Poslovni broj Pr-27/2020-49

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB: 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EURCO d.d., Vinkovci, Ul. Hrvoja Vukčića Hrvatinića 87, OIB: 25484937943, zastupan po Odvjetničkom društvu Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o. Osijek, Reisnerova 34, OIB: 50863153335, odvjetniku Velimiru Slovačeku, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Nedi Brčić odvjetnici u Vinkovcima, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 4. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika osobno, a koja presuda je donesena i objavljena 18. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ČU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Eurco d.d., Vinkovci, Ul. H. Vukčića Hrvatinića 87, OIB: 25484937943, isplati ukupan iznos od 33.801,34 eura, od čega po osnovi obične štete iznos od 29.817,99 eura te iznos od 3.981,68 eura po osnovi izmakle dobiti, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ukupan iznos teče od 17. svibnja 2019. godine kao dana nastanka štete pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, kao i da naknadi tužitelju sve troškove prouzročene ovom parnicom, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju EURCO d.d., Vinkovci, Ul. Hrvoja Vukčića Hrvatinića 87, OIB: 25484937943, da tuženiku ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 11.375,00 eura (jedanaesettisućatristosedamdesetpeteura) u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom od 18. travna 2025. u visini stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je objavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta sa uvećanjem kamatne stope za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženik sa zatraženim troškom preko dosuđenog iznosa do zatraženog iznosa od 12.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao poslodavac s tuženikom kao radnikom zaključio 30, studenog 2018. godine ugovor o rada na neodređeno vrijeme radi obavljanja, poslova radnog mjesta rukovoditelj građevinskim strojevima, grupa 1, te da su 19. prosinca 2018. sklopili l. Dodatak ugovora o rada kojim novi naziv radnog mjesta glasi rukovatelj građevinskim strojevima, grupa 3, s tim da je radni odnos prestao otkazom tuženika od 5. rujna 2019.

1.1. Nadalje tužitelj navodi da je 17. svibnja 2019. oko 11,30 sati na trasi kolektora u naselju Sop, Školska ulica 12, došlo do prevrtanja stroja - rovokopača Komatsu PW140 na bok, u vlasništvu tužitelja, a kojim je upravljao tuženik, te da je do prevrtanja stroja došlo zbog krajnje nepažnje tuženika, koji je nestručnim rukovanjem dopustio da rovokopač- točkaš spušta oplatu na dionici koju dijeli sa još jednim strojem rovokopačem- gusjeničarem, pri čemu nije koristio stabilizator - nož te je loše pozicionirao stroj u odnosu na iskop, čime je prouzročena šteta na stroju, ali i prema trećima - stupu ograde i živici.

1.2. Tužitelj opisujući gore navedeno navodi da je u navedenom slučaju tuženik postupao s krajnjom nepažnjom, čime je tužitelju uzrokovao štetu pa je isti dužan naknaditi u smislu odredbe čl. 107. st. 1, Zakona o radu („Narodne novine", broj; 93/14, 127/17, dalje: ZOR), odnosno tužitelj navodi da tuženik nije postupao s pažnjom koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, a obavljanje radnog zadatka dobrim pozicioniranjem stroja nešto je što se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti, a uz to je tuženik školovana i kvalificirana osoba za rukovanje radnim strojevima za zemljane radove.

1.3. Opisanom štetnom radnjom tuženika iz tužbe tužitelju je prouzročena imovinska šteta u iznosu od 10.437,50 kn za najam dizalice zbog dizanja prevrnutog stroja, u iznosu od 2.362,50 kn za gornji set brtvi motora Cummins, u iznosu od 88.468,75 kn za novu kabinu, u iznosu od 1.554,86 kn za električnu instalaciju GPS antene i antene, u iznosu od 1.536,86 kn za metlicu brisača, polugu donjeg brisaća i čep spremnika goriva, u iznosu od 36.065,00 kn na ime najma stroja zbog nedostatka oštećenog stroja od 5. lipnja 2019. do 4. srpnja 2019. i u iznosu od 31.315,21 kn na ime najma stroja zbog nedostatka oštećenog stroja od 5.7.2019.-31.7.2019., a pored navedenog, tužitelj je zbog štetnog događaja morao obaviti demontažu i montažu kabine koju su izvršili tužiteljevi radnici - serviseri i tehnički stručnjaci, a što cijeni na izos od 27.923,00 kn u što ulazi 24 sata rada servisera, prijeđeni put od 280 km od 'Vinkovaca do mjesta nastanka štete, 3 sata provedenog na putu, 5 kompleta potrošnog materijala, kao i 40 sati rada servisera na montaži kabine.

1.4. Nadalje, tužitelj navodi da je o svom trošku morao osigurati prijevoz kamiona i poluprikolice (labudice) od sjedišta društva u Vinkovcima do mjesta nastanka štete te zatim utovariti oštećeni stroj i transportirati nazad u Vinkovce, a nakon popravka tužitelj je isti prevezao labudicom nazad na mjesto rada u Rugvice Dugo Selo, a kamion i labudicu vratio u Vinkovce, što iznosi 12.500,00 kn odnosno navedeni iznos se odnosi na jedan povratni put na relaciji Vinkovci- Rugvica, Dugo Selo- Vinkovci, a tužitelj je u konkretnom slučaju imao dva povratna puta te pretrpljena šteta s osnova prijevoza iznosi 25.000,00 kn tako da kada se sve uzme u obzir tužitelju je prouzročena imovinska šteta u iznosu od 224.663,68 kn, a pretrpio je i daljnju štetu u vidu izmakle koristi koja se ogleda u stajanju svih radnika u grupi zbog zastoja, kao i samom zastoju (zastoj od 11,30 do 17,00 sati), a koja izmakla korist iznosi 30.000,00 kn, budući da je drugi bager unajmio 5. lipnja 2019., a sve navedeno daje štetu u iznosu od 254.676,18 kn.

1.5. Tužitelj se poziva na odredbu 1089. st. 1. i 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (.„Narodne novine", broj. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje; ZOO/05), te na odredbu čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu ZOR) navodeći da su u konkretnom slučaju ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika kao radnika za štetu uzrokovanu poslodavcu, koja šteta je nastala krivnjom radnika – krajnjom nepažnjom, stoga je tužitelj preložio sudu da nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati ukupan iznos od 254.676,18 kn od čega po osnovi obične štete iznos od 224.663,68 kn te iznos od 30.000,00 kn po osnovi izmakle dobiti, sa kamatom od 17. svibnja 2019. do isplate i uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu, prije svega ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, navodeći da tužitelj nije dostavio dokaz da je vlasnik predmetnog stroja.

2.1. Nadalje navodi kako je nesporno da je bio u radnom odnosu kod tužitelja na radnom mjestu rukovatelja građevinskim strojevima, te da je 17. svibnja 2019. g, radeći na trasi projekta izgradnje i rekonstrukcije sustava odvodnje za projekt "Rugvica-Dugo Selo upravljao rovokopačem marke komatsu PW 140, s tim da nije točno da je zbog krajnje nepažnje tuženika došlo do prevrtanja rovokopača, ukazujući da je zbog otežanog pristupa mjestu spuštanja oplate, kao i urušavanja rova koji se nalazio uz sam rovokopač, te neispravnosti radnog stroja - kvara stabilizatora došlo do prevrtanja bagera, iako je tuženik kritične zgode aktivirao stabilizator, isti je popustio i zbog navedenog, kao i zbog ostalih okolnosti koje je naveo, navodi da je došlo do destabilizacije i prevrtanja radnog stroja, a za što nije odgovoran tuženik. Stoga se ne smatra odgovornim za štetu a posebno osporava da je ispunjen uvjet stupnja krivnje propisan č. 107. st. 1. ZOR-a.

2.2. Opreza radi„ tuženik ističe i prigovor namirenja štete jer je tužitelj osigurao mehanizaciju, što je morao i prema natječajnoj dokumentaciji za ugovoreni posao i to najmanje na njezinu punu vrijednost, uključujući i dopremu na gradilište, što je vidljivo iz Uvjeta ugovora o građenju kojeg prilaže.

2.3. Nadalje tuženik osporava navod tužitelja da je tuženik osposobljen za rad, budući nije prošao nikakvo praktično osposobljavanje, a posebno ne za rad na predmetnom stroju i za predmetnu radnju, stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovu, tako i po visini, navodi da je prilikom prevrtanja došlo samo do oštećenja kabine, stoga osporava uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i troškova koje tužitelj potražuje tužbom.

2.4. Nadalje tuženik navodi da je odmah nakon prevrtanja dizalica ispravila bager, a utovar je izvršen u labudicu koja se nalazila na gradilištu, tako da nije posebno dovežena svrhu transporta, te je tuženik osobno upalio bager i navezao ga na labudicu, nakon čega je tužitelj svojom labudicom koju je vozio radnik tužitelj CU odvezao bager, a mehaničari tužitelja su obavili sve radove popravka vozila u sklopu svog redovnog radnog vremena, tako da tužitelj nije imao troškove vezano za radove popravka.

2.5. Neosnovano tužitelj potražuje i trošak najma drugog bagera budući je bager za kojeg tužitelj navodi daje bio zamjena oštećenom bageru, radio na predmetnom gradilištu i prije štetnog događaja, ali i nakon povratka oštećenog bagera na gradilište, to je tuženiku poznato budući da je on strojem za kojeg tužitelj navodi da ga je iznajmio 5. lipnja 2019. u svrhu zamjene za oštećeni bager, upravljao prije dana nego sam tužitelj navodi da ga je iznajmio, odnosno prije 5. lipnja 2019., a ugovor o najmu bagera koji je tužitelj priložio uz tužbu nije sklopljen, jer nije potpisan od strane tužitelja.

2.6. Također tuženik navodi da čak i da je iz ovog razloga tužitelj iznajmio bager, iako nije, neosnovano tužitelj navodi vrijeme trajanja popravka, budući je iz računa trgovačkog društva Team mehanika Štriga d.o.o. Vidljivo da je kabina isporučena 29, 06, 2019 tako da je tužitelj odmah mogao zamijeniti kabinu, a iz dnevnika radnog stroja vidljivo je da je u istim tek 11. srpnja 2019. uvedeno da je izvršena zamjena kabine, dakle 13 dana nakon isporuke kabine. što je propust samog tužitelja.

