 dijela smanjenja životnih aktivnosti koje je vještačka ustanova utvrdila povezanom sa predmetnim štetnim događajem.

14. Stoga, kako iz uvida u Rješenje tužitelja od 17. veljače 2003. proizlazi da je u postupku pokrenutom radi priznanja prava na invalidsku mirovinu osiguraniku OS, kod kojega je zbog ozljede izvan rada nastala opća nesposobnost za rad, priznato počevši od 15. listopada 2002. pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 1.352,34 kn mjesečno, ovaj sud drži, radi prednjih utvrđenja, kako je razlog njegova umirovljenja predmetna prometna nezgoda, jer se drugačije tuženik nije dokazalo.

14.1. Pregledom Mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju tužitelja od 30. listopada 2002. proizlazi da je ovo povjerenstvo utvrdilo kako kod OS postoji profesionalna nesposobnost za rad, invalidnost da je nastala 15. listopada 2002. te da se stoga određuje opća nesposobnost za rad, u obrazloženju se navodi da je osiguranik stradao u prometnoj nezgodi 3. ožujka 2000. te da je uslijed zadobivenih ozljeda utvrđena opća nesposobnost za rad, a uzrok invalidnosti da je ozljeda izvan rada.

15. Pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-229/11 proizlazi da je po tužbi tužitelja OS protiv tuženika Mediteran osiguranje, koja tužba je podnesena 29. svibnja 2000. godine, a radi naknade štete proizišle temeljem prometne nezgode koja se dogodila 4. ožujka 2000. godine sud prvog stupnja donio presudu 28. ožujka 2012. godine kojom je naložio slijedniku tuženika Jadranskom osiguranju d.d. Zagreb da tužitelju na ime nastale naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.850,00 kn te na ime naknade imovinske štete radi potrebe tuđe njege i pomoći ukupan iznos od 3.014,80 kn te je u obrazloženju presude navedeno, a u odnosu na osnovu odgovornosti, da sud procjenjuje da je tužitelj doprinio nastanku prometne nezgode u visini od 15%. Odlukom Županijskog suda u Splitu broj Gžp-871/12 od 18. listopada 2012. potvrđena je presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade neimovinske štete, preinačena u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade imovinske štete te se u obrazloženju navodi da je taj sud prihvaća utvrđeni omjer (po sudu nižeg stupnja) suodgovornosti oštećenog u ovoj prometnoj nezgodi.

16. Dakle, na temelju gore izvedenih dokaza kao nedvojbeno utvrđeno da je osiguranik tužitelja OS doživio prometnu nezgodu 3. ožujka 2000. godine, ovu nezgodu da je izazvao KS iz [adresa], te da je pred ovim sudom pravomoćno okončan parnični postupak br. Pnš 229/11 radi naknade nematerijalne i materijalne štete izazvane povodom te iste nezgode po tužbi tužitelja OS, u kojem postupku je utvrđena suodgovornost nastaloj nezgodi OS u visini od 15% te se stoga može smatrati utvrđenim i postojanje uzročno posljedične veze između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja kao i visine doprinosa osiguranika tužitelja nastaloj šteti. Nadalje je utvrđeno da je Rješenjem tužitelja od 17. veljače 2003. osiguraniku OS priznato počevši od 15. listopada 2002. pravo na invalidsku mirovinu i to zbog ozljede izvan rada temeljem koje je kod istoga nastupila opća nesposobnost za rad, a sve temeljem mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju tužitelja, koje povjerenstvo je sastavljeno od liječnika kao članova vijeća. Također iz postupka proizlazi da je tužitelj temeljem navedenog Rješenja isplaćivao mirovinu osiguraniku tužitelja u razdoblju na koje se odnosi potraživanje u ovom postupku.

