Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-386/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Sandre Radanović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PM, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/13 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj K-304/20-38 od 12. travnja 2022. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 18. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika PM kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-304/20-38 od 12. travnja 2022. godine, okrivljenik HM oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 i kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilje u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, s rokom kušnje od tri godine.

1. 1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom platiti trošak ovog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio okrivljenik putem branitelja Darka Gojaka, odvjetnika u Karlovcu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se prihvati žalba i pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno da se pobijana presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu okrivljenika, podnio je državni odvjetnik te naveo da je presuda pravilna i na zakonu osnovana te je potrebno žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

5. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovana je žalba okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer su iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi potpuno jasni i neproturječni, dok se iznijeti razlozi zbog tog žalbenog osnova svode na činjenične prigovore. Time što okrivljenik ne prihvaća iznijete razloge u prvostupanjskoj presudi, ne ostvaruje se žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već to predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti razloge iznijete u obrazloženju prvostupanjske presude, gdje su određeno i potpuno izložene činjenice koje je prvostupanjski sud utvrdio izvedenim dokazima, iznijeti su razlozi za donijete zaključke, kao i razlozi kojima se taj sud vodio pri rješavanju pravnih pitanja, a posebno pri utvrđivanju postojanja kaznenog djela i krivnje okrivljenika, a što je sve sukladno odredbi čl. 459. st. 5. ZKP/08, tako da ne postoji nikakva bitna povreda postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koju bi se mogao odnositi sadržaj žalbe, zbog čega se okrivljenik još jednom upućuju na obrazloženje prvostupanjske presude.

8. Ni ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bilo kakvih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

9. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, primarno iskaza oštećene JM koje je detaljno opisala prijetnje koje joj je okrivljenik upućivao u inkriminiranom razdoblju. Okolnost koja se ističe u žalbi, da oštećena kroz razdoblje od gotovo dvije godine nije okrivljenika prijavljivala već je trpjela njegovo ponašanje potpuno je bez značaja za postojanje predmetne inkriminacije. Naime, za postojanje kaznenog djela prijetnje ključno je da je da su izrečene riječi objektivno pogodne ustrašiti nekog drugog te da je s druge strane osoba kojoj su takve riječi bile upućene, iste ozbiljno shvatila i uplašila ih se, a sve je prijavila nakon kratkotrajnog odmaka, kada je od okrivljenika pobjegla kod svojih roditelja. Svjedok LM, otac okrivljenika iskazivao je u korist svog sina iako nije imao nikakvih neposrednih saznanja jer nije nazočio niti jednoj inkriminiranoj situaciji, tako da je s pravom prvostupanjski sud smatrao njegov iskaz pristranim. S druge strane susjed okrivljenika i oštećene UM koji nema nikakvog razloga lažno iskazivati potvrdio je kako se iz njihove kuće čula galama, psovanje i svađa između njih, a posebno je indikativan dio tog iskaza u kojem kaže kako bi čuo JM gdje viče "pusti me, pusti me, boli me". Ovakav svjedočki iskaz u cijelosti potkrepljuje iskaz oštećene JM, tako da je s pravom prvostupanjski sud utvrdio da postoji kaznena odgovornost okrivljenika.

10. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

11. Iako se okrivljenik ne žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovo vijeće je postupajući po čl. 478. ZKP/08 ispitalo pobijanu presudu i u tom pravcu. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio ocjenu utvrđenih olakotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenog kaznenog djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrsti kaznene sankcije, držeći da će se upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci koja je uvjetovana na rok provjeravanja od tri godine biti primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ/11. Ovakva sankcija očito je motivirana činjenicom da okrivljenik do sada nije osuđivan, a upravo će se izricanjem uvjetne osude postići da isti što dulje ostane na razini zahtjeva društvenog poretka i ne upušta se u činjenje kaznenih djela u budućnosti, tako da ni ovaj sud nije utvrdio nikakvog objektivnog razloga za daljnje ublažavanja sankcije.

12. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 18. travnja 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Dijana Grancarić