2.7. Tuženik osporava i navode tužitelja da je do 31. 07, 2019, g, bio u zastoju s radom ovim bagerom koji je uslijed prevrtanja oštećen, budući je predmetni bager već 19. 07. 2019. bio u upotrebi na gradilištu u Sesvetskom Kraljevcu a također osporava da je zbog predmetnog događaja izazvan zastoj cijele grupe a koji je trajao do dana najma drugog bagera, budući su radnici tužitelja isti dan nastavili obavljati posao, kao i sve ostale dane nakon toga, te je i tuženik odmah nastavio obavljati poslove bageriste, ali na drugom radnom stroju, upravo onom za koji tužitelj tvrdi da ga je iznajmio 20 dana kasnije, što također upućuje na činjenicu da tuženik nije nestručno obavljao poslove, jer mu u suprotnom tužitelj ne bi povjerio daljnje radove.

2.8. Tuženik u završnom dijelu odgovora na tužbu navodi da je ovaj parnični predmet posljedica revolta tužitelja prema tuženiku, jer je tuženik dao otkaz tužitelju i prešao raditi kod drugog poslodavca koji je u tržišnoj utakmici sa tužiteljem, a

upravo je direktor tužitelja prijetio tuženiku da ukoliko da otkaz da će ga tužiti, a unatoč tome tuženik je dao otkaz tužitelju, a tada je tužitelj od tuženika zahtijevao da odradi otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca (dulji od propisanog ZOR), što zasigurno ne bi da je tuženik neodgovoran i krajnje nemaran radnik.

2.9. Zbog svega iznijetog tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i visini, te predlaže sudu da tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom i obveže na plaćanje parničnog troška.

3. Tužitelj u podnesku od 12. listopada 2020. očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu od 12. ožujka 2020. navodi da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, u prilog čemu prilaže dokumentaciju, te osporava navode tuženika da je kritične zgode zbog neispravnosti radnog stroja došlo do popuštanja stabilizatora, te ponavlja navode iz tužbe da je tuženik svojim nestručnim rukovanjem dopustio da rovokopač- točkaš spušta oplatu na dionici koju dijeli sa još jednim strojem rovokopač- gusjeničar, a da pri tome nije koristio stabilizator - nož te je uz to loše pozicionirao stroj u odnosu na iskop, što je na slikama jasno vidljivo, da se stabilizator, upravo greškom tuženika, nalazi na stražnjem dijelu umjesto na prednjem dijelu stroja, s tim u svezi tužitelj dostavlja dnevne radne listove stroja za dane: 8. svibnja 2019., 9. svibnja 2019., 10. svibnja 2019., 16. svibnja 2019. te 17. svibnja 2019. iz kojih je razvidno kako je tuženik navedenih dana rukovodio predmetnim strojem, tako da tuženik danima prije predmetnog prevrtanja stroja nije prijavio bilo kakve „kvarove“ (čak niti kvar stabilizatora na koji se poziva u odgovoru na tužbu), kao i da je pod točkom 2. istaknutoj na priloženim dnevnim radnim listovima stroja označio kako je stroj pregledan, podmazan i očišćen, te ispravan i spreman za rad.

3.1. Nadalje, tužitelj ističe kako je predmetni stoj ispitan 29. srpnja 2016. od strane ovlaštene osobe- Alfa Atest d.o.o., Split, pri čemu je sačinjen zapisnik o pregledu i ispitivanju radne opreme, broj: 31-258-16OP-1, u kojem je utvrđeno kako predmetni stroj zadovoljava sve propisano sigurnosno zdravstvene zahtjeve, uvjete i pravila zaštite na radu, te da je slijedeći pregled i ispitivanje potrebno izvršiti do 29. srpnja 2019. godine (predmeta štetna radnja je počinjena 17. svibnja 2019. godine).

3.2. U odnosu na istaknuti prigovor namirenja štete, tužitelj ističe kako je isti neosnovan, budući da tužitelju predmetna šteta nije isplaćena po polici osiguranja. Kako je u konkretnom slučaju tužitelju šteta prouzročena krajnjom nepažnjom tuženika, to je tužitelj ovlašten sukladno čl. 107. st. 1. ZOR potraživati naknadu štete izravno od tuženika. S tim u vezi, nejasno je tuženikovo pozivanje na „Uvjete Ugovora o građenju za građevinske i inženjerske radove po projektima naručitelja“, kada isti uvjeti nisu sastavni dijelovi ugovora između trgovačkog društva Vodoopskrba i odvodnja Zagrebačke županije d.o.o. Zagreb i tužitelja, niti su pravno obvezujući u odnosu na iste stranke. Opći uvjeti FIDIC-a na koje se tuženik poziva, u pravilu se ugovaraju u slučaju kada bi naručitelj i izvođač dolazili iz različitih zemalja, o čemu ovdje nije riječ, te je apsurdno o istim raspravljati u okviru ovog postupka.

3.3. Nadalje, tužitelj dostavlja policu osiguranja imovine broj 1480-173921385, izdanu 21. siječnja 2019., kojom se osiguravaju objekti u izgradnji, i to- izgradnja i rekonstrukcija sustava odvodnje za projekt sufinanciran od EU; Rugvica- Dugo Selo- sustav odvodnje i pročišćivanja otpadnih voda temeljem sporazuma o izvođenju radova br. 493-Z-UG-2018. Predmetnom policom nisu osigurani samohodni strojevi, budući da se takvi strojevi moraju osigurati isključivo putem kasko police. Odlukom Uprave tužitelja osiguravaju se strojevi i vozila mlađi od tri godine i koji se moraju osiguravati zbog kredita ili leasinga. Nakon isteka, tužitelj leasing strojeve ne osigurava na lom ili krađu, jer su takve police enormno skupe.

3.4. Neosnovan je i navod tuženika kako isti nije osposobljen za rad, da nije prošao nikakvo praktično osposobljavanje na stroju, a posebno ne za rad na predmetnom stroju i za predmetnu operaciju, imajući u vidu da je uz tužbu priloženo uvjerenje o osposobljavanju, Klasa: 602-07/17-01-356, Urbroj: 2158/67- 17-02, matični broj: [matični broj]/2017 za rukovanje radnim strojem za zemljane radove. Povrh toga, tužitelj dostavlja i uvjerenje o osposobljavanju, Klasa: 602-07/15-02/663/IV, Urbroj: 2196-129- 15-10-39, matični broj: [matični broj]/IV kojim je osposobljen za rukovanje kombiniranim utovarnim strojem (kombinirkom), kao i uvjerenje o osposobljavanju, Klasa: 602-07/17- 01-354, Urbroj: 2158/67-17-02, matični broj: [matični broj]/2017 kojim je osposobljen za rukovanje radnim strojem za dizanje, utovar i prijenos materijala. Iz svakog od navedenih uvjerenja razvidno je kako je tuženih pohađao i praktičnu nastavu.

3.5. Nadalje, tužitelj dostavlja i svjedodžbu o zdravstvenoj sposobnosti tuženika, broj 2018/04-13517, od 16. listopada 2018. godine iz koje je razvidno kako je tuženik sposoban za poslove rukovoditelja građevinskim strojevima.

3.6. S tim u vezi, da tuženik kojim slučajem nije osposobljen za takav rad i na takvom stroju, mogao se u svakom trenutku obratiti poslodavcu/ voditelju gradilišta/ neposredno nadređenom radniku sa zahtjevom da ga izuzme od rada na predmetnom stroju zbog nekvalificiranosti odnosno nedovoljnog stručnog znanja, a što tuženik nije učinio.

3.7. Osporavanje svih drugih oštećenja na predmetnom radnom stroju, osim oštećenja kabine, te potom osporavanje svih drugih troškova nastalih uslijed prevrtanja radnog stroja je u suprotnosti sa svim životnim i logičkim pravilima. Ukoliko se stroj prevrnuo, što tuženik niti ne spori, taj stroj je bilo nužno podići dizalicom, prevesti do mjesta na kojem će popravak i zamjena oštećenih dijelove izvršiti, a zbog nemogućnosti rada u određenom vremenskom razdoblju pribaviti drugi bager kako se ne bi dovelo u pitanje izvršenje preuzetih obveza u preuzetim rokovima. Tužitelj je u tužbi naveo sve troškove koje je imao i iste troškove potkrijepio dokazima, a raspravljati primjerice zašto zamjena kabine nije izvršena isti dan po isporuci je zaista pretenciozno. S obzirom na tuženikovu osporavanje visine štete, tuženik predlaže da se visina iste utvrdi strojarsko-tehničkim vještačenjem.

3.8. Tužitelj naglašava kako u konkretnom slučaju zbog štetne radnje tuženika, stroj nije bilo moguće pokrenuti po prevrtanju (zbog prelijevanja ulja), te da je mehaničar izvršio potrebne radnje za pokretanje stroja (ispuštanje ulja, zamjena potrebnih filtera, vađenje i čišćenje injektora, čišćenje kanala, provjera tekućina, itd…). Tek nakon izvršenih takvih radnji, stroj je bilo moguće pokrenuti, ali kao takav nije bio tehnički ispravan (što je razvidno iz priloženih fotografija kabine), odnosno nije mogao niti smio raditi.

3.9. Slijedom navedenog, tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

4. Tuženik u podnesku od 17. listopada 2020. očitujući se na navode iz podneska tužitelja od 12. listopada 2020. navodi da je iz dokumentacije vidljivo da je osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer vlasnik predmetnog stroja nije tužitelj, već Raiffeisen Leasing d.o.o., što isto stoji u računu br. 49789-1-1 20140049789 izdanog od strane Raiffeisen Leasing d.o.o. od 18. 07. 2014.

4.1. Tuženik bespredmetnim smatra navod tužitelja da je radni stroj ispravan jer je ispitan 3 godine prije štetnog događaja, jer to ne jamči ispravnost stroja. Vezano za dostavljenu policu osiguranja imovine, tuženik predlaže sudu da pozove na očitovanje Allianz osiguranje d.d. je li tužitelj kao ugovaratelj naplatio štetu po predmetnoj polici. Neosnovan je i navod tužitelja da je stroj bio ispravan, što zaključuje iz činjenice da u ranijem razdoblju nije bilo primjedbi na rad stroja.