17. U odnosu na prigovor tuženika pod 2) da bi tužitelj imao pravo samo na razmjeran iznos mirovine, sa pozivom tuženika na odredbu članka 86. Zakona o osiguranju ( 46/97 – pročišćeni tekst, 116/99 i 11/02) koji je vrijedio u vrijeme donošenja rješenja o umirovljenju tužiteljeva osiguranika kao i u vrijeme štetnog događaja kojom je bilo propisano u st.1. da je društvo za osiguranje obvezno pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, st.2. da se po stvarnom štetom u smislu st. 1. ovog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe odnosno članova njezine obitelji, a st.3. da razmjerni iznos mirovine određuje se prema preostalom vremenu mirovinskog staža i godina života oštećene osobe potrebnih za stjecanje prava na starosnu mirovinu, a nakon stupanja na snagu Zakona o obveznom osiguranja u prometu na odredbu članka 27. ZOOP-a, ovaj sud drži osnovanim.

18. Radi utvrđenja visine tužiteljeva potraživanja u postupku je izveden dokaz vještačenjem po sudskoj vještakinji Matiji Trogrlić, sve po prijedlogu tužitelja, a koje vještvo je izrađeno primjenom odredbi članka 160., 161., i 166. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 102/98 - dalje: ZMO/98) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja, kao i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13 - dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme isplate invalidske mirovine u razdoblju od stupanja na snagu do 31. kolovoza 2017. a ne na temelju odredbi članka 86. Zakona o osiguranja i čl. 27. ZOOP.

18.1. Naime, što se tiče primjene prava, vezano za pravnu osnovu u ovoj pravnoj stvari, ovaj sud drži, da je potrebno primijeniti kao mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), nisu mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju na koji se tužitelj poziva. Sud je stava da je ZOOP lex specialis odnosno specijalan zakon u odnosu na tuženika koji je društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima osiguranja od automobilske odgovornosti, materija obveznog osiguranja u prometu uređena je upravo ZOOP-om, obveza tuženika i ne bi postojala da nije sklopljena polica osiguranja od automobilske odgovornosti, na ovaj zahtjev i konkretan odnos između stranaka u pogledu utvrđivanja opsega i visine obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, upravo ZOOP. Kako se radi o prometnoj nesreći i šteti koja je nastala iz prometne nesreće osiguraniku tužitelja, krivnjom osiguranika tuženika, u konkurenciji dva propisa, koja visinu štete odnosno ovu materiju reguliraju na drugačiji način, jedan povoljnije za tužitelja, drugi povoljnije za tuženika, a šteta je nastala u vrijeme izvršenih isplata invalidskih mirovina, kada su oba zakona bila na snazi, to sud drži da je ZOOP lex specialis u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju. Dakle, s obzirom da je šteta nastala u prometnoj nesreći, radi se o autoodgovornosti temeljem zaključene police osiguranja, s obzirom na osigurateljno pokriće primjenjuje se ZOOP, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Ovaj Zakon o mirovinskom osiguranju bi se primjenjivao da se radi o traženju tužitelja spram osobe koja je prouzročila prometnu nesreću, a ne tuženika, upravo radi toga je u odnosu na zahtjev spram tuženika za primijeniti kao specijalan zakon ZOOP. Dakle, nema mjesta primjeni načela lex posterior derogat legi priori, odnosno načelo da kasniji zakon derogira onaj raniji, ZOOP je lex specialis u odnosu na Zakona o mirovinskom osiguranju, oba zakona su bila na snazi u vrijeme nastanka ove štete, ali se upravo na tuženika kao osiguravatelja od automobilske odgovornosti, u ovom postupku primjenjuje ZOOP. Subrogacijski zahtjevi nositelja socijalnog osiguranja prema društvima osiguranja s kojima su sklopljene police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti propisani su odredbom čl. 27. ZOOP-a, ta odredba propisuje da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, sukladno čl. 27. ZOOP-a tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi stvarnu štetu u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju i u okviru odgovornosti svog osiguranika, u konkretnom slučaju je upravo osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, a visinu stvarne štete treba procijeniti prema kriterijima koji su propisani čl. 27. ZOOP-a. Prema odredbi ovog čl. st. 3. obveza tuženika kao društva osiguranja postoji samo onda ako bi iznos mirovine koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku bio veći od iznosa invalidske mirovine koji bi se osiguraniku isplaćivao u slučaju povrede na radu, a što u ovom slučaju tužitelj na kojem je teret dokaza nije dokazao.