4.2. Naime, kvar stroja se događa u trenutku, te je upravo zbog popuštanja stabilizatora koji je tuženik koristio u trenutku obavljanja radne operacije i došlo do prevrtanja stroja. A da je stabilizator nakon predmetnog događaj bio neispravan, te da kvar nije otklonjen dokazuje i činjenica da je u dnevnim radnim listovima stroja višekratno i nakon predmetnog događaja upozoravano na neispravnost stabilizatora, no tužitelj nije otklanjao kvar.

4.3. Također, čak i pri dolasku stroja s popravka kabine, radnik koji je prvi upravljao strojem ponovno je ukazao na neispravnost stabilizatora, no tužitelj nije poduzimao mjesecima mjere radi otklanjanja predmetnog kvara, na koju okolnost predlaže svoje saslušanje i saslušanje svjedoka te uvid snimku načina rada radnog stroja pri izvođenju predmetne radne operacije, koju se obvezao dostaviti.

4.4. Tuženik je upravljao radnim strojem na način kako je obučen i kako se to kod tuženika uobičajeno i radilo, te je pozicioniranje stroja odredilo jedino mjesto na kojem je mogao pozicionirati stroj, jer je imao mali manevarski prostor, a zbog električnog kabela koji je stroj morao izbjegavati kako ne bi došlo do kratkog spoja, pozicionirao je stroj na jedino mjesto na koje je mogao, a u radu je koristio stabilizator koji je popustio uslijed čega je došlo do prevrtanja stroja. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji nikakva niti krivnja, a niti nepažnja tuženika, te niti odgovornost za štetu poslodavcu. Vezano za prigovore o praktičnoj neosposobljenosti, tuženik je samo ukazao da su dokumenti o osposobljavanju očito izdavani radi zadovoljenja forme, međutim, praktičnog osposobljavanja tuženika za izvođenje ove radne operacije nije bilo, te isti nije praktično osposobljen.

5. Tužitelj u podnesku od 10. studenoga 2020. očitujući se na podnesak tuženika od 17. listopada 2020. navodi da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan, što je vidljivo iz priložene prometne dozvole, serijski broj [serijski broj], u kojoj pod točkama C. 1. 1.- C. 4. je izrijekom označen tužitelj kao vlasnik predmetnog stroja.

5.1. U odnosu na navod tuženika kojim osporava ispravnost radnog stroja, budući da je isti ispitan tri godine prije štetnog događaja, tužitelj napominje kako je, uz to što je zadovoljio sve propisane sigurnosno zdravstvene zahtjeve, uvjete i pravila zaštite na radu na ispitivanju dana 29. srpnja 2016. godine pred ovlaštenom osobom- Alfa Atest d.o.o. Split, stroj bio pregledan i prilikom izdavanja prometne dozvole dana 17. srpnja 2018. godine, kao i dana 3. prosinca 2018. godine kada se produžila valjanost iste (do 3. prosinca 2019. godine). Osim toga, tužitelj posebno ukazuje kako je slijedeći pregled i ispitivanje stroja pred ovlaštenom osobom bilo potrebno izvršiti do 29. srpnja 2019. godine te se predmnijeva da je stroj do navedenog dana i dalje zadovoljavao sve propisane zahtjeve.

5.2. Nadalje, navodi tuženika kako tužitelj nije poduzimao mjesecima mjere radi otklanjanja neispravnosti stabilizatora nakon štetnog događaja u potpunosti su neistiniti i maliciozni, budući da tužitelju, prije svega, zasigurno nije u interesu kroz neispravnu radnu opremu i strojeve, ugroziti radnike i dovoditi u pitanje njihovo zdravlje i sigurnost. Osim toga, povlačenje pitanja neispravnosti stabilizatora nakon predmetnog događaja nije predmet ovog postupka, čime su dokazni prijedlozi tuženika za saslušanjem svjedoka na navedene okolnosti usmjereni k nepotrebnom odugovlačenju postupka, te se istima tužitelj protivi. Konačno, apsurdni su navodi tuženika kako isti nije praktično osposobljen za rukovanje predmetnim strojem, budući da ranije priložena uvjerenja nedvojbeno demantiraju navedeni prigovor. Slijedom navedenog, tužitelj u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i svih predloženih dokaznih prijedloga.

6. Tužitelj u podnesku od 3. veljače 2022. navodi da dostavlja konačni obračun i povrat instrumenata osiguranja po Ugovoru o leasingu br. 45542/14 od dana 2. kolovoza 2018. godine kao dokaz da je u cijelosti ispunjen predmetni Ugovor o leasingu broj: 45542/14 od 20. lipnja 2014. godine, tako da navedena isprava predstavlja nepobitan dokaz da je tužitelj podmirio sve svoje obveze s osnove predmetnog ugovora o leasingu, čime je dobio ovlaštenje davatelja leasinga, Raiffeisen leasing d.o.o., Zagreb, za prijenos prava vlasništva na tužitelja, pri tom tužitelj napominje da je svoje vlasništvo dokazao i prethodno dostavljenom prometnom dozvolom, serijski broj [serijski broj].

6.1. Nadalje, tužitelj uz navedeni podnesak dostavlja i dnevne radne listove za razdoblje od 2.4.2019.-17.5.2019., 17.5.2019.- 31.7.2019., te 1.8.2019. -30.8.2019., te naglašava kako je iz dnevnog radnog lista od 17.5.2019. razvidno da je tuženik prevrnuo stroj, što potvrđuje i napomena ZU, a u razdoblju od 18.5.2019. do 10.7.2019. nema dnevnih radnih listova, jer je stroj bio na popravku, dok je 11.7.2019. predmetni stroj dovezen na gradilište (vidjeti napomenu: radni sati su: 7926 sati) te se u razdoblju od 12.7. do 18.7. isti stroj nije koristio, 19.7.2019 predmetni stroj se prvi put koristio, a istim je upravljao radnik OU, koji nije imao nikakvih primjedbi na rad stroja niti na stabilizator, 22.7.2019. na predmetnom stroju je radio LU, koji nema primjedbi na rad stroja niti na stabilizator, 30.7.2019. na predmetnim strojem ponovno upravlja LU, te isti nema primjedbi na rad stroja niti na stabilizator, uz napomenu kako je čak i istovarao kliznu oplatu pri čemu je morao spustiti stabilizator, 31.07.2019. na istom stroju radi LU, te ponovno nema nikakvih primjedbi na rad stroja niti na stabilizator, a izvršavajući pri tome utovar opreme i oplate pri čemu je morao spustiti stabilizator, 1.8.2019. predmetnim strojem rukovodi VU, koji također nema nikakvih primjedbi na rad stroja niti na stabilizator, te istim strojem upravlja tuženik 2.8.2019. pri čemu nema nikakve primjedbe na rad stroja niti na stabilizator, a tek 6.8.2019. tuženik upisuje komentar: „neispravan stroj. Propada lijevi stabilizator“, s tim u svezi tužitelj naglašava kako predmetni stroj uopće nema niti lijeve niti desne stabilizatore (kolokvijalno: ploča/daska/letva).

6.2. Tužitelj se poziva na fotografije priložene uz tužbu navodeći kako je razvidno da se stabilizator nalazio na pogrešnoj strani što je očigledan propust rukovatelja građevinskim strojem (iako postoji mogućnost da je to naknadno upisano, jer je knjiga stroja cijelo vrijeme bila u stroju dostupan svim strojarima), tužitelj smatra indikativnim to što je tuženik upravljao predmetnim strojem i sljedećeg dana, ali nije istaknuo nikakve primjedbe na rad stroja ili na stabilizator, tako da tek 12.8.2019. radnik SU u dnevni radni list upisuje da stabilizator propušta, s tim u svezi tužitelj ističe da ako stabilizator i propušta, on ne propušta naglo, te da ako strojar spusti stabilizator, onda se i dalje s strojem može raditi, a ako ga strojar nije uopće niti spustio, onda niti ne može znati je li ispravan ili ne (postoji mogućnost da je to naknadno upisano, jer je knjiga stroja cijelo vrijeme bila u stroju dostupan svim strojarima), a nakon 12. kolovoza 2019. nije bilo primjedbi na rad predmetnog stroja u kolovozu 2019. a strojem se upravljalo 22.8., 23.8., 28.8., i 30.8.2019.

7. Proveden je dokaz uvidom u ugovor o radu s dodatkom ugovora o radu s lista 6-8 sudskog spisa, uvidom u fotografije s lista 10-23 sudskog spisa, uvidom u izjave djelatnika s lista 24-25 sudskog spisa, uvidom u uvjerenje o osposobljavanju s lista 26 sudskog spisa, uvidom u račune s lista 27-29 sudskog spisa, uvidom u račune - otpremnice s lista 30-38 sudskog spisa, uvidom u odluku o odabiru s lista 47-52 sudskog spisa s uvjetima ugovora o građenju s lista 53-57 sudskog spisa, uvidom u dnevne radne listove stroja s lista 58-60 sudskog spisa, uvidom u odluku o prestanku ugovora o radu s lista 60 sudskog spisa, uvidom u dokumentaciju o predmetnom stroju s lista 70-77 sudskog spisa s dnevnim radnim listovima stroja s lista 78-82 sudskog spisa, uvidom u zapisnik Alfa Atest d.o.o. Split od 29. srpnja 2016. s lista 83-86 sudskog spisa, uvidom u policu osiguranja imovine Allianz Zagreb d.d. broj 1480- 173921385 s lista 87-88 sudskog spisa, uvidom u uvjerenje i svjedodžbu s lista 89-90 sudskog spisa, uvidom u podatke Raiffeisen leasing s lista 109-110 sudskog spisa, uvidom u ugovor o najmu s lista 111-112 sudskog spisa, uvidom u račune s lista 113- 115 sudskog spisa, uvidom u dnevne radne listove stroja s lista 116-158 sudskog spisa, uvidom u podatke Allianz Hrvatska d.d. s lista 171 sudskog spisa, uvidom u ugovor o najmu s lista 179-180 sudskog spisa, saslušanjem svjedoka ZU, LU, ŽU i JU, saslušanjem stranaka, uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka Dražena Jeđuda s lista 221-233 sudskog spisa, uvidom u očitovanje istog sudskog vještaka s lista 254-256 sudskog spisa, kao i saslušanjem sudskog vještaka Dražena Jeđuda.

8. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud tužbu smatra neosnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

9. Nesporno je među parničnim strankama da je tuženik bio u radnom odnosu kod tužitelja na poslovima rukovoditelja građevinskim strojevima od 14. travnja 2015. (kako to proizilazi iz odluke s lista 60 sudskog spisa) do pred kraj 2019., kada je donesena odluka o prestanku ugovora o radu jer je radnik poslodavcu otkazao ugovor o radu.

10. Nesporno je da je 17. svibnja 2019. došlo do predmetnog štetnog događaja

- do prevrtanja stroja – rovokopača kojim je u tom trenutku upravljao tuženik.

11. Sporna je aktivna legitimacija odnosno vlasništvo nad predmetnim strojem, te je sporno je li kritične zgode tuženik postupao s krajnjom nepažnjom odnosno sporna je njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja kao i visina štete.

12. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije je neosnovan budući da iz priložene dokumentacije s lista 70-77 sudskog spisa, proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o financijskom leasingu broj 45542/14 20. lipnja 2014. po kojem je stekao pravo na korištenje predmetnog radnog stroja u trajanju od 48 mjeseci u ukupnom iznosu od 97.286,12 eura, dok iz priložene prometne dozvole s lista 77 sudskog spisa proizilazi da je u prometnoj dozvoli za predmetni radni stroj kao vlasnik 17. srpnja 2018. evidentiran tužitelj. Nadalje iz podataka s lista 109-112 sudskog spisa proizilazi da je Raiffeisen leasing tužitelju sačinio konačni obračun i povrat instrumenata osiguranja po ugovoru o leasingu broj 45542/14, iz čega proizilazi da je tužitelj podmirio sve svoje obveze s naslova navedenog ugovora o leasingu, radi čega su tužitelju vraćeni instrumenti osiguranja 2. kolovoza 2018.

13. Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZOR-a radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan je štetu naknaditi.

14. Svjedok ZU u svom iskazu navodi da je kritične zgode 17. svibnja 2019. bio na gradilištu na kojem je tuženik upravljao rovokopačem PW 140 u vlasništvu tužitelja. Za sebe je naveo da je po zanimanju tesar, da je zaposlen kod tužitelja na poslovima poslovođe, tako da je tuženiku bio poslovođa i kontrolirao njegov rad, tako da on nikada nije upravljao rovokopačem, ali je ipak ocijenio zbog kojih razloga je došlo do prevrtanja tog rovokopača, naglasio je da je u izjavi od 23. svibnja 2019. naveo kako je došlo do predmetnog događaja, a zbog otežanog pristupa mjestu spuštanja oplate kao i zbog urušavanja rova, rovokopač nije postavljen idealno za spuštanje oplate, tuženik je koliko se ovaj svjedok sjeća tom prilikom pravilno postavio rovokopač za iskapanje, međutim daska koja treba uvijek biti ispred u smjeru spuštanja oplate, bila je iza, a trebala je biti naprijed. Naveo je da se kod tužitelja znalo i drugačije raditi tj. da daska bude naprijed na strani gdje se prenosi teret. Na terenu je također bio i radni stroj rovokopač gusjeničar. Stabilizator na rovokopaču se spušta ispred točkova prilikom puštanja tereta i služi upravo za stabiliziranje stroja kada se spušta teret. Sama oplata se spušta da zaštiti rov od daljnjega urušavanja i ona u pravilu mora nasjesti tj. ući u cijeli rov. Po mišljenju ovog svjedoka do prevrtanja rovokopača kojim je upravljao tuženik došlo je iz razloga što ta daska stroja nije bila na prednjoj strani.

14.1. Na pitanje punomoćnika tuženika ovaj svjedok izjavio je da je vidio kako je 17. svibnja 2019. tuženik obavljao posao sa rovokopačem tako da može reći da je tuženik radio kao i svaki drugi dan, ustvari da je dobro radio, tako da on kao poslovođa nije imao primjedbi na način tuženikovog rada. Nadalje je naveo da on prije prevrtanja bagera nije primijetio da tuženik nešto pogrešno radi, što to također nije primijetio i prije neposrednog prevrtanja. Opisujući mjesto događaja naveo je da su sa desne strane ulice bili kablovi za električnu energiju, da tuženik nije tom prilikom smio sa rovokopačem doći niti blizu do tek ugrađenoga okna (šahta) jer bi ga oštetio, upravo se iz tog razloga morao bočno pomjeriti uz sam rov, a nakon što se pomjerio uz rov došlo je do prevrtanja bagera, koji ima dasku kao glavni stabilizator, a kotači također imaju svoje stabilizatore koji ustvari imaju funkciju stabilnosti samoga bagera jer blokiraju da se bager manje ljulja, njemu nije poznato da li su ti drugi stabilizatori na kotačima bili upotrijebljeni, no daska nije bila upotrijebljena jer je bila na drugoj strani.

14.2. Na pitanje tužitelja ovaj svjedok je naveo da su kritične zgode na predmetnog gradilištu bili i drugi radni strojevi uglavnom u vlasništvu tužitelja uključujući i bager gusjeničar koji je dodavao oplatu onom prvom bageru, ovisno kojem treba, a inače je bager gusjeničar u stabilnijem položaju u odnosu na bager točkaš. Nadalje je naveo da ukoliko radnik ne može obaviti neki zadatak on to kaže meni ili grupovođi, ŠU, s tim da on nema saznanja o nekakvim kvarovima na tom rovokopaču kojim je upravljao tuženik, a ukoliko se dogodi neki kvar, u pravilu grupovođa ili strojar koji primijeti kvar to javi njemu, a nakon popravka taj stroj nije vraćen u njegovu ekipu tako da ne zna je li bilo nekih kvarova. Što se tiče tuženika, ovaj svjedok je naveo da ga ocjenjuje kao dobroga radnika, "ali eto desilo se što se desilo".

15. Svjedok LU u svom iskazu navodi da nije bio neposredni očevidac štetnog događaja, ali zna gdje se nalazi predmetno gradilište zato što je ranije radio tamo. Za sebe je naveo da je rukovao sa bagerima tipa gusjeničar i tipa točkaš, tako da je rukovao i sa bagerom koji je u predmetnom događaju oštećen, po njegovom mišljenju za rad na rovokopaču točkašu je potrebno prilično iskustva, a misli da ga tuženik nije imao, nije mu poznato tko je tuženika rasporedio da upravlja tim bagerom, pretpostavlja da ga je rasporedio poslovođa ZU, a tuženik nije dugo radio na tom točkašu prije štetnog događaja. Nadalje je naveo da za razliku od predmetnog bagera točkaša kojim je upravljao tuženik ostali bageri točkaši imaju stabilizatore tzv. papuče koji se spuste prilikom nošenja oplata sa strana što daje stabilnost, a bager točkaš PW 140 kojim je upravljao tuženik ima dasku koja je ustvari stabilizator samo sa jedne strane pa u situaciji kada strojar zakrene taj rovokopač za 180 stupnjeva on više nema zaštitu na drugoj strani u vidu stabilizatora.

15.1. Na pitanje punomoćnika tuženika ovaj svjedok je naveo da prije nesreće nije vozio taj bager točkaš na tom gradilištu, ali nakon što je vraćen nakon nezgode vozio ga je, a prvi puta nakon što je predmetni bager dopremljen nakon popravka njemu se dogodila ista stvar kao i tuženiku, budući da je stabilizator koji je trebao biti uključen, a koji se nalazi sa druge strane bagera za 180 stupnjeva u odnosu na dasku, bio zakočen a kada je podigao oplatu "on je jednostavno samo propao", drugim riječima, taj stabilizator sa prednje strane nije ostvario svoju svrhu stabiliziranja, ali je on uspio sa strojem se "nasloniti" na oplate s jedne strane tako da nije došlo do prevrtanja bagera do čega bi sigurno došlo da nije bilo oplata, a tuženik je kritične zgode imao nesretnu okolnost što je oplata bila u rovu tako da nije imao oslonca.

15.2. Nadalje je ovaj svjedok naveo da je on kod tuženika zaposlen oko 18 godina, te da je on sa predmetnim rovokopačem radio 10-ak godina te je njemu poznato da je sa predmetnim bagerom PW 140 i prije bilo problema vezano za hidrauliku, a stabilizatori su upravo povezani na hidrauliku, te je nadodao da on i dalje radim kod tuženika.

15.3. Na daljnje pitanje punomoćnika tuženika ovaj svjedok je naveo da je obavijestio voditelja projekta GU kada se dogodio kvar na predmetnom točkašu i za par dana je to bilo popravljeno, a on je primijetio neispravnost stabilizatora nakon predmetnog događaja i popravka stroja, s tim da je s tim strojem bilo problema i prije predmetnog događaja a neispravnost stabilizatora je je utjecala na stabilnost bagera kojim je tuženik radio, a stroj nema nikakvog uređaja koji daje upozorenje da je stabilizator neispravan, postoji samo "ikonica" koja pokaže kada je stabilizator uključen i isključen, no ta "ikonica" ne pokazuje njegovu ispravnost, a praksa kod tuženika je da se bira iskusniji strojar da radi na točkašu, s tim da poslovođa raspoređuje radnike.

15.4. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da kada bager nosi teret obično daska bude ispred strojara i u odnosu na kašiku koja je uvijek ispred strojara ali često bude ograničenja za takav položaj daske i događa se da se bager mora zaokrenuti za 180 stupnjeva te u tom slučaju daska bude sa druge strane tj. iza leđa strojara, a sve je stvar iskustva te navodi da bi on vjerojatno drugačije napravio nego što je tuženik napravio u datoj situaciji, on bi vjerojatno otišao dalje i zaokrenuo bager da mu daska bude ispred, tako da bi on otišao do prikladnog mjesta na gradilištu gdje se može okrenuti pa da mu daska bude ispred njega. Međutim, ako nema mjesta za okrenut bager onda je to problem. U uskim ulicama dođe do situacije da bager tipa točkaš i tipa gusjeničar ne mogu jedan drugome pomoći jer ne mogu međusobno komunicirati, a on je vidio mjesto nezgode, te utvrdio da u ovom slučaju bager tipa gusjeničar i bager tipa točkaš nisu mogli jedan drugome dodati oplatu jer je ulica bila uska. Također je naveo da u slučaju kvara obavijesti se poslovođa i grupovođa i što strojar upiše u dnevni radni list, dopušta mogućim da je on kvar zaboravio upisati u radne listove, no nakon što je izvršio uvid u dnevne radne listove stroja koji su mu predočeni na ročištu naveo je da je bilo upisano još 6. kolovoza 2019. da je bio kvar na stabilizatoru tog stroja, te je pojasnio da taj stabilizator ustvari radi normalno kod normalnog opterećenja, ali kada dođe do preopterećenja stabilizator popusti, tako da ustvari taj bager točkaš kojim je upravljao tuženik nije za nošenje konstrukcijskih oplata, a što je taj put prenosio. Smatra da se bager ne bi prevrnuo da je daska bila ispred kotača, te je naveo kada strojar shvati da ne može izvesti neku operaciju to prijavi poslovođi i obustavi operaciju, napomenuvši da se prilikom upotrebe stroja dogode kvarovi i svakako da tuženik taj dan nije mogao znati da će mu se dogoditi kvar na stroju.

16. Tužitelj je stavio primjedbe na dio iskaza svjedoka LU u dijel u koje je naveo da je stroj vraćen neispravan sa popravka budući to nije evidentirano u niti jednom njegovom dnevnom radnom listu, a konkretno je u razdoblju od 22. 07. 2019. do 31. 07. 2019. pet puta on bio zadužen za navedeni radni stroj, a uz to su u razdoblju od 19. 07. do 5. 08. 2019. osim njega strojem upravljale još četiri osobe i niti jedna nije zabilježila bilo kakav kvar, a prva osoba koja je zabilježila bilo kakav kvar je bio tuženik ČU.

17. Svjedok ŽU u svom iskaz navodi da je bio 17. svibnja 2019. na gradilištu i vidio kako je došlo do prevrtanja predmetnog bagera kojim je upravljao tuženik, do prevrtanja bagera je došlo jer je prevagnula oplata, on ne zna zašto je došlo do prevaganja te oplate s obzirom da on nikad nije upravljao tim radnim strojem i nema u tome iskustva.

17.1. Na pitanje punomoćnika tuženika svjedok navodi da je do nezgode došlo negdje oko 11,30 sati pred pauzu, a tuženik je cijeli dan radio te poslove sa bagerom, a u ulici u kojoj su izvođeni radovi je mogao priči sa bagerom jer je bila malo šira u odnosu na druge ulice koje su bile uže, a u tim uskim ulicama on dodaje oplatu drugom bageru gusjeničaru pošto je ta ulica u kojoj je došlo do prevrtanja bagera bila nešto šira pa je tuženik mogao sam sa svojim bagerom točkašom obaviti posao, a bager gusjeničar koji je bio također u toj ulici je samo kopao, ali nije polagao oplate jer nije ni trebao. Poznato mu je da je tuženik taj dan cijelo vrijeme do prevrtanja stroja polagao oplate u istom položaju u kojem je bio obzirom da nije bilo potrebe da se okreće sa bagerom, te se događa da daska bude iza strojara uz točkove bagera točkaša jer je to jednostavno način rada, a kada podiže oplatu i mora je onda spustiti na drugu stranu, da ovisno o tome ta daska bude ispred njega ili iza njega. Za sebe je naveo da je on kritične zgode bio dio grupe radnika na mjestu grupovođe te nadređen tuženiku, smatrao je da tuženik jako dobro radio toga dana i nije smatrao potrebnim da ga upozori niti da nešto nije uredu.

17.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da on nema saznanja da je taj bager bio neispravan prije predmetnog događaja, niti mu je tuženik nešto spominjao o tome, a kada strojar utvrdi neispravnost bagera mora upisati u dnevni radni list i obavijestit poslovođu, za sebe je naveo da on kada utvrdi da nešto nije ispravno zove poslovođu i voditelja gradilišta, on smatra da je kritične zgode bio splet nesretnih okolnosti koje su dovele do prevrtanja bagera, a inače je radnik obavezan izvijestiti grupovođu ukoliko neki radnik zadatak ne može izvesti, a tuženik njemu kao grupovođi nije nešto rekao da ne može izvesti radnu operaciju, dok je po njegovom mišljenju tuženik kritične zgode radnu operaciju izvodio na siguran način i uobičajeni način rada kod tužitelja.

18. Svjedok DU u svom iskazu navodi da je on u vrijeme štetnog događaja bio voditelj građevinskih radova kod tužitelja, nije bio očevidac ovog događaja, na lice mjesta je izašao po dojavi, poznato mu je da su se tada izvodili radovi polaganja kanalizacijskih cijevi po sredini ceste radi čega je iskopan rov širine od 80 cm do 1 m, dubine između 2 i 2,5 m moguće i do 3m, cijevi su bile položene te se vršila radnja ugradnje, zatrpavanja i sanacije rova, a revizijsko okno je već bilo ugrađeno. Opisao je tijek rada navodeći da se uz rov postavljaju oplate u ravnini sa cestom ili u visinu do 20 cm da ne bi došlo do urušavanja rova, rov se zatrpava cijelom dužinom redom. Po njegovoj procjeni tuženik je sa bagerom došao na mjesto u kojem se trebao nalaziti da bi vršio radnju zatrpavanja rova zamjenskim materijalom, nadalje po njegovoj procjeni do prevrtanja bagera je moglo doći zbog ne korištenja stabilizatora koji postoji na bageru a na tom bageru su postojala dva zadnja stabilizatora i prednja daska koja također služi za stabiliziranje stroja i guranje materijala. Što se tiče radnje zatrpavanja rova naveo je da pri toj radnji bager konstantno koristi žlicu kojom zahvaća materijal uslijed čega dolazi i do pomjeranja bagera tako da u praksi kod ovakve radnje se u pravilu ne koristi stabilizator jer stroj u fazi kretanja ne može koristit stabilizator, odnosno stroj se ne može kretati ako se uključi stabilizator. Njegova daljnja pretpostavka je da je do prevrtanja bagera došlo iz razloga što je bager došao na dio zatrpanog rova uz okno a zatrpani materijal nije vjerojatno bio dovoljno nabijen, nabijanje tog materijala u oknu vrše dva pomoćna radnika sa alatom za nabijanje koji se zove vibro nabijač, na tom radilištu su u to vrijeme bila odnosno trebala biti dva bageriste-strojara, jedan grupovođa i jedan ili dva pomoćna radnika i jedan monter cijevi, posao se odvija sinkronizirano na način da u već iskopani rov se polažu cijevi, zatrpava se dio rova gdje su položene cijevi, a cijelom dužinom rova se nastavlja polaganje cijevi te zatrpavanje rova. Što se tiče tuženika, ovaj svjedok je naveo da je tuženik u to vrijeme ocijenjen kao mlad i perspektivan radnik koji je s obzirom na svoje do tada stečeno iskustvo ukazivao da je riječ o dobrom radniku radi čega mu je i povjeren konkretan stroj, u ovom slučaju potpuno nov stroj.

18.1. Nadalje je ovaj svjedok naveo da on može samo pretpostavit da se tuženik se bagerom kretao paralelnom sa pružanjem pravca rova, uz rov, i izvodio neku radnu operaciju oko okna, te je moguće da je strojem naišao i na zatrpani dio rova a iz iskustva je ovom svjedoku poznato da je moguće da u dubini rova, rov bude čvrsto zatrpan a površinski sloj da bude još uvijek nedovoljno nabijen, što je moglo destabilizirati stroj i dovesti do prevrtanja.

18.2. Na pitanje punomoćnika tužitelja svjedok je naveo da se radnja spuštanja i podizanje oplata iz rova vrši na način da se navedena oplata dopremi blizu rova, nakon toga stroj ako je bager točkaš (što je u ovom slučaju bio) spušta stabilizatore i prednju dasku te onda okretanjem kupole stroja te rukom stroja (kranom stroja) spušta oplatu u otvoreni rov, a oplata se može spuštati u djelomični iskopan rov u tom slučaju kada bi stroj stajao gore, u djelomično iskopan rov oplatu bi puštao na dubini od 1 m u odnosu na okolni teren a u kompletno iskopan rov puštao bi oplatu na dubinu finalnog iskopa.

18.3. Nakon što je ovom svjedoku na traženje tužitelja predočena fotografija s lista 16 sudskog spisa naveo je da je na fotografiji prikazana radnja spuštanja oplate iz rova ili radnja dizanja oplate iz rova. Dalje nakon što je svjedok izvršio uvid u fotografije s lista 10, 11, 12 i 13 sudskog spisa naveo je da se iz tih fotografija vidi da se daska-nož nalazi sa stražnje strane stroja a prilikom ovakvog izvođenja radova trebala bi daska-nož bit naprijed da stabilizira stroj, a iz priloženih fotografija zaključuje da ne prikazuju zatrpavanje rova nego vađenja ili spuštanje oplate, a sile koje se pojavljuju su veće sile kod podizanja oplate. Dalje navodi kako on nema saznanja o ispravnosti konkretnog stroja u konkretno vrijeme.

18.4. Na pitanje punomoćnika tuženika ovaj svjedok je izjavio da nije strojarske struke te da je inženjer građevine, da nije upravljao konkretnim strojem niti inače sa strojevima, a eventualno zna premjestiti stroj, poznato mu je da u pravilu ako postoje prednji stabilizatori onda postoje dva i to lijevi i desni.

19. Zakonski zastupnik tužitelja BU u svom iskazu navodi da nije bio očevidac samog događaja ali je istog dana saznao što se dogodilo te je istog dana dobio fotografije s lica mjesta putem viber grupe, a odmah su mu s lica mjesta rekli da je radnik radnju odvijao na nepravilan način, stoga mu nije jasno zašto se zašto se uporno od strane tuženika ukazuje na stabilizator kada predmetni radni stroj nema stabilizatore kao dodatnu opremu, nego prednju tzv. letvu koja se u terminologiji zove nož pa čak i stabilizator, koja letva služi kao stabilizator te je kritične zgode ta letva trebala biti naprijed a iz fotografija se vidi da je bila iza. Napomenuo je da je na radilištu zbog prisutnosti podzemnih voda od korita rijeke Save teren bio vlažan tako da pretpostavlja da je rov u kojeg su se polagali cijevi bio vlažan te se na oplate zalijepilo blato i stvorio vakum, a on je po dolasku na radilište što je bilo otprilike dva dana iza događaja razgovarao s tuženikom te ga je pitao da li shvaća da je pogriješio što je on negirao, a kada ga je pitao da li će koristiti letvu kao stabilizator u budućnosti on je rekao da mu to nije potrebno te je tuženik tada ostavljao dojam rezignirane osobe.

19.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja zakonski zastupnik tužitelja naveo je da tužitelj ima sve radne listove za svaki radni dan te je naglasio da je predmetni radni stroj bio ispravan, što su utvrdili provjerom za period oko tri mjeseca unazad od štetnog događaja i nisu našli da je prijavljen kvar na ovom stroju.

19.2. Na pitanje punomoćnika tuženika zakonski zastupnik tužitelja izjavio je nakon uvida u dokumentaciju koju je donio sa sobom da je za 11. srpnja 2019. za ovaj predmetni radni stroj evidentirano da je popravljen, prvi podatak o radu tog stroja nakon popravka je 19. srpnja 2019., te da je tog dana strojem upravljao OU, tog dana je radio 7 sati i nije prijavio nikakav kvar, 22. srpnja 2019. na stroju radio je LU kao i 23. srpnja 2019., a 24. srpnja 2019. je radio IU i za sve to vrijeme nitko nije prijavio nikakav kvar, sve do 6. kolovoza 2019. kada je tuženik radio na tom stroju 2 sata i prijavio kvar na lijevom stabilizatoru a na tom stroju ne postoji taj stabilizator, potom je tuženik radio na tom stroju i 7. kolovoza 2019. kada nije prijavio nikakav kvar, a 12. kolovoza 2019. na tom stroju radio SU ukupno 3 sata i napisao je u napomenu stabilizator propušta.

19.3. Što se tiče tuženika, zakonski zastupnik tužitelja naveo je da se ne može izjasniti o tome kakav je radnik bio tuženik jer mu on nije bio neposredno nadređena osoba na radilištu, s tim da je iz dnevnih radnih listova vidljivo da je tuženik i nakon štetnog događaja radio kod tužitelja kao rukovatelj građevinskim strojevima, uključujući i predmetni bager. Na pitanje punomoćnika tužitelja zakonski zastupnik naveo je da je na istom stroju 22., 23. 28. i 30. kolovoza 2019. ponovno radio SU koji nije u napomeni napisao nikakve nedostatke stroja a što se tiče napomene od 12. kolovoza 2019. mišljenje je tužitelja da je netko nakon 12. kolovoza 2019. upisao jer da je to upisano 12. kolovoza 2019. to bi ovlaštena osoba (šef gradilišta) proslijedio dalje radi provjere napomene, a što nije napravljeno, a kod tužitelja se nalazi knjiga tzv. Dnevni radni list strojeva, što mehaničar koji određenog dana upravlja strojem popunjava, a na kraju radnog dana poslovođa istrgne iz te knjige originalni primjerak dnevnog radnog lista stroja a kopija ostaje u knjizi dok originali primjerak završava u upravi. Dopušta mogućim da nekada zbog veličine gradilišta poslovođa ne istrgne svakog dana iz svih strojeva dnevni radni list stroja ali isto učini u sljedeća tri dana. Primjera radi predočava dnevni radni list predmetnog stroja datiran s 18. ožujka 2020. gdje je u napomeni navedeno: puklo crijevo na kašiki, promijenio mehaničar TU.

20. Tuženik je prigovorio iskazu zakonskog zastupnika tužitelja navodeći da je iskaz u cijelosti u suprotnosti sa iskazima svjedoka FU, LU koji su bili kako očevici predmetnog događaja tako imaju i neposredna saznanja te saznanja kao stručnjaci vezano za način upravljanja predmetnim strojem, kvarove koje je taj stroj imao i radnu operaciju koju je obavljao tuženik kritične zgode i sl.

21. Tuženik u svom iskazu navodi da je do štetnog događaja radio kod tužitelja 4 godine, dvije godine je radio kao pomoćni radnik a potom dvije godine kao strojar, a na predmetnom stroju radio je otprilike 3 mjeseca ali ne svakog dana, a na predmetnom gradilištu je s tim strojem radio oko mjesec dana svaki dan, a na spuštanju oplata u rov je radio 2-3 tjedna.

21.1. Opisujući nastanak štetnog događaja navodi da je do njega došlo kada je spuštao oplatu u rov, te kada je oplata bila otprilike na dubini pola rova propao je lijevi stabilizator, te se stroj u sekundi prevrnuo, do zaključka da je propao lijevi stabilizator se došlo nakon što je vozilo vraćeno s popravka, kada je sa tim predmetnim strojem upravljao LU, te vršio također radnje istovaranja oplata ali iz kamiona na zemlju te je u trenutku kada je strojem podigao oplatu iz kamiona propao lijevi stabilizator, što je destabiliziralo stroj ali je on "naslonio" kašiku stroja na kamion, odnosno kašika stroja je pala na kamion i to je spriječilo prevrtanje bagera. Nadalje je tuženik naveo da je radnu operaciju vršio uvijek na isti način, a do štetnog događaja ništa mu nije ukazivalo da bi pri takvim radnim operacijama došlo do prevrtanja stroja, a ni poslovođa ZU ni grupovođa ŽU mu nisu ukazivali da ne radi dobro. Što se tiče "sticka" na kojeg se poziva, naveo je da ga je dobio od jednog kolege koji radi kod tužitelja te mu je rečeno da je snimak nastao na istom gradilištu nakon predmetnog štetnog događaja, a iz snimke je vidljivo da se radnja spuštanja oplate vrši onako kako ju je on vršio, a nesporno je da je riječ o drugom stroju, druge marke ali iste vrste.

21.2. Na pitanje svog punomoćnika tuženik je naveo da predmetni stroj ima zadnje stabilizatore u vidu daske a prednji stabilizatori su tzv. uljni stabilizatori, da u kabini postoji tipka kojom se aktiviraju prednji stabilizatori i ručica kojom se aktivira zadnji stabilizator tzv. daska, te da radnu operaciju ne smije i ne bi mogao vršiti bez uključenih prednjih stabilizatora, a radna operacija se smije vršiti bez uključenog zadnjeg stabilizatora tzv. daske, do prevrtanja navodi da je vršio radnju kretanja strojem a u trenutku prevrtanja je vozilo stajalo i spuštalo oplatu, prednji stabilizatori su bili uključeni a zadnji stabilizator je bio isključen. Dalje je naveo da je već sljedećeg dana nakon prevrtanja bagera nastavio s radom kod tužitelja, prvo vrijeme mu je dodijeljen bager gusjeničar i to samo jedan dan a nakon toga bager točkaš na kojem je radio sve dok je radio kod tužitelja, što je bilo negdje do rujna 2019. kada je došlo do prestanka njegovog radnog odnosa kod tužitelja iz razloga što je našao drugi posao, a radi čega ga je nazvao zakonski zastupnik tužitelja i rekao mu ako on ostaje kod otkaza tada će ga tužiti za štetu na bageru. Dalje je naveo da je predmetni radni stroj kritične zgode pozicionirao na jedini mogući način s obzirom na izgled ulice i raspored kablova električne energije ulične rasvjete tako da nije niti mogao zadnju dasku pozicionirati ispred stroja., a poznato mu je da stroj ako ne može izvesti neku radnju treba strojar od toga odustati, a on od radnje kritične zgode nije odustao jer je takve radnje do tada vršio 2 tjedna u kontinuitetu, kritične zgode zbog terena kako ga je gore opisao nije mogao koristit letvu na način da ju dovede u prednji položaj a nije ju trebao niti koristiti tada, misli da bi do prevrtanja došlo i da je letva bila naprijed i uključena kao stabilizator, kritične zgode nije primijetio da sa strojem nešto nije u redu, nakon povratka tog vozila s popravka primijetio je da prednji lijevi stabilizator propada.

22. Sudski vještak Dražen Jeđud u nalazu i mišljenju od 8. svibnja 2024. navodi da prema podacima koje je imao tuženik je upravljao predmetnim radnim strojem i pomoću lanca ovješenog na kran (ruku) stroja je prenosio i spuštao zaštitnu oplatu u rov, kojom prilikom je došlo do destabilizacije radnog stroja i prevrtanja na lijevi bok.

22.1. Sudski vještak je potom naveo iskaze svjedoka a zatim je naveo da je pregled stroja izvršio 6. svibnja 2024. godine u prostoru tužitelja u Rugvici pored Zagreba. Potom je opisao način upravljanja strojem i uređaje za stabilizaciju stroja navodeći s tim u svezi da na predmetni radni stroj je moguće postaviti sljedeće uređaje za stabilizaciju: stopni stabilizatori (papuče) i dasku, a proizvođač je kao opciju predvidio postavljanje uređaja za stabilizaciju na stroj u različitim kombinacijama, ovisno o opterećenju i okretnom momentu kojem je pri radu izložen stroj.

22.2. U trenutku događaja na stražnjem dijelu stroja je bila postavljena daska, a na prednjem dijelu stroja nije bio postavljen stopni stabilizator.

22.3. U odnosu na način rada sa strojem u trenutku događaja, sudski vještak navodi da je prema fotografijama na str. 10-20 spisa tuženik je u trenutku događaja pozicionirao radni stroj paralelno sa iskopanim rovom, te je ispruženim kranom spuštao zaštitnu oplatu u rov, prilikom spuštanja oplate u rov tuženik nije stabilizirao radni stroj pomoću daske koja se nalazila na njegovom stražnjem dijelu.

22.4. Prilikom pregleda stroja 6. svibnja 2024. kran je prema fotografijama iz spisa postavljen u približan položaj u kojem se nalazio u trenutku događaja, te je izmjerena duljina A = 7,20 m. Predmetni stroj ima trodijelni kran (arm (ruka) + two- piece boom (banana)). Izmjerena je duljina ruke od 3,0 m. U trenutku događaja tuženik je spuštao zaštitnu oplatu Standard BOX seriju 600 duljine panela 3,50 m i visine panela 2,40 m, čija je masa 2.180 kg.

22.5. Prema tehničkoj specifikaciji proizvođača za trodijelni kran duljine ruke 3,0 m, te veličinu A = 7,20 m i B = 1,5 m moguće je sigurno podizati i spuštati teret mase: bez stabilizacije stroja do max. 1.400 kg, te sa stabilizacijom stroja sa spuštenom daskom na prednjem dijelu do max. 3.250 kg.

22.6. Prema mišljenju sudskog vještaka Dražena Jeđuda u trenutku događaja tuženik nije upravljao strojem na pravilan način, jer je bez odgovarajuće stabilizacije radnog stroja spuštao zaštitnu oplatu mase 2.180 kg sa ispruženim kranom duljine 7,20 m, a zbog izostanka pravilne stabilizacije došlo je do prevrtanja radnog stroja.

22.7. Nadalje sudski vještak navodi da se u spisu na str. 105 nalazi USB stick sa snimkom rada na sličnom stroju koji vrši radnu operaciju prijenosa i spuštanja zaštitne oplate u rov, na kojoj snimci je vidljivo da je kran na stroju manje ispružen, pa je manji i krak sile što za jednaku masu, odnosno silu težine tereta daje manji moment koji djeluje na stroj, pa nije potrebna dodatna stabilizacija stroja.

22.8. U odnosu na uvjete na privremenom gradilištu sudski vještak je naveo da na temelju fotografija iz spisa nije moguće utvrditi uvjete koji su u trenutku događaja bili na privremenom gradilištu, te da ukoliko na mjestu spuštanja zaštitne oplate u rov nije bilo manipulativnog prostora za okretanje radnog stroja, isto je trebalo izvršiti na pogodnom mjestu. Na taj način bi se radni stroj svojim stražnjim dijelom na kojem je bila postavljena daska okrenuo prema mjestu spuštanja u rov, te bi se spuštanjem daske izvršila stabilizacija stroja.

22.9. U odnosu na visinu štete na radnom stroju sudski vještak naveo je da cijena dijelova za zamjenu ukupno bez PDV-a iznosi 9.972,59 eura, a u odnosu na utrošene radne sate naveo je da je broj sati 64 za sve struke, da cijena radnog sata iznosi 41,81 eura, što ukupno iznosi 2.675,84 eura, tako da ukupni troškovi popravka bez PDV-a iznose 12.648,43 eura a s PDV-om 15.810,54 eura, te je naveo da troškovi iznajmljivanja drugog radnog stroja i trošak prijevoza radnog stroja labudicom ne spadaju u područje strojarskog vještačenja.

22.10. U zaključnom dijelu nalaza i mišljenja sudski vještak Dražen Jeđud navodi da je u trenutku događaja tuženik pozicionirao radni stroj paralelno sa iskopanim rovom, te je ispruženim kranom spuštao zaštitnu oplatu u rov, da je u trenutku događaja na stražnjem dijelu stroja bila postavljena daska, a na prednjem dijelu stroja nije bio postavljen stopni stabilizator, da u trenutku događaja tuženik nije upravljao strojem na pravilan način, jer je bez odgovarajuće stabilizacije radnog stroja spuštao zaštitnu oplatu mase 2.180 kg sa ispruženim kranom duljine 7,20 m, tako da je zbog izostanka pravilne stabilizacije došlo do prevrtanja radnog stroja.

22.11. Nadalje sudski vještak navodi da bi tuženik upravljao strojem na pravilan način da je okrenuo radni stroj tako da se daska nalazi na njegovom prednjem dijelu i da je spustio dasku i na taj način stabilizirao stroj, isti bi u toj situaciji mogao sigurno spuštati teret mase do 3.250 kg i do prevrtanja stroja ne bi došlo. Na temelju fotografija iz spisa nije mogao utvrditi uvjete koji su u trenutku događaja bili na privremenom gradilištu, a ukoliko radni stroj nije mogao pristupiti u neposrednu blizinu mjesta spuštanja zaštitne oplate u rov, uz stabilizaciju daskom je mogao na siguran način ispružiti kran do veće duljine i „dohvatiti“ teško dostupno mjesto, s tim da rukovatelj stroja treba u konkretnoj situaciji utvrditi mogućnost sigurnog izvođenja određenih radnih operacija s radnim strojem.

23. Tuženik u podnesku od 10. kolovoza 2024. očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka Dražena Jeđuda, navodi da vještak u svom nalazu polazi od potpuno pogrešnih podataka koje je dobio od tužitelja, slijedom čega je cijeli nalaz vještaka neosnovan. Prije svega, vještak navodi samo dio uređaja za stabilizaciju stroja, međutim, previđa hidraulični stabilizator koji predmetni bager ima, i na upravljačkom displeju hidraulični stabilizator kojim se ukrućuje ovjes se upravlja tipkama 10 i 11.

23.1. Što se tiče položaja "ruke" bagera kritične zgode tuženik navodi da je iz nalaza i mišljenja vidljivo je da sudski vještak svoj nalaz i mišljenje temelji na rekonstrukciji položaja ruke bagera, a koju rekonstrukciju izvršio bez naloga suda, bez prisutnosti tuženika i bez nazočnosti bilo koje osobe koja je bila očevidac događaja, a vještak uopće nije izvijestio tuženika da će provesti rekonstrukciji, a što ima za posljedicu netočne podatke koje je tužitelj prezentirao vještaku. Prema podacima do kojih je tuženik došao, vještak je rekonstrukciju radio i dobio tzv. ulazne podatke od RU, rukovoditelja, te mehaničara TU, koji uopće nisu bili očevici događaja, te je bager pri rekonstrukciji namješten u položaj u kojem nije bio u trenutku štetnog događaja. Iz nalaza je vidljivo da je vještak mjerio duljinu ispruženog krana i duljine ruke dan 06. svibnja 2024. kada je izmjerio 7,20 m koji podatak je potpuno pogrešan, budući ruka i kran u trenutku štetnog događaja nisu bili pozicionirani na navedeni način, a tuženik je došao u posjed videosnimke trenutka kada je dizalica podizala prevrnuti bager, iz koje snimke, te fotografije koja je screenshot trenutka podizanja bagera, vidljivo da je položaj krana i ruke bagera u trenutku štetnog događaja bio potpuno drugačiji, a iz fotografije na koju se poziva navodi da je vidljivo da je ruka bagera bila ispružena oko 3 m, budući je treći, krajnji dio tzv. trodijelne ruke na koji je montirana kašika, u vodoravnom položaju, a počinje u ravnini kabine bagera, što potvrđuju podaci iz fotografije koje se nalaze u spisu, koje je priložio tuženik, gdje je vidljivo da su hidraulični cilindri na bageru u trenutku kada je bio prevrnut bili maksimalno podignuti, što također dokazuje položaj ruke i krana na način kako to navodi tuženik, te demantira tvrdnju vještaka o udaljenosti od 7,2 m.

23.2. Pozivajući se na navod sudskog vještaka da je masa zaštitne oplate 2.180 kg, prema tabeli na str. 9 nalaza koja se bez ikakve stabilizacije, na udaljenosti od 4,5 m proizilazi da je tuženik mogao podizati teret težine 3.450 kg, a na udaljenosti od 3 metra koliko je faktična udaljenost i bila, što ukazuje da tuženik uopće nije niti morao koristiti bilo kakav stabilizator uzimajući u obzir duljinu pružene ruke od 3 m, koliko je stvarna duljina bila u tom trenutku. Uslijed svega navedenog potpuno je pogrešan zaključak vještaka o tome da tuženik kritične zgode nije upravljao strojem na pravilan način.

24. Sudski vještak Dražen Jeđud u očitovanju od 12. prosinca 2024. očitujući se na primjedbe tuženika navodi da vještačenje nije bilo moguće provesti bez neposrednog pregleda stroja, o čemu je obaviješten sud podneskom od 02.05.2024. (podnesak s lista 220 sudskog spisa), a prilikom pregleda stroja kran je postavljen u približan položaj u kojem je bio u trenutku događaja prema fotografijama iz spisa, a usporedbom položaja dijelova krana (kutom između istih) i položajem hidrauličnih cilindara za pomjeranje dijelova krana. Na fotografijama sa mjesta događaja je vidljivo da je prednji dio krana od središnjeg dijela radnog stroja bio na udaljenosti puno većoj od 3,0 m (veličina A).

25. Tuženik u podnesku od 7. veljače 2025. navodi da su navodi vještaka iz dopune nalaza od 12. prosinca 2024. neosnovani, prije svega smatra bespredmetnim navod vještaka o nedostatku stopnog stabilizatora, budući konkretan predmetni bager niti nema stopni stabilizator, pa nije niti mogao biti spušten, pri tom navodi da je on u svom podnesku od 10. kolovoza 2024. g. na str. 2 istog na predočenoj fotografiji ukazao na hidraulični stabilizator, a ne na stopni stabilizator, kako to pogrešno u dopuni nalaza navodi vještak, a u odnosu na navode vještaka da je prednji dio krana udaljen od središnjeg dijela radnog stroja na udaljenosti većoj od 3,0 m navodi da su isti proizvoljni, budući se udaljenost iz ove fotografije uopće ne može utvrditi, ukazuje da je vještak u svom osnovnom nalazu iznio tvrdnju da je udaljenost ruke krana bila 7,2 m, što vještak ne potkrjepljuje niti predmetnom fotografijom, niti bilo kojim drugim dokazom, stoga smatra da je položaj bagera nužno potrebno nedvojbeno utvrditi, a to je moguće iz videosnimke podizanja, a ne iz fotografije na koju se vještak u dopuni nalaza poziva, a upravo je položaj bagera bitan zbog različitog postupka obzirom na težinu tereta, a što je i vještak naveo u nalazu i mišljenju tako da je postupak predmetne radne operacije potpuno različit za udaljenost od 3 m, od 4,5 m, te od 7,5 m. Naime, prema nalazu vještaka u trenutku događaja tuženik je spuštao zaštitnu oplatu standard box, čija je masa prema nalazu vještaka 2180 kg, a koji točan podatak o težini tereta tuženiku nikada nije dostavljen od strane tužitelja kao poslodavca, a prema tablici na str. 9 osnovnog nalaza vještaka takva oplata bez ikakve stabilizacije mogla se prenositi u slučaju udaljenosti krana od 4,5 do 6 metara, te je upravo stoga nedopustivo provođenje rekonstrukcije položaja bagera za potrebe vještačenje bez nazočnosti, čak i obavještavanja samog tuženika koji nedvojbeno kao očevidac događaja o tome ima saznanja. Tuženik potom navodi da vrši usporedbu položaja bagera iz nalaza vještaka, sa fotografijama nastalim kao isječak trenutka podizanja bagera, te navodi da je razlika u položaju nedvojbena, odnosno proizilazi da kran u konkretnom slučaju nije bio na udaljenosti od 7,2 m, odnosno navodi da je iz priloženih fotografija vidljivo da kran nije bio pružen, već više podignut u zrak, značajno iznad visine kabine samog bagera, što skraćuje ispruženost i smanjuje duljinu, a na fotografiji iz nalaza vještaka kran je pružen u visini kabine.

26. Sudski vještak Dražen Jeđud prilikom usmenog izlaganja nalaza i mišljenja na ročištu od 4. ožujka 2025. navodi da ostaje u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 8. svibnja 2024. i kod očitovanja na podnesak tuženika od 12. prosinca 2024., a odnosu na podnesak tuženika od 7. veljače 2025. navodi da postavljanje stopnog stabilizatora na predmetni stroj je opcija koju je predvidio proizvođač, te da na fotografijama sa mjesta događaja je utvrđeno da u trenutku događaja na prednjem dijelu predmetnog stroja nije bio postavljen stopni stabilizator, a na stražnjem dijelu stroja je bila postavljena daska, iz čega slijedi da u trenutku događaja predmetni stroj nije bio stabiliziran sustavima za stabilizaciju, s tim da na temelju fotografija sa mjesta događaja nije moguće točno utvrditi veličinu A, jer stroj nije fotografiran bočno sa postavljenom mjernom letvom, a prilikom pregleda stroja kran je postavljen (ruka stroja) u položaj koji je procijenjen prema fotografijama sa mjesta događaja. Da je u trenutku događaja veličina A bila manja od 6 m i da je stroj spuštao teret na visinu razine podloge na kojoj se nalazi do prevrtanja radnog stroja ne bi došlo, jer na stroj ne bi djelovao dovoljno velik okretni moment, isto tako, da je tuženik pravilno koristio radni stroj na način da je okrenuo stroj tako da se daska nalazi na prednjem dijelu i da je istu spustio i na taj način stabilizirao stroj, do prevrtanja radnog stroja ne bi došlo.

26.1. Na pitanje suca sudski vještak je naveo da se njegov nalaz i mišljenje temelji na fotografijama iz sudskog spisa s lista 10-23 (fotografije koje je tužitelj dostavio uz tužbu), a rješenjem o vještačenju mu nije naloženo provođenje rekonstrukcije događaja, a u slučaju kada bi se provela rekonstrukcija događaja te kada bi se stranke na mjestu događaja usuglasile o točnom položaju radnog stroja i položaju te dubini spuštanja oplate u trenutku prevrtanja stroja moglo bi se na tehnički pouzdan način utvrditi fizikalne veličine koje su u trenutku događaja djelovale na stroj. Što se tiče fotografije koja je u dva tuženikova podneska navedena, izjavljuje kako mu nije poznato gdje je i kada ista nastala i koji stroj je prikazan na fotografiji te ukoliko je prikazan predmetni stroj, nije mu poznato da li je došlo do promjene stanja stroja, odnosno položaja krana od prevrtanja do snimanja predmetne fotografije. Potom je ovaj sudski vještak naveo da se u predmetnom slučaju ukoliko se teret istovarao na zemlju – na nulu tada je trebalo koristiti stabilizator već pri veličini a nešto manje od 6 m s obzirom na masu tereta.

26.2. Na pitanje tuženika vještak navodi da osoba prosječnog znanja o radnim strojevima, odnosno osoba koja nije stručno osposobljena za posao rukovatelja radnim strojem ne mora znati da se daska koristi za stabilizaciju stroja. Dalje navodi da na fotografiji s lista 245 sudskog spisa je vidljiv ovjes prednje osovine, s tim da se sada u ovom trenutku ne može očitovati da li navedeni dio služi za stabilizaciju stroja. Dalje navodi da na fotografijama koje je koristio a nalaze se na listovima 10- 23 spisa se ne vide dužine radi čega je procjenjivao položaj krana, te ponovno navodi da stroj nije fotografiran za potrebe vještačenja (pri tome misli na fotografije s lista 10-23 sudskog spisa).

26.3. Na pitanje kojim je zatražen odgovor da li temeljem fotografije koja se nalazi na strani 8 nalaza (list 228 sudskog spisa) na kojoj je namješten u navodni položaj bager u trenutku prevrtanja, može se očitovati na kojoj visini od tla je na navedenoj fotografiji završetak ruke krana, sudski vještak je naveo da prilikom pregleda nije izvršeno mjerenje navedene visine pa se ne može točno ista utvrditi. Komparacijom visine osobe koja drži mjernu traku sa položajem završetka krana navedenu visinu procjenjuje na oko polovine visine osobe, odnosno oko 0,8 – 0,9 m. Dalje je naveo da visinu završetka krana ne može komparirati niti s visinom kotača radnog stroja, a obzirom na udaljenost istih kao i kut snimanja, a na pitanje kojim je tuženik zatražio od sudskog vještaka da nakon izvršenog uvida u fotografiju s lista 10 spisa, te da se očituje da li na toj fotografiji ruka krana završava u visini kotača, vještak navodi da se ne može očitovati jer to nije vidljivo, a vezano za fotografiju s lista 16 sudskog spisa navodi da se sa iste ne može utvrditi na kojoj visini je bio položaj završetka krana, a duljinu oplate koja je spuštana u trenutku događaja utvrdio je da je 3,5 m, a što se tiče oplate koja se nalazila pored oplate koja je spuštana, o njezinoj duljini se ne može očitovati a pretpostavlja da su one zajedno bile duge 7m, potom je naveo da je na ročištu uvidom fotografiju s lista 17 sudskog spisa utvrdio da između te dvije oplate ima prazan prostor koji se ne može procijeniti pa je ukupna duljina te dvije oplate veća od 7m, a uvidom u fotografiju s lista 16 sudskog spisa ne može točno utvrditi gdje završava ruka krana u odnosu na oplatu, navedenu okolnost bi bilo moguće utvrditi da je kran fotografiran pod kutom od 90 stupnjeva u odnosu na oplate, te je naveo da je utvrdio položaj krana kritične zgode na temelju fotografija koje se nalaze u sudskom spisu, a s obzirom na međusobni položaj dijelova krana i cilindara.

27. S obzirom na gore navede no proizilazi da je sudski vještak nalaz i mišljenje sačinio temeljem fotografija koje je dostavio tužitelj te na temelju dovođenja predmetnog stroja u položaj prilikom pregleda tog vozila, a sve prema fotografijama koje je sačinio tužitelj tako da osnovano prigovara tuženik da on nije sudjelovao te imao mogućnost iznositi svoje primjedbe u odnosu na položaj predmetnog stroja kritične zgode.

28. Za ovaj parnični postupak i postojanje odgovornosti tuženika kao radnika za štetu poslodavcu je relevantno postupanje prosječnog strojara, budući da prema ZOR- u radnik za štetu odgovara poslodavcu samo ako ju je uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje, a prema ustaljenoj sudskoj praksi pojam krajnje nepažnje podrazumijeva zanemarivanje one pažnje koja se očekuje od svakog čovjeka (Rev-1460/1999).

29. Nesporno je da je saslušani svjedok LU naveo da je on inače kod tužitelja rukovao sa bagerima, da je rovokopač točkaš zahtjevniji ta rukovanje od rovokopača gusjeničara, te da je on imao sličnu situaciju sa istim strojem nakon predmetnog događaja, s tim da nije došlo do prevrtanja jer se "uspio nasloniti na oplate". Također je nesporno da je saslušani svjedok ZU naveo da je kritične zgode on tuženiku bio poslovođa i kontrolirao njegov rad te je rekao da je vidio kako tuženik kritične zgode obavlja posao sa rovokopačem što je bilo kao i svaki drugi dan odnosno da je dobro rukovao tako da on kao poslovođa nije imao primjedbi a njegov rad. Slično je naveo i svjedok ŽU koji je kritične zgode bio tuženiku grupovođa koji je naveo da je tuženik cijelog tog dana radio poslove sa bagerom te da je on kao nadređena osoba tuženiku smatrao da tuženik jako dobro radi tog dana te nije bilo potrebe da ga upozori da nešto nije u redu, tako da on misli da je splet nesretnih okolnosti doveo do prevrtanja bagera.

30. S obzirom na iskaze dva neposredna nadređena radnika tuženiku unatoč utvrđenjima sudskog vještaka da tuženik kritične zgode nije postupao po pravilima struke što je dovelo do prevrtanja stroja, proizilazi zaključak da tuženik kritične zgode nije postupao sa namjerom niti sa krajnjom nepažnjom uz napomenu da nalaz i mišljenje vještaka su pomoćno sredstvo sudu a ocjena namjere ili krajnje nepažnje je pravno pitanje koje ocjenjuje sud.

30.1. U prilog ovakvog zaključka suda da tuženik nije postupao s namjerom niti krajnjom nepažnjom proizilazi i nesporna činjenica da je tužitelj već sljedećeg dana i u narednom periodu do prestanka radnog odnosa tuženika kod tužitelja i nadalje povjeravao izvođenje radnih operacija sa bagerima.

31. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje proizilazi da tužitelj temeljem odredbe čl. 107. st. 1. ZOR-a nije dokazao odgovornost tuženika da tužitelju nadoknadi nastalu štetu.

32. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci.

33. O troškovima postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa).

33.1. Tuženik je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao se priznati iznos od 500 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 27. rujna 2022., 7. prosinca 2021., 12. rujna 2023., 24. listopada 2023. i 4. ožujka 2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari za što se temeljem Tbr. 9 toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 500 bodova za svako ročište. Nadalje tuženiku je priznat trošak njegovog punomoćnika na ročište od 20. listopada 2020. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje za što se temeljem Tbr. 9. toč. 5 Tarife mogao priznati iznos od 50 bodova te mu je priznat trošak sastava obrazloženih podnesaka od 17. listopada 2020., 10. kolovoza 2024. i 7. veljače 2025. za što se temeljem Tbr. 8. toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 500 bodova što s uključenim PDV-om za navedene radnje iznosi 11.375,00 eura,

34. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a tuženiku je na dosuđeni parnični trošak dosuđena i zatezna kamata od dana donošenja odluke s obzirom da je tuženik postavio zahtjev za naknadom ovog troška.

U Županji, 18. travnja 2025.

Sudac

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Odvjetničko društvo Ostović, Rakušić & Slovaček d.o.o.,

2. Neda Brčić, odvjetnica u Vinkovcima,