18.2. Dakle, kako je u postupku utvrđeno da je Rješenjem tužitelja od 17.02.2003. godine priznato pravo osiguraniku tužitelja na invalidsku mirovinu (100% ozljeda izvan rada), a kako tužitelj nije dokazao postojanje razlike između visine mirovine koja se isplaćuje temeljem rješenja tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dakle, radi navedenog, kako ta razlika ne postoji, to tuženik nije u obvezi tužitelju isplatiti zatraženi iznos na ime 75 % isplaćenih invalidskih mirovina u utuženom zahtjevu, radi čega je valjalo traženje tužitelja odbiti kao neosnovan.

18.3. Dakle, tuženik jest pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, ali prema odredbi čl. 86. ZO i čl.27.ZOOP-a, nema tog dokazanog iznosa u konkretnom slučaju, štete, koju bi tuženik za utuženi period trebao isplatiti tužitelju.

19. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

20. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. st.1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,3 57/11,148/11 (pročišćeni tekst) - dalje ZPP i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23 ) i Tbr. 7. 8., 9.,10.,36., 42, 48. i 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 62/93, 87/93,16/94, 11/96, 91/04, 148/09,142/12 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23- dalje Tarife).

20.1. Obzirom da je tuženik u ovoj parnici uspio u cijelosti to bi ga pripadao parnični trošak prema VPS od 5.227,00 eura za zastupanje na ročištima gl. rasprave od 06.07.2005., 10.06.2013., 20.11.2013., 13.02.2014., 10.04.2014., 14.05.2014., 17.02.2015., 18.06.2015., 19.02.2016., 19.12.2017., za svaku radnju po 100 bodova, za pristup po Tbr. 9.t. 2. na ročištima od 02.07.2014., 04.09.2014., 05.12.2014., 24.05.2016., 16.02.2017., 21.06.2017., 20.09.2017., 24.10.2017., za svaku radnju po 50 bodova, za pristup po Tbr.9.t.4. na ročištima od 19.09.2013., 13.10.2014., 07.10.2015., 29.09.2016., 23.11.2016., 01.02.2017., 26.04.2017., od po 25 bodova, za sastav običnih podnesaka od 18.11.2013., 09.04.2014., 10.10.2014., 03.12.2014., 07.01.2017., za svaku radnju po 25 bodova, za sastav obrazloženih podnesaka od 17.06.2015., 28.09.2016., za svaku radnju po 100 bodova, prema VPS od 18.860,00 eura, za zastupanje na ročištima od 06.02.2018., 12.09.2018., 31.01.2025. za svaku radnju po 250 bodova, za pristup na ročište od 11.07.2018. od 50 bodova, za sastav žalbe, prijedloga za podnošenje revizije i reviziju za svaku radnju po 312,50 bodova, za sastav obrazloženog podneska od 22.01.2025. od 250 bodova, što ukupno iznosi 3.887,50 bodova. Prema vrijednosti boda po važećoj Tarifi priznati parnični trošak iznosi 7.775,00 eura koji uvećan za 25% PDV-a od 1.943,75 eura iznosi 9.718,75 eura koji valja uvećati za troškove vještačenja od 199,08 eura i sudske pristojbe revizije od 98,73 eura, što ukupno iznosi 10.016,56 eura za koji iznos valja obvezati tužitelja na isplatu tuženiku u roku od 15 dana, dok se sa više zatraženim od 937,50 eura ovo traženje odbija kao neosnovano.

20.2. Tuženika pripadaju zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos parničnog troška temeljem odredbe članka 29.st.2. ZOO-a a iste teku od presuđenja do isplate temeljem odredbe članka 151.st.3. ZPP-a.

20.3. Radi navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II izreke ove presude.

Split, 18. travnja 2025.

Sutkinja

Snježana Cvitanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte